Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prije odgovora na samo pitanje želja mi je da ti dam nekoliko savjeta.

Prvo, sama priznaješ da znaš da je ženama farz da se pokriju, svejedno da pokriju čitavo tijelo osim lica i šaka ili i sa licem i šakama, a neizvršavanje farza je grijeh, pa mi nije jasno šta te sprečava da se istog momenta pokriješ da ne bi istrajavala u tom grijehu. Zato molim Uzvišenog Allaha da ti da tevfika i snage da to smjesta uradiš ako već nisi.

Drugo, divno si se izrazila govoreći o smislu i funkciji hidžaba kod žene, tj. da je “prva uloga hidžaba jeste da ženu zaštiti od muskih pogleda i da samim svojim izgledom ne vodi u grijeh i sebe i onoga koji je gleda”, te se nadam da nećeš dugo oklijevati kako ne bi muškarce navodila na grijeh hodajući ispred njih otkrivena.

A što se tiče samog pitanja, tj. bitnosti pokrivanja kose kod žene, nema sumnje da je kosa jedan od najljepših, najistaknutijih i najzavodljivijih dijelova tijela kod žene, iako je čitavo tijelo žene u osnovi avret i fitna za muškarce, te stoga pokrivanje kose itekako umanjuje priliku da se kod muškarca pobude emocije i strasti naspram žene.

Tvoja tvrdnja da je kosa manje bitna i da najmanje dolazi do izražaja u odnosu na lice, oči, usne nije sasvim i u potpunosti tačna i ne slaže se stvarnošću, jer muškarci itekako gledaju na kosu, a i žena može da sa kosom nadoknadi mnoge nedostatke na drugim dijelovima tijela.

A to što si uočila da i lice predstavlja fitnu je ustvari jedan od razumskih dokaza onih učenjaka koji zastupaju stav da je ženi obaveza da pokrije i lice jer je ono predmet najvećeg interesovanja muškaraca.

Tako da kada se za ženu konstatuje da je lijepa prvenstveno se misli na njeno lice, dok za ostale dijelove tijela žene se kaže da je zgodna, ili se kaže zgodna je ali je ružna, čime se jasno razdvaja lice od ostalih dijelova tijela, ili ima lijepu kosu ali nije lijepa. Sve to govori da je lice, ustvari, centralni dio na osnovu kojeg se ocjenjuje da li je žena lijepa ili nije.

A sve ovo nas vodi do ispravnog mišljenja učenjaka da je ženi vadžib da pokrije lice, ali ne na osnovu gore spomenutog iako i to podupire ovaj stav, nego na osnovu ajeta i vjerodostojnih hadisa, prakse sahabijki i onoga na čemu je bio ovaj Ummet u svim krajevima muslimanskog svijeta, pa čak i u Bosni, sve do zadnjih stotinjak godina. A to je da je praksa muslimanki bila da pokrivaju svoja lica.

Učenjaci navode praktični koncenzus (idžma’) muslimana oko pokrivanja lica žene muslimanke pred muškarcima koji joj nisu mahrem.

Kaže Ibn Tejmije prilikom tefsirenja 56. Ajeta sure En-Nur: “Bio je sunnet mu'mina u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da slobodna muslimanka pokriva lice a da robinja otkriva svoje lice”.

A u knjizi Fethul-bari (9/337) Ibn Hadžer navodi: “Bila je neprestalna praksa da žene prilikom izlaska u mesdžide, na pijace i putovanja budu pod nikabima (tj. pokrivenog lica) kako ih ne bi muškarci gledali”.

Kaže imam Ibn Reslan: “Složni su muslimani da je ženama zabranjen izlazak otkrivenih lica”. (Avnul-ma'bud 4/106)

Takođe, bilježi Ebu Hamid El-Gazali u svom Ihjau’ (1/729) sljedeće: “Neprestano su muškarci u svim vremeni bili otkrivenog lica a žene bi izlazile pod nikabima”.

Imam Ševkani u svojoj poznatoj knjizi Nejlul-evtar (6/130) navodi da su muslimani bili složni na zabrani izlaska žena otkrivenog lica, naročito u vrijeme mnoštva fasika.

Kaže poznati muslimanski gramatičar Ebu Hajjan iz Endelusa: “Pa je tako bio običaj u zemljama Endelusa da se od žene nije moglo vidjeti ništa osim njenog jednog oka”. (El-Bahru el-muhit 3/144)

A šafijski učenjak El-Muzi'i kaže: “Neprestana praksa žena muslimanki je bila na tome (da pokrivaju lice) u davna i sadašnja vremena , u svim pokrajinama, imali su tolerancije u otkrivanju lica starijih žena a to nisu tolerisali djevojkama i smatrali su da je otkrivanje lica avret i munker (loše djelo) …”. (Tejsirul-bejan li ahkamil-kur'an 2/1001).

Ovo je dokaz da je islamska civilizacija bila na vrhuncu a muslimanke su pokrivale svoja lica, što jasno ukazuje da razlog zaostalosti muslimana nije imao nikakvu vezu sa pokrivanjem žene muslimanke.

Pa tako poštovana sestro u Islamu, tvoja zapitanost da li je lice veća fitna za muškarce od kose dovela nas je do sljedećeg rezultata: da kur'anski ajeti, vjerodostojni hadisi, zdrav ljudski razum i praksa muslimanki u svim mjestima od početka Islama pa do savremenog doba ukazuju na obavezu pokrivanja žene muslimanke kada izlazi van kuće i pred muškarcima koji joj nisu mahremi.

Takođe se iskreno nadamo da ćeš i ti shvatiti i u praksi potvrditi da nema pravog, potpunijeg, boljeg i bogobojaznijeg pokrivanja muslimanke od nikaba. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema razilaženja među učenjacima da je osnovno bračno pravo muža kod njegove supruge da mu se odaziva u postelji. Izuzeci ove obaveze su stanja hajza, nifasa i bolest.

Po tekstu vjerodostojog hadisa, ženu koja odbija muža u postelji proklinju meleci svu noć sve dok ne osvane. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako muž pozove svoju suprugu u postelju, a ona mu se ne odazove i ljut na nju provede noć, proklinju je meleci sve dok ne osvane“.

Ovo ukazuje na veličinu prava muža na intimni odnos i težinu grijeha odbijanja u postelji.

Sa druge strane, kažu islamski pravnici da se žena koja odbija muža u postelji ubraja u neposlušne žene (našiz) zbog čije neposlušnosti muž ima pravo da joj uskrati obavezno izdržavanje (stan, hranu i odjeću).

Prema tome, ženi nije dozvoljeno da odgaja muža ili ostvaruje neke druge svoje ciljeve i potrebe time što će mu uskraćivati intimni odnos.

To znači da ona treba tražiti i koristiti neke druge načine i metode kako bi promijenila njegovo loše osobine, odvaratila ga od grijeha ili ostvarila neke druge svoje ciljeve.

A to što se muž ne odaziva supruzi na njene savjete i prijekore je prvenstveno zbog toga što ona za njega nije autoritet pred kojim mijenja svoje ponašanje.

Jedan od efikasnih načina da se na muža djeluje, između ostalog, je djelovanje preko neke druge muške ili ženske osobe za koju se zna da ima uticaja na njega.

Recimo, neki njegov prisni prijatelj ili njegova sestra ili majka i slično.

Takođe, uspješan metod je da promijeni društvo ili bude u društvu onih koji te grijehe ne čine niti tolerišu. To društvo će ga upozoriti i ukoriti ako ispolji neke od tih grijeha ili će samim druženjem sa njima postepeno ostaviti te grijehe.

U svakom slučaju, ženi nije dozvoljeno da „odgaja“ i „drži na uzdi“ svog muža odbijanjem u postelji.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Svastika, tj. sestra od supruge, se ubraja u žene koje je muslimanu privremeno zabranjeno oženiti (ako svastika nije udata), jer je zabranjeno po kur'anskom ajetu spojiti dvije sestre, odnosno oženiti ih kao dvije žene u poligamijskom braku. Kada nestane razlog zabrane, tj. kada se razvede sa prvom sestrom, dozvoljeno mu je oženiti drugu sestru.

Naime, od žena koje je privremeno zabranjeno oženiti su sljedeće vrste žena i ženidbi:

Prvo – da spoji između dvije sestre (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku).

To jest, muslimanu nije dozovljeno da oženi kao drugu ženu sestru ili polusestru od svoje prve žene. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i … i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, …” (En-Nisa 23).

Drugo – da spoji između žene i njene tetke od oca ili majke (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku).

To jest, nije mu dozovljeno da oženi kao drugu ženu tetku ili polutetku njegove prve žene, svejedno bila ona od oca ili majke. Došlo u hadisu mutefekun alejhi: “Ne spaja se (u poligamijskom braku) između žene i njene tetke od oca niti tetke od majke”.

Treće – udate žene, jer kaže Uzvišeni: “I udate žene osim one koje su u vašem posjedu (robinje)” (En-Nisa 24).

Četvrto – žena koja je puštena tri puta nije dozovljena prvom mužu sve dok je ne oženi neko drugi i ima sa njom polni odnos te se nakon toga razvede, onda je tek dozovoljena prvom mužu.

Peto – ženidba mušrikinje mimo kitabijke (Židovke i kršćanke), zbog riječi Uzvišenog: “Ne ženite mušrikinje sve dok ne postanu vjernice” (El-Bekare 221).

Šesto – zabranjeno je muslimanu da ima više od četiri žene odjednom (sura En-Nisa 3).

Sedmo – zabranjeno je onome ko je pod ihramima (u toku obreda Hadždža ili Umre) da se oženi, a ako to uradi brak je ništavan.

Osmo – zabranjeno je poštenom muslimanu da oženi muslimanku koja je počinila zinaluk osim ako se pokajala, a tako isto zabranjeno je poštenoj muslimanki da se uda za muslimana koji je učinio zinaluk osim ako se pokajao, jer Uzvišeni kaže: “Zinalučar ne ženi osim zinalučarku ili mušrikinju, a zinalučarku ne ženi osim zinalučar ili mušrik” (En-Nur 3). Oko ovog pitanja učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Žena koja je nekome privremeno zabranjena on njoj nije mahrem. Što znači da nije dozvoljeno da se osamljuje sa njom, niti da se ona pred njim otkriva. Takođe, obavezan je da obara pogled i ne kontaktira sa njom osim u nuždi ili jakoj potrebi.

Prema tome, svastika (tj. sestra od supruge) je poput udate žene, muž njene sestre nije njoj mahrem, njemu nije dozvoljeno da se osamljuje sa njom niti njoj da se otkriva pred njim. Ona je za njega žena strankinja kao i svaka druga žena kojoj nije mahrem.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Tekst hadisa, rivajeti i ocjena

Ovaj hadis se prenosi od tri sahabijke:

Prvi – Od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koja god žena skine svoju odjeću izvan muževe kuće prekinula je prekrivač između nje i Allaha“.

Bilježe ga Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki, Ebu J'ala, Taberani u Evsatu, Dejlemi i Abdurrezak.

A u rivajetu kod Ebu Davuda, Timizija, Ibn Madže i Ahmeda je došlo: „Neće ni jedna žena skinuti svoju odjeću izvan muževe kuće a da neće prekinuti prekrivač koji je između nje i Allaha“.

Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ševkani, Alabani i Šuajb Arnaut, a dobrim Tirmizi i El-Munziri.

Drugi – Od Ummu Derda’, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koja god žena skine svoju odjeću izvan svoje kuće prekinula je prekrivač koji je između nje i Allaha“.

Bilježe ga Ahmed u dva rivajeta, u jednom ima slabosti zbog ravije Ibn Lehi'a, a drugi je vjerodostojan.

Treći – Od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koja god žena skine svoju odjeću izvan svoje kuće Allah će prekinuti sa njom Svoj prekrivač“.Bilježe ga Ahmed, Hakim, Bejheki i Taberani u Kebiru. Slabim ga ocjenjuje Hejsemi zbog slabosti ravije Ibn Lehi'a, dobrim Šujab Arnaut a vjerodostojnim Albani, obojica na osnovu drugih rivajeta.

Prema tome, hadis je vjerodostojan. Ostaje da se vidi šta su učenjaci rekli o njegovom značenju.

Značenje hadisa

Muhaddis El-Munavi u svom djelu „Fejdul-kadir“ (3/136) pojašnjavajući značenje hadisa kaže: „'Skine svoju odjeću izvan muževe kuće’ je metafora njenog otkrivanja pred strancima (onima koji joj nisu mahremi) i neskrivanja stidnog mjesta od njih. ‘Prekinula je prekrivač između nje i Allaha’, jer je Uzvišeni spustio odjeću da one njome pokrivaju svoja stidna mjesta i to je odjeća bogobojaznosti. A kada se žene ne boje Allaha i otkriju svoja stidna mjesta prekinu prekrivač između njih i Uzvišenog Allaha.

Pa kao što je ona prekinula (tj. otkrila) svoj prekrivač, nije čuvala svoje lice i iznevjerila svoga muža tako Allah skloni prekrivač sa nje. Nagrada je srazmjerna vrsti djela“.

Isto tumačenje hadisa, samo u sažetije i kraće, muhaddis El-Munavi je naveo u svom drugom djelu „Et-Tejsiru“ komentaru „El-Džami'u es-sagir“ (1/408).

A kaže indijski učenjak Abdurrahman El-Mubarekfuri u komentaru Tirmizijevog „El-Džamija“ koji se naziva „Tuhfetul-ahvezi“ (8/71) komentarišući hadis: „'Skinuti svoju odjeću’, tj. sa kojom se pokriva, ‘a da neće prekinuti prekrivač’, tj. veo stida, ‘koji je između nje i Allaha“, jer je njoj naređeno da se pokrije i čuva da je ne vidi stranac (onaj ko joj nije mahrem). Takođe, one ne trebaju da otkrivaju svoja stidna mjesta kada su same, osim sa svojim muževima“.

Jemenski učenjak Es-Sane'ani u svojoj knjizi „Et-Tenviru“ (4/419), komentaru „El-Džami'u es-sagir“, pojašnjavajući značenje hadisa kaže: „'Koja god žena skine svoju odjeću izvan muževe kuće’ je metafora njenog otkrivanja pred strancima (onima koji joj nisu mahremi) i neskrivanja stidnog mjesta od njih. ‘Prekinula je prekrivač između nje i Allaha“, tj. prekrivač sa kojim je Allah nju sakrio od njenih grijeha Svojim oprostom i prekrivanjem, jer je ona iznevjerila pa biva kažnjena srazmjerno vrsti svoga djela“.

Stalna komisija za fetve u Saudiji (17/224) u pojašnjenju značenja ovog hadisa kaže: „Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je htio reći da je ženi zabranjeno da bude nemarna u otkrivanja svoje odjeće izvan kuće njenog muža na način da joj se vidi stidno mjesto, te zbog toga bude optužena da je namjeravala nemoralno djelo i tome slično. A što se tiče skidanja njene odjeće na sigurnom mjestu, poput kuće njenih roditelja i onih koji su joj mahremi, radi promjene odjeće ili radi uzimanja zraka i tome sličnih dozvoljenih namjera koje su daleko od fitne, u tome nema smetnje“.

Prema tome, ovaj hadis nisu riječi Aiše, radijallahu anha, nego riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem.

Takođe, prijevod hadisa koji si navela u pitanju, njegova zadnja polovina, tj. završetak: „Prekinula je sve veze sa svojim Gospodarem“, nije tačna.

Tačan prijevod je: „Prekinula je prekrivač koji je između nje i Allaha“.

Shodno gore spomenutom pojašnjenju značenja hadisa, pogrešno je doslovno i bukvalno shvatiti ovaj hadis, tj. da ženi nije dozvoljeno skinuti svoju odjeću izvan muževe (ili svoje) kuće.

Ispravno značenje hadisa je da se pod „skidanjem odjeće žene van muževe (ili svoje) kuće“ misli na njeno otkrivanje stidnog mjesta pred strancima (onima koji joj nisu mahremi), tj. zabranjeno je ženi da bude nemarna u otkrivanja svoje odjeće izvan kuće njenog muža tako da joj se vidi stidno mjesto.

A pod riječima da ako to učini da je „prekinula prekrivač između nje i Allaha“ misli se da je prekinula prekrivač sa kojim je Allah nju sakrio od njenih grijeha Svojim oprostom i prekrivanjem, te zbog te iznevjere biva kažnjena srazmjerno vrsti svoga djela.

Nema smetnje da žena skida svoju odjeću na sigurnom mjestu, poput kuće njenih roditelja ili onih koji su joj mahremi i slično, radi promjene odjeće, rashlađivanja i drugih sličnih dozvoljenih namjera koje su daleko od fitne.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Neki učenjaci dokazuju sa ajetom: „Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe” (Merjem 25), da je svježa datula najbolja hrana za ženu u stanju nifasa, znači poslije poroda. Jer kažu da je bilo nešto bolje od svježe datule Allah, subhanehu ve teala, bi nahranio njime Merjemu kada je bila u stanju nifasa nakon što je rodila Isu, alejhisselam.

Ovaj stav prenose mufessiri od ‘Amr ibn Mejmuna, Er-Rebi’e ibn Hajsema i drugih (Tefsir Ibn Kesira 3/160, Mea’limut-tenzil od Begavija 5/227, Advaul-bejan od Šenkitija 3/458). Nisam našao u tefsirima na koje sam se vaćao da je neko od učenjaka preporučio ženi trudnici, znači prije poroda, da jede datule oslanjajući se na ovaj ajet.

Prenesena su dva hadisa jedan veoma slab a drugi izmišljen u kojima se podstiče da se žene u stanju nifasa hrane datulama.

Prvi – Bilježi Ebu Ja’la u svom Musnedu (1/353) i Ebu Nu’ajm u Hiljetul-evlija’ (6/123) da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hranite vaše žene koje su se porodile svježim datulama, a ako nema onda suhim datulama. Nema stabla plemenitijeg kod Allaha od stabla pod kojim je ležala Merjem kći ‘Imranova“.

Hadis je veoma loš (munker), takvim su ga ocijenili Ibn ‘Adijj, Ibn Hibban, El-‘Ukajli i Ibn Kesir. Bilježi Ibnul-Dževzi u knjizi El-Mevdu'at (3/27), El-‘Adžluni u Kešful-hafa’ (1/134), Ibnul-Kajjim u El-Mnear (str.25) i Albani u Silsileti dai'fe (1/407).

Drugi – Riječi koje su lažno pripisane Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Hranite vaše žene kada su u stanju nifasa datulama, jer ona žena čija hrana bude datule dok je u nifasu budu joj dijete dobroćudno. Zaista su datule bile hrana Merjeme kada je rodila Isu, alejhisselem, a da je Allah znao za hranu koja je bolja za nju od datula nahranio bi je njome“.

Ovaj hadis je izmišljen, jer u njegovom lancu prenosilaca je Sulejman ibn ‘Amr za koga kaže Imam Ahmed i drugi da je čovjek koji je izmišljao hadise. Takođe je u njegovom lancu Davud ibn Selman za koga kaže Jahja ibn Me'in i Ibnul-Dževzi da je lažljivac.

A što se tiče konteksta ajeta koji govore o Merjemi kada je rodila Isu, alejhiselam: „I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potupno u zaborav pala!” – uzviknu ona. I onaj, koji je bio niže nje, zovnu je; “Ne žalosti se,Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.” (Merjem 22-26)

Razišli su se mufessiri oko riječi Uzvišenog: “I onaj, koji je bio niže nje, zovnu je”, ko je bio taj ko je zovnuo Merjemu, jedni kažu da je to bio melek Džibril, alejhisellem, dok drugi kažu da je to bio sam Isa, alejhisselam. Ali nisam našao da su se razišli oko toga da se to desilo nakon što je već Merjem rodila Isu, alejhisselam, tj. da su se kerameti protocanja potoka i padanja svježih datula desili poslije poroda.

Tako nema kontradiktornosti između preporučivanja nekih učenjaka da žena u stanju nifasa jede svježe datule dokazujući to gore spomenutim ajetom i konteksata ajeta u priči o porođaju Merjeme. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com