Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
OTKRIVANJE PROSCU DETALJA GRIJEŠNE PROŠLOSTI
Alejkumusselam. Ono što si ga bila obavezna obavijestiti, po stavu nekih učenjaka, to si već uradila, a to je da nisi djevojka odnosno da nisi nevina. Vadžib je, po stavu nekih učenjaka, da se prosac o ovome obavijesti jer to bitno utiče na odluku prosca a može izazvati negativne posljedice ako se uviše
Alejkumusselam.
Ono što si ga bila obavezna obavijestiti, po stavu nekih učenjaka, to si već uradila, a to je da nisi djevojka odnosno da nisi nevina.
Vadžib je, po stavu nekih učenjaka, da se prosac o ovome obavijesti jer to bitno utiče na odluku prosca a može izazvati negativne posljedice ako se uđe u brak i tek onda otkrije isto. Svejedno je da li se djevičanstvo izgubi od strane osobe koja praktikuje vjeru pa učini znaluk a zatim se pokaje ili od osobe koja je bila džahilka te u toku svog džahilijetskog života učini zinaluk pa se prihvati vjere.
Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao ‘Amr ibn El-‘Asu: “Zar nisi znao da Islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da Hadždž poništava ono što je bilo prije njega”.
Riječi “poništava ono što je bilo prije njega” znače da primanje Islama, činjenje hidžre i obavljanje Hadždža poništavaju grijehe koji se počine prije njih. A šerijatskih tekstova koji ukazuju da iskrena tevba briše i poništava grije za koje se osoba pokaje je veoma mnogo i to je nužno poznato svakom muslimanu.
Ali nisi obavezna, ili preciznije pokuđeno ti je (a moglo bi se reći čak i da je haram) da govoriš i pričaš nekome detalje grijeha koje si radila ako su oni sakriveni od ljudi.
Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svima u mom Ummetu će biti oprošteno osim mudžahirima (onima koji javno rade grijehe), a od javnog griješenja je i to da čovjek uradi neko djelo po noći, a zatim osvane a Allah mu sakrio to što je radio, a on priča: ‘O fulane (neka osoba), sinoć sam uradi to i to’. Prenoćio je tako što mu je njegov Gospodar sakrio griješenje a zatim osvanuo i otkrio Allahovo skrivanje o njemu”.
Sa druge strane, prosac nema vidljive i bitne koristi od saznavanja detalja tih grijeha, a te informacije mogu itekako imati negativne posljedice.
Prema tome, pokuđeno ti je ili čak haram da o detaljima tih grijeha pričaš, pa ako tvom proscu “ne smeta” to što ti se desilo u prošlosti a zašto si se pokajala, neka te sa takvom prošlošću oženi i prihvati, a ako to ne moža prihvatiti ili ne želi da sa tim živi, ne mora te ženiti, ima ko hoće i kome to apsolutno ne smeta. Ve billahi tevfik.
PROSAC POSJEĆUJE SATRANICU “PUTVJERNIKA”
2.pitanje: Taj momak koji mene želi oženiti voli stranicu putvjernika a oni promovišu samoubilačke akcije u Afganistanu,Palestini i sam on to odobrava i ako sam mu ja pokušala inijeti mnogo dokaza mnogo izjava od uleme po tom pitanju ali on ima nke svoje knjige koje čita, da li je sad on naispravnom putu i dali je uredu biti na strani takvih osoba, kako da se postavim?
ODGOVOR: Bilježi Muslim u svom Sahihu od poznatog i velikog tabi'ina Muhammed ibn Sirin da je rekao: “Zaista je ovo znanje vjera, pa gledaje od koga uzimate vašu vjeru”. Ove riječi predstavljaju opće pravilo kojeg su se pridržavali dobri prethodnici ovog Ummeta. A ono znači da musliman mora dobro paziti od koga uzima i uči vjeru. Tj. tumačenje vjere se ne uzima od onih koji je zbog svog neznanja ili slijeđenja strasti pogrešno tumače, od raznoraznih i raznobojnih novotara i onih kojima ustvari i njima samima treba ponovo protumačiti vjeru. Ovdje je svejedno da li to pogrešno tumačenje dolazilo od zvanične vjerske institucije koja nije bezgriješna ili pojedinaca gariba ili nekih džemata i udruženja.
A što se tiče stranice “putvjernika”, ispravno je da bi se ona trebala zvati “putzabludjelihvjernika” zbog pogrešnog i nakaradnog tumačenja vjere. Ono kako se vjera tumači na toj stranici gledajući na tekstove, “šejhove”, knjige i predavanja koja se na njoj plasiraju i propagiraju, iako je to sve zavijeno ruhom sikirancije za ovaj Ummet, mudžahidima, muslimanima i njihovom akidom, njihovo tumačenje vjere u globalu je dalalet. Ova stranica i daije na koje se poziva su sahvi (islamskom buđenju) u našim krajevima zaprljali tumačenje najbitnijih akidetskih mes'ela, poput tevhida, širka, taguta i slično.
U svom zabludjelom tumačenju mnogih pitanja oni otišli do te mjere daleko da je obaveza učenih da se ograđuju od njihove “dave”. Detalje po ovom pitanju ja sam izložio u svoja dva predavanja “Maočanska dawa” (ili “Kufr u Medini a tevhid u Maoči”) i “Je ste li vi tekfirovci”, pa koga interesuje može se na njiih vratiti.
Prema tome, ako je tvoj prosac koji posjećuje tu stranicu sljedbenik te dawe koju ona propagira, moj ti je savjet da ga bezuslovno odbiješ i ostaviš kako bi sačuvala svoju akidu i vjeru. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeMEHR BIO PET KILA ZLATA PA SE RAZVELI
Alejkumusselam. Sve se vraća na ženu koja je puštena, ona ako odustane od mehra nije joj dužan da ga isplati. A ako pristane da se ponovo dogovore na neku razumniju i realniju vrijednost i to je ispravno. A ako bi ona tražila tih pet kila zlata onda je najispravnije, pošto ni jedno nisu znali ozbiljviše
Alejkumusselam.
Sve se vraća na ženu koja je puštena, ona ako odustane od mehra nije joj dužan da ga isplati.
A ako pristane da se ponovo dogovore na neku razumniju i realniju vrijednost i to je ispravno.
A ako bi ona tražila tih pet kila zlata onda je najispravnije, pošto ni jedno nisu znali ozbiljnost i posljedice tog propisa a što se razumije iz teksta pitanja, da se vrate na tzv. MEHR MISL. A mehr misl je visina mehra koji odgovara ženama njenog društvenog i materijalnog nivoa. A on se određuje tako što se ispita i ustanovi visina mehra žena sličnih njoj, poput njenih sestara ili ako nema sestara onda žena koje su na njenom nivou u materijalnom i društvenom smislu.
Naravno, sve ovo znači da treba ponovo kontaktirati svoju bivšu ženu da bi se sve ovo utvrdilo i sprovelo u praksu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŽIVOT SA MUŽEM KOJI PSUJE ALLAHA
Odgovor na tvoje pitanje se vraća na propisa onog ko psuje Allaha kao i na propis življenja muslimanke u braku sa kjafirom, jer ovo dvoje je najbitnije u ovom pitanju zbog toga što to utiče na validnost braka. Naime, od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svviše
Odgovor na tvoje pitanje se vraća na propisa onog ko psuje Allaha kao i na propis življenja muslimanke u braku sa kjafirom, jer ovo dvoje je najbitnije u ovom pitanju zbog toga što to utiče na validnost braka.
Naime, od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja.
Nema razilaženja među učenjacima da osoba koja opsuje Allaha automatski izlazi iz Islama.
Razišli su se učenjaci da li se onome ko vrijeđa i psuje Allaha prima tevba, većina učenjaka je na stavu da se prima kao i kod ostalih razloga otpadništva od vjere. Pod vrijeđanjem i psovanjem se misli na omalovažavanje, proklinjanje, pripisivanje mahane i nedostatka i tome slično. Pod vrijeđanjem Allaha se ne misli samo na bukvalnu psovku poznatu kod nas. A s obzirom da tvoj muž psuje Allaha kako sama tvrdiš, ako uzmemo da je bio musliman mada on ne praktikuje ništa od vjere pa mu nije ni potvrđen islam, sa psovanjem Allaha on (tvoj muž) je kjafir u što nema sumnje.
Takođe, nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, Židova, međusiju, budistu i slično.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni”, (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) i kaže: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao”. (El-Bekare, dio 221. ajeta) Sa ova dva ajeta Uzvišeni je zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim. Kaže
Kurtubi: “Idžmau’ Ummeta je na tome da apsolutno nije dozovoljeno da mušrik ženi mu'minku zbog toga što je u tome poniženje za Islam”.
Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Muslimani su složni da kjafir ne nasljeđuje muslimana niti kjafir ženi muslimanku”.
Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli: “Idžmau’ učenjaka je na zabrani ženidbe kjafira muslimankom”. Udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau’ učenjaka.
Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje.
Pa tako na osnovu ovog propisa, žena muslimanka koja se iz neznanja uda za kjafira, ili oboje budu kjafiri pa ona primi islam, ili oboje budu muslimani pa on ostavi islam, ona je obavezna da kada sazna za propis zabrane življenja muslimanke u braku sa kjafirom, da smjesta prekine intimni odnos sa njim, zatim da čeka tri mjesečna pranja da vidi hoće li njen muž primiti islam. Naravno, ona ga na prihvata treba podsticati da se prihvati vjere.
Pa ako do kraja ideta (tri mjesečna pranja) on ne primi islam, tj. ne vrati se vjeri, njen brak sa njim je ništavan, tj. obavezna je da se razvede od njega jer joj nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom.
Prema tome, pošto je tvoj muž kjafir a muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom, ti trebaš postupiti onako kako je je gore pojašnjeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROBLEMI SU NASTALI KADA SAM SE POKRILA
Alejkumusselam. Problemi ove prirode, otpor unutar porodice i sredine, onima koji se vrate vjeri i počnu je praktikovati su sasvim normalni i očekivani. Kaže Uzvišeni: "Elif Lām Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smoviše
Alejkumusselam.
Problemi ove prirode, otpor unutar porodice i sredine, onima koji se vrate vjeri i počnu je praktikovati su sasvim normalni i očekivani.
Kaže Uzvišeni: “Elif Lām Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu” (El-Ankebut, 1-3). A sa druge strane, Allah kada zavoli svoga roba stavi ga na iskušenje.
Što se tiče konkretnog odgovora ili savjeta, on se sastoji u sljedećem:
Kao prvo – trebaš znati da je sa šerijatske strane neprihvatljivo da živiš u braku sa čovjekom koji ne praktikuje ništa od islama, a možda čak i ne vjeruje u Allaha. Jer nema razilaženja među učenjacima da muslimanki nije dozovljeno živjeti u braku sa kjafirom. A to znači da ovo pitanje trebaš riješiti u skoro vrijeme. Naravno, samo ovo tvoje pitanje je dokaz tvog truda oko toga.
Drugo – Allah je onaj koji upućuje to nije u našim rukama, naše je da pozovemo i pojasnimo vjeru na najljepši način, a ljudska srca su u Allahovim rukama, On ih okreće kako hoće, uputi koga hoće i ostavi u zabludi koga hoće.
Treće, ne smiješ dozvoliti da on ima incijativu nad tobom, tj. da on tebe napada zbog pokrivanja, nego ti njega trebaš napadati zbog nepraktikvanja vjere i podsticati ga da počne živjeti po Islamu, tj. ne dozvoli sebe da budeš u odbranbenom položaju, jer ti si na istinu a on je na batilu.
Četvrto – trebaš uložiti maksimalan trud u nastojanju da se on vrati vjeri, tj. da počne klanjati i radi sve ostalo što dolazi sa namazom.
Od načina, a njih je veoma mnogo što zavisi od samog stanja i karaktera tvog muža, je svakako TVOJE SAVETOVANJE, POJAŠNJAVANJE, … i slično.
Zatim, da djeluješ na njega preko neke druge osobe, muške ili ženske, a za koju znaš da ima uticaja na njega, tj. preko osobe do čijeg stava, savjeta i mišljenja on drži.
Ili da ga pokušaš nagovoriti da čita islamsku litraturu, ili da sluša predavanja od naših daija, ili da ide na predavanja tu u vašem mjestu ako ih ima naravno.
Potom, da ako ne urodi plodom neka od prethodnih metoda, da mu staviš do znanja da tako ne možete više živjeti i da planiraš da se razvedeš od njega, jer hoćeš da živiš sa mužem koji zna za Allaha i pada mu na sedždu.
Peto – da ako ništa od ovoga ne urodi plodom, dadni mu rok od mjesec dana više ili manje, da se promijeni ili u protivnom ti odlaziš od njega, tj. razvodiš se.
Naravno, na ovo moraš biti odlučana i nepokolebljiva i ići do kraja. Jer muž koji nakon svog uloženog truda da ga vrati vjeri, a on se ne vrati, takav muž ne zaslužuje da živi sa pokrivenom mu'minkom ponosnom na svoju vjeru i svoj hidžab.
Naravno, cijelo vrijeme trebaš mnogo doviti Allahu i osloniti se na Njega, klanjati i postiti nafilu tražeći od Allaha pomoć, zaštitu i olakšicu.
Kaže Uzvišeni: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta” (Et-Talak, 2-3).
Molim Uzvišenog da ti da ono što je najbolje za tebe i tvoju porodicu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUZIMANJE SVJEDOKA PRI DAVANJU TALAKA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berkatuhu. Ono na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta od prvih i potonjih generacija je da se valjanost talaka ne uvjetuje svjedočenjem svjedoka. Jer je davanje talaka pravo muškaraca, pa kada muž da ženi talak smatra se da je pao talak pa makar nemao svjedoke da jeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berkatuhu.
Ono na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta od prvih i potonjih generacija je da se valjanost talaka ne uvjetuje svjedočenjem svjedoka. Jer je davanje talaka pravo muškaraca, pa kada muž da ženi talak smatra se da je pao talak pa makar nemao svjedoke da je dao talak.
Međutim, uzimanje svjedoka pri davanju talak je mustehab na osnovu riječi Uzvišenog: “I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći”. (Et-Talak, 2)
Kaže imam Kurtubi u svom tefsiru (18/157) da se u ajetu riječi Uzvišenog “I kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite” po nekim učenjacima vraća na talak a po drugima na vraćanje žene, dok po trećima i na jedno ina drugo, a da vanjsko značenje ajeta ukazuje da se ove riječi odnose na vraćanje žene a ne na talak.
Zatim Kurtubi dalje navodi da je uzimanje svjedoka prilikom vrćanja žene a i davanja talaka mustehab kod Ebu Hanife, dok je kod Šafije vadžib prilikom vraćanja žene a mustehab pri davanju talaka.
Korist od uzimanja svjedoka pri davanju talaka je u tome da ne bi neko od supružnika negirao talak kao i da neko od njih tvrdi trajanje braka prilikom smrti drugog a razvod se desio. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS ODAZIVANJA NA SVADBU I ŠARTOVI ISTOG
Alejkumusselam. Odazvati se na poziv u svadbu je vadžib po većini učenjaka. Dokaz za to je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas bude pozvan na svadbu neka se odazove".više
Alejkumusselam.
Odazvati se na poziv u svadbu je vadžib po većini učenjaka.
Dokaz za to je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas bude pozvan na svadbu neka se odazove”. A u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo da je on rekao: “… A ko se ne odazove pozivu neposlušan je Allahu i Njegovom Poslaniku”, ovaj hadis bilježe, takođe Buharija i Muslim.
Međutim, odazivanje pozivu na svadbu je uslovljeno ispunjenju određenih šartova:
Prvi – da svadbu pravi musliman, jer je u jednom rivajetu hadisa kod Muslima došlo ” Kada neko od vas pozove svoga brata”, tj. musliman muslimana.
Drugi – da njegovo prisustvovanje svadbi bude odgovor na poziv za prisustvovanje, tj. ako nije pozvan nije dužan ni da se odazove. Našto upućuju riječi iz hadisa “neka se odazove”.
Treći – da on (ili ona) lično bude pozvan na svadbu, tj. ako je poziv na svadbu bio u općem izrazu, poput toga da se na nekom zajedničkom skupu prisutni pozovu na svadbu, onda nije vadžib da se odazove. Na to upućuju riječi “Kada neko od vas bude pozvan”.
Četvrto – da na samoj svadbi ne bude munkera, tj. šerijatom zabranjenih stvari, poput muzike, alkohola, miješanja muškaraca i žena, razgolićavanja i slično. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Alije, radijallahu anhu, da je napravio hranu i pozvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa kada je došao vidio je u kući slike pa se vratio. Alija, radijallahu anhu, ga je pitao zašto je se vratio, a on mu je odgovorio: “U kući ima zastor na kojem su slike, a meleci ne ulaze u kuću u kojoj imaju slike”.
Prema tome, samo odazivanje na svadbu je vadžib uz spomenute šartove, a najbitniji od njih je da na toj svadbi nema munkera. Pa ako se pouzdano zna da će se na toj svadbi raditi određeni harami poput muzike, pijenja alkohola, miješenja muškaraca i žene, nije dozvoljeno ni tebi ni tvom mužu da se odazovete na tu svadbu. Osim ako idete da uklonite te munkere, a što je jako teško i daleko.
Tvoj muž odgovara za svoj grijeh ako ga uradi po ovom pitanju, a ti odgovaraš za svoj. Tačno je da si ti dužna da budeš pokorna svome mužu, ali je ta pokornost ograničena da ne bude u činjenju harama. U vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Alije, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema pokornosti u neposlušnosti Allahu, zaista je pokornost samo u dobru”.
Prema tome, nisi obavezna da budeš pokorna svome mužu ako ti naređuje oni u čemu je haram. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKO JE DJEVOJCI VELIJJ KADA NEMA VELIJJA PO PORIJEKLU
Alejkumusselam. S obzirom da oca kao da i nema a brat ne može biti staratelj zbog mentalnog poremećaja, treba ispitati i utvrditi da li ima djeda, amidžu, dajdžu, koji su dostupni i muslimani naravno. U protivnom ako ni njih nema njen velijj - staratelj po Šerijatu je imam (namjesnik) ili učenjak koviše
Alejkumusselam.
S obzirom da oca kao da i nema a brat ne može biti staratelj zbog mentalnog poremećaja, treba ispitati i utvrditi da li ima djeda, amidžu, dajdžu, koji su dostupni i muslimani naravno. U protivnom ako ni njih nema njen velijj – staratelj po Šerijatu je imam (namjesnik) ili učenjak koji ga mijenja u mjestu u kojem ona živi.
Prenose učenjaci poput Ibn Hadžera, Ibn Bettala, Ibn Kudame, Nevevija i mnogih drugih da je idžma’ učenjaka ovog Ummeta da je ženin velijj – staratelj ako nema staratelja po porijeklu sultan, tj. namjesnik ili vladar u mjestu u kojem živi. U muslimanskim sredima namjesnika ili vladara mijenja kadija ili učenjak, a u zemljama u kojima su muslimani manjine muslimanskog namjesnika mijenja učenjak ili daija tog mjest
A ako to spustimo u stvarnost u kojoj ona živi, tj. s obzirom da je Francuskoj, njoj staratelj može biti bilo koji učen čovjek ili daija u islamskim centrima ili islamskim organizacijama i fondacijama.
Prema tome, njen staratelj ili velijj jedino može biti u ovom slučaju, ako je njeno stanje tako kako je navedeno u piatnju, učen čovjek ili daija mjesta u kojem ona živi ili šire. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUTICAJ OTPADNIŠTVA NA RAZVOD BRAKA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. U tvom pitanju ima nekoliko različitih mes'ela (pitanja). Prva mes'ela: da li psovanje Allaha izvodi iz vjere? Nema razilaženja među učenjacima, kako navode mnogi učenjaci u svojim knjigama, da musliman koji opsuje Allaha tim djelom automatski izlazi izviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
U tvom pitanju ima nekoliko različitih mes'ela (pitanja).
Prva mes'ela: da li psovanje Allaha izvodi iz vjere?
Nema razilaženja među učenjacima, kako navode mnogi učenjaci u svojim knjigama, da musliman koji opsuje Allaha tim djelom automatski izlazi iz vjere.
Druga mes'ela: da se prima tevba onome ko opsuje Allaha?
Većina učenjaka je na stavu da se onome ko opsuje Allaha prima tevba, dok manja skupina smatra da mu se na dunjaluku (kod kadije) ne prima tevba, a da li će mu biti primljena na ahiretu to je između njega i Allaha.
Prvi stav je bliži ispravnom, jer ako se prima tevba mušriku i kjafiru zašto ne bi i otpadniku zbog psovanja Allaha, takođe nema jasnog dokaza koji ukazuje na suprotno.
Zatim se ova veća skupina učenjaka razilazi na dva stava oko primanja tevbe onome ko nekoliko puta učini otpadništvo od vjere.
Treća mes'ela: da li se otpadništvom jednog od supružnika poništava brak?
Skoro da nema razilaženja među učenjacima da ako se otpadništvo jednog od supružnika desi prije nego li muž imadne intimni odnos sa suprugom da je time poništen brak među njima i da su automatski razvedeni samim činom otpadništva.
A ako se otpadništvo desi nakon intimnog odnosa supružnika, onda učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li poništenje braka pada odmah ili se čeka na istek iddeta (pričeka) od tri mjesečna pranja žene?
(Prvi stav) Hanefije i malikije su na stavu da otpadništvo jednog od supružnika uzrokuje automatski poništenje braka.
(Drugi stav) Dok su šafije i hanabile (mada unutar mezheba ima razilaženja) na stavu da ako se otpadnik (svejedno žena ili muž) vrati u Islam prije isteka iddeta (tri mjesečna pranja) njihov brak ostaje na onome na čemu je i bio (tj. ne poništava se i nisu dužni ponovo da sklapaju brak), a ako istekne iddet prije nego se vrati vjeri brak biva poništen. Nakon isteka iddeta i vraćanja vjeri onog od supružnika koji je otpao dozvoljeno je da se ponovo uzmu ali sa novim sklapanjem braka.
(Treći stav) Neki učenjaci smatraju da ako se otpadnik od vjere (jedno od supružnika) pokaje i vrati vjeri nakon isteka iddeta žena da imaju pravo da vrate jedno drugom ako su zadovoljni sa tim a u slučaju žene da se nije već prije toga udala za drugog.
Četvrta mes'ela: da li se poništenje braka zbog otpadništva ubraja u talak ili ne?
(Prvi stav) Većina učenjaka je na stavu da se poništenje braka zbog otpadništva jednog od supružnika ne ubraja u talak nego u tzv. FESH (poništenje braka bez talaka). Na ovom stavu su šafije, hanabile, Ebu Hanife i Ebu Jusuf od hanefija.
(Drugi stav) Dok su malikije i Muhammed ibn Hasan Eš-Šejbani od hanefija na stavu da je to poništenje definitivni talak (nakon kojeg muž nema pravo da u toku iddeta vrati ženu, može je oženiti tek nakon što se uda i razvede od drugog).
Konkretan odgovor
Što se tiče prve i druge mes'ele, tvoja žena je sa psovanjem Allaha izašla iz vjere i postala murted, otpadnik, a zatim je sa ponovnim primanjem Islama (što u sebi sadrži i tevbu) vratila se u vjeru.
A na osnovu treće i četvrte mes'ele, koju god soluciju od spomenuta dva stava učenjaka uzeli, ti i tvoja supruga (bivša) ste definitivno razvedeni (tzv. talakom bain) bez tvog prava da je vratiš u toku njenog iddeta, samo je pitanje da li je taj talak pao njenim riddetom (otpadništvom) ili tvojim trećim talakom. Naravno, tebi nije dozovljeno da je ponovo oženiš osim nakon što se uda za drugoga i od njega razvede.
Pojašnjenje:
Ako bi po trećoj i četvrtoj mes'eli na tvoj slučaj spustili stav malikija i hanefija u trećoj, tj. da otpadništvo jednog od supružnika uzrokuje automatski poništenje braka, i stav malikaja i Muhammeda od hanefija u četvrtoj, tj. da je to poništenje braka definitivni talak (nakon kojeg muž nema pravo da u toku iddeta vrati ženu, može je oženiti tek nakon što se uda i razvede od drugog).
A ako bi u tvom slučaju uzeli stav šafija i hanabila u trećoj mes'eli, tj. da ako se otpadnik (svejedno žena ili muž) vrati u Islam prije isteka iddeta (tri mjesečna pranja) njihov brak ostaje na onome na čemu je i bio (tj. ne poništava se i nisu dužni ponovo da sklapaju brak), a onda u četvrtoj mes'eli po istim mezhebima, da se poništenje braka zbog otpadništva jednog od supružnika ne ubraja u talak nego u tzv. FESH (poništenje braka bez talaka), onda se vama broje ona prva dva talaka (jer vam brak nije bio poništen) i još treći koji si joj dao nakon sedam dana.
U stvarnosti vi ste se ponašali po ovoj zadnjoj soluciji, jer si ti sa njom imao intimni odnos nakon njenog primanja Islama zbog otpadništva kao da nije ništa bilo a onda si joj dao treći talak (naravno, prije toga su bila dva).
Prema tome, vas dvoje ste jedno drugom haram, niste u braku od tvog zadnjeg talaka koji si joj dao. Ti nemaš pravo da u toku iddeta vratiš tvoju bivšu ženu, a možeš je oženiti tek nakon što se uda i razvede od drugog. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI JE DOZVOLJENO KLANJATI ZA IMAMIMA (i hodžama) KOJI TRAŽE ŠEFA'AT OD POSLANIKA s.a.v.s. RIJEČIMA “ŠEFA'AT, JA RESULELLAH”
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Da bi se dao potpun odgovor na ovo pitanje neophodno je ukratko obraditi sljedeća detalje: - jezička i šerijatska definicija šefa'ata - rezime vjerovanja Ehli suneta vel džemataviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da bi se dao potpun odgovor na ovo pitanje neophodno je ukratko obraditi sljedeća detalje:
– jezička i šerijatska definicija šefa'ata
– rezime vjerovanja Ehli suneta vel džemata o šefa'atu
– kategorije ljudi u šefa'atu
– od koga se traži šefa'at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kako se stiče i zaslužuje?
– propis traženja šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (stavovi učenjaka)
– šta kažu Ibn Tejmije i Bin Baz o traženju šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
– opravdanje u džehlu i neznanju
– klanjanje za imamima koji traže šefa'at od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
Jezička i šerijatska definicija šefa'ata
U arapskom jeziku riječ šefa'at znači posredovanje i zauzimanje, a praktično se upotrebljava u značenju govornog zauzimanja kod nekoga za neku osobu radi sticanja dunjalučke ili ahiretske koristi ili otklanjanja štete.
U Šerijatu, tj. šerijatskim tekstovima, termin šefa'at se upotrebljava u dvije oblasti i dva konteksta: šefa'at u akidi (zauzimanje na ahiretu) i šafa'at u fikhu (zauzimanje na dunjaluku).
U fikhu šefa'at se dijeli na dvije vrste: šefa'at u dobru i šefa'at u zlu (nepravdi). O tome govori kur'anski ajet: „Onaj ko se bude zauzimao u dobru – biće i njemu udio u njemu (nagradi), a onaj ko se bude zauzimao u zlu – biće i njemu udio u njemu (kazni). – A Allah nad svim bdi“ (En-Nisa, 85).
Šefa'at u dobru je zauzimanje za nekoga u onome što on zaslužuje a čime se ne nanosi drugome šteta, ili zauzimanje u otklanjanju zuluma ili nepravde koji su mu nanešeni. Šefa'at u zlu je zauzimanje za nekoga u nečemu što on ne zaslužuje ili u čemu se nanosi nepravda drugima. Ova fikhska vrsta šefa'ata nije predmet ovog pitanja, detaljnije o njoj se može naći u fikhskim knjigama.
Definicija šefa'ata u akidi (ili zauzimanje na ahiretu)
Šefa'at je zauzimanje ili posredovanje na Sudnjem danu kod Allaha, dželle še'nuhu, za nekog od Njegovih robova da mu se oproste veliki grijesi, ili olakša kazna koju zaslužuje, ili da bude izveden iz Džehennema ili uveden u Džennet i druge vrste zauzimanja koje su potvrđene u Kitabu i Sunetu.
Rezime vjerovanja Ehli suneta vel džemata o šefa'atu
Vjerovanje u šefa'at koji će biti na Sudnjem danu je istina shodno onome kako je došlo u šerijatskim tekstovima. Na Sudnjem danu će se zauzimati meleci, vjerovjesnici, šehidi i dobri ljudi kod Allaha za one Allahove robove koji su umrli na tevhidu. Allah, subhanehu ve te'ala, je vlasnik šefa'ata i niko se ne može zauzimazi kod Njega sve dok mu On ne dozvoli. Da bi neko ko ima pravo da čini šefa'at na Sudnjem danu i da bi se nekom Allahovom robu mogao činiti šefa'at moraju se ispuniti dva šarta:
prvi – da Allah da šefadžiji dozvolu da se zauzima, a što će biti tek na Sudnjem danu,
drugi – da je Allah zadovoljan sa onim kome se čini šefa'at od Allahovih robova, a On nije zadovoljan osim sa onima koji umru na tevhidu.
Ima nekoliko vrsta šefa'ata, neki su specifični samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a drugi se odnose i na njega i na sve ostale šefadžije.
Šefa'ati koji su dati samo Posalniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i sa kojima je odlikovan nad drugim vjerovjesnicima i ljudima uopćeno su dva šefa'ata.
Prvi – veliki šefa'at (šefa'atu kubra) za Ehlul-mevkif kada svi ljudi budu okupljeni radi presude, ljudi će tražiti od Adema, Nuha, Ibrahima, Muse i Ise, alejhimusselam, da se zauzimaju a oni će odustajati sve dok se traženje šefa'ata ne završi kod Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, on će se zauzeti a Allah će mu dozvoliti da uvede na desna vrata Dženneta one iz njegovog Ummeta koji neće polagati račun (70 000). Postoje još neki drugi detalji koji su prenešeni u drugim rivjatima.
Drugi – šefa'at stanovnicima Dženneta da uđu u Džennet.
Ostale vrste šefa'ata: velikim griješnicima: onima koji su ušli u Džehennem da izađu iz njega, i onima koji su zaslužili kaznu u Džehennemu da ne uđu u njega, šefa'at onima čiji su se grijesi izjednačili sa sevapima da uđu u Džennet i šefa'at za povećanje stepena onima koji su ušli u Džennet. Svi ovi šefa'ati u njima učestvuju Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, i sve ostale šafadžije od meleka, vjerovjesnika, dobrih vjernika i šehida.
Ovo je rezime akide Ehli suneta vel džemata o šefa'atu koja je zasnovana na tekstovima Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta i može se naći u svakoj akidetskoj knjizi Ehli suneta.
Kategorije ljudi u šefa'atu
U tretiranju, praktikovanju i razumijevanju šefa'ata ljudi se uopćeno mogu svrstati u tri kategorije (Tehzibu El-‘Akideti et-Tahavijje str. 276-277, Medžmu'ul-fetava od Ibn Tejmije 24/340-342):
Prva kategorije – mušrici, kršćani i novotari iz ovog Ummeta koji ih oponašaju.
Oni potvrđuju šefa'at koji je čisti širk. Upoređuju ga sa šefa'atom (zauzimanjem) koji je poznat na dunjaluku kada se ljudi bliski vladarima ili kraljevima zauzimaju kod njih za druge radi udovoljavanja njihovih potreba. Pa tako mušrici traže šefa'at od kipova i lažnih božanstava, kršćani od poslanika, vjerovjesnika i svetaca, anovotari iz ovog Ummeta traže šefa'at od vjerovjesnika, evlija, dobrih ljudi i svih drugih koje veličaju i uzdižu nakon njihove smrti ili u njihovom odsustvu.
Potvrđivanjem i činjenjem ovakvog šefa'ata oni su kod Allaha pravi i čisti mušrici. Jer kod Allaha se ne može niko zauzimati (tražiti šefa'at) bez Njegove dozvole, kaže Uzvišeni u Ajetul-kursi: „Ko se može kod Njega zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!“ A On nikome nije dozvolio da se kod Njega zauzima prije ahireta. (El-Bekare, 255). Allah, subhanehu ve te'ala, u nekoliko ajeta negira posrednike, zagovorače i šefadžije mimo Njega Jednog Jedinog.
Kaže: „Osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika (šefadžije) oni nemaju“ (El-En'am, 51), „Osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika (šefadžije) oni nemaju“ (El-En'am, 70), „Vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika (šefadžije) nemate“ (Es-Sedžde, 4).
Prema tome, oni koji traže šefa'at od vjerovjesnika, evlija i dobrih ljudi nakon njihove smrti, oni su mušrici, jer je to veliki širk koji je Allah jasno i nedvosmisleno zabranio u Kitabu a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio tu zabranu u Sunnetu.
Druga kategorije – mu'atezile i havaridži.
Oni negiraju šefa'at Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih šefadžija na Sudnjem danu za počinioce velikih grijeha koji su umrli a nisu se pokajali za svoje velike grijehe. Po njima oni će vječno boraviti u Vatri. Naravno, ovo je oprečno šerijatskim tekstovima i akidi Ehli suneta vel džemata.
Treća kategorije – sljedbenici Ehli suneta vel džemata.
Oni potvrđuju šefa'at koji će biti na Sudnjem danu, a koji je detaljno pojašnjen u Kur'anu u vjerodostojnom Sunnetu, i negiraju traženje šefa'ata na dunjaluku od Allahovih stvorenja, poput vjerovjesnika i dobrih ljudi nakon njihove smrti, a koji predstavlja veliki širk koji izvodi iz vjere.
Od koga se traži šefa'at Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako se stiče i zaslužuje?
Vlasnik šefa'ata je Allah, tebareke ve te'ala. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Reci: “Allahu pripada sav šefa'at” (Zumer, 44).
Sa druge strane, Allah, subhanehu ve te'ala, je posebno odlikovao svoga Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, time što će mu dati na Sudnjem danu da čini dva posebna šefa'ata (gore spomenuta) a i ostale šefa'ate koje je dao i drugim šefadžijama (melecima, šehidima, dobrim ljudima). Pa se postavlja pitanje: da li se šefa'at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, traži, stiče i dobija od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili od Allaha, tebareke ve te'ala?
Po akidi Ehli suneta vel džemata, a našto jasno i nedvosmisleno ukazuju šerijatski tekstovi, šefa'at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i šefa'at drugih šefadžija, kojeg će oni činiti na Sudnjem danu, se traži, stiče, zaslužuje i dobija isključivo od Allaha, subhanehu ve te'ala. On se prvenstveno stiče, traži i zaslužuje ostvarenjem tevhida, tj. izdvajanjem Uzvišenog Allaha u činjenju ibadeta, a zatim učenjem prenešene dove poslije ezana ili direktnom upućivanju dove Uzvišenom Allahu da mu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učini šefadžijim na Sudnjem danu. A o ovome će biti govora poslije, inšallah.
Veliki šefa'at kao i drugi šefa'ati su dati kao poklon Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu oni neće koristiti kod Allaha osim uz ispunjenje dva šarta koje Allah uslovljava da se ispune kod samog šefadžije i kod onog kome se čini šefa'at.
Ta dva šarta su:
Prvi šart – da Allah da dozvolu šefadžiji da čini šefa'at.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!” (El-Bekara, 255). A ta dozvola će biti tek na Sudnjem danu.
Drugi šart – da je Allah zadovoljan sa osobom kojoj se čini šefa'at.
Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “I oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati” (El-Enbija, 28). Znači, dozvola činjenja šefa'ata na Sudnjem danu će biti samo onima sa kojima je Allah zadovoljan, a Uzvišeni Allah nije zadovoljan osim sa muvehhidima, tj. onima koji su ostvarili tevhid, odnosno koji nisu činili širk u svom životu, i koji su umrli na tome.
Takođe, onaj ko hoće da zasluži šefa'at Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može da ga traži na jedan od dva načina:
Prvi način: da uči dovu nakon ezana sa kojom će zaslužiti šefa'at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu.
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje ezan: ALLAHUMME RABBE HAZIHID-DA'VETTI TAMETI VES-SALATIL-KAIMETI, ATI MUHAMMEDEN EL-VESILETE VEL-FADILETE VAB'ASHU MEKAMEN MAHMUDEN ELLEZI VE'ATEHU, biće mu dozvoljen moj šefa'at na Sudnjem danu”.
Drugi način: da dovi Uzvišenom Allahu tražeći od Njega da učini Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojim šefadžijom na Sudnjem danu. A da bi ga Allah učinio njegovim šefadžijom on mora umrijeti na tevhidu. To je ono što je došlo u ajetu: “I oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati” (El-Enbija, 28).
Propis traženja šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (stavovi učenjaka)
Nema razilaženja među učenjacima i imamima Ehli suneta da je traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti riječima „Šefa'at, ja resulellah“ i slično novotarija i dalalet. Međutim, razišli su se oko toga da li je to djelo velikog širka koji izvodi iz Islama ili je djelo malog širka koji ne izvodi iz vjere.
Prvo mišljenje – je stav džumhura (većine) prvih i potonjih učenjaka koji smatraju da je traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti djelo velikog širka koje izvodi iz Islama.
Na ovom stavu su između ostalih Ibn Tejmije, Bin Baz i Ibn Usejmin od savremenih učenjaka.
Ovaj stav učenjaka je bez ikakve sumnje jedino ispravan, jer šerijatski argumenti jasno i nedvosmisleno ukazuju na to.
Traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima „Šefa'at, ja resulellah“ i slično predstavlja djelo velikog širka kojeg rade mušrici i kršćani.
Traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije radio niko od selefa ovog Ummeta, ni ashabi, ni tabi'ini niti oni poslije njih sve dok se nije pojavila zastranjenost, novotarija i zabludjelost unutar Ummeta po ovom pitanju, kada su neki počeli oponašati mušrike i kršćane u traženju šafa'ata tražeći ga od vjerovjesnika, evlija i dobrih ljudi koje veličaju nakon njihove smrti.
Drugo mišljenje –je stav na kojem je manja skupina učenjaka koji smatraju da ovo djelo nije djelo velikog širka i da ne izvodi iz Islama. Njihovi najjači argumenti sa kojim dokazuju svoj stav su šubhe i nejasnoće koje su raširene oko ovog pitanja. Glavna šubha je ubjeđenje da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako je mrtav i u kaburu čuje one koji mu se obraćaju, kao što čuje selam onih koji ga selame, što je stav jedne skupine učenjaka.
Druga velika šubha je miješanje šefa'ata sa tevessulom (posredovanja i približavanja Allahu činjenjem dobrih djela) i nepravljenja razlike između ove dvije mes'ele. Pri čemu su ubijeđeni da traženjem šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iskazuju ljubav i poštovanje prema njemu čime čine veoma veliko Allahu drago djelo.
Ispravno je da ove i slične šubhe, nejasnoće, džehl i pogrešno tumačenje ovog pitanju mogu biti opravdanje i izgovor pri spuštanju pojedinačnog tekfira, ali ne mogu biti dovoljno jak argument u osnovnom propisu tog djela u kojem su presudili dokazi Kitaba i Suneta.
Napomena:
Ako bi neko prigovorio da se ovdje prešućuje stav nekih učenih, poput šafijskog učenjaka Ibn Hadžera El-Hejtemija, i drugih kojima se pripisuje znanje, koji u osnovi dozvoljavaju traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti, odgovor je sljedeći.
To nisu dozvolili osim učenjaci novotari i sljedbenici strasti koji su svakako novotari i u mnogim drugim akidetskim oblastima, poput sufijskih i drugih novotarskih šejhova, čije se mišljenje ne uzima u obzir. Na njihovo nakaradno i novotarsko tumačenje ovog pitanja se upozorava i odgovara argumentima Kitaba i Sunneta.
A za stav šafijskog učenjaka Ibn Hadžera El-Hejtemija i njemu sličnih koji ga u tome slijede, najblaže se može reći da je to anomalan (šaz), devijantan i nesumnjivo pogrešan stav, jer je oprečan šerijatskim tekstovima, te se kao takav ne navodi kao regularno mišljenje nego se može navesti i spomenuti samo radi upozorenja na njega. A ako bi se reklo da su time učinili djelo širka i da ih je taj stav izveo iz Islama, kao što kaže savremeni učenjak Mensur Es-Simari, i to nije daleko.
Šta kažu Ibn Tejmije i Bin Baz o traženju šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Šejhul-islam Ibn Tejmije je u nekoliko svojih knjiga podrobno i detaljno pojasnio pitanje šefa'ata, pri čemu je pojasnio šefa'at koji je potvrđen u šerijatskim tekstovima i šefa'at koji je Kur'an zanegirao, a to je šefa'at mušrika, kršćana i zabludjelih muslimana koji predstavlja zabranjeni širk protiv kojeg je Islam doašo da se bori. Kaže u „Medžmu'ul-fetava“ (24/342): „A što se tiče šefa'ata kojeg je Kur'an zanegirao i kojeg negiraju učenjaci i vjernici, poput onoga na čemu su mušrici, kršćani i oni koji ih oponašaju iz ovog Ummeta, kao na primjer da traže od vjerovjesnika i dobrih ljudi koji su umrli ili odsutni zadovoljavanje njihovih potreba, …“.A kaže u knjizi „Ka'idetun dželiletun fit-tevessuli vel-vesileti“ (Veliko pravilo o tevessulu i vesiletu“, str. 25-28): „Ove vrste obraćanja melecima, vjerovjesnicima i dobrim ljudima nakon njihove smrti kod njihovih kaburova ili u njihovom odsustvu, i oslovljavanje njihovih kipova, ovo je najveća vrsta širka koja je prisutna kod mušrika mimo Ehli kitaba, kod novotara od Ehli kitabija i kod muslimana koji su unijeli u vjeru širkove i ibadete koje Uzvišeni Allah nije dozvolio.
Kaže Uzvišeni: ‘Zar oni imaju saučesnike (bogove) koji im propisuju u vjeri ono što Allah nije dozvolio?’ (Eš-Šura, 21) Upućivanje dove melecima i vjerovjesnicima poslije njihove smrti i u njihovom odsustvu, traženja od njih pomoći i šefa'ata u tom stanju – i postavljanje kipova tražeći šefa'at (zauzimanje) od njih – to nije od vjere koju je Allah propisao, niti je sa time poslao nekog poslanika niti objavio neku knjigu. Muslimani su složni da to nije ni vadžib niti mustehab. To nije radio niko od ashaba niti tabi'ina, niti je naredio ijedan imam (učenjak) od imama muslimana. Iako to rade mnogi ljudi koji ibadete i koji su zahidi, navode o tome razne hikaje i snoviđenja, a sve to je od šejtana. Neki od njih satavljaju pjesme (kaside) o dovljenju umrlom, traženju šefa'ata i pomoći od njega, ili to spominju u sklopu pohvale vjerovjesnicima i dobrim ljudima, za sve ovo muslimani su složni da nije ni vadžib niti mustehab. …
Mnogi ljudi spominju kako u ovim vrstama širka ima koristi, dokazuju ih razumskim i osjetilnim argumentima, kao i snoviđenjima i sličnim.
Njima se može odgovoriti na dva načina: prvi – sa dokazima šerijatskih tekstova i idžma učenjaka, drugi – kijasom (analogijom) i razumskim pojašnjenjem ništavnosti toga, jer ništavnost toga preovlađuje nad umišljenim koristima.
Prvi – nužno je poznato, prenešeno tevaturom i idžmaom selefa Ummeta i imama (učenjaka) da to nije ni vadžib ni mustehab. Poznato je da nije Vjerovjesnik (Muhammed), niti neki drugi vjerovjesnik prije njega, propisao ljudima da dove melecima, vjerovjesnicima i dobrim ljudima (da im dove uslišaju) niti da traže šefa'at (zauzimanje kod Allaha) od njih, ni poslije njihove smrti ni u njihovom odsustvu.
Niko od njih nije govorio: O Allahovi meleci, činite šefa'at (zauzimajte) za mene kod Allaha, tražite od Allaha da nas pomogne ili opskrbi ili uputi.
Takođe, niko nije govorio vjerovjesnicima i dobrim ljudima koji su umrli: O Allahov vjerovjesniče, o Allahov poslaniče, dovi Allahu za mene, traži od Allaha za mene, traži od Allaha da mi oprosti, ili da me uputi ili da me pomogne ili da me izliječi. …
Nužno poznata stvar vjere Islam, prenešena u mutevatir predajama i po idžamau islamskih učenjaka je da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ovo propisao svome Ummetu“.
Upitan je šejh Bin Baz o propisu traženja šefa'ata od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima „Eš-Šefa'a, ja Muhammed“, da li je to širk. („Fetava Nurun aled-derb“, 1/392) Njegov odgovor je bio sljedeći:
„Traženje šefa'ata od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od nekoga drugog od umrlih nije dozvoljeno, učenjaci to ubrajaju u veliki širk, jer umrli nakon smrti nema nikakve moći.
A Allah kaže: “Reci: “Allahu pripada sav šefa'at” (Zumer, 44).
Šefa'at je Njegovo, subhanehu ve ta'ala, vlasništvo, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i drugi od umrlih nakon smrti nemaju moć raspolaganja šefa'atom, dovom i sličnim. Umrli kada umre prekida mu se djelo osim u trome … . …
Uglavnom, traženje šefa'ata od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od nekoga drugog od umrlih nije dozvoljeno, po šerijatskom pravilu to je veliki širk, jer predstavlja traženje od umrlog ono što nije u stanju učiniti, kao kada bi od njega tražio da izliječi bolesnog, ili da pomogne protiv neprijatelja, ili spasi onog ko je u nevolji ili slično tome. Sve ovo su vrste velikog širka.
Nema razlike u traženju šefa'ata od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od šejha Abdulkadira, ovog ili onog, ili od Bedevija, Husejna ili nekog drugog. Traženje šefa'ata od umrlih nije dozvoljeno i ono predstavlja jednu vrstu velikog širka.
Propisano je da se umrlim muslimanima traži od Allaha rahmet, da se dovi Allahu da im oprosti i da im se smiluje. A na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, se donosi salavat i selam, i dovi se Allahu za njega. Međutim, da se od njega traži pomoć ili šefa'at ili pobjeda nad neprijateljem, sve to nije dozvoljeno i spada u djela džahila i mušrika. Zato je obaveza muslimanu da vodi računa o ovome i da se čuva sličnih stvari.“
Opravdanje u džehlu i neznanju
Nakon ovoga, ostaje pitanje da li onaj ko izgovori ove riječi (Šefa'a, ja resulellah) velikog širka ima opravdanje u džehlu i neznanja. Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznato razilaženje učenjaka Ehli Sunneta oko primanja i prihvatanja uzura (opravdanja) džehla u stvarima tevhida i djelima velikog širka.
Skupina učenjaka smatra da nema opravdanja, te po njima oni koji izgovore “Šefa'a, ja resullallah” i slično su mušrici i izašli su iz Islama, svejedno znali ili ne znali, razumjeli ili ne razumjeli da je to veliki širk.
Dok druga skupina učenjaka Ehli suneta smatra da džehl može biti opravdanje čak i u pitanjima tevhida i velikog širka, te po njima oni koji izgovore “Šefa'a ja resullallah” i slično nisu svi automatski postali mušrici, nego to zavisi od njihovog stanja. Neznalice i džahili od njih mogu imati opravdanje u svom džehlu.
Klanjanje za imamima koji traže šefa'at od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
Propis klanjanja za imamom griješnikom ili novotarom zavisi od samog stanja grijeha ili novotarije. Pa tako, ako grijeh ili novotarija koji imam radi ne izvodi iz Islama, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko dozvole i valjanosti klanjanja namaza za njim. Ispravno je da je klanjanje namaza za njim dozvoljeno i da je namaz ispravan.
A ako grijeh ili novotarija koji radi imam izvode iz Islama ili vodi u kufr ili širk, onda nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da nije dozvoljeno klanjati namaz za takvim imamom. Klanjanje za takvim imamima nije dozvoljeno jer njihov namaz njima samima nije ispravan i valjan, pa tako ni onima koji klanjaju za njima.
A pošto je traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti djelo velikog širka, nije dozvoljeno klanjati za imamima i hodžama za koje pouzdano znamo ili smo čuli da na mevludima ili u nekim drugim prilikama izgovaraju riječi „Šefa'a, ja resulellah“ ili slično. A ko klanja za njima namaz nakon što je saznao ovaj propis, njegov namaz je batil i treba ga ponoviti. Namaze koje je prije klanjao za takvim imamima i hodžama iz neznanja o ovom propisu po ispravnom stavu učenjaka nije dužan naklanjati.
Izuzetak ovoj zabrani je dozvola klanjanja džume ili bajram-namaza za ovakvim imamima ako u blizini nemamo neki drugi mesdžid ili džemat. S tim da je obaveza poslije naklanjati te namaze.
Ovih dana sam lično pitao dva šejha, S'ada El-Haslanija i Abdullaha Es-Silmija, o propisu klanjanja za imamima koji traže šefa'at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima „šefa'a, ja resulellah“, kao što je slučaj u našim krajevima a i u mnogim drugim mjestima širom svijeta. Njihov odgovor je bio istovjetan: da nije dozvoljeno klanjati za takvim imamima jer je traženje šefa'ata od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, djelo velikog širka koje izvodi iz vjere. A namaz koji se klanja za njima nakon saznanja ovog propisa je batil i obaveza ga je obnoviti.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeLIJEK ZA AKIDETSKE VESVESE I RUŽNE MISLI O ALLAHU I ALLAHOVOM BIĆU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovakve misli, šejtanska opsjedanja i vesvese su sasvim normalna pojava kod vjernika. Ovo se dešavalo ashabima i onima poslije njih i dešavat će se do Sudnjeg dana do kada je Uzviviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovakve misli, šejtanska opsjedanja i vesvese su sasvim normalna pojava kod vjernika. Ovo se dešavalo ashabima i onima poslije njih i dešavat će se do Sudnjeg dana do kada je Uzvišeni Allah dao priliku šejtanu da zavodi ljude.
Kaže Uzvišeni: “O, Iblise” – reče On – “zašto se ti ne htjede pokloniti?” “Nije moje” – reče – “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.” “Onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “nek si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!” “Gospodaru moj” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” “Daje ti se rok” – reče On – “do Dana već određenog.” “Gospodaru moj” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” “Ove ću se istine Ja držati” – reče On: “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidž, 32-42)
Osnova u razumijevanju akidestskih vesvesa
Kao osnova u liječenju akidetskih vesvesa, zlih misli i šejtanskih bajanja koja su vezana za akidetska ubjeđenja, Allahova svojstva, Njegovo biće, iman, kufr, otpadništvo i slično, a koje šejtan nameće mu'minu i sa kojima ga opsjeda do te mjere da im se ne može oduprijeti, je da zna i da bude ubijeđen sljedeće tri stvari:
Prva – da su te misli i vesvese od šejtana koji želi da odvrati mu'mina od vjerovanja i praktikovanja vjere, da ga skrene sa Pravog Puta, da ga izluđuje ili u najmanju ruku rastužuje. Na ovo ukazuje mnoštvo ajeta i hadisa.
Druga – Pojava ovakvih misli i vesvesa je dokaz imana i vjere kod onoga kome se to dešava.
U hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo da su neki ljudi došli Poslniku, sallallahu alejih ve sellem, i rekli mu da im dolaze misli koje je teško nekom od njih da ih izgovori, pa im on reče: “Jel vas to snalazi?” Kažu: “Da”. On im reče: “To je jasan (vid) iman”.
U rivajetu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Ahmed sa vjerodostojnim senedom je došlo da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem: „O Allahov Poslaniče, dolaze mi misli za koje bi mi bilo draže da padnem sa nebesa nego da ih izgovorim“. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: „Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, hvala Allahu koji je lukavstva (smicalice i zamke) šejtana sveo na vesvese“.
Znači, onaj koga spopadaju i obuzimaju ovakve mislim on je na jasnom imanu. Zato ne treba da sebe optužuje ili da u sebe i svoju vjeru sumnja, jer misli koje mu dolaze su od šejtana, te misli nisu od njega sve dok im se opire, sve dok se ne slaže sa njima i dok se bori protiv njih.
Treće – Onaj koga proganjaju ovakve vesvese i zle i loše misli od kojih nema mira, koje ga opsjedaju, proganjaju i muče, on u tome nema grijeha.
Na ovo ukazuje hadis mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, u kojem je došlo da je Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je oprostio mom Ummetu ono što im prođe u mislima sve dok to ne urade ili ne govore o tome“.
Takođe, pošto su ovakve misli vid prisile, Allah subhanehu ve te'ala, je oprostio ovom Ummetu ono što urade u prisili.
Na ovo ukazuje hadis kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah oprostio mom Ummetu ono što urade greškom, iz zaborava i u prisili“. Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki i Darekutni. Vjerodostojnim i prihvatljivim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn Hazm, Zehebi, Nevevi i Ibn Hadžer, Ahmed Šakir, Albani i Šuajb Arnaut.
Prema tome, osnova u akidetskim vesvesama je da su one od šejtana, da si one jasan znak imana onoga koga opsjedaju i da onaj kome se to dešava nema u tome grijeha sve dok ne počne po tim mislima raditi ili ih govoriti sa ubjeđenjem u njih.
Praktično liječenje akidetskih vesvesa
Zatim, na onome koga obuzimaju spomenute šejtanske akidetske vesvese je da uradi sljedeće, shodno kako je došlo u vjerodostojnom hadisu:
Prvo – da kada mu dođu te misli da izgovori: EUZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIRRADŽIM, a može i dodati: AMENTU BILLAHI.
Dokaz za ovoje hadis mutefekun alejhi od od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, u kojem je došlo da je Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nekome od vas će doći šejtan i reći: Ko je stvorio to, ko je stvorio ono, sve dok ne kaže: Ko je stvorio tvoga Gospodara? Pa kada mu se to desi neka zatraži utičište od Allaha i neka završi (prekine)“. U rivajetu kod Muslima je došlo: „Neka kaže: AMENTU BILLAHI“.
Drugo – nakon što izgovori EUZU, treba da prekine sa tim mislima, tj. da im se ne prepusti, i da nastavi raditi ono što radio nepridavajući pažnju tim mislima.
Dokaz za ovo je isti gore spomenuti hadis u kojem je došlo: „Pa kada mu se to desi neka zatraži utičište od Allaha i neka završi (prekine)“.
Treće – potpuno ignorisanje tih misli, ne prepuštanje njima i ne razmišljanje o njihovim detaljima, takođe: neraspravljanje sa drugima o tim mislima, neistraživanje i nebavljenje tim mislima. U ovome zadnjem treba biti jako uporan, čvrst i nepokolebljiv.
Dokaz za ovo sve ono što je do sada spomenuto: ako su ove misli od šejtana, ako ne narušavaju iman i vjeru, ako u njima nema grijeha, ako se od njih traži utočište kod Allaha i ako kod toga treba stati, onda ovakve misli zaslužuju, trebaju i moraju da se ignorišu. U protivnom, šejtan će malo po malo ostvarivati svoj cilj.
Molim Uzvišenog da nas sačuva od šejtanskih zamki i spletki.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje