Alejkumusselam.

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je navesti situacije, naravno shodno šerijatskim argumentima, kada je žena obavezna izvršiti šerijatsko pranje (gusul).

Naime, ženi je vadžib uzeti gusul u sljedećim slučajevima:

Prvi – kada njen muž (ili neko drugi u slučaju zinaluka i slično) polno opći sa njom svejedno doživjela orgazam ili ne.

Dokaz: hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sjedne između njena četiri uda (ruku i nogu) zatim polno opći sa njom obavezan je gusul”, a u rivajetu kod Muslima: “Pa makar i ne doživio orgazam”.

Drugi – kada u snu doživi poluciranje (intimni odnos) i kada ustane nađe tragove tekućine na odjeći ili postelji, a ako ne nađe tragove nije dužna uzeti gusul.

Dokaz: hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je ona rekla: “O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, pa je li žena dužna uzeti gusul ako polucira?” A on odgovori: “Da, ako vidi vodu (tragove)”. “Zar u žene imaju tragovi?”, upita ona. “Pa otkud da dijete liči na nju”, odgovori on, sallallahu alejhi ve sellem.

Treći – kada u javi doživi orgazam svejedno da li izašla tekućina iz polnog organa ili ne.

Dokaz: hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Voda (gusul) je zbog vode (sjemena)”. A pošto sjeme i tekućina kod muškarca i žene izlaze kao posljedica doživljavanja orgazma obavezan je gusul zbog njega i ako ne izađe sjeme ili tekućina.

Na osnovu gore spomenutog dolazimo do zaključka da žena nije dužna uzeti gusul nakon upotrebe vaginaleta (vaginalnih tableta) jer to ne potpada ni pod jedan slučaj (intimni odnos, poluciranje ili orgazam) zbog kojeg je žena dužna uzeti gusul (tj. izvršiti šerijatsko kupanje). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Vrste kupanja i gusula

Postoje dvije vrste kupanja:

Prva vrsta – kupanje radi rashlađivanja, otklanjanja nečistoće, znoja i slično pri čemu se ne nijeti šerijatsko kupanje, tj. gusul.

Druga vrsta – kupanje koje je šerijatsko uzimanje gusula, tj. pranja čitavog tijela vodom sa nijetom uzimanja gusula, odnosno kupanje poslije džunubluka, hajza i nifasa koji su vadžib. Takođe, u ovu vrstu kupanja ulazi gusul oko čije propisa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li je vadžib ili mustehab, gusul mustehab i kupanje sa nijetom gusula.

Abdest nakon kupanja sa kojim se ne nijeti gusul

Nema razilaženja među učenjacima da kupanje radi rashlađivanja, otklanjanja nečistoće, znoja i slično pri čemu se ne nijeti šerijatsko kupanje, tj. gusul, da ko se tako okupa da takvo kupanje ne obuhvata abdest, nego je obaveza nakon njega uzeti abdest za ono što se inače uzima abdest.

Abdest nakon gusula koji je vadžib

Nema razilaženja među učenjacima da gusul dženabeta obuhvata i sadrži u sebi abdest.

Kaže Ibn Adbulberr da je na ovome idžamu učenjaka.

Takođe kaže Ebu Bekr Ibnul-Arebi: “Nema razilaženja među učenjacima da abdest ulazi pod gusul i da nijjet čišćenja od džunubluka je dovoljan da bi čovjek bio čist za ono za što treba i gusul i abdest”.

Od dokaza koji ukazuju da je uzimanje gusula radi džunubluka dovoljno i za abdest, te da abdest poslije gusula dženabeta nije sunet niti propisano uzimati, su:

Prvo – riječi Uzvišenog: „O vjernici, kada hoćete namaz klanjati, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džunubi, onda se okupajte“ (El-Maide, 6).

Džunubu za obavljanje namaza u ovom ajetu je naređeno da uzme gusul („onda se okupajte“) i nije mu naređeno da nakon gusula uzme abdest da bi klanjao namaz, što jasno ukazuje da se uzimanjem gusula ima i abdest. .

Drugo – duži hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem je došlo neki čovjek nije klanjao sa njima u džematu, a bili su na putovanju, pa na upit Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zašto nije klanjao rekao je da je džunub. Onda mu je dao vode u posudi i rekao: „Uzmi ovo i okupaj se“. Znači, nije mu rekao da poslije gusula uzme abdest.

Treći – hadis od Ummu Selem kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao poučavajući je kako da uzme gusul: „Dovoljno ti je da na svoju glavu prospeš tri zahvata (dvjema šakama) vode, a zatim da vodom pokvasiš ostale dijelove tijela, time ćeš postati čista“.

Četvrti – hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi uzimao gusul, klanjao dva rekata i sabah namaz i nisam ga vidjela da je abdestio poslije gusula”. Hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. A u rivajetu kod Tirmizija: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi uzimao abdest nakon gusula od dženabeta“. Ovaj hadis je jasan i nedvosmislen argument koji ukazuju da je sa uzimanjem gusula dženabeta uzet i abdest.

Ovaj propis abdesta uz gusul dženabeta većina učenjaka proširuje i na druge vrste gusula koje je vadžib uzeti, kao gusul hajza i nifasa. Dok manja skupina učenjaka ili skraćuje ovaj propis samo na gusul dženabeta ili uslovljava da se gusul uzme po sunetu, tj. da obuhvata u sebi abdest.

Ispravno je po ovom pitanju ono na čemu je većina učenjaka, a Allah zna najbolje, tj. da uzimanje gusula koji je vadžib (radi džunubluka, hajza i nifasa) obuhvata i sam abdest.

Za ispravnost abdesta poslije ovih vrsta gusula se uslovljava da se u toku gusula ne uradi nešto što inače kvari abdest, poput puštanja vjetra, mokrenja ili diranja šakom polnog organa sa strašću ili bez strasti (po učenjacima kod kojih ovo zadnje kvari abdest). Ako učini nešto što kvari abdest u toku gusula, gusul biva ispravan bez abdesta, tj. nakon gusula je obavezan uzeti abdest za namaz i slične ibadete.

Takođe, ovdje je svejedno da li se abdest uzeo onako kako je došlo u sunnetu da ga je uzimao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pri čemu bi na samom početku gusula uzeo abdest a zatim oprao čitavo tijelo, prvo desnu a zatim lijevu stranu tijela (što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima), ili se gusul uzimao tako što bi se samo okupalo čitavo tijelo bez abdesta. Takođe, ispravno je da na valjanost abdesta ne utiče to da li je prilikom uzimanja gusula nijetio samo gusul ili i gusul i abdest.

Abdest nakon gusula koji je mustehab i kupanja sa kojim se nijeti gusul

Što se tiče ostalih vrsta gusula i kupanja, da li obuhvataju i abdest, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Te vrste gusula i kupanja su:

– gusul oko kojeg se učenjaci razilaze da li je vadžib ili mustehab, poput gusula povodom primanja Islama i gusula petkom radi džume namaza,

– gusul koji je mustehab, poput gusula žene koja je u istihazi, gusula za Bajram, gusula prije prije ulaska u obrede Hadždža ili Umre, gusula prilikom ulaska u Mekku i gusula radi stajanja na Arefatu,

– kupanje radi čistoće, rashlađivanja i slično pri čemu se nijeti (samo) gusul ili se nijeti i gusul i abdest.

Stavovi učenjaka po ovom pitanju se mogu rezimirati u dva sljedeća stava:

Prvi stav – da ove vrste gusula i kupanja ne obuhvataju abdest uopće, jer ne ulaze u značenje gusula dženabeta koji je vadžib.

Drugi stav – da propis zavisi od vrste gusula:

– ako se uzme gusul kupanjem tijela bez nijeta abdesta i bez uzimanja abdesta u toku gusula (tj. gusula po sunetu), takav gusul ne obuhvata abdest, jer je šart valjanosti abdesta pranje dijelova tijela po redosljedu, takođe šart je nijet uzimanja abdesta.

– a ako uzme gusul kupanjem tijela sa nijetom abdesta i ako se gusul uzme po sunetu, tj. da se u toku gusula uzme i abdest, onda takav gusul obuhvata i abdest.

Ovo je poznat stav unutar hanbelijskog mezheba, a od savremenih učenjaka zauzeli su ga Bin Baz, Ibn Usejmin i Abdullah Gudejan.

Treći stav – da ove vrste gusula i kupanja obuhvataju abdest uopćeno, pod šartom da se nijeti uz gusul i abdest, dok po nekima je dovoljan nijet gusula. Argument im je da nema razlike u načinu uzimanja između gusula od dženabeta koji je vadžib i drugih vrsta gusula koji su mustehab, a onaj ko tvrdi da postoji razlika neka donese dokaze. Ovaj stav je manje poznat iako je po meni jako snažan. Jer kao što onaj ko uzme abdest sa nijetom učenja Kur'ana, a što je mustehab, može sa tim abdestom da klanja farz nama, tako isto onaj ko uzme gusul koji je mustehab ili se okupa sa nijetom gusula on time ima i abdest ka onaj koji uzme gusul od dženabeta.

Najsigurnije je mišljenje drugi stav učenjaka, jer svi šerijatski argumenti koji govore o tome da gusul obuhvata i abdest su došli u kontekstu gusula od dženabeta. A ako se prilikom uzimanja vrsta gusula koji su mustehab ili kupanja sa nijetom gusula uzme abdest, tj. uzme abdest po sunetu, onda ne bi trebalo biti razilaženja da se time ima i abdest, jer se u toku gusula svakako uzme abdest.

Prema tome, nakon uzimanja gusula koji su vadžib, tj. gusula od dženabeta, hajza i nifasa, bilo po sunetu ili samo kupanjem čitavog tijela, kao i gusula koji su mustehab ili kupanja sa kojima se nijetu gusul pri čemu se gusul uzme isključivo po sunetu, tj. u toku gusula se abdesti, nije naknadno uzimati abdest. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Otklanjanje nečistoće (mokraće ili izmeta) sa dva prirodna otvora je vadžib po idžmau učenjaka.

To otklanjanje se vrši sa vodom, kamenom ili bilo kojim čistim čvrstim predmetom sa kojim se može odstraniti nečistoća. Ono za što je došlo u šerijatskim tekstovima da sa njim nije dozvoljeno otklanjanje nedžaseta sa dva prirodna otvora su čvrsta baljega i kosti, a islamski učenjaci ovome dvome pridružuju sve vrste ljudske hrane.

Dokaz da sa baljegom i kostima nije dozvoljeno čistiti se poslije nužde je hadis od Abdurrahmana ibn Jezida da je Selman, radijallahu anhu, bio upitan sljedeće: “Vaš Vjerovjesnik vas je poučio svemu pa čak i čišćenju poslije nužde?”. Pa mu je Selman odgovorio: “Naravno, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kada vršimo veliku ili malu nuždu, da se čistimo desnom rukom, da se čistimo sa manje od tri kamena i da se čistimo sa baljegom ili kostima”. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu.

Mudrost zabrane čišćenja sa baljegom i kostima je pojašnjena u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu a prenosi ga Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je glasnik od džina pa sam sa njim otišao i učio im Kur'an”, pa je sa nama krenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i pokazao nam njihove tragove i tragove njihove vatre i kaže da su ga pitali o hrani pa im je rekao: “Vama je svaka kost koja vam dođe u ruke nad kojom je spomenuto Allahovo ime bolja od mesa, i svaka baljega je hrana vašim životinjama”. I još je dodao: “Pa se nemojte sa njima čistiti jer je to dvoje hrana vaše braće”.

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vama je svaka kost koja vam dođe u ruke nad kojom je spomenuto Allahovo ime” učenjaci tumače na dva načina:

Prvi- da se u hadisu misli na to da kada se prilikom klanja ovce spomene Allahovo ime tada se sa njom okoristi i musliman i njegov brat džinn.

Drugi- da se misli na to da kada čovjek pojede meso i htjedne da baci kost kaže „Bismillah“ prilikom bacanja kosti kako bi se od te kosti okoristili i njegova braća džinni. Oba tumačenja su moguća.

Naime, u istom hadisu u rivajetu kod Tirmizija je došlo: “Vama je svaka kost kod koje nije spomenuto Allahovo ime …”. Prividna oprečnost između ovog rivajeta i onog kod Muslima se može izmiriti na sljedeći način:

da riječi “Vama je svaka kost koja vam dođe u ruke nad kojom je spomenuto Allahovo ime” u rivajetu kod Muslima znače spominjanje Allahovog imena prilikom klanja, a riječi “Vama je svaka kost kod koje nije spomenuto Allahovo ime …” u rivajetu kod Tirmizija znače da nije spomenuto Allahovo ime prilikom jedenja. (Tuhvetul-ahvezi 8/111).

Zbog ove kontradiktornosti između ova dva rivajeta treba dati prednost tekstu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu jer se po općeprihvaćenom pravilu kod muhaddisa tekstovima hadisa koji su u Sahihima Buharije i Muslima daje prednost u odnosu na tekstove ostalih zbirka hadisa.

Prema tome, čišćenje toalet papirom (ili nekim drugim papirom) poslije male ili velike nužde je dozvoljeno i ispravno pod uslovom da se otkloni sam nedžaset što je uslov pri čišćenju bilo čime drugim. Nije mi poznato da oko ovoga postoji razilaženje među učenjacima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U knjigama Et-Temhid i El-Istizkar od Ibn Abdulberra, El-Mugni od Ibn Kudame i Bidajetul-mudžtehid od Ibn Rušda je ovo pitanje detaljno i podrobno obrađeno, rezime onog što je navedeno se sastoji u sljedećem:

Stavovi učenjaka

Islamski pravnici imaju četiri mišljenja oko načina uzimanja mesha po mestvama ili čarapama, tj. imaju četiri mišljenja po kojem mjestu stopala se potire mokrom rukom, po gornjem ili po donjem (tabanu). Dva od ova mišljenja su općepoznati stavovi mezheba, dok su druga dva stavovi unutar malikjskog mezheba.

Prvo mišljenje – da je potiranje po gornjem dijelu (oba) stopala vadžib, a potiranje po donjem dijelu stopala je mustehab.

Ovo je stav Ibn Omera, radijallahu anhuma, Omera ibn Abdulaziza, Zuhrija, Mekhula, Ibn Mubareka, Malika i Šafije, i ovo je mezheb malikja i šafija.

Kažu imami Malik i Šafija da onaj ko uzme mesh samo preko donjeg dijela stopala da mu mesh nije valjan.

Drugo mišljenje – da je vadžib izvršiti potiranje samo po gornjem dijelu (oba) stopala a potiranje po donjem dijelu stopala nije mustehab niti propisano.

Ovo je stav Urveta, Ata'a, Hasan El-Basrija, Nehaija, Sufjana Sevrija, Evzaija, Ishaka, Ebu Hanife, Ahmeda i Davuda Zahirija, o ovo je mezheb hanefija i hanabila.

Treće mišljenje – da je vadžib izvršiti potiranje i po gornjem i po donjem dijelu (oba) stopala.

Ovo je stav Ibn Nafie, Malikovog učenika.

Četvrto mišljenje – da je vadžib izvršiti potiranje ili po gornjem dijelu (oba) stopala ili po donjem dijelu stopala.
Sa ovim stavom se izdvojio Ešheb, učenika imama Malika.

Argumentacija

Što se tiče argumenata po ovom pitanju, prenešena su dva oprečna i kontradiktorna hadisa:

Prvi hadis – kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže od Mugire ibn Šu'beta, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo mesh po gornjem i donjem dijelu mestvi.

Ovaj hadis je slab zbog dvije stvari: prva – zbog prekida u lancu prenosilaca između ravije Sevra i Redža'a, i druga – jer je hadis muresel, tj. ovo su riječi pisara Mugire, radijallahu anhu, a on nije sreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Hadis su ocijenili slabim najveći učenjaci hadisa: Buharija, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ebu Hatim, Ebu Zur'a, Darekutni i mnogi drugi.

Drugi hadis – kojeg bilježi Ebu Davud od Alije, radijallahu anhu, da kaže: „Da se din (islamski propisi) temelji na razumu, potiranje po donjem dijelu mestvi bi bilo preče od potiranja po gornjem dijelu. Vidio sam Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao potire po gornjem dijelu mestvi“.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Ibn Hadžer, Ahmed Šakir i Albani.

Učenjaci koji zastupaju prvo mišljenje, tj. da je potiranje po gornjem dijelu (oba) stopala vadžib, a potiranje po donjem dijelu stopala je mustehab, svoj stav dokazuju prvim hadisom. Međutim, slabost ovog stava je u tome što je hadis veoma slab, te sa njim ne može dokazivati ovo pitanje.

Takođe, oni dokazuju potiranje po mestvama kijasom (analogijom) na pranje nogu pri abdestu, kao što se stopalo ispod članaka prere pri abdestu tako se i potire gornji i donji dio pri uzimanju mesha. Ovom kijasu se može prigovoriti da je oprečan šerijatskom tekstu, tj. vjerodostojnom hadisu od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da se potire samo gornji dio stopala.

Učenjaci koji zastupaju drugo mišljenje, tj. da je vadžib izvršiti potiranje samo po gornjem dijelu (oba) stopala a potiranje po donjem dijelu stopala nije mustehab niti propisano, dokazuju svoj stav drugim hadisom od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potirao samo gornji dio stopala.

Učenjaci koji zastupaju treće i četvrto mišljenje svoje stavove dokazuju prvim hadisom, a komentar na taj argument je već prethodio.

Odabrano (radžih) mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. da je vadžib izvršiti potiranje samo po gornjem dijelu (oba) stopala a potiranje po donjem dijelu stopala nije mustehab niti propisano, jer je ovaj stav zasnovan na vjerodostojnom hadisu, a istovremeno stavovi i argumneti ostalih mišljenja su podložni kritici.

Način potiranja po mestvama (čarapama)

Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis u kojem se pojašnjava način činjenja mesha po mestvama ili čarapama. Zbog toga učenjaci mezheba imaju različito mišljenje po ovom pitanju:

Po hanefijama i hanabilima potiranje po mestvama (ili čarapama) se vrši tako što se jedanput pokvašenim prstima desne ruke pređe preko gornjeg dijela desnog stopala, a prstima lijeve ruke pređe preko gornjeg dijela lijevog stopala. S tim da je kod hanefija vadžib da se potare prostor najmanje u veličini tri prsta najmanjeg prsta ruke.

Dok je kod hanabila vadžib da se potare veći dio gornjeg prednjeg dijela mestava.

Po malikijama vadžib je učiniti mesh po cijelom gornjem dijelu mestvi (stopala) do članaka, a mustehab je učiniti mesh po donjem dijelu mestvi (stopala). I to na način da vrši potiranje nakvašenim prstima desne ruke pogornjem dijelu desnog stopala a istovremeno vrši potiranje donjeg dijela desnog stopala nakvašenim prstima lijeve ruke.

Tako isto da uradi po stopalu lijeve noge pri čemu će potiranje po gornjem dijelu stopala vršiti nakvašenim prstima lijeve ruke, a po donjem dijelu stopala prstima desne ruke.

Po šafijama je vadžib učiniti mesh po gornjem dijelu mestvi (stopala) i to onoliko koliko se može nazvati potiranjem. A sunet je da se učini mesh i po gornjem i po donjem dijelu stopala na način kao što je kod malikija.

Pošto u hadisima nije pojašnjeno na koji način se vrši mesh niti koliki dio stopala treba potrati nakvašenim prstima, najbliže je ono na čemu su šafije.

To jest da je vadžib učiniti mesh po gornjem dijelu mestvi (stopala) onoliko koliko se u jeziku nešto naziva potiranjem. A način potiranja je da pokvašenim prstima desne ruke potare gornji dio stopala desne i lijeve noge. A Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je navesti situacije, naravno shodno šerijatskim argumentima, kada je žena obavezna izvršiti šerijatsko kupanje (gusul).

Naime, ženi je vadžib uzeti gusul u sljedećim slučajevima:

Prvi – kada njen muž (ili neko drugi u slučaju zinaluka i slično) polno opći sa njom svejedno doživjela orgazam ili ne.

Dokaz: hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sjedne između njena četiri uda (ruku i nogu) zatim polno opći sa njom obavezan je gusul”, a u rivajetu kod Muslima: “Pa makar i ne doživio orgazam”.

Drugi – kada u snu doživi poluciranje (intimni odnos) i kada ustane nađe tragove tekućine na odjeći ili postelji, a ako ne nađe tragove nije dužna uzeti gusul.

Dokaz: hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je ona rekla: “O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, pa je li žena dužna uzeti gusul ako polucira?” A on odgovori: “Da, ako vidi vodu (tragove)”. “Zar u žene imaju tragovi?”, upita ona. “Pa otkud da dijete liči na nju”, odgovori on, sallallahu alejhi ve sellem.

Treći – kada u javi doživi orgazam svejedno da li izašla tekućina iz polnog organa ili ne.

Dokaz: hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Voda (gusul) je zbog vode (sjemena)”. A pošto sjeme i tekućina kod muškarca i žene izlaze kao posljedica doživljavanja orgazma obavezan je gusul zbog njega i ako ne izađe sjeme ili tekućina.

Na osnovu gore spomenutog dolazimo do zaključka da žena nije dužna uzeti gusul nakon veginalnog pregleda, jer to ne potpada ni pod jedan slučaj (intimni odnos, poluciranje ili orgazam) zbog kojeg je žena dužna uzeti gusul (tj. izvršiti šerijatsko kupanje).

‘Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com