Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Za koga se udati?
Veoma je tesko dati adekvatan savjet u situaciji kao sto je vasa. Ali je zato veoma lahko konstatovati da kada se radi o izboru između vjernika i onog kome je do vjere stalo kao do lanjskog snijega, da se prednost ima dati vjerniku. Zalosno je da vasi roditelji ne shvataju da jedini garant postivanjviše
Veoma je tesko dati adekvatan savjet u situaciji kao sto je vasa. Ali je zato veoma lahko konstatovati da kada se radi o izboru između vjernika i onog kome je do vjere stalo kao do lanjskog snijega, da se prednost ima dati vjerniku. Zalosno je da vasi roditelji ne shvataju da jedini garant postivanja vasih prava i razumijevanja jeste vjera, jer je ona najbolji parametar vrednovanja ljudskih djela. Sve drugo je relativno. Dok na izbor supruge utiču ona četiri, u hadisu spomenuta faktora,: tjelesna ljepota, materijalni uslovi (bogatstvo), porijeklo i vjera, dotle su u izboru muza, prema hadisu, presudni vjera i moral: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, ozenite ga. A ako to ne učinite, pojavit će se smutnja i veliki nered na zemlji.” (Et-Tirmizi)
Koliko djevojaka gledaju na faktor vjere kao motiv koji ih treba navesti na udaju za određenog mladića? Koliko djevojaka prije udaje ispitaju proslost mladića za kojeg se udaju? Da li im je bitno radi li se o moralnoj ili nemoralnoj osobi? Sta je ustvari udajni kriterij kod većine djevojaka u Bosni i Hercegovini? Zaslijepljenost izgledom, sarmom, bogatstvom ne dozvoljava djevojki da vidi stvarnu ličnost koja se, na nesreću mnogih djevojaka, pokaze tek nakon udaje.
Mladić bez vjere sklon izlascima sa djevojkama i zabavi, ne moze biti dobar muz jer će to sutra u braku nastaviti raditi. Mladić sklon alkoholu ne moze biti dobar muz pa ma koliko bio fin i pazljiv, jer unosenjem alkohola u kuću, on unosi najveće zlo. Zlo nikada ne moze donijeti sreću. Mladić koji ne pada Allahu na sedzdu, ne moze biti dobar muz jer ne postuje islamske upute o postivanju zeninih prava. Kako će tek popstovati njena prava? Bogat mladić bez vjere će vam ponuditi sve u zivotu jer ima čim, ali vam ne moze pruziti dusevno zadovoljstvo jer ga ni sam nema. Bogatstvo je izazov koji danasnje muzeve, ukoliko nemaju unutrasnjeg čuvara, vodi u svijet kocke i zena. Ne vjerujem da postoji djevojka koja bi bila spremna na spoznaju da pored nje kao supruge, njezin muz ima i ljubavnicu sto je sasvim normalno u krugovima kojima su gornje spomenute stvari glavni kriteriji u odabiru muza.
Ako vam je Islam dao pravo da ne pristajete na udaju za onoga ko vam se ne sviđa, iskoristite to svoje pravo pa se udajte za onoga ko će vas učiniti srećnim. Ako ne znate same onda trazite pomoć svojih najblizih. U stara vremena izbor supruga i supruge često je bio prepusten roditeljima bračnih kandidata. Danas se on smatra prevaziđenim, zato sto mlade generacije imaju drugačija mjerila i ukuse od svojih očeva. U tim svojim mjerilima, standardima, kriterijima i ukusima oni grijese mnogo vise nego njihovi roditelji. Treba imati na umu da brak nije lična stvar pojedinca, već on duboko zadire u porodične odnose. Zbog toga je nuzno posebno pri izboru muza traziti pomoć roditelja..
Pristanak roditelja je propisan zbog slijedećeg:
– zastita djevojke koja zbog svog mladalačkog zanosa i neiskustva moze posrnuti i zauvijek postati nesretnom,
– staratelj ili roditelj ima veću mogućnost uvida u stanje zaručnika. Kada bi se djevojki samoj prepustilo da trazi izabranika, mogućnost da pogrijesi u izboru je
veoma izvjesna,
– uvjetovanjem saglasnosti staratelja izbjegava se svaka mogućnost tajnosti braka. Islam poziva u obznanjivanje braka i zbog toga je propisao dozvolu staratelja, svjedoke, svadbu i veselje.
– vezivanje djevojke za određenog čovjeka ne tiče se samo djevojke već i njene uze i sire rodbine. Brak povezuje porodice. Zbog toga očevima i braći je stalo da porodica za koju se vece bude na visokom nivou morala i čestitosti. Sretan brak kćerke je ponos čitavoj porodici, a nesretan je sramota i teret.
U slučaju da su roditelji nevjernici ili ne dozvoljavaju da se djevojka uda za vjernika zbog njegove vjere, a tjeraju je da se uda za kafira, dozvoljeno je joj se udati i bez saglasnosti roditelja.
Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Brak sa zenom koja je pocinila blud
Iskreno, žao mi je što je zinaluk u velikom procentu zastupljen među nama. To je jedan od velikih uzroka nazadovanja muslimana. Što se tiče slučaja u ovom pitanju, žena je bila obavezna obavijestiti svog budućeg muža o grijehu koji je počinila. To bi priznanje najvjerovatnije uticalo na njegovu odluviše
Iskreno, žao mi je što je zinaluk u velikom procentu zastupljen među nama. To je jedan od velikih uzroka nazadovanja muslimana. Što se tiče slučaja u ovom pitanju, žena je bila obavezna obavijestiti svog budućeg muža o grijehu koji je počinila. To bi priznanje najvjerovatnije uticalo na njegovu odluku. Možda je u tom slučaju ne bi uzeo za suprugu.
U principu vjerniku nije dozvoljeno oženiti bludnicu i obratno, vjernici se nije dozvoljeno udati za bludnika. Uzvišeni Allah je rekao: „Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom, ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima“. (En-Nur, 3) Ova zabrana ne važi za one koji se pokaju. Koliko vidim žena se pokajala i to je veoma važno u ovom slučaju.
Nakon što je saznao za grijeh muž ima pravo da odluči hoće li nastaviti živjeti sa ovom ženom ili će je pustiti. Obzirom da se pokajala, ja predlažem da je zadrži. I nije haram živjeti sa takvom ženom. Ona se pokajala. Mnogo je takvih brakova među muslimanima. Uglavnom su ljudi činili grijehe iz neznanja. Veoma je važno što rodbina prihvata taj brak, a što se tiče okoline, na nju ne treba posebno obraćati pažnju. Vrata pokajanja su otvorena. Iskreno pokajanje briše ranije počinjene grijehe.
Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Pokvareni “hodza” (iskoristavanje bolesnice)
Ne znam ko vam je uspostavio dijagnozu i koliko je ona relevantna, ali ljubavni sihr svakako postoji. Neki od simptoma ljubavnog sihra su: 1. Pretjerana zaljubljenost, 2. Žestoka želja za spolnim općenjem, 3. Nemogućnost podnošenja odsustva voljenog/voljene, 4. Pretjerana žudnja za viđenjem voljenogviše
Ne znam ko vam je uspostavio dijagnozu i koliko je ona relevantna, ali ljubavni sihr svakako postoji. Neki od simptoma ljubavnog sihra su:
1. Pretjerana zaljubljenost,
2. Žestoka želja za spolnim općenjem,
3. Nemogućnost podnošenja odsustva voljenog/voljene,
4. Pretjerana žudnja za viđenjem voljenog/voljene,
Svi ovi simptomi mogu da se nađu kako kod muškarca tako i kod žene. Ali mogu se naći i kod džina. Džini koji su pod uticajem ovog sihra zovu se ljubavni džini.
Ne ulazeći u ispravnost dijagnoze želim da vam kažem da vi niste smjeli nositi uzase zapis koji vam je dao „hodža“, jer svaki zapis čuva džin koji je zadužen za njega. To znači da onaj ko nosi zapis nosi i džina sa sobom. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ko okači nešto (hamajliju) tome je i prepušten.” U drugom hadisu kaže: Ko okači talisman Allah dželle šanuhu mu neće dovršiti (ono što je naumio), a ko okači školjkicu, Allah ga neće zaštititi.” (Ahmed)
Taj hodža je prešao sve granice! Niste ga trebali poslušati. Inače nije dozvoljeno liječiti žensku osobu bez prisustva mahrema. A mahrem može biti samo bliži muški srodnik. U vašem slučaju, ne samo da nije postojao muškarac bliži rođak, već vam je i majku istjerao. Odmah ste trebali znati o kakvoj se osobi radi. Morali ste prozrijeti njegove namjere, ali eto sad barem znate kome ne smijete ići. Žalosno je to što neki ljudi svoje stvarne namjere kriju iza humanih djela. To što je on vama radio su grozote kojih se stidi svaki normalan čovjek.
To nisu vaše konstrukcije. Očite su namjere tog čovjeka. On nije imao pravo postavljat vam intimna pitanja. To ne spada u opis šeriatskog načina liječenja. Upoznajte majku što prije sa onim što se dešavalo unutra, a i muža ukoliko ste udati i više nikada ne idite tom čovjeku.
Ukoliko ste uvjereni da imate ljubavni sihr pročitajte u knjizi „Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza“ poglavlje o ljubavnom sihru. Tamo ćete naći konkretne upute o načinu liječenja. Molim Allaha da vam pomogne.
Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Džemat “Nursija”
Alejkumusselam. Džemat NURSIJJA je vjerski islamski džemat osnovan u Turskoj početkom 20. stoljeća koji je po svojoj formi i organizaciji bliži sufijskom tarikatu nego organizovanom i uređenom pokretu. Osnivač ovog džemata je svoju davu koncentrisao na suštinu imana i odgoj i pročišćavanje duše, osnviše
Alejkumusselam. Džemat NURSIJJA je vjerski islamski džemat osnovan u Turskoj početkom 20. stoljeća koji je po svojoj formi i organizaciji bliži sufijskom tarikatu nego organizovanom i uređenom pokretu. Osnivač ovog džemata je svoju davu koncentrisao na suštinu imana i odgoj i pročišćavanje duše, osnovao je islamski pravac u nastojanju da se stane na put širenju Ataturkovog masonskog sekularizma koji je pokosio Tursku nakon pada Osmanskog hilafeta.
Osnivač ovog džemata je šejh Seid En-Nursi rođen 1863.god. a umro 1960.god. od oba roditelja kurdskog porijekla u selu Nuris u pokrajini Hezan, istočna Anadolija. Odrastao je i učio u svom mjestu, još kao mladić pokazivao je znakove oštroumnosti tako da je nazvan Bediuzzeman. U 18. godini je počeo izučavati vjerske nauke uporedo uz izučavanje mnogih racionalnih znanosti, učio je gađanje, hrvanje i jahanje konja, a uz to je naučio napamet Kur’an i posvetio se zuhdu i isposništvu. Kada su saveznici okupirali Istanbul bio je na čelu mudžahida protiv njih.
1908.godine, nakon što je skinut sa vlasti sultan Abdulhumejd kao posljedica zavjere Organizacije jedinstva i prosperiteta (u kojoj je bio Ataturk) koja je podigla parole jedinstva, slobode i preporoda krijući iza njih spletke i zle namjere protiv Islama i muslimana, Bediuzzeman je osnovao je Organizaciju muhammedansko jedinstvo. Njegova organizacija je koristila iste parole poput Organizacije jedinstva i prosperiteta ali u islamskom poimanju tih termina sa ciljem otkrivanja obmana i prevara iza kojih se kriju, kao i ciljem otkrivanja masonske pozadine ove organizacije.
Nakon dolaska sekularista na vlast u Turskoj i ukidanja hilafeta, bojeći se njegove dave, žestoko su se borili protiv nje tako da su život Bediuzzemana ispunili zatvorom, kažnjavanjem, protjerivanjem i suđenjem. Zadnji dio svog života je proveo izolovan od ljudi u Sparti a preselio je 27. Ramazana 1379.po Hidžri (1960.).
Optužbe koje su bile usmjerene protiv njega prilikom mnogobrojnih suđenja se mogu rezimirati u sljedećem:
– rad na uništavanju sekularne države i Ataturkove revolucije,
– podsticanje na pridržavanje vjere u Turskoj,
– osnivanje tajne organizacije,
– napad na Kemala Ataturka,
Međutim, on je na ove optužbe odgovarao rječitom logikom sa jasnim dokazima tako da su ova suđenja postala mjesto njegove dave čime se povećavao broj njegovih pristalica.
Osnivač ovog džemata Bediuzzeman je svoju aktivnost i davu skoncentrisao na borbu protiv širenja sekularizma u Turskoj, a te sekularističke aktivnosti su se sastojale u sljedećem:
– ukidanje osmanskog hilafeta,
– mijenjanje šerijatskog zakona sa izmišljenim ljudskim zakonima, odnosno preciznije sa građanskim švajcarskim zakonom,
– ukidanje vjerskog obrazovanja,
– zabrana pisanja arapskim pismom i obavezivanje korištenja latinskog pisma,
– učenje ezana umjesto na arapskom na turskom jeziku,
– obavezivanje turanskom teorijom, tj. da su Turci osnov svih civilizacija,
– umjesto petka sedmični vikend je određen da bude u nedjelju,
– obavezivanje vjerski učenih ljudi da nose crni mantil i bijeli turban,
– prevođenje Kur’ana na turski jezik 1931.i njegova distribucija po mesdžidima,
– zabrana slavljenja bajrama i ukidanje hidžretskog takvima i uvođenje mnogih promjena u zakon o nasljeđivanju,
– usmjeravanje ljudi prema Zapadu, oponašanje istih u običajima i drugim životnim navikama kao i idejnim i ideološkim stremljenjima.
Ovom džematu se opravdano prigovaraju mnoge stvari a neke od njih su:
– da ovaj džemat nije radio među svojim sljedbenicima niti običnim muslimanskim masama na širenju akide selefa ovog Ummeta niti čistog tevhida. Nasuprot tome pozivao se na maturidijsku akidu koja je bila podržavana od same osmanlijske države pa džemat nije pokušavao da se oslobodi ove novotarske akide te da pozivaju ljude u ispravnu akidu Ehlu suneta vel džemata.
– ovaj džemat sa svojim sljedbenicima nije uspio da organizuje jedno uređeno islamsko djelovanje koje bi se moglo suprostaviti židovskim zavjerama koje su se uvukle u većinski dio političkog života Turske, osim što pravednost zahtijeva da se prizna da im okolnosti nisu dozvoljavale neki ozbiljniji i organizovaniji rad.
– učestvovanje Bediuzzemana u osnivanju Organizacije muhamedanskog jedinstva nije bilo ništa više od reakcije na sekularističku organizaciju te se zbog toga brzo raspala, a da ne govorimo o neprijateljskom i zavjerničkom djelovanju članova njegove organizacije protiv njega i njegove dave nakon raspada.
– Bediuzzeman, Seid En-Nursi je 1921.godine podigao parolu spram političkog djelovanja koja glasi “Utječem se Allahu od šejtana i politike”, čime je počeo period nepolitičkog djelovanja njegovog džemata, a ovo je ostavilo ogroman negativan uticaj na njegove sljedbenike tako što su postali žrtve sekularističkih stranki.
– takođe, prigovara se šejhu Seidu En-Nursiju njegovo neučestvovanje, nepomaganje i nepodržavanje revolucije ili pobune protiv Kemala Ataturka 1925.godine koju je poveo šejh Seid El-Kurdi koji je stao na stranu hilafeta.
– ovakav stav u gore spomenutom događaju se vraća na njegovo idejno tumačenje obaveze džihada, tj. on je smatrao da je prvo obaveza voditi džihad protiv duše, zatim činiti davu u idejno prosvjetljavanje, a što je džemat i činio pozivajući u popravljanje stanja srca i neučestvovanje u unutrašnjim bitkama i borbama protiv protivnika muslimana, svejedno bili vladari ili podanici, te obavezujući da se ide mirnim putem i postepenim napretkom a da se oružani džihad ne vodi osim protiv vanjskog neprijatelja kjafira i munafika.
– kod nekih sljedbenika džemata se u zadnje vrijeme raširila osjećanja izolovanosti i izdignutosti (iznad dešavanja i događaja) što je uticalo na gubljenje moći davetskog i prosvjetiteljskog djelovanja među samim narodom.
Broj sljedbenika ovog džemata je dostigao milion, jedan od njih provodi čitav svoj život u prepisivanju resaila (pisama) šejha Nurisija i njihovom dijeljenju i distribuiranju drugim ljudima a u čemu su najaktivnije bile djevojke.
Sve spomenuto je rezimirano i preuzeto iz knjige “El-Mevsuatu el-mujessera fil-edjan vel-mazahib el-muasira” (1/328-333).
Rezime:
Zbog svega spomenutog ne preporučuje se čitanje knjiga ovog džemata osim onima koji traže šerijatsko znanje a specijalizirali su u oblasti savremenih pravaca i džemata. A ovo je zbog toga što je ovaj džemat zajedno sa svojim osnivačem bio na akidi koja je oprečna akidi Ehli sunneta vel džemata. S tim da je trud šejha i njegovog džemata u pomaganju Islama i muslimana u to vrijeme vrijedan pohvale, međutim to nas ne obavezuje da hvalimo ili prešućujemo njihovu akidetsku oprečnost ispravnoj akidi, niti nas to obavezuje da hvalimo i podržavamo njihove sljedbenike koji i dan danas djeluju. Sljedbenici ovog džemata su se međusobno veoma razišli tako da se ne mogu svesti pod jednu istu analizu, nego je stav prema svakom od njih shodno onome što ispolje od njihove akide i menhedža kojeg slijede u tumačenju i razumijevanju vjere. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kako se argumentira određena vjerska praksa u Bosni
Alejkumusselam. Kao prvo, ne vidim zašto bi bilo dobro da se ne iznosi javno kako doktori islama argumentiraju svoje stavove u škakljivim mes’elama za naše podneblje. Kao drugo, bitno je navesti ko argumentira na ovakav način. To jest, gore spomenuta pitanja su navedena na stranici www.dzemat-oberhaviše
Alejkumusselam.
Kao prvo, ne vidim zašto bi bilo dobro da se ne iznosi javno kako doktori islama argumentiraju svoje stavove u škakljivim mes’elama za naše podneblje.
Kao drugo, bitno je navesti ko argumentira na ovakav način. To jest, gore spomenuta pitanja su navedena na stranici http://www.dzemat-oberhausen.de pod naslovom “Savjeti muslimanskoj omladini (dr. Fuad Sedić i dr. Izet Terzić) Tekst je objavljen u hrestomatiji: SAVREMENE MUSLIMANSKE DILEME, pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, džihad, ekstremizam, terorizam. Priređivač: Ahmet Alibašić. Izdavač: Centar za napredne studije, Sarajevo, 2009./1430. h.g. (pdf-izdanje)“.
A što se tiče odgovora na pitanje on glasi:
Prva mes’ela (Korištenje tespiha i zajednički zikr u namazu)
Argumentiranje opravdanosti zajedničkog zikrenja u namazu sa:
– “oduvijek je kod nas bila praksa da se poslije namaza zajednički zikri (tespih čini) i da se zajednički uči dova”,
– “naši stariji su lijepo govorili: “Kada se dije sijeno, treba lijepo dovršiti”, aludirajući time na tespihanje i učenje dove nakon namaza”,
– etiketiranje ovog zajedničkog zikra novotarijom i zajedničko netespihanje je zbunjivanje našeg naroda i pokušaj uvođenja smutnje i razdora,
– “dosadašnja praksa u Bosni je pokazala da imamo toliko ljudi među našim džematlijama koji će, ako nemaju u rukama tespih, i ako im još mujezin glasno ne kaže šta treba da izgovaraju, samo šutjeti. Pa zašto onda smeta da ljudi, ako im to olakšava zikr, koriste tespih ili neko drugo pomagalo”,
– “tespih je kod nas oduvijek imao vjersko obilježje”, …
Ovakvo argumentiranje i opravdavanje nekog postupka u najmanju ruku ne priliči nekome ko završi neki pa i najlošiji islamski fakultet a kamoli nekom doktoru islama. U Šerijatu su argumenti i dokazi ajeti iz Kur’ana, vjerodostojni hadisi, idžma učenjaka i kijas (analogija) (a oko ostalih dokaza kao izvora Šerijata ima veliko razilaženje među učenjacima).
Nema sumnje da je zajednički zikr (ne korištenje tespiha, jer oko njega ima razilaženje) novotarija, a dokaz je hadis mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”.
Druga mes’ela (Obavljanje namaza po drugim mezhebima)
A što se tiče onoga što je navedeno po pitanju mes’ele obavljanja namaza po drugom mezhebu:
– “forsiranje drukčijeg načina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne rezultate u našoj sredini, nego je samo unijelo zabunu među našim narodom”,
– oni koji to rade unose zabunu i remete ustaljeni način klanjanja, zaboravljaju da je sloga i zajedništvo farz, a da su te stvari (dizanje ruku prije i poslije ruku’a) samo pohvaljene sunnet, …
Sve navedeno je neprihvatljivo jer slijeđenje mezheba nije vjerska obaveza, tj. slijeđenje nekog određenog mezheba nije vadžib niti mustehab, dozvoljeno običnom muslimanu (mukallidu) da slijedi bilo kojeg učenjaka ili mezheb. A obavezivanje muslimana da slijede neki određeni mezheb (bio hanefijski ili neki drugi) je novotarija u vjeri našto ukazuje sljedeće:
1. Hadis mutefekun alejhi: “Ko uvede u našu vjeru nešto što nije od nje, to se odbija”. A ovi su obavezali muslimane onim čime ih Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu obavezali, te su time došli sa novotarijom.
2. Najbolje generacije ovog Ummeta selefu salih nisu bili na ovome u vjeri, što znači da to i nije bilo od vjere, nego je nastalo kao rezultat slabosti i pada ovog Ummeta sa zatvaranjem vrata idžtihada.
3. Sami imami mezheba nisu obavezivali ljude da slijede njihove mezhebe, nego su ih podsticali na slijeđenje onoga što su sami oni slijedili, tj. Kur’ana i Sunneta.
4. Obaveza slijeđenja jednog imama u svemu stavlja tog imama na stepen bezgriješnosti u vjeri, a to je svojstveno samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Rečeno je Ebu Hanifi: “Ako ti nešto kazeš, a Allahova knjiga je oprečna tome”, reče on: “Ostavite moj govor radi Allahove knjige”. Onda mu je rečeno: “A ako se hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, suprostavlja tvom govoru”, kaze: “Ostavite moj govor radi hadisa”, te mu bi rečeno: “A šta ako se govor ashaba ne slaže sa tvojim govorom”, “Ostavite moj govor radi govora ashaba”, reče on. (Hedijjetus-sultani limuslimi biladil-jaban, str.83.)
Kaže hanefijski učenjak Ibnul-Hummam u knjizi “Et-Tahrir”: “Po ispravnom mišljenju, nije obaveza strogo se držati jednog mezheba, jer njegovo slijeđenje nije obavezno. Nema vadžiba osim onoga što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinili vadžibom, a oni nisu obavezali nikog od ljudi da slijedi mezheb jednog od imama mimo drugih imama…”. (Et-Takrir vet-tahrir fi ‘ilmil-usul, Ibn Emir el-Hadždž, 3/468).
Kaže hanefijski učenjak Alijj el-Kari: “Nije obavezan niko iz ovog Ummeta da bude henefija, malikija, šafija ili hanbelija, nego je obaveza muslimanu ako nije alim da pita jednog od učenjaka, a četvorica imama su od učenjaka…”. (Hedijjetus-sultani limuslimi biladil-jaban, str.77.)
Kaže Šihabuddin Ebu Šame: “Četiri mezheba su ostala poznata dok su ostali mezhebi napušteni a ambicije većine sljedbenika mezheba su oslabile te su postali mukallidi nakon što je taklid – slijepo slijeđenje bio zabranjen osim slijeđenja Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Čak šta više mišljenja imama su dignuta na nivo Kur’ana i Sunneta, a u tom su smislu riječi Uzvišenog: “Oni su, pored Allaha, za bogove uzeli svećenike i monahe svoje” (Et-Tevbe 31). El-Muemmel lirredi ilel-emri el-evveli”, Šihabuddin Ebu Šame, 1/10).
Kaže Ibn Tejmije: “Nije obavezan niko od muslimana da slijedi određenog učanjaka u svemu što kaže, niti da slijedi u tome određen mezheb, a svi su obavezni slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu što je naredio i očemu je obavijestio. Svačiji govor se uzima i ostavlja osim govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A ono što je dozvoljeno to je da čovjek slijedi određen mezheb jer nema drugog načina da sazna propise Šerijata osim na takav način…”. (Medžmu’ul-fetava, 20/208-209).
Treća mes’ela (Dizanje ruku prilikom učenja dove i potiranje lica nakon toga)
Tačno je da je dizanje ruku prilikom učenja dove prenešeno u mutevatir hadisima, s tim da mi nije poznato da iko od onih protiv kojih je usmjerena knjiga “Savjeti muslimanskoj omladini” negira ovo pitanje (dizanje ruku prilikom učenja dove) i ovu praksu a kamoli da to smatra novotarijom.
A što se tiče spomenutih hadisa o potiranju lica nakon dove, treba znati da potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice kojeg bilježe Ebu Davud od Ibn Abbsa i Tirmizija od Omera, radijallahu anhum, ovaj hadis je munker (veoma loš), takvim ga ocjenjuju Ebu Davud i Ebu Hatim u knjizi “El-‘Ilel” (2/351).
U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab (Tehzibul-kemal, 7/281). Imam Malik negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim u knjizi (Irvaul-galil, 433 i 434).
Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano. Čudno je da doktor hadisa nije naveo ili istražio i spomenuo šta su učenjaci rekli o ovim hadisima, tj. da su svi slabi, a negiranje prakse koja je zasnovana na slabim hadisima nije netolerancija i jednostranost.
Uglavnom, uopćena ocjena ovakvog argumentiranja, dokazivanja i obrađivanja nekih aktuelnih šerijatskih pitanja je veoma slaba, nema objektivnosti u pristupu tematici niti su naučno (šerijatskom naukom, naravno) obrađena pitanja, a da ne govorimo o smiješnim (i istovremeno žalosnim) pokušajima opravdavanja postojeće prakse kojekakvim narodnim izrekama ili parolama: “zbunjivanja ljudi i sijanja smutnje i razdora” i “zajedništvo i jedinstvo su farz”. Stiče se dojam da je cilj knjige bio da se po svaku cijenu opravda postojeća praksa praktikovanja vjere u Bosni (i šire) u spomenutim pitanjima, svejedno imali za to dokaza u Šerijatu ili ne i je su li to novotarije ili ne. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Značenje “Arša”
Alejkumusselam. Oko značenja riječi Arš koja je spomenuta na nekoliko mjesta u Kur’anu u ovom Ummeta ima više mišljenja od kojih je jedno ispravno a to je ono na čemu je Ehlus-sunne vel-džema’a. Odmah da pojasnimo da Arš u arapskom jeziku između ostalih značenja znači prijestolje. Prvo mišljenje je:više
Alejkumusselam. Oko značenja riječi Arš koja je spomenuta na nekoliko mjesta u Kur’anu u ovom Ummeta ima više mišljenja od kojih je jedno ispravno a to je ono na čemu je Ehlus-sunne vel-džema’a. Odmah da pojasnimo da Arš u arapskom jeziku između ostalih značenja znači prijestolje.
Prvo mišljenje je: da je Arš zadnji svemir od svemira a koji okružuje ostale svemire. Ovaj stav se prenosi od sljedbenika Ehlul-kelama i nekih Eš’arija i Maturidija.
Drugo mišljenje je da je Arš naziv za vlast, s tim da je nazvan Aršom (prijestoljem) jer je jedno neodvojivo od drugog. I jer zemaljski kraljevi imaju svoja prijestolja a prijestolje Uzvišenog Allaha je vlast, s tim da je nazvana Aršem (prijestoljem) radi veličanja Njegove vlasti. Ovo mišljenje zastupaju neki eša’rijski i maturidijski učenjaci.
Treće mišljenje je da je Arš Allahovo prijestolje. Ovo je stav Ehlus-suneta vel-džema’ta s tim da većina učenjaka kaže da Arš nije isto što i Kursijj koji se spominje u ajetul-kursijj u suri El-Bekara. Dok dio učenjaka Ehlus-sunneta, između ostalih to se pripisuje i Hasanu El-Basriju, smatra da su Arš i Kursijj jedno te isto.
Četvrto mišljenje je da je Arš stvorenje od Allahovih stvorenja čiju suštinu ne znamo niti znamo značenje riječi Uzvišenog “Istiva'” koja je došla u nekoliko ajeta poput: “Milostivi se nad Aršom uzdigao” (Sura Taha 5). Takođe ovo je stav nekih maturidijskih i ešarijskih učenjaka.
Peto mišljenje je da je Arš ustvari samo naziv kojim se izražava Allahova veličina, a da u suštini i nema Arša, nego je on naveden kao približan primjer da bi naš razum shvatio Allahovu veličinu. Ovaj stav se pripisuje, opet, Eš’arijama i Maturidijama.
Ispravno mišljenje je da je Arš Allahovo prijestolje i da nije isto što i Kursijj. Učenjaci su se takođe razišli oko toga šta je to Kursijj na nekoliko mišljenja: jedni kažu da je Kursijj znanje, drugi da je isto što i Arš, treći da se navodi kao primjer Allahove veličine, a četvrti da je Kursijj mjesto dvaju stopala Milostivog. A ispravno je ovo zadnje jer se prenosi u vjerodostojnoj predaji od Abdullaha ibn Abbasa. A on ovako nešto ne može reći po svom mišljenju nego se smatra da je to čuo on ili neko drugi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, Arš koji je Allahovo prijestolje nije isto što i Kursijj koji je mjesto dvaju stopala Milostivog.
A da ostala mišljenja, tj. da je Arš zadnji svemir, ili naziv za vlast, ili Allahovo stvorenje čiju suštinu ne znamo, ili da je naziv Allahove veličine, nisu ispravna ukazuju dokazi iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. U njima je došlo da Arš nose osmorica, kao što je u ajetu: “A prijesto (Arš) Gospodara tvoga će toga dana iznad njih osmorica držati” (El-Hakka 17), kao i da se Uzvišeni uzdigao iznad Arša, što je došlo u nekoliko ajeta. Takođe, u vjerodostojnom hadisu (Buharija i Muslim) je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo da Arš ima kavaim, tj. nosače ili noge, kao i da je Arš najveće stvorenje od Allahovih stvorenja koje je stvorio. Ta činjenica da će Arš nositi osmorica i da ima svoje nosače i noge jasno i nedvosmisleno opovrgavaju sva mišljenja osim onog koje kaže da je Arš Allahovo prijestolje, a Allah zna najbolje. Jer Arš ne može biti svemir niti naziv za vlast ako ima noge, nosače. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
SAMOZADOVOLJAVANJE – BRADA – MUZIKA
Alejkumusselam. Skraćen odgovor na tvoja pitanja: prvo – samozadovoljavanje je haram, drugo – puštanje brade je vadžib i treće – slušanje muzike je haram. Detaljan odgovor: Samozadovoljavanje (masturbiranje ili onanosanje) je haram i veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i Sunnet. Kaže Uzvišeni: “… i kviše
Alejkumusselam.
Skraćen odgovor na tvoja pitanja: prvo – samozadovoljavanje je haram, drugo – puštanje brade je vadžib i treće – slušanje muzike je haram.
Detaljan odgovor:
Samozadovoljavanje (masturbiranje ili onanosanje) je haram i veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i Sunnet. Kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7). Uzvišeni Allah u ovom ajetu govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni i kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog.
U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita“. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.
Puštanje brade je vadžib a njeno brijanje je haram. Ovo je stav svečetiri mezheba: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog. Dokaz da je puštanje brade vadžib, a ne samo sunnet, je vjerodostojan hadis od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Razlikujte se od mušrika, puštajte brade da budu bujne i kratite brkove”, a u rivajetu: “Kratite brkove, puštajte brade“.
Muzika je haram po Kur’anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba. Na to ukazuju Plemeniti Kur’an i vjerodostojan Sunnet. Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna“. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.
Takođe, u drugom ajetu kaže Uzvišeni: “I zavodi glasom svojim koga možeš…” ( El-Isra, 64). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.
A dokaz iz Sunneta je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente…”. Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis su stručnjaci hadisa ocjenili vjerodostojnim. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Rekla mu da je rođen pod jakom zvijezdom
Alejkumusselam. Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način: – “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“, Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa toboviše
Alejkumusselam.
Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:
– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“,
Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.
– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)“,
Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.
– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu“.
Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.
– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim“.
Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.
– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)“.
Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.
– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama“.
Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu.
Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da goovri o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.
Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“.
A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.
Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur’anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Sumnja u neke Kur’anske ajete
Alejkumusselam. To što spominješ je veoma opasna stvar, jer sumnjati u neke ajete je kufr koji izvodi iz islama. Čovjek koji je povjerovao u Allaha kao Gospodara svih svjetova, te povjerovao da je On slao poslanike, između ostalih zadnjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je objavio Kur’više
Alejkumusselam. To što spominješ je veoma opasna stvar, jer sumnjati u neke ajete je kufr koji izvodi iz islama. Čovjek koji je povjerovao u Allaha kao Gospodara svih svjetova, te povjerovao da je On slao poslanike, između ostalih zadnjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je objavio Kur’an, onda je to nespojivo sa tim da stavlja svoj razum iznad Kur’ana koji je sušta istina i kome je strana laž sa koje god strane da mu dođe. Na muslimanu je da se potpuno preda onome sa čime je došla ova vjera. Ono što njegov razum može dokučiti od mudrosti i dubina ove vjere dobro i jeste, a ono što ne može u to treba vjerovati i prepustiti njegovo značenje i mudrost Allahu.
Kaže Uzvišeni: “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore”. (En-Nisa’ 65)
Trebaš nastojati da kada ti ovakve misli dođu da ih svodiš na šejtanske vesvese a ne na stvarno razmišljanje o tome, jer ovo su nema sumnje šejtanska ubacivanja sumnje u istinitost onoga sa čime je došla ova uzvišena vjera. Na tebi je da se utječeš Allahu (učeći EUZU) od prokletog šejtana kada se ovakve misli pojave kako bi odaganalo od sebe te misli. Takođe, bitno je da znaš dvije stvari:
Prva: da nećeš biti pitan za šejtanska došaptavanja i zle i loše misli sve dok ih ne počeneš izgovarati i raditi po njima. Naime, došlo je u hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim): “Allah je oprostio mom Ummetu loše misli koje im se pojave u grudima sve dok ne radi (po njima) ili ne govori (ne poziva u njih)”.
Drugo: da su loše misli znak jasnog imana kod muslimana. Dokaz za je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da su se neki ashabi žalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na ono što nalaze u svojim grudima od vesvesa (šejtanskog došaptavanja). Pa im je odgovorio: “To je čisti iman”.
Prema tome, ne gubi nadu u iskrenost i čistoću svog imana, nemoj se plašiti, ne tuguj i ne opterećuj sam sebe time što te spopada. Nego uzmi u obzir ove dvije stvari gore spomenute i hrabro i odvažno praktikuj vjeru kao da se ništa ne dešava. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com