Ve alejkesselam. Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na Poslanika Njegova a zatim:

Obavezan si ili da ga nikako ne uzmeš ili da se iskupiš za datu zakletvu propisanim kefaretom( iskupom) a to je jedno od sljedećih stvari i to redoslijedom:
Prvo: Obavezan si da kupiš odjeću ili hranu 10 miskina a to su muslimani koji su u težoj finansijskoj situaciji i koji ne daju zekat.
Drugo: Ako nisi u finansijskoj mogućnosti da kupiš odjeću pa ni hranu za deset osoba onda moraš postiti tri dana i nije uvjet da budu ispošteni uzastopno.
Obaveza iskupa stupa na snagu onda kada prekršiš zakletvu tj uzmeš poklon.
Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Duric
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkesselam. Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na Poslanika Njegova a zatim: To nije djelo kufra, ni velikog koji izvodi iz vjere niti malog, to je grijeh po jednom dijelu islamskih učenjaka. Na tebi je da se strpiš koliko možeš, izbjegavaš uzroke koji te na to navode, planiraš brak čim budeš mogao i jednostavno da se uz dovu Allahu i oslonac na Njega boriš i odvikavaš sve dok se ne odvikneš. Također nakon svakog učinjenog grijeha trebaš se iznova pokajati, od Allaha oprost zatražiti i odlučiti da to više nećeš učiniti te povećati činjenje nekih od dobrih djela kako bi ga izbrisali. Allah te pomogao i sačuvao od svakog zla. Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Duric
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Aludirajući na žene, Svevišnji Allah u jednom kur’anskom ajetu kaže: “Zar one koje u ukrasima rastu…” (Ez-Zuhruf, 18), što nam govori da su žene po svojoj prirodi sklone uljepšavanju i ukrašavanju. Šerijat uvažava tu potrebu i dozvoljava ženama da se dotjeruju i uljepšavaju, ali i postavlja određene granice koje se ne smiju prelaziti. Tako je, naprimjer, među ženama ashaba bila prisutna upotreba surme, kane, rumenila i sličnih preparata, kojima su uljepšavale svoja lica, oči, šake i sl. To ukazuje na legitimnost upotrebe kozmetičkih preparata koji se nanose na lice i tijelo, a potom se uklanjaju i ne ostaju trajno. Naravno, pri tome se žena pridržava općih pravila uljepšavanja, od kojih je da svoje ukrase skriva od muškaraca pred kojima se ne smije otkriti, da ne privlači pozornost na sebe, da se ne šminka na način svojstven nemoralnim ženama, da se u tome ne pretjeruje i sl.

S druge strane, zabranjena su uljepšavanja kojima se mijenja Allahovo stvaranje, odnosno prirodni izgled, i to ima trajni karakter, kao što je tetoviranje. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Allah je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže da im se to radi, žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da im se to radi i žene koje, želeći da budu ljepše, razdvajaju zube, one koje mijenjaju Allahovo stvaranje.” (Buhari i Muslim)

Povećanje volumena usana ubrizgavanjem dermalnog filera i zatezanje lica mezonitima, a to su fina biorazgradiva vlakna koja se unose pod kožu, bliži su ovoj drugoj vrsti uljepšavanja, koje je spomenuto u citiranom predanju, jer uzrokuju fizičke promjene izgleda i imaju dugotrajan efekat. U predanju se zajedno spominje mijenjanje Allahovog stvaranja i želja da se bude ljepšim, a ta dva značenja su prisutna pri povećanju usana i zatezanju lica na spomenuti način, pa ih zbog toga obuhvata ova prijetnja i čini ih zabranjenim. Povećanje volumena usana ili zatezanje lica napredne su metode estetske hirurgije. Estetska hirurgija dozvoljena je samo kada za njom postoji potreba, kao što je rekonstrukcija određenog nedostatka i neprirodnog izgleda, kao, naprimjer, da usne, usljed bolesti ili povrede, postanu izrazito tanke ili da mlađa osoba dobije bore i brazde po licu. Ako pak ne postoji takva potreba, nego se samo radi o želji da se postigne ljepši izgled, onda to nije dozvoljeno.

Govoreći o estetskoj hirurgiji, šejh Usejmin, rahimehullah, kaže: “Dvije su vrste plastičnih operacija. Prva vrsta su operacije radi otklanjanja deformacije koja je rezultat udesa ili nečeg drugog. U tome nema smetnje i to je dozvoljeno, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio čovjeku koji je u borbi ostao bez nosa da mu se izradi nos od zlata. Druga vrsta jesu luksuzne operacije, koje se ne čine radi otklanjanja deformacije, nego samo da se postigne ljepši izgled. Takvo ukrašavanje je haram i nije dozvoljeno, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da im se to radi, žene koje u svoju kosu dodaju ono što nije od nje i one koje traže da im se to čini i žene koje tetoviraju i koje traže da im se to radi…” (Medžmuul-fetava ve resail) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio na pitanje: dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Ve alejkumusselam! Nema sumnje da je blud ogavno i razvratno djelo, veliki grijeh koji vodi nesreći na oba svijeta i zbog toga ga je Allah Uzvišeni zabranio kao i sve ono od što njemu vodi kad je rekao: ”I ne približavajte se bludu”. Na vama je da se pod hitno pokajete Allahu za učinjeno, da odmah u brak stupite ili svaki kontakt prekinete jer ćete samo još više da u grijesima tonete. Allah će oprostiti onima koji se pokaju a ne onima koji u grijehu ustrajavaju pa se lažno oprostu nadaju zato se pokajte dok vremena i priliku imate. Majka ima iskustva, a ne instikt i moguće je da je u pravu ili ne (kad je u pitanju savjet da se za njega ne udajete) ali nakon što ste uradili to što jeste onda vam je brak, i to odmah, najbolje rješenje pa ako on to odbije onda je znak da se želi igrati. Klanjajte istiharu, pokajte se Allahu pa se ili čim prije za njega udajte ili svaki kontakt prekinite pa će Allah dati neki izlaz poslije. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Durić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to ne podari.” Pri tome je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, svojom rukom išaretio ukazujući na kratkoću tog časa. (El-Buhari, br. 935)

U preciziranju tog časa u kojem se molitva uslišava, učenjaci imaju različita mišljenja od kojih su po jačini argumenta najizraženija dva:

Prvo, to je vrijeme nakon što imam sjedne na minberu pa sve do završetka džuma-namaza;

Drugo, to je vrijeme nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak.

Za oba mišljenja navode se dokazi u sunnetu i svako od njih odabrala je skupina istaknutih učenjaka. Dokaz za prvo mišljenje jeste hadis koji prenosi Ebu Musa el-Ešari, radijallahu anhu, u kojem navodi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da o tom vremenu kaže: “To je vrijeme nakon što imam sjedne (na minber) pa sve dok se namaz ne završi.” (Muslim, br. 853) Ovo mišljenje odabrali su brojni učenjaci od kojih su El-Bejheki, Ibnul-Arebi, El-Kurtubi i En-Nevevi. (En-Nevevi, El-Medžmu, 4/541, i Ibnul-Hadžer, Fethul-Bari, 2/421)

Dokaz za drugo mišljenje jeste hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dan džuma-namaza (petak) ima dvanaest sati, i nema nijednog muslimana koji će (u vremenu uslišenja dove) tražiti nešto od Allaha a da mu Allah to neće uslišati. To vrijeme tražite u zadnjem satu nakon ikindija-namaza.” (Bilježe Ebu Davud, br. 1048, i En-Nesai, br. 1389, a hadis je vjerodostojan po ocjeni En-Nevevija i Albanija) Ovo mišljenje zastupaju brojni učenjaci na čijem je čelu poznati ashab Abdullah b. Selam, radijallahu anhu. Ibn Hadžer kaže: “Drugi su preferirali mišljenje Abdullaha b. Selama, a Et-Tirmizi prenosi od Ahmeda da je rekao: ‘Najviše hadisa na to ukazuje.’ Ibn Abdul-Berr veli: ‘To je najjače mišljenje o ovom pitanju.’ Seid b. Mensur vjerodostojnim senedom prenosi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da se jednom prilikom skupina ashaba sastala te su se prisjećali tog vremena na dan džume, u kojem se dova uslišava, a zatim su, prije nego što su se razišli, složili se da je to zadnji sat tog dana. To mišljenje preferirali su mnogi imami, poput Ahmeda i Ishaka.” (Fethul-Bari, 2/421)

U oba spomenuta vremena nadati se da će dova biti uslišana. U tom smislu Ibnul-Kajjim, nakon što je naveo argumente da je taj čas nakon ikindija-namaza, kaže: “Smatram da je vrijeme u kojem se obavlja namaz (džuma) također vrijeme u kojem se dova uslišava, i oba vremena su vrijeme uslišenja, iako je određeno vrijeme za to zadnje vrijeme nakon ikindija-namaza, jer to je fiksno vrijeme u danu, ne pomjera se naprijed ili nazad, dok vrijeme namaza prati sam namaz, klanjao se ranije ili kasnije. Vrijeme namaza je vrijeme u kojem se uslišava dova, jer skup muslimana, njihov namaz i skrušeno obraćanje Allahu ostavlja trag na uslišanje dove, prema tome, vrijeme tog skupljanja je vrijeme u kojem se očekuje uslišanje dove. Na ovakav način usklađuju se svi hadisi, a Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, podsticao je svoj ummet na upućivanje dove i skrušeno obraćanje Allahu u oba spomenuta vremena.” (Zadul-mead, 1/394)

Ovdje je neophodno navesti još dvije napomene:

Prva napomena: Nakon što imam sjedne na minber, pa sve dok se ne klanja džuma-namaz, to je vrijeme u kojem se uslišava dova, međutim, kada imam ustane i počne držati hutbu, klanjači su dužni šutjeti i slušati imamov govor. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje, pa kada onda da dove? Nakon što se prouči ezan i prije nego što imam počne sa hutbom, propisano je moliti dovom koja se uči nakon ezana, kao što je to prilika za bilo koju dovu, jer je to, pored mogućnosti da bude čas uslišanja petkom, i vrijeme između ezana i ikameta u kojem se prima dova. Također se može doviti u vremenu kada imam sjedne između dvije hutbe, te za vrijeme sedžde u namazu, jer sedžda je stanje u kojem je rob najbliži svom Gospodaru, te je, nakon što se izgovori propisani zikr na sedždi, pohvalno doviti. Također, na sjedenju u namazu, prije predaje selama, propisano je doviti i tražiti dobro ovog i budućeg svijeta. Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u hadisu Ibn Mes‘uda, radijallahu anhu, nakon što je ukazao na obavezu učenja et-tešehhuda na sjedenju u namazu, rekao je: “A zatim neka izabere koju god dovu želi.” (Muslim, br. 402)

Druga napomena: Prema drugom mišljenju, čas uslišanja je nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a to je vrijeme u kojem nije propisano klanjati nafila-namaz, međutim, u spomenutom hadisu Ebu Hurejre navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tom času rekao: “…dok klanjajući moli”. Odgovarajući na ovu nejasnoću, učenjaci su kazali da je osoba koja iščekuje namaz ustvari u namazu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o takvom kazao: “Neprestano je u namazu sve dok iščekuje namaz” (Buharija, br. 647). U jednoj predaji spominje se kako je Ebu Hurejre kazivao ovaj hadis u prisustvu Abdullaha b. Selama, Allah bio zadovoljan njima, nakon čega je Abdullah rekao: “Ja doista znam kada je taj čas!”, a Ebu Hurejre povika: “Obavijesti me kada je taj čas!” Abdullah reče: “To su posljednji trenuci pred završetak dana džume.” Ebu Hurejre priupita: “Kako da to budu posljednji trenuci petka kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće se desiti da u tom času Allahov rob musliman, dok klanjajući moli…’, a u tom vremenu se ne klanja?” Na to Abdullah reče: “Zar Allahov Poslanik nije rekao: ‘Ko sjedne na svom mjestu čekajući namaz, on je u namazu sve dok ne klanja’?” “Naravno”, reče Ebu Hurejre, a Abdullah kaza: “To je to!” (Bilježe Ebu Davud, br. 1046, En-Nesai, br. 1430, i drugi, a predaja je sahih po ocjeni Albanija)

Također je moguće da se riječi Poslanika: “…dok klanjajući moli…”, odnose na molitvu uopćeno, bio onaj ko dovi u namazu ili ne, jer u arapskom jeziku riječ “klanjati” znači doviti.

Onaj ko želi tražiti vrijeme uslišanja dove petkom nakon ikindija-namaza, može to učiniti na više načina:

prvi, da nakon što klanja ikindiju ostane u mesdžidu i vrijeme provede u dovi i ibadetu sve do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak sunca. Ovo je najpotpuniji oblik;

drugi, da prije akšama ode u mesdžid, te klanja tehijetul-mesdžid, a zatim ostane i dovi sve do akšama;

treći, da petkom pred zalazak sunca, gdje god se nalazio, dovi i moli svog Gospodara.

Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o tome kako da postupi onaj ko želi doviti petkom pred zalazak sunca, da li treba biti u džamiji ili to može učiniti i kod kuće, pa je kazao: “Hadisi koji o tome govore uopćeni su i svojim doslovnim značenjem obuhvataju svakog ko dovi u vremenu kada se dova uslišava. Stoga, nadati se da će biti uslišano svakome ko dovi u tom vremenu, međutim, onome ko ostane u džamiji iščekujući akšam-namaz preče je da mu dova bude uslišana, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “…dok klanjajući moli…”, a onaj ko iščekuje namaz poput je onoga ko je u namazu. Ako se, pak, radi o bolesniku, koji dovi u svojoj postelji, ili ženi koja u svojoj kući, čekajući akšam-namaz, na mjestu gdje klanja, upućuje dove petkom nakon ikindija-namaza, nadati se, također, da će im biti uslišano.” (Fetava Ibn Baz, 30/271) Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com