Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Ovaj hadis bilježi Ibn Madže, Tajalisi i Dijau’ Makdisi od Huzejfe, radijallahu anhu: “Ko proda kuću i ne uloži njenu protuvrijednost u sličnu njoj, neće mu biti bereketa u njoj (toj prodaji)”. U njegovom senedu je Ismail ibn Ibrahim ibn Muhadžir kojeg su Buharija, Ebu Davud i ostali ocijenili slabim ravijom, te je prema tome sened ovog rivajeta hadisa slab a tako ga ocjenjuju muhaddisi El-Busiri, Šuajb Arnaut i mnogi drugi.
U drugom rivajetu ovog hadisa kojeg bilježe imam Ahmed i Ibn Madže od Seid ibn Hurejsa, radijallahu anhu, je došlo: “Ko proda kuću ili nekretninu pa ne uloži njenu protuvrijednost u sličnu njoj, zaslužuje da mu ne bude bereketa u njoj (toj prodaji)”. Takođe i u ovom rivajetu ima slabosti, s tim da savremeni muhaddisi Albani i Šujab Arnaut dižu ovaj hadis na stepen dobrog i prihvatljivog hadisa na osnovu zbira rivajeta i hadisa u istom značenju u kojima je prenešen iako u svim tim rivajetima i hadisima pojedinačno ima slabosti.
A što se tiče značenja hadisa, komentatori navode sljedeća tumačenja:

– Muhaddis El-Munavi u svojoj knjizi “Fejdul-kadir” (6/119) pojašnjava da je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio Zemlju i učinio je mjestom smiraja i spokoja za Svoje robove, pa je stvorio ljude i džine da mu ibadet čine i stvorio je na Zemlji ono što je njima (ljudima i džinima) ukras (dunjalučkog života) kako bi ih iskušao ko će od njih najbolja djela činiti, pa je tako Zemlja postala njihovo iskušenje, fitna i sebeb činjenja grijeha osim onih koje njihov Gospodar sačuva. Pa tako ko proda kuću, a protuvrijednost kuće je imetak pokuđenog dunjaluka, i ne kupi drugu sa njenom protuvrijednošću neće imatu u toj prodaji bereketa. Jer je to suprotno Allahovoj mudrosti, tj. da je učinio Zemlju ljudima njihovom posteljom. Međutim, ako njenu protuvrijednost utroši u sličnom (kupovini druge kuće ili nekretnine) time je ostavio stvar na onome zašto ju je Uzvišeni učinio pa ga stigne bereket od toga, a bereket nečega je spojen sa Allahovom mudrošću u uređivanju i upravljanju sa Njegovim stvorenjima.

– Hanfijski učenjak Tahavija u knjizi “Bejanu muškilil-asar” (9/206) pojašnjava da značenje hadisa kao da se vraća na deseti ajet u suri Fussilet u kojoj Uzvišeni govoreći o Zemlji kaže: “I dao je bereketa u njoj (tj. Zemlji)”, pa ko proda kuću ili neku drugu nekretninu kao da je prodao ono u čemu je Allah dao bereketa, pa ga Uzvišeni onda kazni, ako od protuvrijednosti prodane kuće ne kupi drugu kuću ili sličnu nekretninu, da u toj prodaji nema bereketa.

– Prenosi Mula Alijj El-Kari u knjizi “Mirkatul-mefatih” (5/1983) od El-Muzaffera da je značenje hadisa da nije mustehab prodavati zemlju (nekretnine) i kuće i od iste vrijednosti kupovati nešto mimo njih, jer je u kućama i nekretninama velika korist a mala šteta: njih ne može ukrasti kradljivac niti uništiti vojnički napad za razliku od drugih pokretnih materijalnih stvari. Zato je preče da se ne prodaju, a ako se prodaju da se za njihovu protuvrijednost kupi neka druga zemlja (nekretnina) ili kuća.

Prema tome, hadis ukazuje na pokuđenost prodaje kuće ili neke druge nekretnine uopće a ako je već proda da za njenu protuvrijednost kupi njoj sličnu jer u protivnom Allah mu neće dati bereketa u toj prodaji. Izuzetak ovom propisu je slučaj prodaje kuće ili neke druge nekretnine u stanju nužde na koje se ne odnosi ovaj hadis. Poput toga da vlasnik istih sa njihovom prodajom treba da vrati dug čije vrijeme vraćanja je isteklo a nema nekog drugog imetka, u tom slučaju njemu je vadžib da proda kuću ili neku drugu nekretninu kako bi vratio dug. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Prije odgovora i davanja savjeta za tvoj problem bitno je da se podsjetimo na dvije važne mes'ele na kojima će biti izgrađen odgovor i savjet.

Prva mes'ela – da je punoljetna i pametna muslimanka obavezna da pokrije stidno mjesto pred muškarcima koji joj nisu mahrem. Oko ovog propisa nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. Takođe, složni su učenjaci da je stidno mjesto žene čitavo njeno tijelo osim lica, šaka i stopala, oko čega se učenjaci razilaze.

Prema tome, pokrivanje žene muslimanke kada postane punoljetna, tj. nošenje hidžaba, je stroga vjerska obaveza. Znači, pokrivanje žene muslimanke nije stvar mode, želje, sviđanja, vehabizma, čvrstog praktikovanja vjere i slično, nego je to jedan od osnovnih propisa vjere Islama po kojem jedna muslimanka treba da živi.

Kaže Uzvišeni: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, …” (En-Nur, 31).

I kaže: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste đilbabe svoje niza se” (El-Ahzab, 59).

Druga mes'ela – djeca su obavezna da čine dobročinstvo prema svojim roditeljima, a jedan od najupečatljivijih vidova tog dobročinstva je da im budu pokorni i poslušni. Kaže Uzvišeni: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite” (El-Isra’, 23). Međutim, pokornost roditeljima, namjesniku ili nekom drugom je ograničena time da bude u dobročinstvu i dozvoljenim stvarima a ne u zabranjenim djelima.

Bilježi Buharija u svom Sahihu od Alije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema pokornosti (stvorenjima) u griješenju, pokornost je samo u dobrim djelima”. Prema tome, punoljetnoj muslimanki nije dozvoljeno da bude pokorna roditeljima u njihovoj zabrani pokrivanja i nošenja hidžaba, jer bi to prestavljalo pokornst u griješenju prema Allahu s obzirom da je nepokrivanje žene grijeh.

Činjenica je da tvoje trenutno ponašanje, tj. otkrivanje kada si kod roditelja i nošenje marame kada nisi kod njih, ne vodi nekom trajnijem rješenju u kojem bi uradila ono sa čime je Uzvišeni zadovoljan a da te roditelji ne sprečavaju u tome. Imajući ovo u vidu, uz jasnoću i nedvosmislenost gore spomenutih mes'ela, savjetujem te hrabro i odlučno povedeš zadnju bitku po pitanju tvog hidžaba, tj. da cijelo vrijeme budeš pokrivena. Savjetujem te da to uradiš koristeći sljedeće načine pridobijanja, ubjeđivanja i privoljavanja svojih roditelja da te prihvate kao pokrivenu muslimanku:

– naravno, kao prvo i najjače oružje u ovome je svakako iskrena dova Uzvišenom Allahu da uputi tvoje roditelje na pravi put i ispravno razumijevanje Islama, te da omekša njihova srca kako te ne bi sprečavali u tvom pokrivanju nego da ti budu oslonac i pomagači u tome.

– da im pojasniš na lijep, kulturan i blag način obavezu jedne muslimanke da bude pokrivena, te da to predstavlja pokornost Uzvišenom Allahu i da ti u tome nemaš izbora. A da njihovo sprečavanje tebe u toj temeljnoj vjerskoj obavezi predstavlja veliki grijeh za koji će biti pitani na Sudnjem danu.

– stavi im do znanja da se ti moraš pokriti ma koliko te oni sprečavali u tome i da te od toga ne mogu odvratiti. Osim ako žele da te zbog toga otjeraju od kuće i natjeraju da učiniš nešto što bi za njih bilo gore od tvog pokrivanja, poput toga da se udaš prije nego što završiš fakultet jer si prinuđena na to, ili da se udaš kao druga žena jer je i to dozvoljeno, ili da kada se udaš staviš nikab, pokriješ i lice i tome slično. Naravno, ovo zadnje ti spominjem da im staviš do znanja da ti možeš da uradiš nešto što je gore u njihovim očima od toga da staviš maramu. (Ovakav način ubjeđivanja roditelja da prihvate nešto što djeca rade a od Islama je često urodio plodom.)

– zatraži pomoć od osoba do čijeg mišljenja i savjeta tvoji roditelji drže, poput nekog efendije, učenog čovjeka, školovanog poznanika, iskrenog komšije i slično, tako što ćeš pojasniti svoju situaciju toj osobi i nagovoriti je da ona bude na tvojoj strani kod tvojih roditelja.

Molim Uzvišenog da ti pomogne i olakša a da srca tvojih roditelja okrene Istini. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ovo pitanje ulazi pod poznete mes'ele o kojima su islamski pravnici govorili, tj. da li je dozvoljeno muškarcu da liječi žene i ženama da liječe muškarce.

Po ovom pitanju se prenose i neki hadisi sa kojima se dokazuje dozvola liječenja muškarca od strane žene i obrnuto.

Od tih hadisa je ono što bilježi Buharija u svom Sahihu u poglavlju koje je naslovio riječima: “Poglavlje: Da li muškarac liječi ženu i žena muškarca?”, a zatim je naveo hadis od Rubeijje bint Muvvaez, radijallahu anha, da je rekla:

“Bile smo se borile, napajale ljude i služile ih, i vraćale ubijene i ranjene u Medinu”. Ibn Hadžer pojašnjava u svom komentaru ovog hadisa da u tekstu ovog rivajeta nije došlo “da su liječile ranjene” a što je došlo u drugim zbirkama mimo Buharije, što je način Buharije u njegovom naslovljavanju poglavlja, tj. da napiše u naslovu neki propis kojeg nema u tekstu hadisa kojeg je on naveo ali ga ima u drugim rivajetima koji nisu na stepenu vjerodostojnosti tog hadisa.

Uglavnom, sa ovim hadisom se dokazuje dozvola liječenja muškaraca od strane žena a putem kijasa (analogije) i obrnuto, tj. dozvola liječenja žena od strane muškaraca.

Međutim, kako kaže Ibn Hadžer, ovom dokazivanju se može prigovoriti da su ovo žene radile prije naredbe hidžaba ili da je u pitanju liječenje žena i muškaraca koji su jedni drugima mahrem.

I još dodaje Ibn Hadžer (Fethul-bari, 10/136): “A što se tiče propisa ovog pitanja (Da li muškarac liječi ženu i žena muškarca?), dozvoljeno je međusobno liječenje stranaca (žena i muškaraca koji jedni drugima nisu mahremi) u nuždi, a ona se određuje shodno potrebi s obzirom na gledanje, diranje rukom (stidnog mjesta) i slično”.

Takođe, neki učenjaci dokazuju ovo pitanje sa hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Seleme da je ona tražila dozvolu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da uradi hidžamu, pa je on naredio Ebu Tajbe da joj učini hidžamu.

Kaže Ez-Zubejr (ravija hadisa), prenoseći od Džabira, radijallahu anhu: “Mislim da sam čuo da je rekao da joj je on (Ebu Tajbe) bio brat po mlijeku ili da još nije bio punoljetan”. (sve ovo navodi Muslim)

S obzirom da je muškarac koji je učinio hidžama Ummi Seleme, radijallahu anha, bio njoj brat po mlijeku ili da još nije polno sazrio, ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju.

Hadis za koji se može sa pouzdanošću reći da je dokaz po ovom pitanju je ono što bilježe Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai od Enesa, radijalalhu anhu, u kojem kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je išao u borbu sa Ummu Sulejm i ženama od Ensarija pa kada bi bio u borbi one bi napajale vodom i liječile ranjene”.

Prema tome, ovo je direktan šerijatski tekst koji ukazuje na dozvolu liječenja muškaraca od strane žena koji im nisu mahrem u slučaju nužde ili jake potrebe. Naravno, analogijom se dokazuje i obrnuto, odnosno da je dozvoljeno da se žene liječe od strane muškaraca u slučaju nužde i jake potrebe.

Ovo pitanje je bazirano na općepoznatoj i šerijatskim argumentima potvrđenoj zabrani gledanja muškarca u stidno mjesto žene kojoj nije mahrem i obrnuto, kao i diranja muškarca tijela žene kojoj nije mahrem i obrnuto.

Izuzetak iz ove zabrane je međusobno liječenje jednog drugog u nuždi ili jakoj potrebi.

A što se tiče govora islamskih pravnika sve četiri mezheba, skoro da su složni na tome da je dozvoljene liječenje žene od strane muškarca koji joj nije mahrem u slučaju nužde i jake potrebe. S tim da se ova dozvola ograničava i uslovljava ispunjavanjem određenih šartova. Ti šartovi su:

Prvi – da u slučaju liječenja žene od strane muškarca nema žene (muslimanke ili kjafirkinje) ljekara osposobljene za to, a u slučaju liječenja muškarca od strane žene da nema muškarca (muslimana ili kjafira) ljekara.

Drugi – da se liječenje žene od strane muškarca vrši u prisustvu njenog mahrema ili da se žena pri liječenju ne osamljuje sa ljekarom.

Treći – da se prilikom liječenja ne gleda i ne otkriva i ne dira osim onaj dio tijela koji je nužno da se vidi, otkrije ili dodiruje.

Prema tome, shodno gore spomenutom ti sam sebi odgovori na pitanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Svakoj muslimanki je stroga vjerska obaveza po idžmau’ (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta da pokrije i sakrije svoje stidno mjesto (avret) od pogleda drugih ljudi. Ovaj idžma’ učenjaka prenose mnogi alimi u svojim knjigama.

Kaže Ibn Hubejre u svojoj knjizi “El-Ifsah” (1/114): “Idžma’ učenjaka je na tome da je pokrivanje avreta vadžib”. A Ibn Redžeb u svom komentaru Buharije “Fethul-bari” (2/171) kaže: “Donešen je idžma’ učenjaka o obavezi skrivanja avreta od očiju ljudi”, a slično prenosi Ibn Bettal u svom kometaru Buharije “Šerhu sahihil-Buhari” (1/395) kada kaže: “Učenjaci su na idžma'u da je vadžib pokrivanje avreta od očiju ljudi”. Ibn Abdul-berr u svoje dvije neprikosnovene knjige “Et-Temhid” i “El-Istizkar” bilježi: “Idžma’ učenjaka je na tome da je uopćeno pokrivanje avreta od očiju ljudi stroga obaveza” (“Et-Temhid” 6/376, “El-Istizkar” 2/152). I kaže Ibn Rušd u svojoj knjizi

“Bidajetul-mudžtehid” (1/114): “Složni su učenjaci da je uopćeno pokrivanje avreta farz”. Koji dio tijela se smatra avretom (stidnim mjestom) kod žene? Čitavo žensko tijelo je avret (stidno mjesto), s tim da su se učenjaci razišli oko pokrivanja ženinog lica da li je sunnet ili vadžib ako otkrivanje njenog lica ne izaziva fitnu. A ako izaziva fitnu onda su složni da je pokrivanje lica vadžib. Ispravno je, našto jasno ukazuju ajeti i vjerodostojni hadisi, da je pokrivanje lica žene muslimanke vadžib svejedno bilo to u vremenu fitne ili ne. Dokazi iz Kur'ana, Sunneta, idžma'a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu.

A u stidno mjesto žene ulaze između ostalog glava, kosa i vrat, oko čega su složni učenjaci. Razilaze se oko lica žene da li je njegovo pokrivanje sunnet ili vadžib što je već rečeno. Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu. Osim ako se nije pokrila jer nije znala da je to vadžib, ili su joj neznalice “pojasnile” da to nije toliko bitna stvar u Islamu jer je najbitnije imati čistu dušu. A može li nepokrivena žena muslimanka imati čistu dušu oglušujući se na tolike ajete i hadise koji obavezuju muslimanku da se pokrije. Pokrivanje žene muslimanke nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu. Ovo zadnje se odnosi na ženu koja nije bila nikako pokrivena, a šta je sa ženom koja je inače pokrivena ali se otkriva radi dunjalučkog šićara. To jest, otkriva se da bi joj Allah dao opskrbu čineći pri tome grijeh prema Allahu, što je nespojivo jedno sa drugim.

Žena koja je udata nije obavezna da ona izdržava porodicu i nije griješna ako se u tome ne zalaže. Na mužu je obaveza da uzdržava i nju i njihovu zajedničku porodicu. A ako nije udata dužan je da je izdržava njen staratelj, bilo to otac, brat i slično. Ženi je dozvoljeno da radi uz ispunjenje određenih uslova, a jedan od osnovnih uslova je taj da žena prilikom rada ne otkriva svoj avret, tj. ono što joj je naređeno da pokriva.
Što znači da ako taj šart ne može ispuniti prilikom obavljanja posla da joj nije dozvoljeno raditi, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Izuzetak iz ove zabrane je nužda, a pod nuždom se podrazumijeva u ovom slučaju da ako ne bi radila otkrivena, jer drugačije ne može, da bi to odvelo da ona ili oni koji zavise od nje da bi umrli od gladi. Jer kao što je dozvoljeno onome koji bi umro od gladi, a ima samo svinjetinu za jelo, da mu je dozvoljeno da pojede svinjetine onoliko koliko mu je dovoljno da preživi. Isto tako da popije alkohola što je došlo u kur'anskim ajetima, tako isto ženi koja bi umrla od gladi ako ne bi radila otkrivena jer nema drugog izbora, dozvoljeno je da u takvom stanju radi da ne bi umrla od gladi.

Ako je ta žena u ovakvom stanju, njoj je dozvoljeno da se otkrije, a ako nije nije joj dozvoljeno da radi otkrivena, pa makar nikada ne našla posao.
Musliman treba da se boji Allaha i da poštuje Allahove granice, a Allah takvima obećava da će im naći izlaza odakle se i ne nadaju. Kaže Uzvišeni: “A onaj ko se Allaha boji (izvršavanjem naređenja i ostavljanjem harama), Allah će mu naći izlaz i opskrbiće ga odakle se i ne nada. A onaj ko se na Allaha osloni pa On mu je dovoljan” (Et-Talak, 2-3). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema smetnje da se lakiraju nokti u toku hajza kao i mimo hajza u nekim posebnim prilikama, ako će se nositi sve dok ne bude potrebe za uzimanjem (ili obnavljanjem) abdesta, pri čemu je potrebno skinuti lak. Jer abdest preko lakiranih noktiju nije ispravan.

A što se tiče puštanja noktiju, odredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se nokti režu najmanje jedanput u period 40 dana. Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu. Što znači da nema smetnje da se nokti puste da rastu 40 dana, svejedno u hajzu i mimo hajza. A neobrezivanje noktiju preko 40 dana po nekim učenjacima je mekruh, po drugima haram a po trećima suprotno sunnetu, kao što navodi Ševakani u Nejlul-evtar.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com