Alejkumusselam. Oko izgovaranja Bismile učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: jedni kažu da je farz, drugi ja farz onome ko je ne izostavlja iz zaborava a onome ko je zaboravi da nije, dok treći smatraju da je sunnet. Svi svoj stav dokazuju hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onome ko nema abdesta niti abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime pri njemu (prilikom uzimanja abdesta)”. Hadis bilježe Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, sa senedom od J’akub ibn Seleme, od njegovog oca od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a kaže Buharija da J’akub nije čuo hadise od svoga oca niti je njegov otac čuo od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Prema tome, ovaj hadis je veoma slab, međutim, preneseni su još neki rivajeti, poput onog što se prenosi od Seid ibn Zejda i Ebu Seida, radijallahu anhuma, ali oba su slaba takođe. Kaže Buharija da najvjerodostojnije što se prenosi u ovom poglavlju (izgovaranja Bismile na početku abdesta) je hadis od Seid ibn Zejda a i taj hadis je kod njega slab jer je u njegovom senedu Rebah ibn Abdurrahman koji je kod Buharije munkerul-hadis, tj. veoma je slab u hadisu. Kaže Medžduddin, djed Ibn Tejmije, u knjizi “El-Munteka” (broj hadisa 164) da su svi hadisi po ovoj temi slabi. Zato Buharija u svom Sahihu propisanost (preporučenost) izgovaranja Bismile na početku abdesta dokazuje sa hadisom u kojem se navodi dova koja se uči prije polnog odnosa sa suprugom a koja počinje sa Bismilom. Prema tome, svi hadisi na ovu temu su slabi.
Sa druge strane, spomenuti hadis sa strane značenja teksta hadisa je sporan, je je u hadisu došlo “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime pri njemu (prilikom uzimanja abdesta)” što znači da nema ispravnog i valjanog abdesta bez Bismile. A s obzirom da su svi hadisi slabi kako da se ovakav propis prihvati sa slabim hadisima. Zato oni koji smatraju da se ovi hadisi mogu zbog mnoštva rivajeta prihvatiti tumače hadis sa značenje da nema potpunog abdesta bez Bismile.

Međutim, i ovo tumačenje je sporno, jer svi vjerodostojni hadisi od Osmana, Ebu Hurejre, Alije i mnogih drugih ashaba, radijallahu anhum, koji u detalje opisuju način uzimanja abdesta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niko od njih ne spominje Bismilu, tj. da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao. A da je abdest bez Bismile nepotpun ili krnjav, a da ne kažemo neispravan, bilo bi to prenešeno makar u jednom vjerodostojnom hadisu a to nemamo. Ovo dodatno podupire stav da po pitanju izgovarana Bismile na početku abdesta nije ništa prihvatjivo, osim što se može preporučenost učenja Bismile dokazivati drugim hadisima u kojima je došla preporučenost učenja Bismile za neke druge prilike.

A što se tiče učenja Bismile pri abdestu u kućnom klozetu, ono može imatu oko tri mogućnosti.

Prava – da se Bismila nikako ne izgovara, uzimajući u obzir slabost hadisa na tu temu, tj. da izostavljanje Bismile ne utiče na valjanost abdesta, kao i složnost učenjaka, kako to prenosi imam Nevevi, oko obaveze poštivanja Allahovog imena, te da zbog toga ne treba na sličnim mjestima spominjati Allahovo ime. Ko ovako uradi nema nikakve smetnje.

Druga – da izgovori Bismilu u sebi a ne naglas, ovo je dozovljeno i ne potpada pod pokuđeno ili zabranjeno izgovaranje Allahovog imena na nečistim mjestima.

Treća – da izgovori Bismilu naglas što je pokuđeno ili po nekim učenjacima i haram.

Međutim, nema šerijatskog teksta koji ukazuje na zabranu izgovaranja Allahovog imana na nečistim mjestima, tako da je pokuđenost najbliži propis po tom pitanju.

Prema tome, za obavezu učenja Bismile na početku abdesta nema validnog dokaza i najviše što se može reći je da je to preporučeno. A učenje Bismile pri abdestu u kućnom klozetu je dozovljeno ako se to čini u sebi a ne naglas, s tim da ako bi se potpuno izostavila nema smetnje, a pokuđeno je i bolje izbjegavati da se uči naglas. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ovo pitanje ulazi pod poznate mes’ele o kojima su islamski pravnici govorili, tj. da li je dozvoljeno muškarcu da liječi žene i ženama da liječe muškarce.
Po ovom pitanju se prenose i neki hadisi sa kojima se dokazuje dozvola liječenja muškarca od strane žene i obrnuto.

Od tih hadisa je ono što bilježi Buharija u svom Sahihu u poglavlju koje je naslovio riječima: “Poglavlje: Da li muškarac liječi ženu i žena muškarca?”, a zatim je naveo hadis od Rubeijje bint Muvvaez, radijallahu anha, da je rekla: “Bile smo se borile, napajale ljude i služile ih, i vraćale ubijene i ranjene u Medinu”. Ibn Hadžer pojašnjava u svom komentaru ovog hadisa da u tekstu ovog rivajeta nije došlo “da su liječile ranjene” a što je došlo u drugim zbirkama mimo Buharije, što je način Buharije u njegovom naslovljavanju poglavlja, tj. da napiše u naslovu neki propis kojeg nema u tekstu hadisa kojeg je on naveo ali ga ima u drugim rivajetima koji nisu na stepenu vjerodostojnosti tog hadisa. Uglavnom, sa ovim hadisom se dokazuje dozvola liječenja muškaraca od strane žena a putem kijasa (analogije) i obrnuto, tj. dozvola liječenja žena od strane muškaraca.
Međutim, kako kaže Ibn Hadžer, ovom dokazivanju se može prigovoriti da su ovo žene radile prije naredbe hidžaba ili da je u pitanju liječenje žena i muškaraca koji su jedni drugima mahrem. I još dodaje Ibn Hadžer (Fethul-bari, 10/136): “A što se tiče propisa ovog pitanja (Da li muškarac liječi ženu i žena muškarca?), dozvoljeno je međusobno liječenje stranaca (žena i muškaraca koji jedni drugima nisu mahremi) u nuždi, a ona se određuje shodno potrebi s obzirom na gledanje, diranje rukom (stidnog mjesta) i slično”.

Takođe, neki učenjaci dokazuju ovo pitanje sa hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Seleme da je ona tražila dozvolu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da uradi hidžamu, pa je on naredio Ebu Tajbe da joj učini hidžamu. Kaže Ez-Zubejr (ravija hadisa), prenoseći od Džabira, radijallahu anhu: “Mislim da sam čuo da je rekao da joj je on (Ebu Tajbe) bio brat po mlijeku ili da još nije bio punoljetan”. (sve ovo navodi Muslim) S obzirom da je muškarac koji je učinio hidžamu Ummi Seleme, radijallahu anha, bio njoj brat po mlijeku ili da još nije polno sazrio, ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju.

Hadis za koji se može sa pouzdanošću reći da je dokaz po ovom pitanju je ono što bilježe Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai od Enesa, radijalalhu anhu, u kojem kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je išao u borbu sa Ummu Sulejm i ženama od Ensarija pa kada bi bio u borbi one bi napajale vodom i liječile ranjene”.

Prema tome, ovo je direktan šerijatski tekst koji ukazuje na dozvolu liječenja muškaraca od strane žena koji im nisu mahrem u slučaju nužde ili jake potrebe. Naravno, analogijom se dokazuje i obrnuto, odnosno da je dozvoljeno da se žene liječe od strane muškaraca u slučaju nužde i jake potrebe.

Ovo pitanje je bazirano na općepoznatoj i šerijatskim argumentima potvrđenoj zabrani gledanja muškarca u stidno mjesto žene kojoj nije mahrem i obrnuto, kao i diranja muškarca tijela žene kojoj nije mahrem i obrnuto. Izuzetak iz ove zabrane je međusobno liječenje jednog drugog u nuždi ili jakoj potrebi.

A što se tiče govora islamskih pravnika sve četiri mezheba, skoro da su složni na tome da je dozvoljeno liječenje žene od strane muškarca koji joj nije mahrem u slučaju nužde i jake potrebe. S tim da se ova dozvola ograničava i uslovljava ispunjavanjem određenih šartova.

Ti šartovi su:

Prvi – da u slučaju liječenja žene od strane muškarca nema žene (muslimanke ili kjafirkinje) ljekara osposobljene za to, a u slučaju liječenja muškarca od strane žene da nema muškarca (muslimana ili kjafira) ljekara.

Drugi – da se liječenje žene od strane muškarca vrši u prisustvu njenog mahrema ili da se žena pri liječenju ne osamljuje sa ljekarom.

Treći – da se prilikom liječenja ne gleda i ne otkriva i ne dira osim onaj dio tijela koji je nužno da se vidi, otkrije ili dodiruje.

Prema tome, shodno gore spomenutom ti sam sebi odgovori na pitanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Razumijem emocije omladinaca tvojih godina. Međutim, ti si i sam svjestan da je nemoralni izlet prije braka po svim vjerama nemoralan (dakle zabranjen, osuđen), a posebno po tvojoj i mojoj vjeri. To što ti osjećaš prema djevojci teško da bi se moglo nazvati ljubavlju. Mislim da se radi o zaljubljenosti i zanesenosti koja će s vremenom nestati. Zaluđenost koju osjećaš nikada nije bila prijatelj braka i nikada nije vodila sretnom braku. Ipak moraš uključiti malo razuma. Jednog dana će ti sve to izgledati smiješno. Potrebno je da se malo strpiš i ne povlačiš nagle poteze. I kao što si i sam rekao, voliš Allaha i radit ćeš onako kako je On rekao. I ja ti to upravo i preporučujem. A On je rekao da se ne približavaš bludu!

Pokaj se za ono što si uradio prije Medrese i moli Allaha da ti oprosti, svejedno da li si znao da je to grijeh ili ne. Jedini dozvoljeni kontakt sa osobom suprotnog spola jeste onaj u braku. Obzirom da si tek na početku školovanja u Medresi, mislim da se slažeš sa mnom da je još uvijek rano za zasnivanje braka. Ima vremena za njega. Nagrade koje očekuju mladiće koji se suzdrže od nemoralnih odnosa su velike, a jedna od njih je i hladovina na Sudnjem danu na dan kada neće biti ni jedne druge hladovine osim Allahove. Zar vrijedi žrtvovati tu hladovinu i počast zbog kratkotrajnog i prolaznog užitka? Ne dozvoli da strast prevlada.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Hvala Allahu Koji vas je uputio na pravi put. Molim Uzvišenog Gospodara da vas učvrsti u vjeri i da vaš brak učini uzoritim islamskim brakom. Jasno mi je u kakvoj sredini živite i u kakvim okolnostima praktikujete svoju vjeru. Molim Allaha da vam olakša! Iz vašeg pitanja vidim da vam nije baš svejedno što ste otkriveni i da bi voljeli da nosite odjeću čestitosti. U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. nam otkriva suštinu grijeha i govori nam kako ćemo prepoznati da li je određeno djelo grijeh prema Allahu ili ne. On kaže: «Grijeh je ono djelo koje uzrokuje nemir u vašem srcu i ne biste voljeli da svijet za njega sazna.» Očito je da niste baš smireni zbog nenošenja hidžaba, a smirenost bi došla sa njegovim praktikovanjem.

Drugo, hidžab, draga sestro, nije vezan za vrijeme i prostor. Dužna ga je nositi žena u Saudijskoj Arabiji isto kao i ona u Indoneziji, i ona u Americi i ona u Evropi. Osim što je nepraktikovanje hidžaba grijeh sam po sebi, on uzrokuje i druge grijehe poput privlačenja pogleda prolaznika i obraćanje pažnje na tijelo koje nije pokriveno itd.

Zbog toga, ako već tražite savjet, ja bih vam posavjetovao da i vi obučete odjeću čestitosti i pridružite se onom dijelu muslimanki kojima su Allahov hatur i hatur Njegova Poslanika iznad svega na dunjaluku. Znam kakva je zemlja Holandija, ali isto tako znam da muslimanke u Holandiji nesmetano nose hidžab. Svaki izgovor, traženje razloga i odugovlačenje dolazi vam od šejtana, zbog toga ne slušajte ga. Jedino kada vam je dozvoljeno da ne nosite hidžab jeste u slučaju kada je ugroženavaša lična bezbjednost. A vi najbolje znate da li je ona ugrožena.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com