Alejkumusselam.
Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra.

Odnosno, nije dozvoljeno sporazumno da obje strane odustanu od mehra prilikom sklapanja bračnog ugovora. Pa čak ako ne bi naveli prilikom sklapanja bračnog ugovora koliki je mehr, ali ne sa ciljem da se izbjegne ili odustane od njega, nakon toga žena ima pravo na mehr u visini mehra žena njenog ranga.

A nakon sklapanja bračnog ugovora mužu nije dozvoljeno da bilo šta uzme od mehra bez pristanka njegove supruge, tj. dužan je da joj ga isplati shodno kako se dogovore i smatra se njenim dužnikom sve dok zadnji dio mehra ne isplati. S tim da je ženi dozvoljeno da pokloni čitav mehr ili njegov jedan dio svome mužu kao i da odustane od isplaćivanja mehra ali nakon što je mehr utvrđen i određen prilikom sklapanja bračnog ugovora.

Da nije dozvoljeno mužu da uzme išta od mehra bez pristanka njegove žene ukazuju sljedeće riječi Uzvišenog: “Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne uzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno uzmete čineći očigledan grijeh” (En-Nisa, 20). A u drugom ajetu kaže: “Puštanje može biti dvaput pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati. A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati” (El-Bekara, 229).

A da je dozvoljeno ženi da pokloni dio mehra ili čitav, ili da odustane od nejga nakon što je utvrđen prilikom sklapanja braka ukazuju riječi Uzvišenog: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove dajte, a ako vam one drage volje od šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte” (En-Nisa, 4).

Prema tome, ono što ste vas dvije (mislim na žene u oba pitanja) uradile je ispravno i nemate pravo nakon toga da ponovo tražite vrijednost mehra od kojeg ste odustale. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Nema sumnje da si pogrešno postupila kada si se udala bez dozvole svojih roditelja, a pogotovo bez saglasnosti svoga oca koji je tvoj velij (staratelj).

Naime, udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se djevojka uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja. Džumhur (većina) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski, je na stavu da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan.

Dok je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba (a unutar nahefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju ), na stavu da pristanak velija nije šart valjanosti braka, odnosno da žena može samu sebe da uda bez dozvole velija.

Iako i jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, ipak ispravan stav je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka, jer vjerodostojan hadis presuđuje po ovom pitanju.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija”, hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.

Sa druge strane, tvoji roditelji su takođe napravili dvije greške, prvo što su ti branili da se udaš za tog momka samo zato što nije bosanac, i drugo što su tu prvu grešku potvrdili sa drugom time što su se odrekli od tebe zbog tvoje udaje za njega.

Naime, svi ljudi su pred Allahom isti, svejedno koje nacije, boje kože i kojeg porijekla bili, razlika među ljudima kod Allah je u njihovoj bogobojaznosti a ne stanju i okolnostima u kojima su rođeni a što nisu mogli birati.

Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji (koji ga se najviše boji)” (El-Hudžurat, 13).

Bilježi Ahmed u svom Musnedu u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i vaš otac (Adem, alejhisselam) jedan, nema prednosti Arapa nad nearapom, nearapa nad Arapom, čovjekom crvene kože nad crncem niti crncem nad čovjekom crvene kože osim po takvaluku”.

Takođe, ne trebaš pridavati značaj spomenutoj izreci da nikad u životu nećeš biti sretna jer svoju sreću gradiš na suzama i bolu svojih roditelja, jer je ona neprecizna. Suze i bol roditelja mogu biti zbog toga što im se djete vratilo vjeri i počelo je praktikovati, i čak je dijete presretno zbog toga (a što imamo u praksi), te bi ispalo da gradi svoju sreću na njihovim suzama i bolu, a sa šerijatske strane dijete je u pravu i na istini a roditelji griješe.

Takođe, prava i istinska sreća jedne vjernice je da radi djela sa kojima je zadovoljan njen Gospodar, a od tih djela je i pokornost roditeljima u dobru (a ne grijehu prema Allahu), a prava i istinska nesreća na dunjaluku je biti nepokoran Uzvišenom Allahu.

Uglavnom, zbog stanja takvog kakvo jeste, ja te savjetujem sljedeće:

Prije svega pokaj se za svoju grešku a zatim mnogo dovi Uzvišenom Allahu da omekša srca tvojih roditelja i da se pomirite. U svakoj prilici, na sedždi, između ezana i ikameta, u zadnjoj trećini noći, petkom pred akšam i sličnim vremenima kada se dova prima, mnogo dovi Allahu da ti popravi stanje.

Uporno nastoj da uspostaviš kontakt sa roditeljima tako što ćeš im priznati da si pogriješila prema njima što si tako postupila. Naravno, pogriješila si i sa šerijatske strane jer se nisi smjela udati bez pristanka velija (staratelja) svejedno bio on tvoj otac ili neko drugi.

Dobro razmisli ko bi mogao biti šerijatski učena osoba ili neko drugi a čije mišljenje i savjet tvoji roditelji prihvataju. Pa ako ima takva osoba otiđi kod nje i iznesi svoj problem u cjelosti sa ciljem da ti ona posreduje kod roditelja kako bi oni odustali od odricanja od tebe i kako bi normalizovali svoj odnos sa tobom.
Molim Uzvišenog da popravi vaše stanje.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

U ovom pitanju ima nekoliko bitnih tema koje treba pojasniti prije odgovora.

Prvo: Udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se djevojka uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja. Džumhur (većina) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski, je na stavu da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan. Dok je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba (a unutar nahefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju ), na stavu da pristanak velija nije šart valjanosti braka, odnosno da žena može samu sebe da uda bez dozvole velija.
Iako i jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, ipak ispravan stav je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka, jer vjerodostojan hadis presuđuje po ovom pitanju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija”, hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.

Naravno, ovo pitanje je tema sama za sebe.

Drugo: Nema razilaženja među učenjacima da po pitanju dozvole za udaju djevojke njena majka i svi drugi ženski članovi familije namaju uticaja na dozvolu udaje djevojke, tj. njihova zabrana šerijatski nije mjerodovna, osim naravno sa strane savjeta i upute. Odnosno, velij je muška osoba iz familije djevojke.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje ko može biti velij.

Tri mezheba su na stavu da velij može biti samo muška osoba (rodbina) samo sa očeve strane, znači poput oca, brata djevojke, amidže, djeda od oca i drugih koji je nasljeđuju. Dok kod hanefija velij može biti muška osoba (rodbina) i sa očeve i sa majčine strane, tj. može biti i djed po majci, dajdža i slično.

Po ovom pitanju nije prenešen neki šerijatski tekst a složni su učenjaci i jednog i drugog stava da velij može biti muškarac iz uže rodbine (shodno razilaženju među njima) ko bi bio osramoćen ako bi se udala za nekoga ko joj nije dostatan, tj. nije na njenom nivou. Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je ono na čemu su hanefije da je taj stav bliži istini, jer muška rodbina i sa očeve i sa majčine strane biva podjednako osramoćena ako bi se ona udala za nekog ko joj ne priliči. Nema razilaženja među učenjacima da je prvi i najpreči velij djevojke njen otac i da se ne prelazi na drugog velija ako je on živ i prisutan.

Treće: Od šartova koji treba da se zadovolje kod velija je između ostaloga i to da bude musliman, a oko njegove pravednosti, tj. da ne bude od onih koji čine velike grijehe (pije alkohol, uzima kamatu, čini zinaluk, ne klanja redovno namaz i slično) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. A konkretno u ovom pitanju nije pojašnjeno kakav je status tvog oca, tj. da li je on uopće sebe smatra muslimanom, da li praktikuje išta od vjere mimo verbalnog deklarisanja i tako dalje, a što bitno utiče na odgovor o onome što pitaš.

Četvrto: Takođe, treba poznavati razlog odbijanja oca da se njegova kćerka uda za nekog prosca kako bi se moglo ispravno prosuditi da li je to njegovo odbijanje prihvatljivo ili spada u tzv. adl, tj. neopravdano odbijanje oca prosca njegove kćerke iako joj je on dostatan (tj. na njenom nivou). Oko pitanja dostatnosti prosca učenjaci imaju podijeljeno mišljenje a ispravno je ono na čemu su malikije, tj. da je dostatnost koja se uzima u obzir samo da prosac bude na nivou djevojke po pitanju vjere, dok sve ostale stvari poput ugleda njegove porodice, njegovog bogastva, posla kojim se bavi i slično ne ulaze u šerijatom potvrđenu dostatnost.

Peto: Zabrana tvojih roditelja da nosiš hidžab, u čemu nije dozvoljeno da im budeš poslušna jer je poslušnost roditeljima samo u dobru a ne u haramu, nema veze sa pristankom velija, tj. tvog oca (ako uzmemo da je musliman), da se udaš za neku osobu. Ovo su dva različita propisa koji nisu usko vezani jedan za drugi. Odnosno, nije ispravno da analogno tome što nije dozvoljeno da im budeš poslušna u njihovoj zabrani da nosiš hidžab da budeš ocu neposlušna u njegovoj zabrani da se udaš za osobu sa kojom on nije zadovoljan.

Sve gore navedeno ukazuje da se na ovo pitanje ne može odgovoriti na osnovu samo onoga što si ti spomenula u pitanju. Nego je neophodno da svoj slučaj izložiš učenoj osobi koja ima ima dovoljno šerijatskog znanja po ovom pitanju kako bi ona procijenila na osnovu tvog stanja da li je tvoj otac šerijatski validan staratelj, a ako jest da li ima opravdanje što ti zabranjuje da se udaš, a ako nije ko je najpreči da ti bude staratelj poslije njega. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Iako nisi opisao vjersko stanje svoje hanume pretpostavljam da je muslimanka koja praktikuje vjerske propise, jer inače bi trebao tražiti savjet o tome prije ovoga za šta sada tražiš savjet.

Došli su jasni šerijatski tekstovi koji ukazuju da je supruzi zabranjeno odbijati muža u postelji kada on poželi da joj priđe. Oko ovog pitanja nema razilaženja među učenjacima.
Bilježe Buahrija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada muškarac pozove svoju ženu u postelju a ona mu se ne odazove pa provede noć ljut na nju meleci je proklinju sve dok ne osvane”. Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek pozvati svoju suprugu u postelji a ona ga odbije a da neće Onaj koji je na nebesima biti rasrđen na nju sve dok (njen muž) ne bude zadovoljan sa njom”.
Na osnovu ovih argumenata islamski pravnici smatraju da muž ima pravo da traži od svoje supruge da imaju intimni odnos kada god hoće osim ako nju u tome sprečava neko šerijatsko opravdanje poput hajza, nifasa, da je pod ihramima, ili bolesna i tome slično. U protivnom ona je obavezna, tj. vadžib joj je, da mu se odazove.
Učenjaci, poput Zehebija, Rafija, Hejsemija, Nevevija i drugih, smatraju da odbijanje žene muža u postelji bez opravdanog šerijatskog razloga da je to vrsta neposlušnosti žene (tzv. nušuz) i jedan od velikih grijeha zbog žestoke prijetnje koja je došla u hadisima.

Prema tome, to što radi tvoja hanuma je bez sumnje veliki šerijatski prekršaj.

A što se tiče njenog izlaska iz kuće, obilaska rodbine i slično bez tvoje dozvole, treba znati da ženi u osnovi nije dozvoljeno da izlazi van kuće bez dozvole muža osim ako joj je unaprijed dozvolio takve vrste izlazaka bez pitanja.

Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “I u kućama svojim boravite” (El-Ahzab, 33), i riječi: “Muškarci upravljaju ženama” (En-Nisa, 34). Takođe, u hadisu mutefekun alejhi kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svi ste vi pastiri, i svi ste odgovorni za one koji su vam potčinjeni, imam (vladar) je pastir i odgovoran za one koji su mu potčinjeni, muž je pastir u svojoj porodici i odgovoran za one koji su mu potčinjeni. Žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni …”.

Svi ovi argumenti ukazuju da ženi nije dozvoljeno da izlazi iz kuće bez saglasnosti njenog muža jer je on odgovaran za nju i biće pitan za nju.
A što se tiče načina kako da izliječiš njenu neposlušnost, najbolji način je kur'anski način koji je pojašnjen u ajetu “A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujete, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite. A kada vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite” (En-Nisa, 34).

Prema tome, prvo je posavjetuj tako što ćeš joj pojasniti obavezu odazivanja tebi u postelji i traženja dozvole za izlazak iz kuće, da je to njena vjerska obaveza. Ako nastavi po istom odvoji se od nje u postelji, tj. ti odbijaj nju u postelji i ne spavaj sa njom u istom krevetu. Ako i to ne urodi plodom, dozvoljeno je i da je udariš odgojnim udarcem pri čemu moraš izbjegavati lice. Nakon ovoga ostaje da vas pokušaju izmiriti pomiritelji iz tvoje i njene familije, pa ako i to ne donese rješenje onda vam ne preostaje osim razvod. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Što se tiče kredita sa kamatom, s obzirom da si to uradio prije nego što si počeo praktikovati vjeru, što znači da si se pokajao za grijehe koje si radio prije praktikovanja vjere, a ako i nisi dovoljno je da se sada pokaješ za taj grijeh ispunjavajući šartove tevbe. Nema nikakve smetnje nakon tevbe da koristiš taj imetak koji si stekao uzimanjem kredita sa kamatom.

A što se tiče žene i njenog neklanjanja, s obzirom da nisi pojasnio njeno akidetsko stanje, tj. da li ona uopšte vjeruje u Allaha u smislu kako muslimani vjeruju i da li sebe smatra muslimankom i da li radi bilo koji drugi rukn Islama (posti ili daje zekat), odgovor na pitanje šta da radiš u ovoj situaciji se može podijeliti na dva stanja:

Prvo stanje – da tvoja supruga ne vjeruje u Allaha, ili vjeruje onako kao što kjafiri vjeruju da postoji bog ali ne praktikuje ništa kao muslimanka. U ovom slučaju ona se ubraja u nevjernike, znači niti je muslimanka niti je kitabijka (kršćanka ili jevrejka) koje je muslimanu dozvoljeno oženiti a to znači da tebi nije dozvoljeno da sa njom živiš u braku niti vam je brak šerijatski validan. Na tebi je da njoj daš uvjet čim ti dođe ovaj odgovor da primi Islam i počne praktikovati sve što jedna muslimanka treba da praktikuje (namaz, post, pokrivanje i slično). A ako odbije automatski se rastani sa njom u smislu razvođenja sa sudske strane a sa šerijatske brak vam je ništavan, tj. kao i da niste bili u braku, nemaš joj potrebe dati talak.

Drugo stanje – da ona vjeruje u Allaha, smatra sebe muslimankom ali da ne klanja i ne praktikuje ništa od ruknova vjere iz raznoraznih šejtanskih izgovara. U tom slučaju, pošto si je već godinu dana pozivao, pridobijao, ubjeđivao i navodio da počne klanjati, sada joj daj rok od npr. mjesec dana u kojem treba da počne klanjati pet farzova namaza a zatim nakon toga da se pokrije, i naglasi joj da ćeš se sa njom razvesti ako to ne uradi nakon tog roka. A razlozi zbog kojih bi se u ovom slučaju trebao razvesti od nje, ako se ne odazove su mnogi, a najbitniji od njih su dva:

– što je nakon svega upitan sam njen Islam, da li se ona može ubrajati u muslimanke, a to neminovno dovodi u upitnost i samu validnost braka.
– što život sa takvom suprugom nije izgrađen na vjeri niti se može od takve žene očekivati da će odgajati vašu zajedničku djecu u Islamu.
U svemu spomenutom nemoj biti kolebljiv, slab i nesiguran, pogotovo da to tvoja supruga na tebi primjeti. Molim Uzvišenog da te pomogne i da vam da najbolji izlaz i za tebe i za nju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com