Alejkumusselam.

Razvod na zahtjev žene

U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani i Šu'ajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina: talakom, feshom ili hul'om.

(Prvi način) TALAK (tj. puštanje žene) je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.

(Drugi način) FESH je traženje poništenja bračnog ugovora, svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Detalji oko ove vrste razvoda se mogu naći u drugim odgovorima.

(Treći način) HUL'U je vrsta prekida bračnog ugovora između supružnika u kojem žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, ona sama sebe ne može njemu dati talak, jer je talak isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu. Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, onda je kadiji (ili učenom) dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.

S tim da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da ga mrzi (prezire) iz određenog razloga te da se boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. Žene može zamrziti svoga muža zbog nekog od sljedećih razloga:

– zbog njegovog ružnog izgleda,

– lošeg ahlaka,

– nepraktikovanja vjere,

– starosti,

– slabosti i slično, pa se ona zbog te mržnje prema njemu boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu.

U ovim slučajevima dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela osim ako on odustane.

Dokaz za hul'u je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229)

I hadis od Ibn ‘Abbsa, radijallahu anhuma, a kojeg bilježi Buharija u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a'šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)”.

Prema tome, ako je žena dobila talak na njen zahtjev uz ispunjenje gore spomenitih uvjeta za tu vrstu talaka, ona je onda razvedena takozvanim razvodom HUL'U.

Iddet (priček) žene razvedene HUL'OM

Ako je žena koja je razvedena HUL'OM trudna, njen iddet traje sve dok se ne porodi. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima.

A ako nije trudna, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje koliki je njen iddet.

Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je njen iddet tri mjesečna pranja kao kod žene razvedene običnim talakom.

Ovaj stav se pripisuje većini ashaba i učenjacima poslije njih, poput Sufjana Sevrija, učenjaka Kufe, imama Ebu Hanife, Ahmeda i Ishaka (od koga se prenosi da je drugi stav ocijenio takođe jakim).
Oni ovo dokazuju općim argumentima koji govore o iddetu žene koju muž pusti, poput riječi Uzvišenog: „Puštenice neka čekaju tri mjesečna pranja“ (El-Bekare, 228).

Drugi stav učenjaka, a koji je i bliže ispravnom shodno snazi dokaza, je da je iddet žene puštene HUL'OM (tj. na njen zahtjev) jedno mjesečno pranje. Ovo je stav manje skupine ashaba i drugih učenjaka.

Njihov dokaz je hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženi Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhuma, kada ju je pustio talakom HUL'U da bude u iddetu jedno mjesečno pranje. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Albani.

Takođe, dokazuju svoj stav hadisom od Er-Rujjei'a bint Mu'avvez, radijallahu anha, koja je puštena razvodom HUL'U da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da joj iddet bude jedan hajz.

Hadis bilježe Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi i Albani. S tim da Nesai prenosi da joj je Osman ibn Affan, radijallahu anhu, naredio da joj iddet bude jedan hajz.

Ova dva hadisa koji ukazuju da je iddet puštenice koja se razvede HUL'OM jedan hajz ograničavaju opće dokaze u kojima je došlo da je iddet puštenice tri mjesečna pranja.

Takođe, ispravno je da nema smetnje da se puštena žena ovom vrstom talaka poslije nakon isteka iddeta ponovo uda za bivšeg muža sa novim bračnim ugovorom.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim.

Ne postoji hadis sa tekstom: „Allah je bliže vrhu minareta nego dnu minareta“ niti neki drugi hadisi u tom kontekstu. Nego se prenosi predaja od učenjaka tabi'ina Abdullah ibn Mubareka u kojoj on kaže: „Vrh minareta je bliži Allahu od njegovog podnožja“, a značenje ove predaje su pojasnili i podržali i drugi učenjaci selafa ovog Ummeta.

Takođe, nije mi poznato da ima hadis u kojem je došlo da će Allah na Sudnjem danu doći u Šam (današnju Siriju i Palestinu).

Što se tiče predaje Ibn Mubareka i njenog značenja, rezime govora o tome je sljedeći:

Autor knjige „En-Nakdu“, koja se ubraja u jednu od najboljih akidetskih knjiga koja govori o Allahovim sifatima a i drugim pitanjima, imam Osman ibn Se'id Darimi je odgovorio na dalalete džehmije Bišra El-Merisija. U toj knjizi imam Darimi navodi spomenutu predaju od Ibn Mubareka i detaljnije govori o pitanju blizine i udaljenosti stvorenja od bića Uzvišenog Alaha i stava Ehli suneta po tom pitanju.

On kaže (Nekdu imam Usman Ed-Darimi ala el-Merisi, 1/504):„Zatim je protivnik (džehmija Bišr El-Merisi) potvrdio svoju tvrdnju da je Allah na svakom mjestu sa analogijom (kijasom) sa kojom je skrenuo sa Pravog puta. On kaže: ’Zar ne vidiš da za onog ko se popne na brdo ne kaže da je bliže Allahu?’ Odgovor ovom protivniku (džehmiji Bišru El-Merisiju) koji tvrdi ono o čemu nema znanja je: ’Ko te je obavijestio da vrh brda nije bliži Uzvišenom Allahu od njegovog podnožja? Jer onaj ko vjeruje da je Allah iznad Arša i iznad nebesa zna sigurno da je vrh brda bliži Allahu od njegovog podnožja, i da je sedmo nebo bliže Aršu Uzvišenog Allaha od šestog neba, da mu je šesto nebo bliže od petog i tako sve do Zemlje.

Takođe, prenosi Ishak ibn Ibrahim el-Hanzali od Ibn Mubareka da je rekao: ’Vrh minareta je bliži Allahu od njegovog podnožja’. Istinu je rekao Ibn Mubarek, jer sve što je bliže nebu bliže je Allahu. A Allahova blizina prema svim Njegovim stvorenjima najdaljim i najbližim je ista, ništa od Njegovih stvorenja nije udaljeno od Njega.

Dok su neka stvorenja (Njemu) bliža od drugih, shodno kako smo pojasnili o nebesima i Zemlji. Ista stvar je sa blizinom meleka prema Allahu. Meleci koji nose Arš (hameletul-arši) su bliže Allahu od svih meleka koji su na nebesima, a Arš je bliže Allahu od sedmog neba. A blizina Allaha prema svim (stvorenjima) je ista. Ovo je racionalna i jasna stvar osim onome ko ne vjeruje da iznad Arša ima bog. Zato je (Uzvišeni Allah) nazvao meleke mukarrebin (bliskima).

Kaže Uzvišeni: „Oni koji su kod tvoga Gospodara doista se ne ohole od činjenja ibadeta Njemu, Njega veličaju i Njemu sedždu čine“ (El-E'araf, 206). Da je Allah na Zemlji kao što tvrde džehmije, ne bi imale značenje Njegove riječi „Oni koji su kod tvoga Gospodara“, jer bi sva stvorenja bila kod Njega i sa Njim na istom stepenu, mu'mini i kafiri.“

Imam Osman ibn Se'id Darimi je sa ovim riječima naveo i pojasnio mezheb Ehli suneta po pitanju uzvišenosti Allaha Svojim bićem nad Njegovim stvorenjima, tj. da je Allah Svojom bićem iznad Njegovih stvorenja. Odgovorio je na mezheb džehmija i onih koji se sa njima slažu da je Allah na svakom mjestu Svojim bićem.

Takođe, imam Darimi je pojasnio da sve što je bliže nebesima bliže je Allahu, a što se tiče Uzvišenog Allaha Njegova blizina svim Njegovim stvorenjima najdaljim i nabližim je ista. Time je spojio između potvrđivanja različite blizine Njegovih stvorenja prema Njemu shodno njihovoj visini (blizini nebesima i Aršu), i između potvrđivanja da je Allahova blizina prema svim stvorenjima ista, jer ništa nije poput Allaha.

Kaže Uzvišeni: „Niko (ništa) nije kao On! On sve čuje i sve vidi“. (Eš-Šura, 11)

Takođe, šejhul-islam Ibn Tejmije kaže u svojim fetvama (Medžmu'ul-fetava, 6/7): „Ehlu Sunne vel džema'a potvrđuju da je Allah na Aršu, da su nosači Arša (meleci) Njemu bliži od drugih (stvorenja), da su meleci viših nebesa bliži Allahu od meleka nižih nebesa, da se blizina Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u toku Miradža prema njegovom Gospodaru povećavala sa uzdizanjem i uspinjanjem, njegovo uspinjanje je bilo prema Allahu a ne prema nekom stvorenju od Njegovih stvorenja, i da je duša klanjača bliža Allahu kada je na sedždi iako je njegovo tijelo spušteno. Ovo je ono našto ukazuju tekstovi Kr'ana …“.

Ako bi neko negirao ili smatrao ružnim govorom ubjeđenje (tvrdnju ili izjavu): „vrh brda je bliži Allahu od njegovog podnožja“, ili „vrh minareta je bliži Allahu od njegovog podnožja“, treba mu kazati: da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku uzdizanja (Miradža) prema Sidretil-munteha bio bliži Allahu od drugih ljudi koji su bili na Zemlji? Ako odgovori potvrdno, onda je potvrdio ono što je zanegirao i smatrao ružnim govorom, tj. da se stvorenja razlikuju u svojoj blizini i udaljenosti od bića Uzvišenog Allaha shodno njihovoj blizini nebesa i Arša. A ako negativno odgovori, onda je oprečan zdravoj prirodi, zdravoj pameti i Šerijatu.

Iz činjenice da je Allah iznad Arša logično proizilazi da je Arš bliži Allahu od drugih stvorenja, i da sve što je čovjek bliži Aršu bliži je Allahu, subhanehu ve te'ala.

Na sve spomenuto ukazuju mnogi ajeti, poput riječi Uzvišenog: „A oni koji su kod Njega ne zaziru da ibadet čine, i ne zamaraju se“. (El-Enbija, 19) Takođe riječi: „Već ga (Isa'a, alejhisselam) je Allah uzdigao Sebi“ (En-Nisa, 158), „K Njemu se dižu lijepe riječi“ (Fatir, 10).

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam!

Tvoja konstatacija je u globalu tačna, jer zaista po tom pitanju u praktičnom bračnom životu ima ozbiljnih problema i poremećaja. U tom kontekstu, ja bih se nadovezao na ovo što je već rečeno i dodao bih još neke pojedinosti i probleme vezane za intimni život jednog islamskog bračnog para te naveo neke osnovne adabe intimnog odnosa.

Naime, da je veoma bitno govoriti o intimnom odnosu supružnika ukazuju između ostalog tri stvari:

Prva – da skoro nema fikhske knjige a da se u poglavlju o braku ne obrađuje nekoliko posebnih cjelina vezanih za polni odnos, za koje je došlo pojašnjenje u šerijatskim tekstovima.

Drugo – jedina mahana oko koje su islamski pravnici saglasni da je zbog nje dozvoljeno i ženi i muškarcu da traže poništenje braka je nemogućnost jednog od supružnika da ima polni odnos, što zbog impotentnosti, urođene ili stečene mahane na polnom organu koja sprečava normalan polni odnos, tako i bolesti i slično.

Treće – potresne i nevjerovatne priče ili žalbe od strane žena koje žive po pet, osam ili deset godina u braku i imaju intimne odnose sa svojim muževima, međutim nikad nisu osjetile slast polnog užitka, mnoge od njih čak nisu ni doživjele orgazam nakon dugogodišnjeg bračnog života niti znaju šta je to, a mnoge od njih intinmi odnos doživljavaju kao patnju i bol. Čak do te mjere je poremećen intimni život da mnoge od supruga izbjegavaju polni odnos i odbijaju muža u postelji, a kako i ne bi kada ona ne osjeti u tom odnosu nikakve slasti i ne doživi orgazam, a vrhunac njenog polnog odnosa se svede na to da se u njoj probudi strast i osjeti želju za intimnim odnosom i na tome se završi jer je njen muž već završio i zadovoljio svoje strasti.

Nema sumnje, da vjera Islam koja nas uči kako da jedemo, kako da se oblačimo, kako da se ophodimo jedni prema drugima u svim životnim pojedinostima i detaljima, da nas isto tako podučava kako da imamo intimni odnos.

Zbog toga su propisani određeni adabi sa kojima se musliman izdiže sa svojim intimnim odnosom iznad običnog životinjskog upražnjavanja strasti i čak dostiže stepen da ima nagradu kod Allaha, dželle še'nuhu, ako polni odnos obavi na halal način (sa svojom ženom) i ima nijjet da sačuva sebe i svoju suprugu od harama kao i da uveća muslimanski porod.

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u svoje dvije knjige “Zadul-mead” i “Et-tibu en-nebevi” posvećuje posebno poglavlje o intimnom odnosu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i značaju intimnog odnosa u životu pojedinca. Pa kaže između ostalog: “A što se tiče polnog odnosa, njegova (Poslanikova) uputa, sallallahu alejhi ve sellem, u tome je bila najpotpunija uputa, sa polnim odnosom se čuva zdravlje, upotpunjuje slast i duševna radost i njime se ostvaruju ciljevi zbog kojih i postoji polni odnos. Polni odnos postoji zbog tri stvari koje su u stvari njegovi temeljni ciljevi:

Prva – očuvanje poroda i održavanje ljudske vrste,

Drugo – izbacivanje sjemena čije zadržavanje šteti tijelu,

Treće – zadovoljavanje strasti i slasti i uživanje u Allahovoj blagodati, a ovo je jedina korist od polnog odnosa koja će biti i u Džennetu, jer tamo nema razmnožavanja niti štetnih stvari koje treba izbaciti iz organizma. Cijenjeni ljekari smatraju da je polni odnos jedan od razloga čuvanja zdravlja”. (Et-Tibu en-nebevi, str. 249) Takođe, kaže na drugom mjestu: “Koristi polnog odnosa su: obaranje pogleda, samokontrola, moć čuvanja časti od neupadanja u haram, sve ovo postiže i žena, muškarac koristi samom sebi na dunjaluku i na ahiretu a koristi i ženi.

Zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, volio polni odnos i kontinuirano ga imao, i rekao je: “Omiljeno mi je od vašeg dunjaluka troje: žene i miris, a poseban užitak mi je namaz”. (Bilježi ga Ahmed, Nesai, Hakim i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Ibn Hadžer i Albani) Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selem: “O omladino, ko je u stanju od vas da se oženi neka se oženi, jer zaista se u braku više obara pogled i više čuva polni organ, a onaj ko nije u stanju neka posti jer mu je post zaštita” (Mutefekun alejhi). (Et-Tibu en-nebevi, str. 251)

Od bitnih stvari o kojima treba voditi računa prilikom polnog odnosa je sljedeće:

Prvo:
Da čineći ovo djelo zanijeti sticanje nagrade od Uzvišenog, tj. da zanijeti sa svojim polnim odnosom da čuva sebe i svoju ženu od harama i da poveća islamski Ummet jer je mnoštvo Ummeta njegov ponos, kao što je došlo u hadisu.

Takođe, treba da ima na umu da on ima nagradu čineći ovo djelo i pored toga što u njemu nalazi slast i dunjalučku radost, jer prenosi Ebu Zer, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A vi u vašem polnom odnosu imate sadaku (sa vašom ženom)”, pa upitaše: O Allahov Poslaniče, zar neko od nas ima nagradu time što udovoljava svoju strast? Pa je odgovorio: “Pa šta mislite da je on svoju strast zadovoljio u haramu, zar ne bi imao grijeh? Takođe, ako je zadovolji u halalu ima nagradu”: (Bilježi ga Muslim u svom Sahihu) Ovo je od posebnih fadileta ovog Ummeta, pa hvala Allahu koji nas je učinio od njega.

Drugo:
Da muž pred sam čin polnog akta pokaže nježnost prema ženi, poigrava se sa njom, ljubi je i miluje, tj. da dođe sa ljubavnom predigrom sa ciljem da se što više kod žene pokrenu ljubavne strasti kako bi i ona doživjela vrhunac polnog čina, tj. orgazam. Odnosno, kako se ne bi desilo da muškarac zadovolji svoju strast i završi sa odnosom a da mu žena bude uskraćena za to.

Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća” (El-Bekara, 187), pa ako je žena odjeća svome mužu tako što ga štiti od potrebe za drugim ženama jer zadovolji svoju strast sa njom, tako isto ženi treba da muž biti zaštita time što će ona zadovoljiti svoju spolnu potrebu sa njim, a ona neće zadovoljiti svoju potrebu osim ako i ona uživa u polnom odnosu i doživi orgazam.

I kaže Uzvišeni: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti” (El-Bekare, 228), pa ako je žena dužna da zadovolji svoga čovjeka u polnom odnosu isto tako je i on dužan da nju zadovolji u istom, a to se ne može postići osim tako da i ona doživi orgazam.

Islamski pravnici u svojim knjigama kao i Ibnul-Kajjim u “Zadul-mead” kada su govorili o ovoj temi naveli su da je od prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo da je se on poigravao sa ženom prije polnog akta i ljubio je, te su naveli neke od rivajeta kojima to potvrđuju.

Međutim, po ovom pitanju nema ništa vjerodostojno prenešeno, niti da je to radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti da je riječima oporučio da se to radi. Sve što je prenešeno je između slabog, jako slabog i izmišljenog. Izuzev što se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da bi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio za vrijeme ramazana dok posti, ali to ne ulazi u ovu temu.

Od tih slabih predaja su sljedeći hadisi:

1- “Kada neko od vas polno opći sa svojom ženom neka to radi na najmuževniji način, pa kada osjeti da će zadovoljiti svoju potrebu prije nego što žena završi neka ne žuri sve dok ona ne zadovolji svoju potrebu i strast”, bilježe ga Ahmed (sa jednim senedom), Ebu J'ala i Abdurrezak (u drugom senedu) od Enesa, radijallahu anhu. Sened hadisa kod Ahmeda je slab zbog tri mahane, to je pojasnio Albani u Irvaul-galil (2010), a sened kod Ebu J'ale je takođe slab jer ime ravije tabi'ina uopće nije spomenuto.

2- “Neka niko od vas ne prilazi svojoj ženi kao što radi hajvan, neka među njima (supružnicima) bude resul”, pa upitaše: “Šta je to resul, Allahov Poslaniče?” A on odgovori: “Poljubac i govor”. Hadis bilježi Dejlemi u “Musnedul-firdeus” od Enesa, radijallahu anhu, a Iraki ga ocjenjuje kao munker (veoma slabim) i šejh Albani se slažio sa tom ocjenom i pojasnio mahane seneda hadisa (Es-Silsiletu ed-daifetu 13/179).

3- Prenosi se od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio polno općenje prije poigravanja. Bilježi ga Sujuti u El-Džamius-sagir, a šejh Albani kaže da je izmišljen.

4- Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da bi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio a postio bi i sisao bi njen jezik. Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, Bejheki, Ibn Huzejme i mnogi drugi, a hadis su Ibn Hadžer, Albani, Šu'ajb Arnaut ocjenili slabim i složni su da je dodatak “i sisao bi njen jezik” slab dok je prvi dio hadisa došao vjerodostojan u drugim rivajetima poput Buharije i Muslima.

Pitanje ljubavne predigre i nepostajanje osjećaja, sluha i razumijevanja od strane muža po ovom pitanju je jedan od glavnih kamena spoticanja u intimnom životu između muža i žene. Jer kada muž ne ostavi dovoljno vremena da se njegova supruga zagrije za intimni odnos ili ako je on nestručan, grub i nesposoban da pobudi u njoj ljubavne strasti normalno je da će završetak takvog intimnog odnosa biti za ženu razlog njene rastrešenosti, frustracije, nezadovoljstva i da će u njoj ugasiti svaku potrebu za sastajanje sa mužem. Još ako se ovo ponavlja od intimnog odnosa do intimnog odnosa pa traje mjesecima i godinama onda nije čudo da neke supruge odbijaju svoje muževe u postelji ili na kulturan način iznalaze raznorazne isprike kako bi izbjegle polni odnos. Dok kod nekih žena polni odnos i odazivanje u postelji postanu jedno od najjačih oružja kako da vladaju svojim muževima, jer one osobno nemaju potrebe za intimnim odnosom.

Zato je na muževima da ulože maksimalan trud u tome da po ovom pitanju nađu zajedničko sa svojim suprugama. U tu svrhu nema smetnje da jedno drugome otkriju šta ih najviše uzbuđuje u intimnom odnosu i na koji način najlakše doživljavaju orgazam. Između muža i žene u ovome ne bi trebale da postoje stid, prepreke i neprijatnosti, naročito kada je u pitanju to da i jedno i drugo dožive potpuno zadovoljstvo u svom intimnom odnosu.

Treće:
Mustehab je da muž kada hoće da priđe ženi da prouči dovu “BISMILLAH ALAHUMME DŽENNIBNEŠŠEJTANE VE DŽENNIBIŠŠEJTANE MA REZAKTENA”. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako bude određeno da se iz tog odnosa začne dijete neće mu naštetiti šejtan”. Bilježi ga Buharija u svom Sahihu.

Četvrto:
Dozvoljeno je čovjeku da prilazi svojoj ženi u njen polni organ sa koje god strane hoće, s prijeda ili od pozadi, pod uslovom da je u polni organ a ne u duburu zbog riječi Uzvišenog: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete” (El-Bekare, 223).

Način općenja i uživanja bračnih drugova jednog u tijelu drugog je pitanje o kojem su islamski pravnici na samom početku islama govorili i pisali. Čak su pojašnjavali u detalje šta je dozvoljeno a šta nije shodno onome kako je došlo u šerijatskim tekstovima. Ova tema nije produkt savremene seksualne revolucije, porno filmova, nemorala i pornografije, kako to neki neupućeni pokušavaju prikazati pa tim tumačenjem žele argumentirati zabranu istog, što je pogrešno. Jer je ibret u šerijatskim tekstovima. Ova tema je kao i sve ostale od onih pitanja u kojima je islam pojasnio granice dopuštenog i zabranjenog, zna to onaj ko zna a nepoznato je onome ko nema znanja.

Cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično. Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.

Ono što je Šerijat zabranio su dvije stvari: polno općenje u stražnjicu žene i polno općenje kada je žena u stanju hajza, s tim da je mužu dozvoljeno uživanje u njenom tijelu mimo polnog organa čak i u stanju hajza.

Peto:
Zabranjeno je polno općenje u stražnjicu žene. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove stražnjice” (Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005)).

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u više rivajeta i različitih tekstova se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu stražnjicu” (Ahmed (2/344)), “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu stražnicu” (Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali), “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu stražnjicu, on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu” (Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136), Ahmed (10170)).

Šesto:
Zabranjeno je polno općenje kada je žena u stanju hajza.

Kaže Uzvišeni: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste” (El-Bekare 222).

Sedmo:
Dozvoljeno je mužu uživanje u njenom tijelu mimo polnog organa čak i u stanju hajza. U rivajetu od ‘Aiše i Mejmune, radijallahu anhuma, je došlo: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da uživa u tijelu neke od njegovih žena, a ona je u stanju hajza, naredio bi joj da se ogrne, a zatim bi uživao u njenom tijelu” (Buharija (300) i Muslim (293)). A u rivajetu kod Ebu Davuda: “Kada bi htio nešto od žene koja je u hajzu, stavio bi na njen polni organ odjeću” (Ebu Davud (272)).

Osmo:
Samozadovoljavanje nije dozvoljeno jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je podsticao omladinu na ženidbu nije uputio na samozadovoljavanje (onanisanje) onu omladinu koja nije u stanju da se oženi, a da je u tome bilo hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta.

U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita”.

Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.

Takođe Uzvišeni Allah kada govori o osobinama mu'mina koji će biti spašeni kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze.

Pa kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu'minun 5-7).

Prema tome Allah, subhanehu ve te'ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog. Ova dva šerijatska teksta su dovoljni argumenti zabrane samozadovoljavanja i onanisanja uz pomoć ruke ili nekih drugih pomagala. Ova zabrana se odnosi i na ženu i na muškarce. Na ovom stavu je ogromna većina učenjaka ovog Ummeta.

A od onih učenjaka od kojih se prenosi dozvola, kod većine njih se misli na dozvolu u nuždi, tj. bojazni da se upadne u zinaluk. A neznatan dio učenjaka od kojih se prenosi uopštena dozvola ili pokuđenost, u njihovom stavu nema ibreta jer je oprečan gore spomenutom ajetu i hadisu.

Deveto:
Ako muž polno opći sa svojom suprugom, a zatim hoće da ponovi intimni odnos mustehab je da uzme abdest jer će ga to učiniti aktivnijim.

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas priđe svojoj ženi a zatim htjedne da to ponovi neka abdesti jer će ga to učiniti aktivnijim”.

Deseto:
Dozvoljeno je mužu da čini takozvani azl ako neće da im se začne dijete, tj. da prilikom polnog odnosa izbaci sjeme van maternice supruge. Takođe, dozvoljeno je koristiti sve vrste kontarcepcijskih sredstava (osim onih koje štete muškom ili ženskom organizmu) sa kojima se želi privremeno spriječiti trudnoća, odnosno da se pravi razmak među djecom. Sve ovo je dozvoljeno ali uz saglasnost žene jer i ona ima pravo na dijete.

Dokaz i za jedno i za drugo (azl i konracepcijska sredstva) je hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim od Enesa, radijallahu anhu, u kojem on kaže: “Mi smo činili azl a Kur'an je spuštan, pa da je u njemu bilo nešto bilo bi nam zabranjeno”.

Jedanaesto:
Zabranjeno je mužu i ženi da pričaju o detaljima njihovog intimnog odnosa, to se čak ubraja u najružnije stvari.

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista čovjek koji će biti na najgorem stepenu kod Allaha na Sudnjem danu je čovjek koji ima intimni odnos sa svojom ženom pa poslije priča o njenim tajnama”.

Dvanaesto:
Sve što je prenešeno o prekrivanju prilikom polnog odnosa su slabi hadisi. Poput hadisa kojeg bilježi Tirmizi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klonite se skidanja golih, jer su sa vama oni koji se ne odvajaju od vas osim pri obavljanju velike nužde i kada čovjek priđe svojoj ženi, pa se stidite njih i poštujte ih”. Slabim su ga ocijenili Tirmizi i Albani zbog ravije Lejsa ibn Ebi Sulejma koji je slab.

Takođe hadis kojeg bilježi Ibn Madže od ‘Utbe ibn Abdin Es-Sulemija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas priđe vašoj ženi neka se prekrije i neka se ne otkriva kao što su otkriveni divlji magarci”. Albani ga je ocijenio slabim zbog nepoznatog stanja ravije tabi'ina.

Trinaesto:
Dozvoljeno je mužu i ženi kad su obavezni da uzmu gusul nakon polnog odnosa da odgode njegovo uzimanje do sljedećeg namaskog vremena i da legnu spavat u stanju džunubluka s tim da je mustehab da uzmu abdest prije spavanja.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Omer, radijallahu anhu, rekao: “Allahov Polaniče, smije li neko od nas leći u stanju džunubluka?” A on mu odgovori: “Da, kada abdesti”. A u drugom rivajetu istog hadisa bilježe Ibn Huzejme i Ibn Hibban dodatak: “Da, i neka abdesti ako hoće”, Šu'ajb Arnaut je sened hadisa ocijenio vjerodostojnim.

Četrnaesto:
Dozvoljeno je supružnicima da se zajedno kupaju na jednom mjestu prilikom uzimanja gusula pa makar pri tome gledali jedno drugo u nagom stanju.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Bili smo uzimali gusul ja i Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, iz jedne posude koja bi bila između nas, ruke bi nam se preplitale, a on bi prije mene uzimao vodu dok mu ne kažem: “Ostavi meni, ostavi meni”, a bili smo džunubi”.

Ovo su neki od osnovnih adaba i propisa vezanih za intimni odnos koje bi trebao poznavati svaki musliman i muslimanka. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ovo što se među vama desilo ima četiri bitna momenta sa šerijatske strane:

Prvo – to što si ti nakon što ste se posvađali otišla od njega. To nisi smjela uraditi sama od sebe, niti je njemu (tvome mužu) dozvoljeno da kada ti da talak da te istjera iz kuće sve dok ne istekne iddet.

Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet i Allaha, Gospodara svoga, se bojte. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi” (Et-Talak, 1).

Znači, Uzvišeni zabranjuje da muž, nakon što da talak ženi, da je istjera iz kuće a takođe, naređuje da one same od sebe ne izlaze. Smisao ovoga je u tome da kada puštena žena ostane zajedno sa čovjekom u kući stvaraće se prilika da je on vidi i da je kao ženu poželi (to je ono što ti kažeš da ste se ponovo zaljubili jedno u drugo). Pa ako u njihovom braku ima imalo hajra neminovno je i neizbježno da je vrati, a ako je zaista ne može podnijeti i ne može sa njom da živi tada će to potvrditi i još bolje učvrstiti.

Ovo je prva greška koju ste napravili i koja se, nažalost, uobičajeno čini prilikom davanja talaka i svađa među supružnicima.

Drugo – po ispravnom stavu učenjaka, na kojem su hanefije, malikije, Ahmed u rivajetu, Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjaim, nije dozvoljeno mužu da daje talak ženi tri puta odjedanput.

Dokaz za to su riješi Uzvišenog: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet …” (Et-Talak, 1).

I kaže:”Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati” (El-Bekare, 229). Iz ovih ajeta se razumije da puštanje žene biva davanjem jednog talaka i brojanjem jednog iddeta a ne da se odjedanput daju sva tri talaka i da im se broji jedan iddet.

Treće – kada muž dadne ženi odjedanput tri talaka da li su pala tri talaka ili samo jedan, učenjaci u tome imaju jako razilaženje.

Naime, ako muž da ženi talak riječima: Puštena si triput, ili kaže: Puštena si, puštena si, puštena si, ili joj kaže: Puštena si, zatim nakon nekoliko dana dok je još u iddetu kaže joj: puštena si, pa se to još jednom ponovi nakon nekoliko dana dok je u iddetu, u sve tri ova slučaja se smatra da je muž izgovorio ženi talak tri puta, s tim da su se učenjaci veoma jako razišli da li je talak pao tri puta ili samo jednom.

Zanimljiva je stvar da je zvanični stav sve četiri poznata mezheba hanefije, malikije, šafije i hanbelije na tome da se talak dat tri puta odjedanput broji tri talaka. Međutim, ispravno mišljenje je, a Allah zna najbolje, da talak u ovom slučaju pada samo jedanput.

Najjači argument koji ukazuje na ispravnost ovog mišljenja je ono što bilježi Muslim od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da mu je rekao Ebu Es-Sahba'i: “Zar ne znaš da se u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i na početku hilafeta Omera, radijallahu anhuma, talak dat tri puta brojao samo jednom?” A on je odgovorio: “Da”.

Prema tome, tri talaka koja ti je dao tvoj muž se broje samo jednim talakom, a u toku iddeta on je imao pravo da te vrati, a za to vraćanje je bilo dovoljno da izgovori riječi da te je vratio ili da ti priđe u postelji.

Četiri – učenjaci se razilaze po pitanju brojanja iddeta koji je spomenut u kur'anskom ajetu: “Raspuštenice neka čekaju tri kuru'a” (El-Bekare, 228): da li je kuru’ tri mjesečna pranja ili tri čistoće između dva hajza, na arapskom jeziku kur'u ima i jedno i drugo značenje. Po hanefijskom i habelijskom mezhebu tri kuru'a u ajetu su tri mjesečna pranja, a po malikijema i šafijama tri kuru'a su tri čistoće žene. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, shodno dokazima je prvi stav, tj. tri mjesečna pranja.

Ali s obzirom da su već prošla četiri pranja (hajza) to znači da je tvoj iddet istekao i po jednom i po drugom mišljenju. A to znači da mu ti više nisi žena, tj. da si mu haram sve dok se ponovo ne vjenčate sa svim šartovima sklapanja braka: dozvolom staratelja, prisustvom svjedoka i slično, odnosno kao da se prvi put uzimate. Sada nakon što ti je istekao iddet nije ispravno niti dovoljno da ti on samo kaže da si vraćena ili da ti priđe u postelji.

Prema tome, njemu je bilo haram (po jednom od dva stava učenjaka) da ti da talak tri puta odjedanput iako se to broji kao jedan talak, a ako hoćete da živite zajedno kao muž i žena, s obzirom da ti je istekao iddet a sa istekom iddeta više niste u braku, vi trebate ponovo da se vjenčate kao da se prvi put uzimate. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Molim Uzvišenog da te učvrsti na pravom putu i da ti da snage da istraješ.
Jedan od šartova validnosti sklapanja braka je dozvola velija, odnosno staratelja. A da bi neko bio velij (staratelj) treba ispuniti određene uvjete.

Ti uvjeti su (El-Mevsua el-kuvejtijje el-fikhijje, 41/250-257):

1- da je pametan i punoljetan,

2- da je slobodan (da nije rob) – po većini učenjaka,

3- da je musliman – oko čega nema razilaženja,

4- da je pravedan – oko čega su se razišli,

5- da je muško – po većini učenjaka,

6- da nije pod ihramima (zanijetio obrede hadža ili umre) – po većini učenjaka,

7- da nije prisiljen – oko čega su se razišli,

8- razboritost (rušd) – po većini učenjaka.

Znači, dva šarta oko kojih nema razilaženja, a to je da je pametan i punoljetan i da je musliman. Ono što nas ovde interesuje je Islam velija (staratelja).

Kažu hanefije (El-Bedai'u es-senai'u, 2/237) da nema starateljstva kjafiru nad muslimanom, jer među njima dvojicom nema nasljeđivanja kao što je došlo u hadisu: “Ne nasljeđuju se dva milleta (vjere) međusobno niučemu”. Bilježi ga Ebu Davud, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibnul-Mulekin. I zato jer je Šerijat prekinuo starateljstvo kjafira nad muslimanima na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Allah neće dati priliku kjafirima nad mu'minima” (En-Nisa, 141).

Takođe, u starateljstvu kjafira nad muslimanom je vid poniženja za muslimana a to nije dozvoljeno i zbog toga je zabranjeno muslimanki da se uda za kjafira, jer će on kao muško biti iznad nje kao glava porodice. Kaže

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad njega”. Bilježi ga Darekutni, a Ibn Hadžer i Albani su ga ocijenili dobrim. Muslimanu nije dozvoljeno da nasljeđuje od roditelja kjafira njihov imetak jer je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim: “Musliman ne nasljeđuje kjafira niti kjafir nasljeđuje muslimana”.

Kažu malikije (Eš-Šerhu es-sagiru, 2/370) da je zabranjeno da kjafir bude staratelj muslimanki i obrnuto, tj. ne može musliman biti staratelj ženi kjafirkinji (znači, kada se kitabijka udaje za muslimana staratelj joj mora biti kjafir, ne može biti musliman).

Kažu šafije (Mugnil-muhtadž, 3/156) da muslimanku ne može udati (da joj bude staratelj) njen rođak kjafir, niti može kjafirkinju udati njen rođak musliman.

Takođe, kod hanabila (Keššaful-kinna'a, 5/53) nije dozvoljeno da kjafir udaje (kao staratelj) muslimanku niti obrnuto.

Od argumenata sa kojima dokazuju zabranu da staratelj muslimanke bude njen rođak kjafir ili neki drugi kjafir je ajet: “Nevjernici su jedni drugima veliji (staratelji i nasljednici)” (El-Enfal, 73).

Prema tome, nije dozvoljeno da tvoj otac bude tebi staratelj niti tebi treba njegova dozvola niti on ima pravo sa šerijatske strane da te u tome spriječi. U tvom slučaju tebi staratelj treba biti šerijatski kadija, a pošto te institucije kod nas nema na njegovo mjesto dolazi učeni ili daija.

A što se tiče tvog šerijatskog vjenčanja prije sudskog, u tome nema nikakve smetnje jer je ibret u šerijatskom vjenčanju a sudski je samo radi formalnosti, pa kada ga i ne bi bilo ne utiče na valjanost braka. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com