Alejkumusselam.

Pretpostavljam da ti je jasna i poznata zabrana bavljenja sihrom i crnom magijom i posljedice toga na onoga ko se time bavi.

To što si uradio nije djelo širka ali je veliki grijeh što si se poslužio time da dođeš do nekog svog cilja.

Ta romska magija zavođenja djevojke više liči na neko praznovjerje nego na stvarni sihr (magiju), osim ako je to “nešto crveno” napravljeni sihr kojeg treba staviti na pdređeno mjesto kako bi djelovao.

A to što si uradio nije djelo širka sa tvoje strane (sa kojim se inače izlazi iz vjere) jer ti lično nisi pravio sihr (tu magiju), ako je to uopće sihr. Nego je tvoja uloga bila u tome da ga staviš na određeno mjesto i uz navodno prethodno zamišljenu želju. Ali sve što si uradio je veliki grijeh jer si se služio zabranjenim načinom dolaska do cilja.

Trebaš se pokajati iskrenom tevbom za to što si uradio, a što znači da ti ne treba više nikada ni naumpast da tako nešto ponovo uradiš.

Musliman kada ima neku potrebu ili probleme to traži u dovi i sličnim ibadetima od Allaha, subhanehu ve te'ala, i čini dozvoljene uzroke koji vode do cilja. Uzvišeni Allah je Onaj koji se odaziva molbi onih koji Ga mole i On je Jedini koji može da pribavi korist i otkloni štetu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ono što ti nazivaš crnom magijom u islamu se to zove sihr. A sam sihr, bavljenje sihrom, njegovo učenje i liječenje njime islam na poseban način tretira.

Naime, sve vrste sihra su zabranjene, kaže Uzvišeni: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bezAllahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!”. (El-Bekare, 102) Riječi Uzvišenog “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” i “Iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati” ukazuju da je sihr haram i da je bavljenje sihrom kufr.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim ubrojao sihr u sedam upropaštujući grijaha.

Šerijatska kazna za onoga ko se bavi sihrom je ubistvo.

U vjerodostojnim predajama je prenešeno od troje ashaba da su ubili sihrbaza, od Omera, Hafse i Džunduba, radijallahu anhum.

Prema tome, djelo sihra svejedno bilo učenjem, poučavanjem ili bavljenjem je djelo kufra sa kojim se izlazi iz islama jer je sihr zasnovan na činjenju ibadeta nekome drugom mimo Allaha.

Takođe, vadžib je ubiti sihrbaza kada se potvrdi da je sihrbaz jer se njegovo zlo prenosi na čitavu zajednicu.

Imajući u vidu spomenuto, nije dozvoljena upotreba sihra u bilo koju svrhu pa i za liječenje, jer je sihr ništavan u svim njegovim oblicima, predstavlja grijeh i neposlušnost Uzvišenom te ne može biti put i sredstvo koje vodi u hajr.

Onaj ko je opsihren ili hoće da se sačuva od sihra on ne treba da se sa sihrom liječi ili da se sihrom čuva od sihra, jer se zlo ne otklanja sa zlom niti kufr sa kufrom, nego je na njemu da zlo sihra otklanja sa hajrom putem šerijatske rukje ili učenjem zikrova i praktikovanja vjere.

Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o nešretu, tj. liječenju sihra sa sihrom, pa je odgovorio: “To je djelo šejtana”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed od Džabira, radijallahu, a Albani i Šuajb Arnaut su ga ocijenili vjerodostojnim.

Sihr se liječi učenjem Kur'ana, dovama i dozvoljenim lijekovima a ne sa sihrom.

Pravljenje i nošenje bilo kakvih hamajlija sa kojima se ljudi žele čuvati od sihra, uroka i slično, takođe nije dozovljeno. A shodno od čega se prave i šta se na njima piše hamajlije mogu biti kufr sa kojim onaj ko ih pravi izlazi iz islama, ili u najblažem obliku su zabranjene ako se na njima pišu kur'anske sure ili Allahova imena.

Prema tome, islam zabranjuje sihr i crnu magiju u bilo kom obliku svejedno zbog zaštite, radi liječenja ili otklanjanja zla. Onaj ko to pripisuje islamu je lažljivac, šarlatan i nadriljekar od koga je ova vjera čista. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Što se tiče dozvoljenog u intimnom odnosu među supružnicima, cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.

Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.

Ono što je Šerijat zabranio su dvije stvari: polno općenje u duburu (stražnjicu) žene i polno općenje sa ženom kada je u stanju hajza (sa izuzetkom dozvole uživanja muža u tijelu žene dok je u stanju hajza).

Prenešeno je mnogo hadisa koji ukazuju na zabranu polnog općenje u duburu (stražnjicu) žene. Od tih hadisa su sljedeći:

– Hadis od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove dubure (stražnjice)”, bilježi ga Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005).

U više rivajeta i različitih tekstova se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

– “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu duburu (stražnjicu)”, bilježi ga Ahmed (2/344).

– “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu duburu (stražnicu)”, bilježe ga Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali.

– “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu duburu (stražnjicu), on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu”. Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136) i Ahmed (10170).

Ovi hadisi jasno i nedvosmisleno ukazuju na zabranu polnog općenja u duburu supruge, te da je to jedan od velikih grijeha.

A što se tiče polnog općenje kada je žena u stanju hajza, pošto nije predmet ovog pitanja nema potrebe da se detaljnije govori o tome.

A konkretan odgovor na tvoj slučaj je sljedeći:

Prvo – pošto je analni intimni odnos haram tebi nije dozvoljeno da se dobrovoljno predaješ i omogućuješ svom mužu takav vid odnosa, u ovome moraš biti jaka i odlučna.

Drugo – na tebi je od momenta kada ti dođe ovaj odgovor da jasno staviš do znanja svom mužu, nakon što ga podsjetiš o veličini i težini grijeha analnog odnosa, da mora sa tim odvratnim i gnusnim djelom odmah prestati, da mu ti nećeš to dozvoliti jer je haram, a ako te prisili na to da ćeš pokrenuti postupak razvoda braka a što ti je sa šerijatske strane dozvoljeno ili preciznije preporučeno (a može biti i vadžib).

Treće – ako nakon što ti obeća da će prestati ipak pri vašem sljedećem prvom ili drugom (trećem) intimnom odnosu pokuša da sa tobom analno opći vadžib ti je da mu se fizički odupriješ, a ako te nasilu savlada grijeh je na njemu.

Četvrto – poslije toga ne dozvoli da imate intimni odnos i pokreni proces razvoda braka. Naravno, osim ako definitivno prekine (obeća i primjeni obećanje) sa tom odvratnom praksom.

Što se tiče vrsta razvoda, kada žena i kako može da pokrene proces razvoda, to poslušaj na sljedećem linku: http://zijadljakic.com/index.php?option=com_allvideoshare&view=video&slg=vrste-i-naini-razvoenja-u-islamu&orderby=latest&limitstart=27

Peto – sa šerijatske strane tebi je dozvoljeno, ako misliš da imaš opravdanje i potrebu da zbog djece i sličnog ipak ostaneš u braku sa njim, da i dalje sa njim živiš u braku ali pod šartom da prilikom svakog intimnog odnosa u kojem on hoće da imate analni odnos da mu se svaki put odupriješ i da mu to ne dozvoliš sve dok te fizički ne savlada.

Savjetujem te da budeš odlučna, uporna i nepokolebljiva u istrajnosti da on prekine sa tom odvratnom praksom koju Islam zabranjuje. Na tom putu koristi odvajanje u postelji, prijetnju da ćeš to razglasiti njegovim i vašim prijateljima, poznanicima i rođacima, stvarnim pokretanjem procesa razvoda, napuštanjem kuće u kojoj živite (ili zabranom da on u njoj boravi ako je kuća tvoja) i slično.

Pošto on sa ovim nemoralnim činom prelazeći granice Šerijata (čineći haram i veliki grijeh) nanosi tebi fizičku štetu i bol, ako i dalje bude ustrajan na njemu ti imaš potpuno pravo, ili preciznije to ti je preporučeno, da se razvedeš od njega.

A u slučaju grubljeg i oholijeg ponašanja od strane muža u toku tvog nastojanja da ga odvratiš od analnog odnosa (što je potpuno suprotna reakcija tvojim nastojanjima), tebi razvod sa njim može prerasti u šerijatsku obavezu.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ovo pitanje, iako je rašireno tek u savremeno doba, bilo je poznato kod prvih generacija ovog Ummeta i o njegovom propisu se prenosi čak i od nekih ashaba i tabi'ina.

Naime, prenosi Abdurrezak u svom Musannefu da je Ibn Omera, radijallahu anhuma, upitan o ženi čije se mjesečno pranje odužilo da popije lijek sa kojim bi prekinula hajz, pa u tome nije vidio smetnje. Zatim nastavlja da Mu'ammer kaže da je čuo Ibn ebi Nedžiha da je upitan o tome i da nije vidio u tome smetnje.

Skoro da su učenjaci složni na stavu da nema smetnje ako žena ima potrebu da odgodi termin hajza (mjesečnog pranja) ili da ga ubrza da upotrijebi lijekove (tablete) sa kojima se postiže željeno. Ova dozvola se dokazuje time što je osnova u činjenju djela koja nisu ibadeti dozvola, a nema šerijatskog argumenta koji to zabranjuje.

Učenjaci koji ne vide smetnje u ovome uslovljavaju da upotreba lijekova (tableta) ne nanosi štetu organizmu žene u protivnom, tj. ako šteti, upotrebu istih zabranjuju.

Neki učenjaci, poput hanbelijskog učenjaka Kadija, uslovljavaju dozvolu upotrebe lijekova ženi dozvolom njenog muža, međutim, za ovaj šart nema dokaza.

Učenjaci hanbelijskog mezheba zabranjuju ženi upotrebu lijekova sa kojima se ubrzava hajz prije njegovog vremena da bi mrsila dane Ramazana.

Od imama Malika se prenosi kerahijet (tj. pokuđenost) korištenja lijekova radi prekida hajza zbog bojazni da sebi time ne nanese šteta. U osnovi mezheb Malika je dozvola ako upotreba tih lijekova nije štetna. Ovo je takođe mezheb hanabila.

Zatim nakon ovoga, ako bi žena koristila lijek i ubrzala hajz prije njegovog redovnog termina, učenjaci ova dva mezheba imaju podijeljeno mišljenje da li je krv koja izlazi krva hajza ili nije.

Pa tako hanabile smatraju da je to krv hajza, te da ženi nije dozvoljeno klanjati, postiti niti imati odnos u toku tog peroda, a obavezna je napostiti propuštene dane Ramazana. Ovo je ispravan stav, jer znamo da je ta žena upotrijebila lijekove da bi ubrzala nastupanje hajza pa je tako krv koja se pojavila u stvari krv hajza.

Dok malikije smatraju da krv koja na ovakav način nastupi nije krv hajz, tj. da je žena u tom stanju čista, obavezna je da klanja i posti (Ramazan) zbog mogučnosti da krv koja ističe nije krv hajza, takođe treba naposti propuštene dane posta bez naklanjavanja namaza radi sigurnosti jer je moguće da je to bila krv hajza.

Ispravno je da se žena upotrebom lijekova sa kojima se ubrzava hajz u tom periodu krvarenja broji da je u stanju hajza i da se na nju odnose propisi žene u hajzu. Tako isto, ako se lijekovima ubrza čistoća žene koja ima hajz, žena se smatra čistom.

Na pitanje o odgađanju mjesečnog pranja kod žene sa tabletama radi obavljanja obreda Hadždža, Umre ili posta Ramazana, Stalna komisija za fetva u Saudijskoj arabiji je odgovorila da je to dozvoljeno ako tablete ne štete zdravlju žene, a te dane Ramazana u kojima je odgodila nastupanje hajza nije obavezna da ih naposti. Ovo je takođe stav Bin Baza, Ibn Usejmina i mnogih drugih savremenih učenjaka, s tim da šejh Ibn Usejmin smatra da je ženi bolje da ne koristi te tablete (ili lijekove) kako bi bila u svom prirodnom stanju u kakvom ju je Allah stvorio i onom što joj je odredio da je kao ženu snalazi.

Prema tome, dozvoljeno je ženama da koriste bilo koje tablete koje ne štete njenom organizmu a koje odgađaju nastupanje hajza kako bi mogle bez prekida ispostiti cijeli mjesec Ramazana. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Zahvala pripada Allahu i neka salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i ashabe, a zatim;

Prije konkretnog odgovora na pitanje neophodno je ukratko obraditi pitanje ženske ljubomore shodno onome što je prenešeno u šerijatskim tekstovima.

Prizori i pouke ljubomore žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Imam Buharija u svom Sahihu je naveo nekoliko hadisa koji govore između ostalog o ljubomori žena a u kojima je ujedno došlo i to kako je se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema toj ljubomori njegovih žena.

U narednom tekstu ću navesti, inšaallah, tri situacija i prizora te ljubomore i navesti ono što su komentatori hadisa zaključili iz njih.

Prvi prizor – hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nisam bila ljubomorna na neku ženu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, radijallahu anha, koja je preselila prije nego što je on mene oženio zbog toga što sam ga slušala kako je spominje i kako mu je Allah naredio da je obraduje sa kućom (u Džennetu), a ako bi zaklao ovcu poslao bi njenim prijateljicama mesa od te ovce“.

U ovom kontekstu je došlo nekoliko rivajeta sa malim razlikama, a u jednom od njih ima dodatak gdje Aiša, radijallahu anha, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Kao da nema na dunjaluku žene osim Hatidže“, a on bi joj odgovorio: “Ona je bila takva i takva i od nje se imao dijete“. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ između ostalog sljedeće zaključke iz hadisa:

– da se u hadisu potvrđuje ljubomora žena kao nešto prirodno i da se ona ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.

– da je Aiša, radijallahu anha, bila ljubomorna na ostale žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da je najviše bila ljubomorna na Hatidžu te je i navela i razlog toga.

– osnova ljubomore kod žene je zamišljanje i ubijeđenost da njen muž više voli drugu ženu a da često spominjanje druge žene ukazuje na tu ljubav.

– razlozi ljubomore Aiše na Hatidžu, radijallahu anhuma, su: što je često spominjao, tj.hvalio, što mu je bilo naređeno da je obraduje kućom u Džennetu, kao i zbog njegovog neprestanog davanja hedija njenim prijateljicama, a sve ovo spomenuto ukazuje da ju je zbog toga mnogo volio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je Aiši još više povećavalo ljubomoru.

Od vrijednosi Hatidže, radijallahu anha, kako navode učenjaci, je što je prva povjerovala u njega od žena i što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio drugu ženu na nju.

Prenosi Kadi Ijjad od učenjaka Taberija i drugih vrlo bitnu stvar, a to je da se ljubomora žena u koju upadnu toleriše od njih i da se zbog toga ne kažnjavaju dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije korio Aišu, radijallahu anha, zbog njene ljubomore. Učenjak Kadi Ijjad smatra da ovo što se prenosi od ljubomore Aiše, radijallahu anha, da je se to desilo dok je ona bila veoma mlada a da nakon što je postala zrelija da to nije ispoljavala, međutim neki drugi učenjaci se ne slažu potpuno sa ovom tvrdnjom.

Drugi prizor – hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao u i'atikaf u zadnjih deset dana Ramazana i da mu je ona postavila šator unutar mesdžida pa on nakon što bi klanjao sabah namaz ušao bi u njega. A zatim kaže da je Hafsa, radijallahu anha, od nje zatražila dozvolu da i ona sebi napravi šator što joj je ona i dopustila. A čim je to vidjela Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, i ona je sebi postavila šator. Pa nakon što je osvanilo vidio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šatore i pitao šta je to te je obaviješten, pa je rekao:“Zar mislite da sa time činite dobročinstvo?“, pa je ostavio i'atikaf u tom mjesecu a zatim je bio u i'atikafu deset dana od mjeseca Ševvala. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ da je razlog napuštanja i'atikafa od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio to što se bojao da nije motiv njegovih žena u njihovom ponašanju nije bio natjecanje i hvalisanje koje proizilazi iz ljubomore koja se ogledala u tome da ja svaka od njih htjela da bude što bliže njemu a tim postupkom se izlazi iz smisla i cilja ibadeta i'atikafa.

Treći prizor – hadis kojeg bilježi Enes, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod jedne od svojih žena (Aiše, radijallahu anha) pa je druga od majki pravovjernih (Zejneb bint Džahš, radijallahu anha) poslala tanjir sa hranom, pa kada je to vidjela ona u čijoj je kući bio udarila je ruku sluge te je ispao tanjir i razbio se. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sakupio razbijene dijelove tanjira te nastojao da sakupi hranu koja je bila u njemu rekavši: “Vaša majka je ljubomorna“. Zatim je zadržao slugu sve dok mu nije dao ispravan tanjir od žene u čijoj je kući bio a razbijeni je ostavio u njenoj kući. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

Ibn Hadžer u “Fethul bari“ u komentaru ovog hadisa prenosi od Kadi Ijada jezičku a koja je ujedno i terminološka definicija ljubomore. On kaže da je riječ ljubomora ( na arapskom ljubomora se kaže GAJRETUN a što u osnovi znači promjena) izvedena iz promjene srca i uzavrelosti srdžbe zbog učešća nekoga drugog u onome što je svojina jedne osobe, a ona najžešća biva među ženama.

Zatim, Ibn Hadžer kaže da je u riječima “Vaša majka je ljubomorna“ gdje se misli na Aišu, radijallahu anha, opravdanje u ljubomornim gestima koji se dešavaju između žena koje su udate za jednog muža. Takođe, u tim riječima je išaret da se ljubomorni ne kažnjavaju za ono što ispolje zbog ljubomore osim u nadoknađivanju materijalne štete.

Na drugom mjestu u „Fethul bariju“ kaže Ibn Hadžer: „Žene koje su udate za jednog muškarca (u poligamijskom braku) se nazivaju DARAIR (množina od DARRA, što znači „ona koja nanosi štetu“ a misli se na štetu drugim ženama od muža) jer svakoj od njih se nanese neka šteta od druge žene zbog ljubomore“.

Ovakvih primjera ljubomore između žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je veoma mnogo, oni su zabilježeni i preneseni u hadiskim zbirkama.

Ono što se može rezimirati iz spomenutih primjera ženske ljubomore i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ophođenja prema ljubomori njegovih žena je sljedeće:

– da je ljubomora među ženama potpuno prirodno stanje žena, ona se ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.

– ljubomora žena se toleriše, tj. žene se ne kažnjavaju zbog ispoljene ljubomore sve dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, osim u nanesenoj materijalnoj šteti,

– da se ljubomora najčešće dešava između žena koje su udate za jednog muškarca.

Pravilo o ljubomori koju Šerijat toleriše

Mimo spomenutog o ljubomori žena, u Šerijatu je pojašnjena granica između dozvoljene i opravdane ljubomore koju Allah voli i između pretjerane i bolesne ljubomore žena koju Allah ne voli i prezire.

Kaže Ibn Hadžer u „Ferhul-bari“ (9/326): „U osnovi ljubomora je osobina sa kojom se žene rađaju, međutim kada ona pređe granice normalnog onda se one zbog toga kore. Pravilo po kojem se to razlučuje je ono što je došlo u drugom hadisu od Džabir ibn Atika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,rekao: „Zaista ima ljubomora koju Allah voli i ona koju ne voli. Ljubomora koju Allah voli je ljubomora u RIBETU (tj. koja je rezultat realnog stanja), a ljubomora koju Allah mrzi je ljubomora u kojoj nema RIBETA (tj. koja je rezultet čistog umišljanja i neosnovanih sumnja) (Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Ibn Hibban, Begavi, Bejheki i Taberani, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim).

Ovaj detalj u odnosu na muškarce govori o potrebi ustručavanja od sastavljanja dvaju žena (u poligamijskom braku) na halal način (putem šerijstakog braka). A što se tiče žene, ako je ona ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka ili umanjivanja njenog prava i činenja zuluma prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, pa ako se to zaista ispolji ili argumenti i indicije ukazuju na to onda je to propisana (opravdana) ljubomora. Međutim, ako se ona ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata, onda je to ljubomora u kojoj nema ribeta (tj. ona je pretjerana i to je ona koju Allah ne voli). A ako je muž pravedan i svakoj od svojih žena daje njihovo pravo, ljubomoru koju njih dvije ispolje je ljubomora koja se oprašta i preko koje se prelazi jer je ona prirodna i od nje nije čista ni jedna žena osim ako to pređe granice i odvede u ono što je haram od riječi i djela. Na ovo se svodi ono što je prenešeno od žena selefa po ovom pitanju“.

Prema tome, propisana i opravdana ljubomora žena koju Allah voli je ona u kojoj je:

– žena ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka i slično,

– ljubomora žene ako njen muž umanjiva njena prava i čini zulum prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, i tome slično,

– pod šartom da se spomenuto zaista ispolji ili da argumenti i indicije ukazuju na to.

A ljubomora žena koju Allah ne voli je ona koju žena ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata ili ako je zasnovana na neosnovanim sumnjama, tada ta ljubomora postaje pretjerana i bolesna.

Konkretan odgovor na pitanje

A što se tiče konkretnog odgovora na tvoje pitanje, on je može rezimirati u sljedećem:

– u osnovi ti nemaš stvarnog razloga da budeš ljubomorna na svog muža jer on nema druge žene na koju bi bila ljubomorna zato što recimo njoj više naginje ili što nju više voli ili slično.

– tvoja ljubomora kada on gleda žene na TV-u je normalna, prirodna i opravdana, ali ona ne traba da prelazi granice, tj. da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.

Njemu je haram gledati žene kojima on nije mahrem osim prvog nenamjernog pogleda a što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Prema tome, upozoravaj ga i savjetuj da ne gleda druge žene odnosno da obara pogled od onoga što je haram gledati.

– takođe, tvoja ljubomora zbog njegovih slika na facebook-u je normalna i prirodna ako strahuješ da se on sebe time reklamira drugim ženama, međutim ona ne traba da prelazi granice da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.

– znači, ti svoju ljubomoru, a koja je sasvim prirodna i normalna kod žena inače, stavi u granice one ljubomore koju Allah subhanehu ve te'ala voli, tj. koja se toleriše i opravdava, što je pojašnjeno u gornjem tekstu,

– svoj strah da zbog tvoje prevelike ljubomore da ne udaljiš svoga muža od sebe i da ne dođe do rastave braka liječi sa samokontrolom u ljubomori, tj. da ona ne bude rezultat umišljanja bez argumenata ili da bude zasnovana na neosnovanim sumnjama a što inače karaktezira pretjeranu i bolesnu ljubomoru.

– sa druge strane, neka tvoj muž pročita kako Islam tretira ljubomoru žena i kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema ljubomori svojih žena.

Prema tome, najbolji lijek za tvoju ljubomoru je da je svedeš na granice ljubomore koju Šerijat toleriše a što je u prvom dijelu teksta pojašnjeno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com