Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio visal, ashabi su rekli: ‘I ti postiš nekoliko dana neprekidno!’, na šta je odgovorio: “Ja nisam poput vas, mene se hrani i poji.”

Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima je zabranio visal iz samilosti prema njima, pa su rekli: ‘I ti postiš nekoliko dana neprekidno!’ On reče: “Ja nisam poput vas, mene hrani i poji moj Gospodar. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek posti nekoliko dana neprekidno, pa je neki čovjek rekao: ‘Allahov Poslaniče, i ti postiš po nekoliko dana neprekidno’, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: :” Ko je od vas sličan meni?! Dok spavam, mene hrani i poji moj Gospodar. ” Ashabi su i dalje insistirali na neprekidnom postu, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da poste samo dva dana uzastopno. Ashabi su vidjeli mlađak, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Da se mlađak nije pojavio, tražio bih da postite još!’ A to je učinio kažnjavajući ih zbog neposlušnosti.”

Enes, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na početku ramazana postio je nekoliko dana neprekidno, pa su tako učinili i neki muslimani. Kada je za to čuo, rekao je: ‘Da nam ramazan potraje, postili bismo uzastopno, toliko da bi oni uporni ostavili svoju upornost: vi niste poput mene ‘, ili je rekao: Ja nisam poput vas, mene neprestano hrani i poji moj Gospodar.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, kada je riječ o uzastopnom postu, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: ” Visal je uzastopni post dva dana bez jela, i to je jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti, tj. stvari koje su bile samo njemu dopuštene. Po većini učenjaka, to je zabranjeno ostalim muslimanima; ako čovjek u toku noći pojede bilo šta ili popije bilo kakve tekućine, na njega se zabrana ne odnosi.”

Drugo, ”Većina učenjaka smatra da je visal zabranjen, i hadisi koje smo naveli idu u prilog njihovom mišljenju. Oni su kazali da Aišine, radijallahu anha, riječi: ‘ .. .iz samilosti’ ne isključuju zabranu, jer im je, iz svoje samilosti, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da poste dva dana uzastopno”, ističe imam Eš-Ševkani.

Treće, dopušteno je postiti neprekidno do zore sljedećeg dana, na osnovu Ebu Seidovog, radijallahu anhu, predanja, a postiti bez konzumiranja hrane i pića duže od toga zabranjeno je. Nakon što je naveo mišljenja učenjaka o pitanju uzastopnog posta, Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je sljedeće: ” … treće mišljenje: dopušteno je uzastopno postiti od zore do zore – najprihvatljivije je. To je preneseno od Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha. Oni su se u tome poveli za Ebu Seidovim predanjem … To je najlakši i najprihvatljiviji uzastopni post. Sehur nakon takvog posta ustvari je zakasnjela večera, jer postač nastupanjem noći ima pravo na obrok, a ovim je svoju večeru zapravo odgodio do zore, a Svevišnji Allah najbolje zna.”

Četvrto, kada je riječ o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘ .. mene hrani i poji moj Gospodar”, učenjaci ih ne tumače istovjetno: neki kažu da se te riječi odnose na hranu i piće u pravom smislu, dok drugi kažu da se to odnosi na tjelesnu snagu. U vezi s tim, pronašao sam divan zapis Ibn Kajjima el-Dževzijje: “Ko razmisli o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “ja nisam poput vas, mene neprestano hrani i poji moj Gospodar” vidjet će da se to odnosi na duševnu hranu i piće, na ono što dušu snaži i krijepi: slast, radost i užitak, čiji je vrhunac osjetio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem; a onaj ko osjeti neznatni dio onoga što je osjetio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjeća da su ovaj svijet i njegove ljepote ništavni, prašina, prolazni užitak. Pogriješili su oni učenjaci koji kažu da se navedeni hadis odnosi na konzumiranje hrane i pića, zbog sljedećih razloga: prvo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam kod svoga Gospodara, On me poji i hrani’, i da se radilo o hrani i piću u pravom smislu te riječi, onda se tu ne bi radilo o uzastopnom postu; drugo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima je rekao da oni nisu poput njega kada je riječ o uzastopnom postu, jer kada bi oni neprekidno postili, od toga bi imali štetu, drugim riječima, da se radilo o pravom jedenju i pijenju, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio bi: ‘Ni ja ne postim uzastopno, već jedem i pijem kao što i vi jedete i pijete’; on nije negirao njihovo zapažanje: ‘I ti postiš neprekidno!’, što ukazuje da je postio neprekidno; i, treće, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo i pio u pravom smislu riječi, ne bi napravio razliku između sebe i ashaba, već bi imali isti status: niko ne posti neprekidno. Sljedeće zna većina ljudi: kada se čovjeku desi nešto lijepo, kada ostvari želju, kada mu dođe njegov voljeni, odnosno kada ga nešto zabrine i rastuži – zaboravi i hranu i piće. Mnogi zaljubljeni danima ne jedu, a ne osjećaju glad; a o tome su spjevani divni stihovi.”

Peto, komentirajući hadise koji govore o uzastopnom postu, Ibn Hibban veli: “Ovi su hadisi dokaz da su sva predanja u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao kamen za pojas – ništavna. U tim hadisima je spomenuta riječ hudžv a ne hadžer. prva riječ znači kraj haljina, a druga – kamen. Naime, Svevišnji Allah hranio je i pojio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi on postio uzastopno, drugim riječima, kako bi ga pustio da posti uzastopno i da gladuje toliko da mora stavljati kamen za pojas! Zar prisustvu kamena može utoliti glad?! ”

Međutim, učenjaci nisu prihvatili ovo Ibn Hibbanovo obrazloženje. Najljepše što je o tome zapisano jeste Ibn Hadžerova izjava: “Mnogi su učenjaci pobili ovo Ibn Hibbanovo mišljenje. Najjači dokaz protiv njega jeste Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje koje je zabilježio i sam Ibn Hibban u svome Es-Sahihu, a u kojem je rekao: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana izašao iz kuće u podne i vidio Ehu Bekra i Omera napolju, pa ih je upitao: ‘.Sta vas je istjeralo iz kuće?’ ‘Istjerala nas je glad’, odgovoriše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život i mene je iz kuće istjerala glad . . . ” A na Ibn Hibbanove riječi: ‘Zar prisustvo kamena može utoliti glad?!’ odgovaramo ovako: stavljanje kamena za pojas uspravlja leđa, jer se prazan stomak obično savije i otežava uspravno stajanje, i kada se za pojas sveže kamen, pomaže u održavanju; neki ljudi kojima se to desilo govorili su: ‘Mislio sam da stomak nose noge, ali sam vidio da on ustvari održava noge.”‘

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Dok smo jednog dana sjedjeli s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe neki mladić i upita: ‘Allahov Poslaniče, mogu li ljubiti suprugu dok postim?’ ‘Ne može!’, odgovori mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Potom dođe star čovjek i upita: ‘Mogu li ljubiti suprugu dok postim?’ ‘Možeš’, odgovori mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Međusobno smo se pogledali, pa nam Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče:  “Stariji čovjek može se obuzdati … ‘

Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Starijem čovjeku, dok posti, dopušteno je poljubiti suprugu, to nije dopušteno mladom čovjeku.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga može li se igrati sa suprugom dok posti, pa mu je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio. Potom je došao drugi čovjek i postavio mu isto pitanje, ali njemu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dopustio: onaj kojem je dopustio bio je star, a onaj kojem nije dopustio bio je mlad.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, igranje sa ženom i ljubljenje dopušteno je čovjeku dok posti pod uvjetom da može obuzdati svoje strasti. U hadisu koji su preko Aiše, radijallahu anha, zabilježili El-Buhari i Muslim stoji: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ljubio bi svoju suprugu dok bi postio i igrao se s njom, ali on je bolje od vas vladao sobom.”

Drugo, zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to dopustio starima, a zabranio mladim ljudima: stari bolje vladaju sobom od mlađih ljudi. Otuda smo i konstatirali da je pokuđeno da mlad čovjek ljubi i igra se sa suprugom dok posti.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Kada je riječ o postu, plemeniti ashab Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće hadise. “Allahu ne treba post onog čovjeka koji izgovara ružne riječi i nedlično se ponafa. ‘ Allah je rekao: ‘Za svako čovjekovo dijelo predviđena je određena nagrada, osim za post, post pripada Meni i za njega Ja nagrađujem. ‘ Post je štit, i zato kada čovjek posti neka ne čini nepristojna djela i neka ne galami; ako ga neko napadne, neka kaže: Ja postim!’ Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedov život, zaista, zadah iz usta postaća u Allaha ljepše miriše od mirisa miska. Postač ima dvije nagrade: kada iftari i kada sretne svoga Gospodara. ‘ ‘Post nije suzdržavanje samo od jela i pića, post je suzdržavanje od besmislenih i nedoličnih riječi. Ako čovjeka neko uvrijedi ili ga napadne, neka kaže: Ja postim, ja postim!” “Ima postača koji od svoga posta imaju samo glad i žeđ. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, postom se postiže bogobojaznost: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili … ” (El-Bekara, 183) . Zato je pravi postač, koji zaslužuje visoke džennetske stupnjeve i koji će biti bez računa nagrađen onaj čovjek čiji udovi poste od poroka, jezik od nedoličnih i lascivnih riječi, stomak od pića i hrane, a spolni organ od naslađivanja: ako govori, govori samo ono što ne narušava njegov post; ako nešto čini, čini samo ono djelo koje ne anulira njegov post. Konzumiranje hrane, pića i spolni odnos kvare post. Isto tako, nagradu za post umanjuju poroci i potiru njegove plodove, i takav čovjek kao da nije ni postio.

Drugo, dok čovjek posti, strogo mu je zabranjeno izgovaranje nedoličnih riječi, nedolično ponašanje, psovanje, napadanje drugih ljudi i činjenje svih drugih poroka. Iz ove konstatacije ne treba razumjeti da su spomenute stvari dopuštene onome ko ne posti. Time se hoće reći da je spomenute stvari još strože zabranjeno činiti za vrijeme posta.

Treće, ako na postača napadne nepostač ili ga bilo čime uvrijedi, postač mu ne treba uzvratiti istom mjerom, već se treba lijepo ponijeti i podsjetiti se na post, rekavši: ”Ja postim.” Neki učenjaci rekli su da čovjek ove riječi treba izgovoriti naglas, da bi napadač prestao s psovkom i vrijeđanjem, a drugi učenjaci, opet, smatraju to ustvari treba pomisliti, da sebe odvrati od uzvraćanja na psovku i vrijeđanje. Rekao sam: prvo je mišljenje prioritetnije i obrazloženije. Naime, izraz “reći” generalno se odnosi na izgovaranje jezikom, a kada se radi o pomisli, onda mora postojati indicija koja na to upućuje, kao što je slučaj s hadisom koji su zabilježili El-Buhari i Muslim, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je oprostio mojim sljedbenicima šta pomisle, ako to ne izgovore, odnosno ako ne urade. ” Dakle, “riječ” je samo ono što se izgovori glasom i slovima, i otuda su jezikoznalci, između ostalih i Ibn Malik, kazali: “Govor se sastoji isključivo od punoznačnih riječi.” U ovome nalazimo dokaz protiv novotara eša'rija koji tvrde da se pomisao (el-kelamun-nefsi) ubraja u govor, i o tome treba razmisliti.

Četvrto, poželjno je da postač, ako ga neko napadne, sjedne. Na to nas upućuje Ehu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemoj nikog vrijeđati dok posti!, a ako te neko uvrijedi, reci: Ja postim!, a ako stojiš, sjedni. ”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se prepolovi šaban, nemojte postiti dok ne nastupi ramazan. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Imam Et-Tirmizi zapisao je: “Po nekim učenjacima, ovaj hadis znači sljedeće: onaj čovjek koji nije običavao postiti ne treba radi ramazana postiti drugu polovinu šabana. Tome u prilog ide Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neka niko ne dočekuje ramazan posteći, ali to može učiniti onaj čiji se uobičajeni post podudari s tim danom, takav čovjek može u tom danu postitt: ‘ Dakle, iz hadisa se može razumjeti da je pokuđeno postiti u drugoj polovini šabana radi nastupanja mjeseca ramazana.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Neka niko ne dočekuje ramazan posteći dan, odnosno dva dana uoči ramazanskog posta, ali to može učiniti onaj čiji se uobičajeni post podudari s tim danom, takav čovjek može ga postiti.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je, iz predostrožnosti, postiti dan, odnosno dva dana uoči ramazana. S tim u vezi imam Et-Tirmizi rekao je: “Učenjaci kažu da je pokuđeno postiti prije nastupanja ramazani -šerifa radi ramazana.”

Drugo, ako se dan uoči ramazana podudari s postom koji je čovjek običavao postiti, naprimjer, post ponedjeljkom ili četvrtkom, Davudov, alejhis-selam, post, nema problema u tome ako posti. Dakle, hadis koji to zabranjuje odnosi se na onoga čovjeka koji posti dan uoči ramazana iz predostrožnosti, odnosno niti se radi o postu zavjeta niti o napošćivanju niti o uobičajenom postu.

Treće, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: ” … dakle, hadis pobija mišljenje šiija, koji smatraju da treba postiti i prije viđenja mlađaka, i pobija mišljenje onih učenjaka koji kažu da je dopušteno postiti dobrovoljni post bez povoda.”

Četvrto, učenjaci ne gledaju istovjetno na mudrost zabrane posta dan, odnosno dva dana uoči nastupanja ramazana. Neki kažu da je mudrost u tome što se čovjek treba pripremiti za ramazan i tjelesno ojačati, da ramazan dočeka jak i čio. Jedni učenjaci tvrde da je mudrost u tome da se razluči obavezni post od onog dobrovoljnog, i to je diskutabilno. A neki su učenjaci, opet, kazali da je o tom pitanju najispravnije reći ovako: početak ramazana utvrđuje se na osnovu viđenja mlađaka, i onaj ko posti dan, odnosno dva dana uoči ramazani-šerifa već je pokušao poreći taj propis. Ibn Hadžer veli: “Ovo je mišljenje mjerodavno”, a u tome se s njim saglasio imam Eš-Ševkani.

Ja velim da je ovo mišljenje ispravno, jasno potvrđuje i sljedeće Huzejfino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: (Nemojte požurivati ramazan, čekajte viđenje mlađaka, odnosno upotpunile šaban, zatim postite dok opet ne vidite mlađak, odnosno dok ne upotpunile ramazan. ‘ O ovom pitanju govori i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje koje ćemo navesti u sljedećem poglavlju.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf