Bismillahir-rahmanir-rahim
U pravu su i jedni i drugi, pod novotarima misli se prvenstveno na novotare koji rade novotarije u akidi, ali novotar je i onaj koji radi novotarije u fiku.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na opasnost inoviranja u vjeri, nepraveći razliku između vjerovanja i praktikovanja (akide ili fika).
? Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže:
1. „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.
2. „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762.
3. „Držite se mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto kutnjacima zagrizete. Čuvajte se novine u vjeri, jer zaista je svaka novina u vjeri bid'at, a svaki bid'at je zabluda.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4607, str. 832; Hakim, 1/174, i kaže da ovaj hadis nema mahane. Sa njim se slaže i Zehebi.
4. “Svaka novotarija je stranputica i zabluda, a svaka stranputica odvodi u Vatru.” Bilježi ga Nesai br. 1578, str. 260, Albani ga je ocijenio ispravnim u Nesaijevom Sunenu.
5. „Najbolji govor je Allahova Knjiga, a najbolja uputa je Poslanikova uputa, najgore stvari u vjeri su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.“ Bilježi ga Muslim, br. 43., str. 344.
? Vidimo da se nigdje ne pravi razlika između akidetskih i fikskih novotarija, odnosno novotarija u ubjeđenju i u ibadetima, sve što se u vjeri radi a nema dokaza za to, i nisu radile prve generacije muslimana novotarija je.
Pa prema tome novotari su oni koji rade novotarije u akidi i u fiku, ali prvenstveno se misli na akidu jer su se oni prvi pojavili i opasniji su za islam od ovih drugih.
Prve novotarije i novotari koji su se pojavili bili su u akidi, pa je selef oštro osudio, pa kada se navode primjeri novotara uglavnom se navode prvi koji su se pojavili, tj. u akidi, poput: haridžija, mu'tezila, džehmija, murdžija.
? Ibn Tejmije kaže: ‘Novotarija, koju ako je neko radi smatra se sljedbenikom strasti, tj. pripadnikom sekte, je ono što je poznato kod učenjaka kao pravilo (put) a suprostavlja se Kur'anu i sunetu, poput novotarije haridžija, rafidija, kaderija murdžija’. Medžmul-fetava (35/414).
Ibn Tejmije ovdje pojašnjava za koga se može reći da je pripadnik sekte a samim tim i novotar, pa je uzeo za primjer spomenute sekte jer su se one prve pojavile i najpoznatije su, i iz njih proizilaze ostale sekte, a svaka od ovih sekti imaju novotarije i u akidi i u fiku.
U osnovi svaki pripadnik sekte je novotar, ali nije i svaki novotar pripadnik sekte.
♦ Međutim treba da znamo da su novotarije u akidi opasnije od novotarija u ibadetima (fiku), ali nikako se ne smiju podcijeniti ni novotarije u ibadetima, jer novotarije uništavaju ibadete, a ibadeti su svrha našeg života.
Šejh Bin Baz bio je vrlo strog po pitanju novotara, govoreći o sufijama koji imaju posebne zikrove poput: Allah Allah Allah, Hu hu hu, kaže: ‘Pravilo je da ko god obožava Allaha na način koji nije propisan šerijatom zove se novotar’. Fetava nur aled-derb (3/183).
Šejh Fevzan kaže: Ko god radi novotarije on je novotar, osim ako ih radi iz neznanja, za takvog se ne kaže da je novotar sve dok mu se ne objasni, a ako zna da je novotarija i nastavlja sa njom tada se za njega kaže da je novotar.
? Pogledajmo kako se selef suprostavio novotarijama u ibadetu:
Ibn Mesud i Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhuma, ukorili su skupinu ljudi koji sjede u halkama (kružocima) iščekujući namaz.
Svaku halku predvodio je po jedan čovjek, a svaki od njih imao je u rukama kamenčiće, i naređivao im je: ‘Stotinu puta izgovarajte riječi Allahu ekber!’, i oni bi to izgovorili stotinu puta. A zatim bi im naredio: ‘Stotinu puta ponovite riječi la ilahe illallah!’, i oni bi to ponovili stotinu puta. A onda bi rekao: ‘Izgovorite stotinu puta riječi subhanallah!’, i oni bi to izgovorili stotinu puta.’
Zatim je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, došao u jednu od takvih halki, stao pred njih i rekao: ‘Šta je ovo što vidim da radite?!’ Oni mu rekoše: ‘O Ebu Abdurrahmane, ovo su kamenčići na koje zbrajamo koliko puta smo izgovorili tekbir, tehlil, i tesbih.’
On im reče: ‘Bolje bi bilo da brojite svoje grijehe, teško vama, o sljedbenici Muhammeda, kako brzo žurite u propast, a njegovi ashabi su još među vama.'“ Bilježi ga Darimi, 1/287, sa ispravnim lancem prenosilaca, predaju navodi i Ibn Vedah u djelu El-Bide'u ven-nehju ‘anha, br. 35.
Navodi se drugo kazivanje, koje se desilo u vrijeme Omera, kojem je jedan službenik, obavještavajući Omera, napisao: „Ovdje imamo ljude koji se okupljaju i čine dovu za muslimane i njihovog vođu.“
Omer mu napisa: „Dovedi ih.“ Kada su ih doveli, Omer je naredio da mu se donose bič, te je, kad su ušli kod njega, njihovog vođu počeo udarati bičem.“ Bilježi ga Ibn Ebi Šejbe, 5/290.
❗ Napomena: Što se tiče upozoravanja na novotare, ne trebamo se puno opterećivati ljudima (novotarima), obratimo pažnju na sebe, na svoju vjeru i svoju rodbinu, jer ćemo za to biti pitani.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim.

? Ko su novotari:
Definicija novotara koji za sobom povlači šerijatske sankcije, Šejh Alij bin Nasir kaže: ‘Novotar je onaj koji radi novotarije, poziva u slijeđenje novotarija, te gradi svoje prijateljstvo i prezir na osnovu tih novotarija’. El-Bid'atu ve davabituha str. 32.
? Za koga se sve može reći da slijedi novotarije;
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ostavljanjem suneta izlazi se iz džemata’. Musned Ahmed, 12/99, br.7129. Ahmed Šakir kaže da je ispravan, i Šuajb Arnaut.
Ko god ne slijedi sunet, taj slijedi i radi novotarije, međutim novotar kao šerijatski izraz, koji za sobom povlači šerijatska pravila i sankcije, je samo onaj koji radi i poziva u novotarije a nema opravdanje za neznanje, što znači da onaj koji radi novotarije iz neznanja, za njega se ne kaže da je novotar.
Ibn Tejmije kaže: ‘Novotar je onaj ko se suprostavi Kur'anu i sunnetu ili konsenzusu selefa, a nema za to opravdanje’. Pogledati medžmuatul-fetava, 24/172.
? Za narod koji radi novotarije, ali u većini slučajeva rade ih iz neznanja, ne kaže se da su novotari, iako rade novotarije.
Šejh Fevzan kaže: ‘Ko god radi novotarije on je novotar, osim ako ih radi iz neznanja, za takvog se ne kaže da je novotar sve dok mu se ne objasni, a ako zna da je novotarija i nastavlja sa njom tada se za njega kaže da je novotar.’
◾ Je li dozvoljena saradnja sa novotarima:
U dunjalučkim stvarima poput trgovine ili sličnih stvarima dozvoljena je saradnja sa novotarima, kao što je dozvoljena saradnja i sa nemuslimanima.
U vjerskim pitanjima, poput ibadeta, nije dozvoljena saradnja sa njima, nije dozvoljeno ni druženje sa njima, ili druženje sa njima svesti na minimum, te to druženje iskoristiti samo za savjetovanje i razbijanje njihovih šubhi, i to samo ko je kvalifikovan za to. Pogledati: Tevhid str. 168. od šejha Saliha Fevzana.
? Sa novotarima se može sarađivati u borbi protiv većeg zla, većih i opasnijih novotara, ateista i sličnih njima.
Stav selefa prema novotarima.
Selef je bio izuzetno strog prema novotarima, nije dozvoljavao druženje sa njima niti bilo koju vrstu saradnje, već je naređivao njihovo bojkotovanje.
Ibn Abbas veli: „Ne sjedi sa novotarima i sljedbenicima strasti i prohtjeva, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ Adžuri, 61, a slično bilježi i Darimi, str. 71.
Abdullah b. Mubarek kaže: „Sjedi sa siromasima, a čuvaj se sjedenja sa novotarima.“ Lalekai, 1/137.
Hasan el-Basri kaže: „Ne sjedi sa onima koji se povode za prohtjevima, ne diskutuj sa njima, i ne slušaj od njih.“ Lalekai, 1/133, Darimi, 110; Adžuri, 62.
Ahmed b. Hanbel kaže: „Općenito, novotarima se ne treba potpomagati ni u čemu od pitanja vezanih za muslimane, jer je to veća šteta za vjeru.
? Ovome dodajemo i stav vođe pravovjernih koji smatra da se treba držati Sunneta i suprotstavljati se novotarima.“ Tarihu Bagdad, 13/ 238.
On je pozivao da se sa njima ne sjedi, ne druži i ne savjetuje. Govorio je: „Ne savjetujte se i ne dogovarajte ni sa jednim novotarem u vezi sa vjerom i ne putujte zajedno sa njim.“ Et-Tabekat, 1/144.
Navodeći kazivanje o halifi Omeru i Sabigu, Ebu Osman kaže: „Omer nam je u pismu napisao da se ne družimo i da ne sjedimo sa njim, i rekao je: ‘Kada bi on sjeo među nas stotinu, mi bismo se razišli.'“ Ibn Bettah, El-Ibanetul-Kubra, 1/414, br. 329.
Mus'a b. Sa'd je rekao: „Ne sjedi sa onim ko je iskušan slijeđenjem strasti i prohtjeva, jer će te, ukoliko to učiniš, zadesiti jedna od svije stvari: ili ćeš i ti podleći tim iskušenjima, pa ćeš se povesti za njim ili će te uznemiriti prije nego što se rastaneš sa njim.“ Ibn Bettah, El-Ibanetul-Kubra, 2/442, br. 380.
Ovakav je bio stav selefa prema novotarima, međutim, pitanje je koliko se ovo pravilo danas može primjeniti, uzimajući u obzir da su sljedbenici suneta u manjini, a novotari jaki i u većini.
♦ Ipak treba maksimalno izbjegavati druženje sa novotarima, i bez prijeke potrebe ne treba sarađivati sa njima ni u kom polju, a posebno ne u vjeri.
Svjedoci smo da su se neki pripadnici suneta družili i druže se sa novotarima pa su podlegli njihovom uticaju i postali slični njima.
❗Napomena: Obični narod se ne smatra novotarima, niti se riječi selefa odnose na njih, sa narodom se treba družiti, lijepo ih savjetovati i na ispravno vjerovanje pozivati.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim
?Ispravno mišljenje je da će biti dva puhanja u rog, kao što kaže Uzvišeni Allah:
“I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao, poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će odjednom ustati i čekati.” ?Ez-Zumer, 68.

?Sunet je takođe potvrdio dva puhanja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Između dva puhanja je četrdeset.” ?Buhari, br. 4935, i Muslim, 2955.

?Mišljenje da će biti tri puhanja u rog je neispravno, jer se bazira na neispravnom hadisu.

?Ibn Tejmije je mišljenja da će biti tri puhanja u rog, svoje mišljenje izgradio je na osnovu ajeta a ne hadisa.
Međutim sunet je potvrdio samo dva puhanja.

?Ne zna se tačno kolika je vremenska razlika između dva puhanja, jer u predajama nije došlo jasno kolika je vremenska razlika.
U hadisu kojeg bilježi Buhari od Ebu Hurejre Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘između dva puhanja je četrdeset’, br. 4935. Upitan je Ebu Hurejre šta četrdeset, pa nije odgovorio. Mada ima uleme koja je rekla da je vremenski razmak između dva puhanja 40 godina, kao što su: Nevevi, Begavi, Taberi, Kurtubi, Ševkani, Alusi, ibn Dževzi.
Međutim ovo su stvari gajba i ne potvrđuje se ništa bez jasnog i ispravnog dokaza.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Od uveliko proširenih grešaka koje čine pisci, prevodioci i slični njima jeste i skraćeno pisanje salavata i selama prilikom spomena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako to oni obično pišu: „(a.s.) ili (s.a.v.s.).“

Abdullah b. Džibrin, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ovakav postupak je pogrešan i pored toga što je uveliko proširen u knjigama savremenika. Ispravno je spominjanje salavata i selama na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u potpunosti kako bi ga u potpunosti pročitao čitalac i kako bi pisac i čitalac zadobili nagradu za to, za razliku od simbola koje će čitalac ili preskočiti ili ih tako i pročitati samo kao simbole.” (Medželletu jemanijje, br. 469.)

Bin Baz, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Propisano je da se piše u potpunosti kako nam je naredio Allah, subhanehu ve te’ala, da u potpunosti i donosimo salavat i selam na njega, kako bi ga proučio čitalac prilikom čitanja. Ne priliči da se salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svede na pisanje slova (s) ili (sal’am) i sličnih simbola koje koriste pojedini pisci, jer je u tome suprotstavljanje Allahovoj, subhanehu ve te’ala, naredbi spomenutoj u Njegovoj Časnoj Knjizi: ‘I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!’ (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Čitalac -ako se u potpunosti ne piše- ili ne primjećuje te simbole ili ne zna o čemu se radi. A pojedini islamski učenjaci su prezirali te simbole i upozoravali na njih. Ibnu Salah, rahmetullahi alejh, u svojoj Mukaddimi rekao je: ‘Na onome koji traži znanje iz hadisa je da ustrajava u pisanju salavata i selama nakon spomena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da mu ne bude teško spomenuti ga uvijek kada god spomene i njegovo ime. U tome je, doista, velika korist za one koji traže znanje iz hadisa, a ko bude nemaran prema tome, bit će uskraćen velikog dobra.’ Hamza el-Kettani, rahmetullahi ‘alejh, pripovijeda da je samo nakon spomena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pisao salavat i nije pisao i selam. Vidio je Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u snu gdje mu je rekao: ‘Šta ti je pa ne upotpunjuješ salavat na mene?’ ‘Nakon toga -kaže Hamza- nikada nisam spomenuo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a da nisam napisao i salavat i selam.’ Sujuti, rahmetullahi ‘alejh, u svome djelu „Tedribu ravi” je rekao: ‘Pokuđeno je ograničavanje samo na salavat ili samo na selam zbog riječi Svevišnjeg Allaha: -I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!- (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Kao što je pokuđeno i pisanje simbola od jednog ili dva harfa. Naprotiv, treba se pisati u potpunosti.'” (Medžmu’u fetava li šejh Bin Baz, 2/396. skraćeno)

Sujuti, rahmetullahi alejh, spominje: „Kaže se da je onome koji je prvi puta napisao salavat i selam simbolima odsječena ruka.” (Tedribu ravi, 2/77.)

Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org

Šartovi la ilahe illellah

1⃣. Znanje (El-Ilm) | Ovdje se misli na poznavanje značenja riječi la ilahe illellah, i njenih temelja, i to potpunu spoznaju popraćenu čvrstim uvjerenjem, iz kojeg proizlazi predanost i ljubav, a ne misli se samo na puko teoretsko znanje.
Poslanik, ﷺ, kaže: „Ko umre, a zna (spozna) da nema istinskog božanstva osim Allaha, ući će u Džennet.“
Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 41.

2⃣. Uvjerenje (El-Jekin) | Uvjerenje srcem u ispravnost i značenje tih riječi, te čvrsto ubjeđenje koje nije popraćeno nikakvim sumnjama.
Poslanik, ﷺ, kaže: „Ući će u Džennet svako ko sretne Allaha, a svjedočio je, bez ikakve sumnje, kelimei-šehadet.”
Bilježi ga Muslim, br. 44, str. 41

3⃣. Pokornost (El-Inkijad) | Pokornost i predanost riječima la ilahe illallah, formalno i suštinski, i vanjštinom i nutrinom. Suprotno ovome je ostavljanje (pokornosti).
Da bi riječi la ilahe illellah bile potpuno priznate, moraju se prihvatiti Allahove naredbe i zabrane.
To je nemoguće ostvariti osim kroz slijeđenje Poslanika, ﷺ, jer Uzvišeni Allah je naredio pokornost njemu, a on je pojasnio put robovanja Allahu.
Uzvišeni Allah kaže: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. En-Nisa, 80.
Poslanik, ﷺ, veli: „Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: „A ko će odbiti?“ On reče: „Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.“
Bilježi ga Buhari, br. 7280, str. 1342.

4⃣. Prihvatanje (El-Kabul) | Prihvatanje svega onoga što iz riječi la ilahe illallah proizlazi i formalno i suštinski, suprotno odbijanju.
Uzvišeni Allah kaže: Kad im se govorilo: „Samo je Allah (istinski) Bog!“ – oni su se oholili i govorili: “Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.“ Es-Saffat, 35-36.

5⃣. Iskrenost (El-Ihlas) | Iskrenost u njima, tj. činjenje djela samo radi Allaha, bez bilo kakvih primjesa širka.
Uzvišeni Allah u hadisi-kudsijju kaže: „Ko uradi neko djelo i u njemu Mi drugog pridruži, napustiću i njega i njegovo pridruživanje.“
Bilježi ga Muslim, br. 46, str. 128.
U drugom hadisu veli: „Allah će spriječiti ulazak u Vatru onome ko iskreno u ime Allaha kaže la ilahe illellah.“
Bilježi ga Buhari, br. 425, str. 81, i Muslim, br. 263, str. 265.

6⃣.istinitost (Es-Sidk) | Potvrda istinitosti tih riječi, riječima i srcem.
Poslanik, ﷺ, kaže: „Onoga ko istinski svjedoči da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, Allah će ga sačuvati Vatre.“
Bilježi ga Buhari, br. 128, str. 32.
U drugom hadise se kaže: „Ko kaže la ilahe illellah potvrđujući srcem ono što govori…“
Bilježi ga Ahmed, 13/433, br. 8069, Hakim kaže da je ispravan.

7⃣. Ljubav (El-Mehabbe) | Ljubav prema riječima la ilahe illellah, i onome što iz njih proizlazi i prema njenim sljedbenicima, te ljubav i prezir zasnovani na njima.
Islamski učenjaci navode da ljubav ima određene uslove koji se moraju ispuniti kako bi bila priznata. To su:
▪Davanje prednosti onome što Allah voli, pa makar to ne bilo u skladu sa našim željama.
▪Prezir prema onome što On mrzi, pa makar strastima to odgovaralo.
▪Slijeđenje Poslanika, ﷺ, prihvatanje njegove upute i koračanje njegovom stazom.
▪Ljubav prema onome što voli Allah i Njegov Poslanik, i prezir prema onome što prezire Allah i Njegov Poslanik. Potpuno vjerovanje u tevhid i riječi la ilahe illellah nije ostvario onaj ko voli nešto što Allah prezire i ko prezire nešto što On voli.
Ovome svjedoči i hadis: „Najčvršća imanska veza jeste ljubav i prezir radi Allaha.“
Bilježi ga Ahmed, 30/488, br. 18524, ispravnim ga je ocijenio šejh Albani.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”