Alejkumusselam. Ajet koji spominješ nisi dobro razumio niti ga ispravno tumačiš, trebao si se vratiti na skraćenu verziju tefsira Ibn Kesira koja je prevedena na bosanski i pročitati značenje ovog ajeta.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je zabranjeno; a veličanje Allaha je veće od toga! – A Allah zna šta radite”. (El-‘Ankebut 45) Kaže Ibn Kesir u svom tefisru da riječi Uzvišenog: “Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je zabranjeno” znače da se namaz sastoji od dvije stvari: ostavljanja razvrata i svega što je zabranjeno, to jest da ustrajnost u obavljanju namaza podstiče na ostavljanju ove dvije stvari. Prenosi imam Ahmed od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Zaista taj i taj čovjek klanja noću a kada osvane krade”, pa reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista će ga to (noćni namaz) odvratiti od ovoga što on (taj čovjek) kaže”. (Ahmed Šakir ocjenjuje ovaj hadis vjerodostojnim) Takođe, namaz se sastoji od zikrullaha, tj. veličanja Allaha a to je i najveći smisao klanjanja namaza, zato Uzvišeni kaže: “A zikrullah (veličanje Allaha) je veći od toga”. To jest, zikrullah od kojeg se sastoji namaz (misli se na sve što se uči u namazu čime se veliča Allaha od tesbiha, tahmida, tekbira i učenja Kur’ana) je vrijedniji i veći od toga što namaz treba da odvraća od razvrata i svega što je zabranjeno.

Kaže tabi’in Ebul-‘Alije: “Zaista, namaz ima tri svojstva: iskrenost, strah i zikrullah, zato bilo koji namaz u kojem nema nešto od ova tri svojstva i nije namaz. Iskrenst naređuje da se čine dobra djela, strah odvraća od munkera (svega što je zabranjeno), a zikrullah (veličanje Allaha) mu naređuje i zabranjuje”. Kaže Ibn ‘Avn El-Ensari: “Ti kada klanjaš ti činiš dobro djelo, jer te on (namaz) odvratio od razvrata i munkera, a zikrullah koji činiš (u namazu) je veći od toga”. Kaže Hamad ibn Ebi Sulejman da riječi Uzvišenog: “Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je zabranjeno” znače da te odvraćaju od toga dok si u namazu. Prenosi se od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u više rivajeta, takođe od Ibn Mes’uada, Ebu Ed-Derda’, Selamana El-Farisija i drugih da riječi Uzvišenog: “A veličanje Allaha je veće od toga!” znače da je Allahovo spominjanje Njegovih robova kada oni Njega spomenu veće od njihovog veličanja Njega. Ovo tumačenje je izabrao i Ibn Džerir Et-Taberi.

Prema tome, dva su tumačenja riječi Uzvišenog: “Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je zabranjeno”: prvo – da ustrajnost u obavljanju namaza podstiče na ostavljanje razvrata i svega što je zabranjeno, drugo – da čovjek dok je u namazu da ga on odvraća od te dvije stvari. Takođe, dva su tumačenja riječi Uzvišenog “A veličanje Allaha je veće od toga!” , prvo – da je zikrullah od kojeg se sastoji namaz (tesbih, tahmid, tekbir i učenje Kur’ana) je vrijedniji i veći od toga što namaz treba da odvraća od razvrata i svega što je zabranjeno, i drugo – da je Allahovo spominjanje Njegovih robova kada oni Njega spomenu veće od njihovog veličanja Njega. Nema smetnje da i jedno i drugo tumačenje u oba slučaja budu ispravna. Dakle, nakon ovakvog razumijevanja značenja ajeta ne bi trebao imati gore spomenute nejasnoće. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Što se tiče prvog pitanja, ako misliš pod tim šta Islam kaže o tome, nije mi poznato da imaju neki šerijatski tekstovi koji direktno govore o temi dinosaurusa. Ono što treba jasno naglasiti je da ni Kur’an ni sunnet ne negiraju njihovo postojanje, a u mnogim ajetima se spominje da je Allah, subhaneh, uništio mnoge narode koji su utjerivali u laž vjerovjesnike i poslanike, i kojima se danas ne zna trag. Pa ako se to dešavalo ljudima nije isključeno da Allah uništi jednu životinjsku vrstu i da joj danas nema traga. Takođe, te životinje sa svojim gorostasnim izgledom, ne trebaju čuditi niti biti misterija ako uzmemo u obzir da nauka pretpostavlja da najveći dinosaurus nije bio veći od 15 metara a došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ebi Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je stvorio Adema a njegova visina je šesdeset laktova”. Što je otprilike trideset metara. Tako su njemi bili dinusaurusi poput većine današnjih životinja nama. Isto tako u drugim hadisima je pojašnjeno da se visina ljudi od Adema pa do današnjeg čovjeka postepeno smanjivala.
A što se tiče nekih drugih čudnih životinja, islamski učenjaci su govorili o takozvanoj sireni. Mada i o njoj u šerijatskim tekstovima nije ništa došlo.
A ako si mislio pod ovim pitanjem šta nauka kaže o dinosaurusima, onda se vrati na naučne knjige koje govore o toj temi.
A odgovor na drugo pitanje smo djelimično odgovorili u prvom odgovoru. S tim da treba dodati da su Adem i Hava bili istog nivoa inteligencije kao današnji ljudi i čak je Adem počašćen nad melecima baš činjenicom da ga je Allah poučio nazivima svih stvari, što upućuje da je bio inteligentan i stvoren da može da uči. Kaže Uzvišeni: “I poučio On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” (El-Bekare 31). Znači, Adem, alejhi selam, nije bio sićušan, pogrbljen i malog mozga, a on je otac čovječanstva, tj. ni ostali ljudi nisu bili takvi. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Vjenčani dar je propisan Kur’anom, Sunnetom i idžaom učenjaka.
Kaže Uzvišeni: “I draga srca ženama njihove vjenčane darove dajte …” (En-Nisa’, 4).

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Sehl ibn S’ada, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku kojeg je htio oženiti: “Potraži (za vjenčani dar) pa makar i prsten od željeza”.

Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra. A razišli su se da li je mehr šart valjanosti braka ili samo vadžib, a ovo drugo je bliže ispravnom.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima da muž postaje dužan isplatiti čitav mehr (vjenčani dar) sa jednom od dvije stvari: prilaskom ženi u postelji ili njegovom smrću. A što se tiče odgađanja isplaćivanja mehra, skupina učenjaka to uopće ne dozvoljava dok druga skupina dozvoljava. Zatim, od skupine učenjaka koji dozovljavaju odgađanje isplaćivanja mehra, jedan dio njih, od kojih je imam Malik, uslovljava da to odgađanje bude vremenski poznato i naznačeno, dok drugi dio učenjaka, od kojih su imam Ebu Hanife i Sufjan Sevri, dozvoljavaju da se odgodi isplaćivanje sve do smrti muža ili razvoda braka, kada je muž (ili nasljednici u slučaju smrti) dužan isplatiti mehr.

Prema tome, nema sumnje da ti je muž obavezan dati dogovoreni mehr, ako to ne uradi on je veliki griješnik. Njegovo izdvajanje imetka u jelu i odjeći za tvoje izdržavanje, a koje je vadžib, nema veze sa isplaćivanjem mehra. Pošto prilkom sklapanja bračnog ugovora niste dogovorili kada će ti isplatiti mehr, to možete i sada učiniti, pa shodno kako se dogovorite on je družan da to ispoštuje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Razgovor između muškarca i žene sam po sebi spada u dozvoljene stvari, međutim ponekad taj razgovor može biti put koji vodi u šejtanovu zamku. Pa tako onaj ko zna da je slab ili se boji za sebe da će pasti u šejtanovu zamku, njemu je obaveza da izbjegava razgovore sa ženama kako bi samog sebe spasio od upadanja u haram. A onaj ko je siguran za sebe da je čvrst, stabilan i da nije povodljiv, njemu je dozvoljeno da razgovara sa ženama kojima nije mahrem ali pod uvjetom da se ispune određeni šarti.

Razgovor sa ženom strankinjom (onom kojoj on nije mahrem, a on je mahrem svakoj ženi koju mu je zabranjeno da je oženi za sva vremena u što ulazi i njegova supruga) se vrši samo po potrebi, poput toga da žena traži fetvu od učenog muškarca, ili kupuje (prodaje) od muškarca, ili je muškarac pita o njenom mužu i slično, a razgovor treba da bude kratak, sažet i da ne otvara vrata sumnje i fitne niti u samoj tematici niti u načinu razgovora.

A sve ovo je izgrađeno na tome što glas žene sam po sebi nije avret po ispravnom stavu učenjaka, te s toga dozvoljeno je slušati ženin glas ako za to ima potrebe pod uvjetom da se ispune sljedeći šarti: da njen glas ne bude zavodljiv, da ga ne uljepšava i ne podiže. Sa druge strane, zabranjeno je muškarcu da sluša ženin glas sa strašću i uživanjem koji vode u fitnu.

A kako ćemo znati koji glas i koji govor žene je zabranjen a koji nije, odgovor na to nam je dat u kur’anskom ajetu u kojem Uzvišeni kaže: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene, ako se bojite Allaha, nemojte uljepšavati govor pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i govorite lijepim govorom” (El-Ahzab, 32). Prema tome, zabranjeni govor žene je onaj u kojem ona uljepšava glas, zavodi njime i skreće pažnju na sebe. A riječi Uzvišenog “i govorite lijepim govorom” mufesiri tumače: da ne umekšava niti uljepšava svoj glas kada sa njom razgovaraju muškarci.

Prema tome, kada žena muslimanka razgovara sa muškarcima koji joj nisu mahremi ona treba da se pridržava onog što je došlo u spomenutom ajetu, tj. da joj glas bude prirodan, neusiljen, kratak i da ne pobuđuje žudnju, strast i čežnju kod sagovornika.
Takođe, njen razgovor sa muškarcima se treba svesti samo na potrebu, na stvari koje su po Šerijatu dozvoljene i u čemu je hajr. A to znači da razgovor između žene muslimanke i muškarca koji joj je stranac ne treba sadržavati u sebi šalu, zabavu, ćaskanje i tome slično, kako to ne bi bila vrata za pokretanje strasti, čežnje i sumnji.

U ovu dozvolu međusobnog razgovaranja između dva spola ulazi i dozvola nazivanja selama jedno drugom po ispravnom stavu učenjaka pod uslovom da nazivanje selama bude čisto od onoga što budi čežnju kod bolesnih srca, odnosno da su sigurni da time neće upasti u fitnu i uz ispunjenje gore spomenutih šartova. A suprotno ovome, tj. ako se boji muškarac (ili oboje) da će ga nazivanje selama odvesti u fitnu, onda mu je nazivanje selama ženi zabranjeno kao i odgovaranje na selam jer je otklanjanje fitne sa nenazivanjem selama preče od koristi nazivanja selama.

A što se tiče rukovanja sa nemuslimankom koja ne zna da je muslimanu zabranjeno da se rukuje sa ženama, nema razlike po ovom pitanju između muslimanke i nemuslimanke, niti između one žene koja zna taj propis i one koja to ne zna. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Nema razilaženja među učenjacima da ono što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) od mokrače, izmeta, vjetra, mezja i vedja kvari abdest, jer šerijatski tekstovi ukazuju na to. Međutim, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) kvari abdest ili ne? Pa tako skupina učenjaka na čelu sa imamom Šafijom smatra da sve što izađe na dva prirodna otvora, svejedno bila to krv, bilo koja tekućina ili čvrsti predmet, da to kvari abdest.

Dok druga skupina učenjaka na čelu sa imamom Malikom smatra da samo ono što je uobičajno da izlazi na dva prirodna otvora, poput mokrače, izmeta, vjetra, mezja i vedja kvari abdest, dok sve ostalo ne kvari abdest. I jedna i druga skupina dokazuju svoje stavove istim dokazima. Stav bliži ispravnom, a Allah zna najbolje je, ono na čemu je imam Malik, jer to je ono našto ukazuju dokazi da kvari abdest.

Na osnovu gore spomenutog, izlazak muške sperme iz rodnice žene nakon odnosa i kupanja ne kvari abdest, jer muška sperma nije ono što je uobičajno da izlazi na polni organ žene. A ako se to desi u toku namaza i namaz i abdest su ispravni, tj. nije dužna da ih ponovi. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com