Kao što dova ima svoje uslove primanja, tako ima i pravila prilikom (prije) učenja, koja ako se ispune, veće su mogućnosti da bude primljena.
Tartuši veli: „Znaj, Allah te uputio, da dova ima svoje uslove i pravila koja, ako se ispune, dovode do njenog uslišаnja.
?Onaj ko ne ispuni neki od tih uslova, sumnjajući u to da će dovom ostvariti ono što traži, ili ne primijeni neko od pravila, zaslužuje troje: srdžbu, udaljenost, i neostvarenje cilja.“ Ed-Du'al-me'sur, str. 44.
?Neka od pravila prilikom učenja dove su:
1. Iznošenje pohvale Allahu i donošenje salavata na Poslanika prije same dove.
2. Priznanje grijeha i greške, što je veoma jasno iskazano u dovi koja se naziva sejjidul-istigfar.
3. Činjenje dobrog djela prije dove.
Abdullah b. Omer veli: „Kada budeš htio da doviš, prije toga udijeli sadaku, klanjaj namaz ili učini neko dobro djelo.“ En-Nevevi, El-Ezkar, str. 12.
?Dakle, u pravila ponašanja prilikom učenja dove ubraja se i dijeljenje sadake prije nje.
4. Ponavljanje dove više puta, zatim njeno učenje izražavajući potrebu za njom.
5. Upućivanje dove u stanju radosti, lagodnosti i izobilja.
Vrlina dobrog roba jeste da upućuje dovu i kada je u stanju lagodnosti, a i kada je u poteškoći, dok onaj koji nije dobar Allaha moli samo kada mu je teško, a poslije Ga zaboravi.
?Ovo je slučaj kod većine ljudi, osim kod onih koje je Allah sačuvao.
6. Korištenje misvaka.
Dova je ibadet koji se izgovara jezikom, pa je čišćenje usta prije dove lijepo djelo. Pogledati: Tuhfetuz-zakirin, str. 44.
7. Okretanje prema kibli.
Kibla je odabrani smjer prema kojem se treba okrenuti prilikom ibadeta.
?Također, ona je smjer prilikom dove i prilikom obavljanja namaza, o čemu svjedoči nekoliko hadisa.
U jednom od njih govori se da su Kurejšije bacali utrobu i druge neprijatnosti na leđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, i u njemu između ostalog stoji: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema kibli i uputio dovu protiv nekih Kurejšija.“ Bilježi ga Buhari, br. 3743, i Muslim, br. 1794.
?U drugom hadisu, koji govori o namazu za kišu, Abdullah b. Zejd kaže: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je na musalu da klanja, pa kada je htio da uputi dovu, okrenuo se prema kibli i izvrnuo svoj ogrtač.“ Bilježi ga Buhari, br. 982, i Muslim, br. 894.
8. Taharet (da se bude pod abdestom ili gusulom).
♦Ovo je jedna od osobina kojom bi se trebao okititi onaj ko upućuje dovu Allahu.
Prenosi se od Ebu Musa'a: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je da mu se donese vode, abdestio se, a potom digao ruke i rekao: ‘Allahu, oprosti Ubejdu Ebu Amiru!’ – vidio sam (pritom) bjelinu njegovih pazuha – a onda je dodao: ‘Allahu, uzdigni ga na Sudnjem danu iznad mnogih Svojih stvorenja, ljudi!'“ Bilježi ga Buhari, br. 6383.
9. Dizanje ruku.
Ebu Musa el-Eš'ari veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu podignutih ruku, a ja sam vidio bjelinu njegovih pazuha.“ Bilježi ga Muslim, br. 2498.
Ibn Omer veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je ruke i kazao: ‘Allahu moj, ja se odričem onoga što je Halid uradio.'“ Bilježi ga Buhari, br. 4068.
Selman el-Farisi prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vaš Gospodar je plemenit i stidi se da vrati ruke roba prazne kada Ga nešto zamoli.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 1488.
10. Velika želja da se dova primi.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Neka niko od vas ne govori: ‘Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš, Allahu moj, smiluj mi se ako hoćeš!’ Nego neka bude odlučan u svojoj dovi, jer Allah radi šta hoće i niko ga ne može ni na šta prisiliti.“ Bilježi ga Muslim, br. 2679.?

Priredio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Neophodno je da prilikom dove srce bude prisutno, svjesno onoga što se izgovara i svjesno veličine Onoga ko se doziva i kome se dova upućuje.
Poslanik ﷺ, veli:

„Znajte da se Allah ne odaziva dovi upućenoj iz nemarnog srca.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479

Nevevi kaže:
„Cilj dove je prisustvo srca i njegova svjesnost. Za to postoje nebrojeni dokazi, toliko jasni da se ne moraju dodatno pojašnjavati.“
?El-Ezkar, str. 391

Uzroci primanja dove mogu se pojasniti u sledećim tačkama:

1⃣. Iskrenost prilikom učenja dove

Ovo je najveći i najbitniji uzrok primanja dove kod Allaha.
Što je iskrenost jača, sve je veća mogućnost da Allah usliša dovu.
Uzvišeni Allah kaže:

Molite se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko.
?El-Mu'min, 14

Ibn Hadžer veli: „Uslišanje dove zavisi od iskrenosti i njome je uslovljeno.“
?Fethul-Bari, 11/95

2⃣. Jaka nada u iščekivanje rješenja i izlaza iz date situacije

Što je nada jača, izražavanje potrebe je veće. I sve što duša više iščekuje odgovor i nada mu se, sve je veća mogućnost da će on i doći.
Poslanik ﷺ, veli:
„Dovite Allahu, čvrsto vjerujući da će vam se odazvati.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479, i kaže da je hadis hasen

U hadisi-kudsiju Uzvišeni veli:
„Ja sam prema robu onakav kakvo mišljenje ima o Meni.“
?Buhari, br. 6970, i Muslim, br. 2675

Uvjerenje da će dova biti primljena i lijepo mišljenje o Allahu uzroci su primanja dove.

3⃣. Pokajanje i izvršavanje obaveza prema drugima

Uzvišeni Allah veli:
„Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.“
?Nuh, 10-12

Tj. napustite ono što radite i što prije Mu se pokajte, jer će On oprostiti onome ko Mu se pokaje, pa makar mu grijesi bili širk i nevjerstvo. Korištenje prilika na način da se upotrijebe vremena, stanja i mjesta, dovodi do veće mogućnosti da dova bude primljena.

4⃣. Dobročinstvo prema roditeljima

5⃣. Udaljavanje od razvrata i bluda

6⃣. Čuvanje povjerene stvari

Dokaz za ovo troje je kazivanje o mladićima koje je zarobila stijena. ?Bilježi ga Buhari, br. 3465, i Muslim, br. 2743.

7⃣. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla

Ovo je jedan od najvećih uzroka primanja dove, jer se ubraja među najvrednija dobra djela, a ostavljanje ovog djela može prouzrokovati odbijanje dove.
Huzejfe b. El-Jeman prenosi da je Poslanik ﷺ, kazao:
„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobra djela i sprječavati loša, ili će Allah na vas spustiti kaznu, pa ćete ga moliti, a neće vam biti uslišeno.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 2169, i kaže da je hadis dobar.

8⃣. Dobro djelo

Ono je uzrok da se dova uzdigne i bude primljena.
Dova se ubraja u lijep govor, a lijep govor se uzdiže ka Allahu, ali je potrebno dobro djelo koje će ga uzdići.
Uzvišeni Allah veli:
Njemu se penju lijepe riječi, a dobro djelo ih uzdiže.
?Fatir, 10

Ibnul-Kajjim veli:
Dove i molbe su poput oružja. Ubojitost oružja zavisi od umijeća ratnika, a ne isključivo od oštrine.
Kada je oružje ispravno i bez mahana, kada je onaj ko ga koristi vješt i jak, a odbrana slaba, protivnik će, sigurno, pretrpjeti štetu. Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi.
Znači, ako je upućivač dove po sebi loš, ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dovu, ili postoji neka druga prepreka za uslišаnje, rezultat dove će izostati.“
?El-Dževabul-Kafi, str. 14.

Priredio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim

? Dova se izgovara i moraju se usne i jezik pomjerati, i to je uslov za ispravnost dove, izgovaranje dove bez pomjeranja usana (znači srcem i razumom) ne smatra se dovom već zikrom.
A što se tiče jačine zvuka dovoljno je da čujemo sami sebe, pa čak i ako ne čujemo sami sebe, dovoljno je da pomjeramo usne i jezik.
Bolje je da to izgovaranje bude tiho nego da se podiže veći ton.
Uzvešeni Allah kaže: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” El-E'araf, 55.

? Dio ajeta ‘u sebi’ ne znači ne izgovarati dovu nego je sasvim tiho izgovarati.
Uzvečeni Allah kaže: “Kad je Zekerijja Gospodara svoga tiho zovnuo.” Merjem, 3.

♦ Zaključak: Dova se može učiti, izgovarati i tiho i u sebi (sasvim tiho), ali se mora izgovarati, usne i jezik pomjerati.
Tiho izgovaranje dove bolje je i vrijednije nego glasno izgovaranje sa povećanim tonom, Ibn Tejmije, rahimehullah, navodi deset razloga zašto je dovu bolje izgovarati tiho nego glasno, a jedan od njih je i skrušenost u dovi.

? Zaista je bitno da se što više uče dove, jer dova je ibadet, i za svaku izgovorenu dovu imat će se koristi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:
ili će mu odmah uslišati dovu,
ili će mu je ostaviti za Budući svijet,
ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio.”
Bilježi ga Ahmed, 17/213, br. 11133.

U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Sudbinu ne može spriječiti (promijeniti) ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 2139, str. 483,

?Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je govoreći o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja kaže: „Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.“ El-Dževabul-Kafi, str. 23.
Također je kazao: „Dova je jedan od najkorisnijih lijekova i zaštitnika od nevolja. Njome se nevolje sprječavaju i liječe, ili se, pak, ublažavaju, ako se dese. Dova je vjernikovo oružje.“ El-Dževabul-Kafi, str. 25.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim

⛔Napomena: Više puta smo upozoravali da se ne postavljaju pitanja gdje se traži propis određene osobe, takav odgovor se ne može dobiti, propis osobe obrađuje se u fikhu, dok se u akidi obrađuje propis učinjenog djela.

Zato će odgovor sadržati samo propis spomenutog vjerovanja.

Vjerovanje da u insanu ima nešto božansko je nevjerstvo, kufr i to nije vjerovanje muslimana.
Takvo vjerovanje ne prihvata zdrav nepomućen razum, to je van svake pameti.

Čovjek je sastavljen od tijela i duše.

Tijelo je potpuno materijalne prirode na koje utiču materijalistički zakoni, zato se posle smrti raspada i uništava.

?Definicija duše:

Kaže Ibn Kajim:
“Duša je nevidljivo blistavo, sjajno tijelo (nevidljivo poput vazduha), nije poput poznatog tijela koje je materijalne prirode, to je živo tijelo koje se kreće kroz dijelove tijela poput vode kroz biljku.”
?Er-Ruh, 58

?Duša je stvorena kao i sva ostala stvorenja, nije dio Allahovog bića, niti u sebi ima bilo šta od Allaha, ovo je neophodno poznata činjenica u islamu i ovo je stav svih muslimana.

Ibn Ebi El-I'z El-Hanefi kaže:

Svi Poslanici složni su da je duša stvorena, ovo je neophodno poznata i obavezna činjenica u islamu, na ovome su bili ashabi, tabiini… Ehli sunnet i džemat su složni da je duša stvorena, a konsenzus prenosi El-Mervezi, ibn Kutejbe i drugi.
?Šerhul-akidetit-tahavijeh (2/596)

?Dokaz da je duša stvorena:

Allah Uzvišeni kaže:

Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. Ez-Zumer, 62

U riječ “svega” ulazi i duša, a ako je duša stvorena, onda ne može u sebi imati ni najmanje komponente božanstva, tj. ni najmanjeg djelića božanstva.

U drugom ajetu Allah Uzvišeni kaže:

I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih kičmi izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar vaš, oni su odgovorili: Jesi, mi svjedočimo, i zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo ništa znali.
El-A'raf, 172

Ako su posvjedočili da im ja Allah Gospodar znači da su oni stvoreni.

Zamislite ljude koji obožavaju kipove, džinne, krave, znači li to da i dio božanstva (koji je u čovjeku) obožava kravu, koja to pamet može prihvatiti⁉

Allah je stvorio čovjeka a čovjek je tijelo i duša, kažnjavanje u kaburu i u Džehennemu biva kažnjavanje tijela i duše, pa kako će se dio božanstva kažnjavati ili u kaburu ili u Džehennemu.⁉

Sujuti kaže:
Duše Poslanika nalaze se u Džennetu – uživaju, jedu i piju. Duše šehida nalaze se u zelenoj ptici u Džennetu – uživaju, jedu i piju. Duše mu'mina nalaze se u Džennetu – ne jedu i ne piju. Duše muslimana grešnika nalaze se između nebesa i Zemlje u vazduhu. Duše nevjernika nalaze se ispod sedme Zemlje – imaju veze sa tijelom i kažnavaju se.
?Bešril-keib, str. 364

?Neke duše jedu i piju a neke se kažnjavaju, zar se može zamisliti da dio božanstva jede, pije i kažnjava se⁉

Znači, duša je stvorena, a ako je stvorena ne može u sebi imati ništa od Allaha, niti Njegovog bića niti osobine niti bilo šta, i to je akida-vjerovanje muslimana.
Allah je stvorio dušu ali o njoj malo znamo, njenu kakvoću i stvarnost ne znamo, kao što znamo kakvoću tijela ili nekih drugi stvorenja.
Allah Uzvišeni kaže:
Pitaju te o duši, reci: to je Allahova odredba, a vama je dato samo malo znanja.
El-Isra, 85

Znači stvarnost duše nam nije poznata kao što znamo stvarnost materijalnih stvari.

❓Ko ima pogrešno mišljenje po pitanju duše?

1⃣. Filozofi
Oni smatraju da duša nije stvorena, već da je oduvjek postojala, ali nije ni dio Allaha.

2⃣. Pojedine ekstremne sufije
Oni kažu duša je dio Allahovog bića, i da je čovjek sastavljen od ‘lahuta’ duše, i ‘nasuta’ tjela, pola je rob-čovjek a pola je rab-Allah.

Ovakvo mišljenje pojedine sufije uzele su od hrišćana koji kažu za Isa'a, alejhi selam, da je sastavljen od dvije polovine, jedna polovina ljudske prirode a druga božanske prirode. Zato kažu da je Isa božiji sin. Međutim hrišćani to kažu samo za Isa'a, alejhi selam, dok sufije to kažu za sve ljude, tako da su sufije otišle u još veću zabludu i dalalet.
Neke sufije otišle su još dalje pa vjeruju u akidu vahdetil-vudžud, a to je da se Allah nalazi u svakom biću.

Govor ovih je ništavan i kontradiktoran, ne izlazi van značenja panteizma, hulula (utjelovljenja) i ittihada (sjedinjenja).

Nema sumnje da su ove riječi nevjerstvo i zabluda, čak veće od nevjerstva i zablude jevreja i kršćana.

Allah naziva nevjernicima one koji tvrde da je Bog jedan od trojice, (da se u Isau nalazi nešto od božanstva), pa kakav je tek status onoga ko kaže da se u svakom čovjeku nalazi božanstvo⁉

Uzvišeni Allah kaže:
Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice!“ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.
El-Maide, 73

Neka je Uzvišen Allah i daleko od onoga čime Ga opisuju!

?Korijeni ovakve akide

▪Uticaj hrišćana
▪Pogrešno tumačenje pojedinih ajeta

Hrišćani vjeruju da se dio božanstva nalazi u Isau, alejhi selam, a sufije su nadogradili to vjerovanje pa kažu da se u svim ljudima nalazi nešto božansko.

A što se tiče ajeta, sufije smatraju da se u nama nalazi nešto božansko na osnovu spomenutog ajeta (El-Isra, 85) i na osnovu ajeta u kome Allah kaže:

Mi smo udahnuli u nju život.
Et-Tahrim, 12

… i ajeta:

Kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite.
El-Hidžr, 29

Međutim pogrešno su razumili ajete.

Ajet: Pitaju te o duši, reci: to je Allahova odredba, a vama je dato samo malo znanja , znači:
Znanje o duši je kod Allaha a vi znate samo malo o njoj.
?Tefsir Begavi

Ajet: Mi smo udahnuli u nju život , znači:
Allah je poslao Džibrila u obliku čovjeka, Allah mu je naredio da puhne u otvor na njenoj košulji, njegov izdah se spustio do njenog stidnog mjesta i tako je postala noseća i zanijela Isaa alejhi selam.
?Tefsir Ibn Kesir

Ajet: Kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite. ,znači:
Kada upotpunim njegovo stvaranje, i tjela i duše, pa ga oživim, učinite mu sedždu, (sedžda pozdrava a ne sedžda ibadeta).
?Tefsir Begavi

Ima sufija koji na osnovu ovog ajeta svaku drugu sedždu (u rekatu) čine Ademu, dok je neki čine Poslaniku, jer je bolji od Adema.

?Zato je jako bitno da se slijedi selef i u akidi i u razumjevanju Kur'ana, jer tada se sigurno ne bi pojavile devijacije u vjerovanju poput vjerovanja da u čovjeku ima nešto od Allahovog bića.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”