Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
UKLANJANJE STIDNIH DLAKA
Alejkumusselam. Ibret je u pojavi dlaka, kome izrastu dlake na tim mjestima, svejedno bio on mlad ili star, muško ili žensko, u pubertetu ili senilan, obavezan je da u roku od 40 dana, kako je došlo u hadisu kod Muslima od Enesa, radijallahu anhu, makar jednom otkloni dlake, a najbolje je da to radiviše
Alejkumusselam. Ibret je u pojavi dlaka, kome izrastu dlake na tim mjestima, svejedno bio on mlad ili star, muško ili žensko, u pubertetu ili senilan, obavezan je da u roku od 40 dana, kako je došlo u hadisu kod Muslima od Enesa, radijallahu anhu, makar jednom otkloni dlake, a najbolje je da to radi svake sedmice prilikom kupanja.
Naime, bilježi Muslim od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Određeno nam je da ne ostavljamo više od četrdeset noći kraćenje brkova, podrezivanje noktiju, otklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnih mjesta”. (Muslim 258, Ebu Davud 42, Tirmizi 2758, Nesai 1/15, Ibn Madže 295 i Ahmed 3/122)
A za onoga koji to ne čini više od 40 noći da li je time čini haram ili samo mekruh djelo (pokuđeno) dva su stava učenjaka. A učenjaci su složni da to suprotno uputi Islama i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DRŽANJE MAČKE I PROPISI VEZANI ZA NJU
Alejkumusselam. Nema nikakve smetnje sa strane Šerijata u držanju mačke u kući jer je po većini učenjaka ovog Ummeta, hanefija, malikija, šafija i hanabila, mačka čista životinja. Dokaz za to je hadis od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o mački rekaoviše
Alejkumusselam. Nema nikakve smetnje sa strane Šerijata u držanju mačke u kući jer je po većini učenjaka ovog Ummeta, hanefija, malikija, šafija i hanabila, mačka čista životinja. Dokaz za to je hadis od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o mački rekao: “Ona nije nečista, zaista je ona od onih koji su stalno među vama”. (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme i ostali) Neki hanefijski učenjaci, poput Tahavije, smatraju da je mačka nečista životinja zbog nečistoće njenog mesa. –Takođe, islamski pravnici navode da je sur mačke (ono što ostane od vode nakon što ga mačka konzumira) čist, dozvoljeno ga je piti i uzeti abdest od njega. A dokazuju to sa postupkom ashaba Ebu Katade, radijallahu anhu, koji prenosi gornji hadis, a povod toga je bio što mu je žena donijela vodu da abdesti pa je on tu vodu dao mački a na začuđenost svoje žene je naveo gore spomenute riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Oko prodaje i kupovine mačke islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje. Većina učenjaka od hanefija, malikija, šafija i hanabila smatra da je to dozvoljeno jer je ona čista, bude u nečijem vlasništvu, korisna je i ispunjava sve šarte za dozvoljenu trgovinu. Dok je grupa učenjaka među kojima su Ebu Hurejre, Mudžahid, Tavus, mišljenje kod malikija i rivajet kod Ahmeda, na stavu da je mekruh prodavati i kupovati mačku. Argumentiraju to sa hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je upitan Džabir, radijallahu anhu, o prodaji psa i mačke pa je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to pokudio. Dok imamo treću skupinu učenjaka koji smatraju da je haram prodavati i kupovati mačku. Oni uzimaju za dokaz malo prije spomenuti hadis od Džabira, radijallahu anhu, kao i drugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio prodaju psa i mačke. Ovaj hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi a u njegovom senedu ima slabosti zbog Ibn Lehie, s tim da ovaj hadis podupiru mnogi drugi rivajeti te ga zbog toga šejh Albani i Šuajb Arnaut ocjenjuju vjerodostojnim što je i ispravno. Prema tome, ispravno je da nije dozvoljeno kupovati i prodavati mačku.
Takođe, nije dozvoljeno ubiti mačku, osim ako napadne čovjeka i ne može se drugačije odbraniti od nje osim da je ubije. Da je nije dozvoljeno ubiti ukazuje hadis mutefekun alejhi, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kažnjena je žena zbog mačke, jer je nije nahranila kada ju je već zatvorila, niti ju je pustila da jede životinje sa površine zemlje”. Ovaj hadis upućuje da je dozvoljeno držati mačku zatvorenu u kavezu pod uslovom da se redovno hrani i ne pati. A s obzirom da je žena kažnjena zbog zatvaranja mačke bez hrane što ju je odvelo u smrt, jasno ukazuje da mačku nije dozvoljeno ubiti.
Po većini učenjaka sve četiri mezheba nije dozvoljeno jedenje mesa mačke jer mačka potpada pod vrstu životinja koje imaju očnjake, a došlo je u hadisu koji bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka zvijer koja ima očnjake njeno jedenje je haram”. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
UZIMANJE NADOKNADE ZA UČENJE RUKJE
Alejkumusselam. Uzimanju nadoknade od strane učača koji učenjem Kur’ana liječi bolesnog je dozvoljeno i u tome nema nikakve smetnje pod uslovom da izliječi bolesnog i da rukja bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svviše
Alejkumusselam. Uzimanju nadoknade od strane učača koji učenjem Kur’ana liječi bolesnog je dozvoljeno i u tome nema nikakve smetnje pod uslovom da izliječi bolesnog i da rukja bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija u kojem je došlo da je grupa ashaba bila na putu, pa su prenoćili kod jednog arapskog plemena koji nije htio da ih ugosti. Zatim je ujela zmija njihovog prvaka, tražili su mu lijeka u svemu ali mu nije koristilo. Potom su tražili pomoći od ashaba, jedan od njih je pristao da mu uči rukju pod šartom da im daju dio stada pa su pristali. Učio mu je suru Fatihu a stanje mu je se popravljalo sve dok nije zdrav prohodao. Dali su im traženu nadoknadu a oni su se dogovorili da je ne dijele međusobno sve dok to ne ispričaju Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mu spomenuli rekao je onome što je učio Fatihu: “Kako si znao da se ona (Fatiha) uči za rukju?” A zatim doda: “Uradili ste ispravno, podijelite nagradu međusobno i računajte i meni jedan dio”. Kaže Ibn Tejmije: “Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, je njima dozvolio uzimanje nadoknade za izlječenje onog koga ujede zmija sa rukjom”. Nema sumnje da je ovo jasan dokaz dozvole naplaćivanja liječenja rukjom. Međutim, sporno je uzimanje nadoknade bez obzira da li će bolesnik ozdravi ili ne, tj. uzimanje nadoknade koje nije šartovano izlječenjem. Takođe, mnogi učenjaci osporavaju da liječenje učenjem Kur’ana bude profesija od koje se živi. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Dozvoljene boje hidžaba
Alejkumusselam. Nema nikakve smetnje da žena nosi marame raznih boja osim kombinacije boja i oblika marama sa kojima se privlači pažnja muškaraca. A štikle u osnovi žena ne bi trebala nositi van kuće jer hodanjem žene u štiklama dolazi do izražaja fitnasti dijelovi njezina tijela koje ona treba da sviše
Alejkumusselam. Nema nikakve smetnje da žena nosi marame raznih boja osim kombinacije boja i oblika marama sa kojima se privlači pažnja muškaraca.
A štikle u osnovi žena ne bi trebala nositi van kuće jer hodanjem žene u štiklama dolazi do izražaja fitnasti dijelovi njezina tijela koje ona treba da skrije od muškaraca stranaca, a još ako te štikle pri hodu puštaju zvuk onda je bez sumnje haram da ih nosi.
Nema smetnje da se žena obrati muškarcu strancu ako za time ima potrebe, poput razgovora sa prodavačom, ili osobom koja pita o njenom mužu i slično, pod uslovom da ne priča uljepšanim glasom i na zavodljiv način. A to znači da ne treba opušteno i slobodno razgovarati nego samo u granici nužde i jake potrebe. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
UZIMANJE BAKŠIŠA NA POSLU
Alejkumusselam. Islamski pravnici dijele radnike u dvije vrste. Prva – radnici čiji je posao vremenski ograničen i plaća im se vrijeme koje provedu na tom poslu, u toku tog posla ne dozvoljava im se da rade za nekoga drugog, poput radnika u fabrici ili radnika na kasi u trgovini koji rade 8 ili 10 sviše
Alejkumusselam. Islamski pravnici dijele radnike u dvije vrste. Prva – radnici čiji je posao vremenski ograničen i plaća im se vrijeme koje provedu na tom poslu, u toku tog posla ne dozvoljava im se da rade za nekoga drugog, poput radnika u fabrici ili radnika na kasi u trgovini koji rade 8 ili 10 sati. Druga vrsta radnika – radnici koji naplaćuju svoje usluge na osnovu obavljenog posla a ne vremena provedenog na tom poslu, poput krojača i šivača odjeće, ili radnika koji se dogovore da iskopaju određeni kanal određene dužine i slično. Prvoj vrsti radnika nije dozovljeno uzeti bakšiš dok je drugoj dozovljeno. Dokaz da je zabranjeno prvoj vrsti radnika uzeti bakšiš je hadis mutefekun aleji, tj. kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima. U tom hadisu Ebu Humejd, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unajmio čovjeka po imenu Ibnul-Lutbijje iz plemena Esed da sakuplja zekat. Kada se vratio taj čovjek rekao je: “Ovo je vama a ovo je meni poklonjeno”. Onda se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber zahvalio Allahu i rekao: “Šta je sa radnikom, pošaljem ga (da uradi posao) a on kaže: ovo je vama a ovo je poklonjeno meni. Što nije sjedio u kući svoga oca ili majke pa nek vidi hoće li mu se dati poklon ili ne. Tako mi Onog u čijoj je ruci duša Muhammedova, niko od vas neće nešto uzeti od toga a da neće doći na Sudnjem danu da ga na vratu nosi deva ili krava koje riče ili ovca koja bleji”, zatim je podigao svoje ruke toliko da mu se vidjela bjelina ispod pazuha i onda je dodao: “Allahu moj jesam li dostavio”, dva puta.
Iz ove zabrane se izuzima slučaj kada radnik pita direktora, odgovornog ili gazdu za bakšiš a ovi isti mu dozvole uzimanje bakšiša.
Prema tome, pošto priroda tvog posla odgovara prvoj vrsti radnika nije ti dozovljeno uzimati bakšiš osim ako ti vlasnik prodavnice to dozvoli. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
ZINALUK I PRINUDNI BRAK
Alejkumusselam. Zinaluk je jedno od najrazvratnijih djela u islamu. Definicija zinaluka u Šerijatu je: polno opčenje sa ženom, svejedno bila ona udata ili ne, izvan šerijatski validnog bračnog ugovora. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ruviše
Alejkumusselam. Zinaluk je jedno od najrazvratnijih djela u islamu. Definicija zinaluka u Šerijatu je: polno opčenje sa ženom, svejedno bila ona udata ili ne, izvan šerijatski validnog bračnog ugovora. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”. (El-Isra’ 32) Takođe, kaže navodeći osobine robova Milostivog: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu” (El-Furkan 68). Ovi i mnogi drugi ajeti jasno i nedvosmisleno zabranjuju zinaluk. Zabrana zinaluka je takođe povrđena sunnetom u mnogim vjerodostojnim hadisima i na ovome je idžmau učenjaka ovog Ummeta. Ko od muslimana zanegira da je zinaluk zabranjen a živi među muslimanima on je kjafir, jer utjerava Uzvišenog Allaha u laž.
U početku islama kazna za zinaluk je bila zatvor za udatu osobu a proklinjanje i ukor za neoženjene i neudate. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki. A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je”. (En-Nisa’ 15-16)
Zatim je ova kazna za udatu i oženjenu osobu derogirana sa sto bičeva i kamenovanjem. Ova derogacija je potvrđena u ajetu čiji je tekst i čitanje derogirano a propis i značenje ostalo, taj ajet je: “Starac i starica kada učine zinaluk kamenujte ih zauvijek, to je opomena od Allaha, Allah je silan i mudar”. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha da Omer, radijallahu anhu, rekao a sjedio je na minberu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Allah poslao Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, sa istinom i objavio mu Kitab, a od onog što mu je bilo objavljeno je ajet o kamenovanju. Čitali smo taj ajet, zapamtili ga i razumjeli ga. Kamenovao je (zinalučare) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i mi smo kamenovali poslije njega. Pa se bojim kada prođe dugo vremena da će neko kazati: mi ne nalazimo kamenovanje u Allahovoj knjizi, pa će zalutati ostavljajući farz koji je Allah objavio. Zaista je kamenovanje oženjene muške i udate ženske osobe u Allahovoj knjizi istina, kada postoji dokaz (4 svjedoka), trudnoća ili priznanje”. Takođe, prvobitna kazna je derogirana hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzmite od mene, uzmite od mene, Allah im (znalučarima) je našao izlaz, neoženjeni sa neudatom (kazna je) sto bičeva i godina dana progonstva, oženjeni sa udatom (kazna je) sto bičeva i kamenovanje”. Da se udata žena koja učini zinaluk kamenuje, naravno kada se to dokaže šerijatsko priznatim dokazima, na tome je idžamu učenjaka kako to prenosi Ševkani u “Nejlul-evtar” (7/254). Učenjaci su se razišli oko toga da li se mora uz kamenovanje bičevati sa sto bičeva ili ne. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio kao što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima da se kamenuju Ma’iz, žena iz plemena Gamidijje i čovjek i žena od Židova koji su počinili zinaluk.
Takođe, prvobitna kazna zinaluka neoženjene i neudate osobe je derogirana kur’anskim ajetom: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nur 2). Uz kaznu bičevanja propisano je po gore spomenutom hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, i godina dana progonstva, s tim da se učenjaci razilaze oko progonjenja neudate žene koja učini zinaluk.
Osoba koja bude iskušana ovim velikim razvratnim djelom (zinalukom), a protiv nje nije podignuta optužba zinaluka (jer se javno ne zna za taj gnusni čin), svejedno živjela u zemlji u kojoj se primjenjuju šerijatske kazne ili ne, obavezna je da učini iskrenu tevbu (pokajanje) i da nikoga ne obavještava o tome nego naprotiv da sakrije tu sramotu. Dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nešto od ovih prljavština, neka se sakrije Allahovim prekrivanjem”, a u drugom rivajetu ima dodatak:“A ko nam otkrije svoje djelo mi ćemo izvršiti nad njim kaznu”. Bilježe ga Hakim i Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a hadis su ocjenili Sujuti i Ibnul-Mulekkin vjerodostojnim, a Iraki dobrim.
Pa kada se iskreno pokaje Allahu Allah prima tevbu svojih robova, kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer 53) Od šartova primanja tevbe je da čvrsto odluči da se više nikada neće vratiti na to ogavno djelo.
Osoba koja učini zinaluk nema nikakvo opravdanje za to gnusno djelo u tome što je ušla u brak bez svoje volje. Time joj nije umanjen grijeh niti bi bila manja kazna kada bi se kažnjavala. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Ustrajnost i umjerenost u vjeri
Alejkumusselam. Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). Ovo je opisano u nekolikoviše
Alejkumusselam. Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). Ovo je opisano u nekoliko hadisa u kojima je data smjernica kako da se musliman ponaša kada dođe u tu fazu i krizu.
Naime, bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u nekoliko rivajeta od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao stanje zanosa i slabosti u praktikovanju vjere, sve ove rivaje te je Šu’ajb Arnaut ocjenio vjerodostojnim osim jednog koji je dobar.
U prvom rivajetu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on se je spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.
U drugom rivajetu: “Zaista svaki pobožnjak prolazi kroz stanje zanosa, a svaki zanos ima (period) malaksalost ili prema sunnetu ili prema novotariji. Pa onaj čija malaksalost bude na sunnetu ostao je na uputi, a onaj čija malaksalost bude na nečemu mimo toga propao je”.
U trećem rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude koji se mnogo trude u činjenju ibadeta, pa je rekao: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na umjerenosti i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na grijesima taj je propao”.
U četvrtom rivajetu je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude od njegovih ashaba koji se mnogo trude u ibadetima, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na Kitabu i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na griješenju prema Allahu taj je propao”.
U petom rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, oženio neku ženu od Kurejšija pa joj nije prilazio jer se posvetio postu i namazu. To je spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Posti svakog mjesaca tri dana”, a on odgovori: “Ja mogu više od toga”, sve dok nisu stigli do toga da mu je rekao: “Posti dan mrsi dan”. Zatim mu je rekao: “Prouči Kur’an (hatmu) svakog mjeseca”, a on mu odgovori: “Ja zaista mogu više od toga”, pa mu reče: “Uči ga svakih petnaest dana”, a on odgovori da može više od toga, pa mu reče: “Uči ga svakih sedam dana”, sve dok mu nije rekao: “Uči ga svaka tri dana”. A onda je dodao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.
Značenje ovog hadisa sa svim njegovim rivajetima je pojašnjeno u sličnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi u svom Džamiu od Ebu Saliha, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi i Albani ocijenili dobrim. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka stvar ima zanos, a svaki zanos ima malaksalost, pa ko bude umjeren izbjegavajući pretjerivanje u stanju zanosa i popustljivost u stanju malaksalosti, nadati je se da će uspjeti. A ako u njega budu upirali prstom (zbog njegovog pretjerivanja u zuhdu i ibadetu da bi postao poznat) ne računajte na njega (jer to radi da bi u njega upirali prstom)”.
Prema tome, na tebi je da budeš umjeren u pridržavanju vjere, da ne popuštaš od onog na čemu si bio niti da u jednom periodu pun zanosa i entuzijazma činiš što više dobrih djela a zatim zbog malaksalosti ostaviš sve ili budeš na ivici islama. Svaki dan uči Kur’an, čitaj islamsku literaturu, klanjaj nafilu i slično, ali bez prenemaganja i samoopterećivanja. Ako si već spao ispod granice držanja sunneta, stresi sa sebe prašinu klonulosti, uspravi se i vrati se na sredinu. Biljež Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela koliko ste u mogućnosti, jer zaista Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi”, takođe u istom hadisu: “Allahu je najdraže djelo ono koje se ustrajno radi pa makar bilo i malo”. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Četiri stvari koje udaju ženu
Alejkumusselam. Pitanja zapošljavanja žene, njenog školovanja, zijareta udate žene njenih roditelja, glavne uloge žene u braku, dužnosti žene prema mužu i muža prema njegovoj supruzi, sve ovo su teme za sebe koje se trebaju ponaosob obrađivati a što zahtijeva mnogo više prostora. Ono na šta se moževiše
Alejkumusselam. Pitanja zapošljavanja žene, njenog školovanja, zijareta udate žene njenih roditelja, glavne uloge žene u braku, dužnosti žene prema mužu i muža prema njegovoj supruzi, sve ovo su teme za sebe koje se trebaju ponaosob obrađivati a što zahtijeva mnogo više prostora. Ono na šta se može u ovoj prilici odgovoriti je zadnje pitanje koje glasi: koju ženu je najbolje oženiti sa kojom bi Uzvišeni bio zadovoljan.
Mustehab (preporučuje se) je onome ko hoće da se oženi da izabere ženu sa sljedećim osobinama (El-Mugni 15/94):
1- Onu koja praktikuje vjeru, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu žene (najviše) zbog četiri stvari: zbog njenog imetka, porijekla, ljepote i vjere, ti izaberi onu koja praktikuje vjeru” (mutefekun alejhi).
2- Djevicu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao Džabira je li se oženio, a on mu odgovorio da jeste. Pa ga je priupitao: “Je li djevica ili je već bila udavana?”, odgovorio je da je bila udavana, a on mu reče: “Kamo sreće da je djevica, da se ti sa njom poigravaš a ona sa tobom” (mutefekun alejhi).
3- Rotkinju, tj. onu čija su majka ili njene sestre i rodice poznate po mnoštvu rađanja djece, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženite one (žene) koje se zavole (koje su drage) i rotkinje, jer ja ću se ponositi na Sudnjem danu pred drugim narodima sa vašom brojnošću” (Ebu Davud, Nesai’, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocjenili Hakim, Ibn Hibban, Iraki, Albani i ostali).
4- Lijepu, kako bi se više smirio uz nju, više je volio i bolje obarao pogled od drugih žena, jer je zbog ljepote žene mustehab (preporučeno) onome ko hoće da se ženi da ode i vidi ženu koju ima namjeru zaprositi. Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu, ako je u stanju neka je vidi (kako bi vidio ono) što će ga navesti da je oženi”. Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed i Hakim, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim i Zehebi, Ibn Hadžer kaže da su ravije pouzdani, a Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju dobrim.
Ovo su poželjne karakteristike žene koja se želi zaprositi koje su zasnovane na vjerodostojnim dokazima, dok islamski pravnici navode i mnoge druge poželjne osobine kod žene, poput toga da bude ošroumna, plemenitog porijekla i slično, međutim za poželjnost tih osobina nema posebnih dokaza u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DA LI JE SIHR NASLJEDAN
Alejkumusselam. Sihr nije poput običnih nasljednih bolesti tako da djeca ne nasljeđuju sihr koji imaju roditelji. S tim da kada sihr na nekome zastari i ostavi traga tjelesnog ili psihičkog na toj osobi, te bolesti koje su posljedice sihra one se mogu prenijeti na djecu, s tim da one nemaju direktneviše
Alejkumusselam. Sihr nije poput običnih nasljednih bolesti tako da djeca ne nasljeđuju sihr koji imaju roditelji. S tim da kada sihr na nekome zastari i ostavi traga tjelesnog ili psihičkog na toj osobi, te bolesti koje su posljedice sihra one se mogu prenijeti na djecu, s tim da one nemaju direktne veze sa sihrom. Prema tome, čovjek se ne može roditi sa sihrom koji je naslijedio od roditelja. Ali se može napraviti djetetu sihr dok je u utrobi majke.
Čovjek koji ustanovi da ima sihr njemu je preporučeno da se liječi na ispravan šerijatski način, učenjem Kur’ana, zikrom, dovama, a prije svega praktikovanjem Islama.
Sve što se dešava na dunjaluku bilo dobro ili zlo u našim očima to se sve događa Allahovom voljom i ništa ne može izaći i izmaknuti Allahovoj volji pa i to da neko bude iskušan sihrom. Mnogo je mudrosti u tome da Allah, dželle še’nuhu, iskuša nekoga sa sihrom kao i sa bilo kojim drugim dunjalučkim musibetom. Neke od tih mudrosti su: da mu se povećavaju sevapi i da mu se umanjuju grijesi, da mu se time povećavaju deredže u Džennetu, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Takođe, tim musibetom ga Allah može sačuvati od nekog većeg musibeta kojeg ne bi mogao podnijeti. Osnovna stvar u svemu ovome je iskušenje i ispit kako ćemo se ponašati na dunjaluku, jer Allah, subhanehu, iskušava svoje robove i sa dobrom i sa zlom koje im daje na dunjaluku. Kaže Uzvišeni: “Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija 35).
A što se tiče “zlih duhova” ovakav način izražavanja šerijatski nije ispravan, jer se iz njega može razumjeti da postoje i dobri duhovi a ovo je terminologija vatropoklonika koji vjeruju u sile dobra i sile zla koje su u stalnoj borbi. U Islamu je došlo da postoje meleci i džini a od džina su šejtani, a među džinima ima i vjernika i nevjernika. A sihr, proricanje, gatanje se vraća na kontaktiranje sa šejtanima i džinima nevjernicima koje je Šerijatom strogo zabranjeno.
Nije sasvim precizna tvoja tvrdnja da se ove stvari prešućuju, pogotovo u toku i nakon ovog zadnjeg rata u Bosni. Već odavno je podignuta zastava borbe protiv sihra i sihirbaza u našim krajevima. Dovoljan je primjer Mekija Turabija, ko je prvi podigao glas protiv njega i ko je u njemu odmah prepoznao šarlatana i sihirbaza. Isto tako, primjer Turabija govori koliko ljudi vole praznovjerje, vjeruju u njega i ne osvrću se na upozorenja i argumente koji su im dolazili sa svih strana. Njegov primjer ti može biti najbolji odgovor na razlog rasprostranjenosti ovih stvari kod nas. Na svima nama je da se trudimo i da upozoravamo na ove štetne i Islamom strogo zabranjene stvari. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
UKLANJANJE DLAKA SA NOSA
Alejkumusselam. Prenešeno je u vjerodostojnom hadisu u Buhariji (5599) i Muslimu (2125) od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao da je Allah prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, koje skidaju (brijuviše
Alejkumusselam. Prenešeno je u vjerodostojnom hadisu u Buhariji (5599) i Muslimu (2125) od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao da je Allah prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, koje skidaju (briju, skraćuju ili čupaju) obrve i bruse zube radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”. Hadis govori o ženama a obuhvata i muškarce jer je preče da to bude njima zabranjeno.
Postavlja se pitanje da li se ono što izraste između obrva ubraja u obrve ili ne, tj. da onda to ulazu u gore spomenuti ili ne ulazi. Prenosi Ibn Hadžer u knjizi “Fethul-bari” (10/390) od Ibn Džerira Taberija da je smatrao otklanjanjem onog što izraste između obrva mijenjanjem Allahovog stvaranja koje je zabranjeno. Dok je Komisija za fetve iz Saudijske arabije kada je bila upitana o tome odgovorila da nema smetnje da se to otkloni te da se ono što je između obrva ne ubraja u obrve čije otklanjanje je spomenuto u hadisu (Fetava el-ledžnetid-daime 5/197). Takođe, otklanjanje dlaka koje izrastu između obrva dozvolio je i šejh Abdullah Džibrin. Znači, oni koji zabranjuju smatraju to mijenjanjem Allahovog stvaranja, a oni koji dozvoljavaju smatraju da u osnovi tu i ne trebaju biti dlake te da otklanjanje dlaka koje tu izrasu ne ulazi u hadis koji zabranjuje čupanje (brijenje i slično) obrva.
Najbliži stav je ovo drugo, tj. da je dozvoljeno i da to ne ulazi u gore spomenuti hadis, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com