Ebu Vail pripovijedao je: “Huzejfa je rekao Abdullahu b. Mesudu: ‘Neki su ljudi u itikafu, u mesdžidu između tvoje kuće i Ebu Musaove kuće, zar ti to ne pada teško, a znaš da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tekao: Nema itikafa osim u tri džamije”, ali mu je Abdullah odgovorio: ‘Možda si baš ti zaboravio to predanje, a oni nisu, ili si ti pogriješio, a oni su u pravu. “‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, šejh El-Albani veli: ” … potom sam pronašao autentičan hadis: Nema itikafa osim u tri džamije’ koji iz općenitosti ajeta jasno izuzima tri džamije: Mesdžidul-haram, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju i Mesdžidul-aksa. Koliko znam, ovo mišljenje iz prvih generacija zastupali su Huzejfa b. el-Jeman, Seid b. el-Musejjib i Ata, osim što Ata nije spomenuo Mesdžidul-aksu. O ovom pitanju učenjaci imaju oprečna mišljenja. Neki kažu da je itikaf ispravan u džamiji u kojoj se klanjaju namazi u džematu, a neki, opet, smatraju da je itikaf ispravan u mesdžidu koji čovjek odredi za namaz, makar bio u kući. Jasno je da treba prihvatiti ono mišljenje koje je u skladu s hadisom, a Svevišnji Allah najbolje zna.”

Drugo, ovaj je isti šejh rekao i ovo: “Treba znati da se učenjaci razilaze u mišljenju je li mesdžid uvjet za itikaf i kakve karakteristike mora imati. A kada je o tom pitanju riječ, jedino što se može uzeti kao dokaz jeste ajet: ‘Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama’ (El-Bekara, 187) i navedeni, autentični hadis. Naime, ajet je općenitog značenja, a hadis posebnog, i, otuda, ovaj hadis pobliže određuje značenje ajeta i objašnjava ga, a na to nas upućuju Huzejfine riječi i hadis koji je prenio. Predanja o ovom pitanju oprečna su, i najpreče je prihvatiti ona koja su u skladu s navedenim hadisom. Jedno od tih predanja jeste i izjava Seida b. el-Musejjiba koju su s vjerodostojnim lancem prenosilaca zabilježili Ibn Ehu Šejba i Ibn Hazm, a u njoj stoji: ‘Nema itikafa osim u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji.”‘

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten je da sam rekao kako ću za života klanjati cijelu noć i postiti, pa me upitao: Jesi li to rekao?’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče, jesam, rekao sam to.’ Reče mi: ‘Nećeš to moći izdržati, već posti ali i mrsi; spavaj, ali i klanjaj noću. Od svakog mjeseca posti tri dana, jer dobro se djefo računa deseterostruko, i to znači da si postio cijeli život. ‘ Rekao sam da mogu izdržati više od toga. On mi reče: ‘Onda posti dan, a mrsi dva dana. ‘ Ponovo sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, mogu izdržati više od toga!’, a on mi reče: ‘Dobro, onda posti prekodan, to je Davudov, altjhis-selam, post, i to je najvredniji post. ‘ Ponovo sam rekao da mogu izdržati i više od toga, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče mi: ‘Ništa nije bolje od toga!’ Nakon što je ostario i iznemogao, nije mogao ispuniti ono na šta se obavezao, pa je govorio: “Volio bih da sam prihvatio Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, prijedlog da postim tri dana u svakom mjesecu, to bi mi bilo draže od porodice i imetka.” Ovaj isti ashab pripovijedao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je da uvijek postim i klanjam noću, pa je poslao po mene, ili sam ga sreo. Upitao me: ‘Čujem da uvijek postiš i klanjaš noću! Nemoj tako činiti, uistinu moraš spavati i odmarati, a i tvoja porodica kod tebe polaže određeno pravo: posti, ali i mrsi; klanjaj ali i spavaj; u svakih deset dana posti jedan dan, a imat ćeš nagradu kao da si postio devet. ‘ Rekao sam mu: ‘Allahov Vjerovjesniče, mislim da mogu izdržati i više od toga!’ Reče mi: ‘Onda posti Davudov, alejhis-selam, post. ‘ Upitao sam koliko je postio Davud, alejhis-selam, a on mi odgovori: Postio je prekodan, i nije bježao s bojnog polja kada bi se sukobio sa neprijateljem. ‘ Upitao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, a ko meni garantira da neću pobjeći s bojnog polja?!”‘ Dok je slušao predanje, Ata je rekao: “Ne znam kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo stalni post”, i tada je prenosilac naveo Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ne posti onaj čovjek koji uvijek posti, ne posti onaj čovjek koji uvijek posti, ne posti onaj čovjek koji uvijek posti!’ Abdullah b. eš-Šihhir, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Ko stalno posti, takav niti posti niti mrsi. ‘ Ebu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ko bude postio cijeli život ovako će u Džehennemu biti pritiješćen “, skupivši svoju šaku.Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda: “Nekoliko je ljudi došlo kod Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena i upitalo nešto u vezi s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetom, a kada im je dat odgovor s tim u vezi, našli su da nije mnogo ibadetio. Još su rekli: ‘A šta smo mi u odnosu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem! Ta njemu su oprošteni i prošli i budući grijesi!’ Jedan od njih reče: ‘Ja ću od sada cijelu noć klanjati!’ Drugi kaza: ‘Ja ću od sada svaki dan postiti!’ A treći zaključi: ‘Ja se nikada neću oženiti!’ Kada je za to čuo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, došao je i upitao: Jeste li rekli tako i tako? Odista sam ja najbogobojazniji i najbolji vjernik: postim, ali i mrsim; klanjam, ali i spavam; i oženjen sam; ko izijegava moj sunnet ne pripada mi. ‘”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, da je zabranjeno postiti čitav život, ukazuju dokazi koje ćemo navesti. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek posti više nego što je postio Davud, alejhis-selam: njegov je post najbolji post. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je protiv onoga ko posti cijeli život. Možda će neko reći da se hadisom željelo negirati da takav čovjek uopće posti, ali, svakako, takav čovjek, suprotstavljajući se sunnetu, gubi nagradu za post. Kada je riječ o tome, Ebu Bekr b. el-Arebi zapisao je: “O kako je nesretan onaj protiv koga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputi dovu! Čak i ako kažemo da je hadis u smislu obavijesti, teško onome za koga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da će biti lišen nagrade, a njegove su riječi istinite. Rekao je da takav čovjek neće biti nagrađen, i kako čovjek može tražiti nagradu u djelu za koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdi da za njega ne slijedi nagrada.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao se onoga ko ne slijedi njegovu praksu. Čovjeku koji posti čitav život zaprijetio je da će biti pritiješnjen u Vatri, da Svevišnji Allah sačuva! Omer, radijallahu anhu, kažnjavao bi ljude koji uvijek poste. Rbu Amr eš-Šejbani pripovijedao je: “Kada smo bili kod Omera b. el Hattaba, donesena mu je hrana, i neki se čovjek sustegnuo od jela. Omer upita: ‘Zašto ovaj ne jede?’ ‘Posti’, odgovoriše, a on ponovo upita: ‘A koliko posti u mjesecu?’ Čovjek reče: ‘Postim uvijek.’ Omer, radijallahu anhu, stade ga udarati štapom koji je imao i govoriti mu: ‘Jedi, o ti koji postiš uvijek! Jedi, o ti koji postiš uvijek!”, Tu je i predanje u kojem Ebu lshak pripovijeda da je Abdurrahman b. Ebu Nuajm postio uvijek, pa je Amr b. Mejmun rekao: “Da ga vide Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi, kamenovali bi ga.”

Drugo, neki učenjaci smatraju da se zabrana odnosi na one ljude koji poste uvijek, u pravom smislu te riječi, tj. poste i u onim danima u kojima je zabranjeno postiti, kao naprimjer, u danima dva Bajrama. Međutim, ovo je mišljenje neprihvatljivo iz mnogo razloga koje je naveo Ibn Hadžer rekavši: “Njihovo je mišljenje diskutabilno jer Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘. .. niti posti niti mrsi’ u smislu su odgovora na pitanje u vezi sa stalnim postom, i iz tih se riječi razumije da čovjek za to neće imati ni nagradu ni kaznu, a za onoga ko posti u danima u kojima je zabranjeno postiti to se ne može reći, jer takav čovjek, po onim učenjacima koji dopuštaju stalni post osim posta u zabranjenim danima, učinio je i dobro djelo i počinio grijeh. Naime, dani u kojima je zabranjeno postiti izuzeti su Šerijatom, nisu predviđeni za post, oni imaju status dana i noći u kojima žena ima mjesečni ciklus. Na njih nije mislio onaj što je postavio ovo pitanje, jer je znao da je u tim danima zabranjeno postiti, i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor: “.. niti posti niti mrsi” ne može se odnositi na onoga čovjeka koji ne zna da je u tim danima zabranjeno postiti.”

Treće, neki su učenjaci kazali da se zabrana stalnog posta odnosi samo na čovjeka koji će zbog toga propustiti neku svoju dužnost. Rekao sam: ako čovjek posti uvijek, neizbježno je da propusti neke dužnosti, i zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abdullahu: “O Abdullahu b. Amre, budeš li postio cijeli život i klanjao cijelu noć, bit ćeš umoran i oslabiće ti vid, a ne posti onaj čovjek koji posti cijeli život; post tri dana u svakom mjesecu računa se kao da je čovjek postio cijeli mjesec. ” Na to mu je Abdullah rekao: ”Ja mogu izdržati i više od toga!” Tada mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, predložio: “Posti Davudov post; on je postio prekodan, i nije biježao s bojnog polja kada bi se sukobio s neprijateljem. ”

Dakle, ovaj autentični hadis jasno govori o tome da je propuštanje dužnosti neizbježno glede onoga ko neprekidno posti. Na ovo pitanje treba obratiti pažnju, jer neki su ljudi posrnuli shvativši da se podbacivanje u dužnostima ne odnosi podjednako na sve ljude. A ako su vjerovjesnici i njihovi drugovi priznavali da neprekidni post neizostavno povlači podbacivanje u dužnostima, kako neko može reći da se to ne odnosi podjednako na sve ljude.

Četvrto, islam je propisao nekoliko načina posta koji su u nagradi ravni postu cijelog života: post mjeseca ramazana, a potom post šest dana u mjesecu ševalu, kako stoji u Ebu Ejjubovom, radijallahu anhu, predanju koje je zabilježio imam Muslim, također i post tri dana u svakom mjesecu ravan je postu tokom cijelog života. Ovo je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, i sretan je onaj ko ga slijedi, a nesretan je onaj ko od njega odstupa i ide stranputicama!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dan Arefata, Kurban-bajram i dani tešrika naši su praznici, praznici muslimana, to su dani jela i pića. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, govoreći o hadžskim obredima, a na osnovu navedenog hadisa, imam En-Nesai u svome djelu Es-Sunen naslovio je poglavlje: Pokuđeno je postiti u danu Arefata. Potom je rekao: “Međutim, imam je Muslim zabilježio Ebu Katadino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, konstatirao da post u danu Arefata briše grijehe počinjene u minuloj i sljedećoj godini, a ova se dva hadisa mogu uskladiti tako što će se reći da je postiti u danu Arefata poželjno onome ko nije hadžija, a pokuđeno hadžijama.” Imam Et-Tirmizi naslovio je slično poglavlje: Pokuđeno je hadžijama postiti u danu Arefata. Tu je naveo Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje (s lancem prenosilaca) u kojem stoji: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije postio na Arefatu; poslao sam Ummul-Fadl da mu donese mlijeko, i kada ga je donijela, on se napio.” Nakon toga, zapisao je: “Učenjaci su smatrali da je poželjno da čovjek na Arefatu ne posti kako bi bio čio za učenje dove.” Sličan je naslov dao i imam El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 6/345: Hadzija ne posti u danu Arifata. Potom je rekao: ‘Većina učenjaka smatra da je poželjno da hadžija ne posti, već se treba najesti da bi se ojačao za učenje dove.”

Drugo, imam Eš-Ševkani dijeli mišljenje spomenutih učenjaka: ” … možda mudrost leži u tome što glad oslabljuje i odvraća od dove i zikrullaha u danu Arefata, a otežava i ostale hadžijske obrede”, ističe ovaj imam.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Muhammed b. Abbad rekao je: “Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom, a on je odgovorio: ‘Da, zabranio je to.”‘Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom, osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega.’ U drugoj verziji stoji: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka ga posti. ‘ U drugoj verziji, opet, stoji da je Ebul-Evber rekao: “Sjedio sam kod Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kada je došao neki čovjek i rekao mu: ‘Ti si zabranio ljudima da poste petkom!’, a on je odgovorio: ‘Nisam to ja zabranio, to je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji sam lično čuo: Nemojte postiti petkom, osim ako uz njega postite nekoliko dana, jer petak je praznik . ..” Ebu Ejjub prenosi da je Džuverijja, radijallahu anha, pripovijedala da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod nje petkom, dok je postila, i upitao je: ‘Jesi li postila jučer?” “Nisam”, odgovorila je. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ”Imaš li namjeru postiti sutra?” “Nemam”, odgovorila je, pa joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Onda prekini post!

Džunada b. Ebu Umejja, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Ušao sam jednog petka kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s nekoliko ljudi iz plemena El-Ezd. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao nas je za trpezu, postavljenu ispred njega. Rekli smo da postimo, a on nas upita: Jeste li postili jučer?’ Odgovorili smo da nismo. Opet nas upita: ‘Hoćete li postiti sutra?’ Odgovorili smo da nećemo. Naredi nam: ‘Onda prekinite post!’ Još je dodao sljedeće: ‘I nemojte postiti petkom zasebno! Ubejdullah b. Ijad b. Lekit rekao je: “Čuo sam Lejlu, Beširovu suprugu, kako govori: ‘Bešir me izvijestio da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može li postiti petkom, i može li se u tome danu potpuno sustegnuti od razgovaranja, na šta mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Nemoj postiti petkom, osim ako postiš u danu prije ili u danu poslije njega. A kada je riječ o tome da se potpuno sustegneš od razgovaranja, Allaha mi, bolje je da navraćaš na dobro a odvraćaš od zla nego da ćutiš. .. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je postiti petkom zasebno, bez obzira bilo to s određenim ciljem ili ne. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježio imam Muslim: ” .. ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka posti”, treba shvatiti na osnovu drugih predanja, između ostalog, i sljedećeg predanja u kojem stoji: ” .. osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega “, na šta nas jasno upućuje i Džunadino, radijallahu anhu, predanje: ”I nemojte postiti petkom zasebno!” A značenje ovog Džunadinog, radijallahu anhu, hadisa nosi Džabirovo i Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje. Zato kažemo: sljedeća Ibn Hadžerova izjava: ” … otuda ovi hadisi ograničavaju generalnu zabranu izrečenu u Džabirovom, radijallahu anhu, predanju, i idu u prilog dodatku koji smo naveli, a u kojem stoji da se zabrana odnosi isključivo na post petkom zasebno, odnosno iz izuzimanja ima se razumjeti da je dopušteno postiti ovaj dan ako je čovjek postio dan prije ili će postiti dan poslije, ili se čovjekov uobičajeni post, naprimjer, bijeli dani, podudario s petkom, ili se podudarila da je određeni dan u kojem je čovjek uobičavao postiti, naprimjer, dan Arefata, pao petkom … ” – diskutabilna je iz sljedećih razloga: prvo, hadisi jedni druge objašnjavaju i ograničavaju, zato onaj čovjek čiji se uobičajeni post podudari s petkom, po drugim hadisima, treba postiti u danu prije ili u danu poslije; i, drugo, nije dopušteno prekoračivati posebni dokaz (mukajjed) koji ograniči neki generalni dokaz (mudek), a generalna je zabrana u većini hadisa ograničena postom u danu prije ili poslije petka, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Drugo, petkom nije pokuđeno postiti ukoliko se posti u danu prije ili u danu poslije njega: “Učenjaci su smatrali da je pokuđeno postiti petkom zasebno, osim ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije, prema tome su i postupali”, ističe imam El-Begavi.

Treće, imam Malik ostavio je sljedeći zapis: “Nijednog učenjaka, ni pravnika, ni ikoga za kim se ljudi povode nisam čuo da je zabranio post petkom; petkom je lijepo postiti. Vidio sam neke učenjake koji su postili petkom, što su, po meni, činili s određenim ciljem.” Ova je njegova izjava neprihvatjiva iz više razloga: prvo, hadisi u kojima Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje post petkom zasebno autentični su i jasni, učenjaci su ih prihvatili; i, drugo, post petkom zasebno zabranjivala je većina ashaba, između ostalih Alija, Ebu Zerr i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, a i neki istaknuti tabiini kao što su Eš-Ša'bi i Ibrahim en-Nehai.

Četvrto, učenjaci su se podvojili u mišljenju zbog čega je pokuđeno postiti petkom zasebno, a ta su mišljenja sljedeća: petak je praznik; post oslabljuje čovjeka i umanjuje njegovu snagu za ibadet; iz bojazni da se taj dan ne svetkuje (kao što su židovi svetkovali subotu), a neki učenjaci, opet, kažu da je petkom pokuđeno postiti iz bojazni da ljudi ne počnu vjerovati da je post u tom danu obaveza. Kada je riječ o tome, autentičan oslonac u tome jeste mišljenje onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je taj dan praznik. Tome mišljenju teži i Ibn Hadžer. On kaže: “Najjače i najprihvatljivije mišljenje jeste stav onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je to praznik.”

Rekao sam: na tu konstataciju jasno ukazuje navedeno Ebul-Evberovo predanje od Ehu Hurejre, ali i sljedeća Alijina, radijallahu anhu, izjava: “Ko od vas želi dobrovoljno postiti neka posti četvrtkom, neka ne posti petkom, jer je petak praznik, to je dan jela i pića. Tako će čovjek u mjesecu imati dva vrijedna dana: dan u kojem će postiti i dan koji će provesti u radosti s ostalim muslimanima.” U vezi s ovim obrazloženjem, Ibn Kajjim el-Dževzijja naveo je dvije nejasnoće rekavši: “Petkom nije zabranjeno postiti, a za vrijeme praznika zabranjeno je postiti, i pokuđenost ne postoji ako čovjek ne posti u ovom danu zasebno. Odgovor na ove nejasnoće glasi: petak nije godišnji, već sedmični praznik, a samo je zabranjeno postiti u godišnjem prazniku. A kada je riječ o postu petkom zasebno, ako čovjek posti u danu prije ili u danu poslije njega, tada u tom danu nije postio zato što je to – petak, odnosno praznik, i tada nema štete koja postoji u slučaju ako čovjek posti u tom danu zasebno: taj post biva usputni.”

Peto, možda će se neko pozvati na Ibn Mesudove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, postio je u tzv. bijelim danima u svakom mjesecu, i rijetko je mrsio petkom.” Ali to znači da nije mrsio petkom ako bi se podudario s bijelim danima, u kojima je postio. Komentirajući ovo predanje, Ibn Kajjim rekao je: ” … ovaj se hadis mora protumačiti tako što ćemo reći da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, petkom postio usput, nije postio zasebno, jer to sam nije dopuštao. I zar se hadis koji dopušta post petkom (nije ga zabilježio ni El-Buhari ni Muslim; njega je imam Et-Tirmizi okarakterizirao nepoznatim ) može pretpostaviti autentičnim jasnim hadisima na osnovu kojih se to zabranjuje, koje su zabilježili El-Buhari i Muslim.”  Zbog toga je imam Et-Tirmizi zapisao da su neki učenjaci smatrali da je poželjno postiti petkom, ali je pokuđeno postiti u tome danu ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije njega.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Džabir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Dok je jednom bio na putu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je kako su se ljudi okupili oko nekog čovjeka i zaklonili ga. Upitao je: ‘Sta je s njim?’ ‘Posti’, odgovoriše, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ne ubraja se u dobročinstvo post na putu. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je postiti na putu onome čovjeku koga post iscrpljuje i pričinjava mu poteškoću.

Drugo, kada je riječ o tome je li snažnom čovjeku koji podnosi post bolje postiti na putu ili mrsiti koristeći olakšicu, učenjaci imaju oprečne stavove. Ovo je pitanje dobro objasnila Ebu Seidova, radijallahu anhu, izjava: “Ashabi su smatrali da je snažan čovjek koji posti na putu ispravno postupio, a da je onaj kojeg post iscrpljuje, pa ne posti, ispravno postupio.” Otuda su neki učenjaci kazali da je putniku bolje postupiti onako kako mu je lakše. Svoje su mišljenje potkrijepili Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “Allah vam želi olakšati … ” (El-Bekara, 185). A kada je riječ o čovjeku koga post na putu iscrpljuje, njemu je bolje ne postiti, na to nas upućuje navedeni Džabirov, radijallahu anhu, hadis.

Treće, zabranjeno je izostaviti olakšicu mršenja na putu u smislu da čovjek sebi time oteža i pretjeruje; ko tako učini već se ogriješio i počinio hrđavo djelo. Dokaz za ovu konstataciju jeste Džabirovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u Meku u ramazanu desete godine po Hidžri, i postio je do mjesta Kuraul-gamirn, a i ostali su muslimani postili. Tu je zatražio vrč s vodom i digao ga, toliko da svijet vidi, potom se napio. Nakon toga rekoše Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Neki ljudi i dalje poste!’, a on zaključi: ‘Oni su neposlušni, oni su neposlušni!'”

Imam Et-Tirmizi prenio je sljedeće Šafijeve riječi: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ne ubraja se u dobročinstvo post na putu ‘ i: ‘Oni su neposlušni .. . ‘ (što je rekao kada mu je rečeno da neki ljudi i dalje poste) odnose se na onoga ko nije spreman prihvatiti olakšicu koju je Svevišnji Allah dao, a nije problem kada je riječ o čovjeku koji smatra da na putu može mrsiti, ali, unatoč tome, posti jer podnosi post, to je i meni draže.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf