Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ako je taj lak propušta vodu, onda nema smetnje da ga koriste muslimanke i mimo mjesečnog pranja, jer ne utječe na valjanost abdesta.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Ve alejkumusselam ve ve berekatuhu.

Ako krzno nije od kože divljih zvijeri, onda nema smetnje da se nosi po stavu učenjaka koji smatraju da kože životinja čije meso nije dozvoljeno jesti postaju čiste štavljenjem.

A ako je krzno od divljih zvijeri, onda oko dozvole nošenja istih učenjaci imaju dva mišljenja:

Prvo mišljenje: da nije dozvoljeno oblačenje odjeće od kože divljih zvijeri niti bilo koji vid njihovog korištenja. Ovo je stav šafijskog[27] i hanbelijskog[28] mezheba.

Oni dokazuju svoj stav sa nekoliko hadisa koji govore o upotrebi kože divljih zvijeri. Od tih hadisa su:

1 – Hadis od El-Mikdamu ibn Madijekrib, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zabranjuje oblačenje kože divljih zvijeri i da se jaše na njima”[29].
2 – Prenosi Ebul-Melih od svog oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se koža divljih zvijeri koristi kao posteljina[30].
3 – Hadis od Muavije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jahanje tigrova, znači kožu tigrova[31].
4 – Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleci ne budu u društvu u kojem ima koža tigra”[32].

Kaže El-Mubarekfuri: “Hadisi ukazuju da nije dozvoljeno koristiti kožu divljih zvijeri. Učenjaci imaju različito mišljenje oko mudrosti ove zabrane.

Kaže Bejheki da je zabrana došla zbog toga što na koži ostanu dlake jer štavljenje ih ne može otkloniti. A kažu drugi da je moguće da je zabranjena zbog koža koje se ne štave radi njihove nečistoće, ili da je zabrana zbog toga što ih upotrebljavaju rasipnici i oholi ljudi”[33].

Drugo mišljenje: da je dozvoljeno klanjati namaz na koži divljih životinja i bilo koja druga njihova upotreba. Ovo je stav hanefijskog[34] i malikijskog[35] mezheba.

Došlo je u hanefijskoj knjizi “El-Fetava el-hindijje” da je Ebu Hanife rekao: “Nema smetnje u nošenju krzna od svih divljih zvijeri i drugih životinja čije su kože štavljene i životinja koje su šerijatski zaklane”, i još dodaje: “Njihovo šerijatsko klanje je njihovo štavljenje”. Takođe u knjizi “El-Fetava el-hindijje” stoji da nema smetnje da se kože tigrova i svih divljih životinja nakon štavljenja prostru u musalli[36].

Nisam našao neki dokaz sa kojim podupiru svoje mišljenje, osim da se uzme u obzir to što hanefije smatraju da štavljenjem postaju kože svih životinja čiste osim svinje[37], a pod ovo potpadaju i divlje zvijeri. A malikije dozvoljavaju nakon štavljenja upotrebu kože i za tečne i za suhe stvari[38].

Radžih (odabrano) mišljenje je prvi stav učenjaka, tj. da nije dozvoljeno oblačenje odjeće od kože divljih zvijeri niti bilo koji vid njihovog korištenja. Naravno, hadisi koji direktno govore o ovoj temi presuđuju u ovom pitanju.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prije odgovora na pitanje slanja slike ukratko da podsjetimo na neke propise koji su usko vezani za istu temu:

Propis viđenja žene koja se želi zaprositi

Velika većina učenjaka je na stavu da je mustehab (preporučeno) vidjeti ženu koja se želi zaporositi. Manja skupina učenjaka kaže da je to samo dozvoljeno, a ne i preporučeno.

U nekoliko hadisa se preporučuje da prosac vidi ženu koju želi zaprositi, od njih su:

– Hadis od Džabira, radijallahu anhu, da Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, rekao: ‘Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu, ako je u mogućnosti da vidi (od nje) ono što će ga navesti da je oženi, neka to učini’.

(Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani i Šu'ajb Arnaut.)

– Hadis od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, da mu je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: „Pogledaj u nju, jer je to napreče da vam učini brak trajnijim“. (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Darimi i Ib Hibban. Vjerodostojnim su ga ocjenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn El-Mulekkin, El-Busiri, Albani i Šu'ajb Arnaut, a dobrim Tirmizi.)

Šta je dozvoljeno vidjeti kod žene pri prosidbi?

Učenjaci se razilaze na četiri mišljenja oko toga šta je dozvoljeno proscu da vidi od tijela žene koju želi zaprositi.

Prvi stav: dozvoljeno je vidjeti samo lice i šake. (stav većine učenjaka)

Drugi stav: dozvoljeno je vidjeti one dijelove koji se često sami pokažu, poput ruku (šaka), lica, vrata i stopala. (hanbelijski mezheb)

Treći stav: dozvoljeno je vidjeti šta god hoće od tijela osim stidnog mjesta. (stva el-Evzaija)

Četvrti stav: dozvoljeno vidjeti cijelo njeno tijelo. (zahirije, Ibn Hazm i imam Ahmed u rivajetu)

Odabrano mišljenje je stav džumhura, tj. da je dozvoljeno proscu da vidi lice i šake. A proscu koji se sakrije da bi vidio ženu koju želi zaprositi bez njenog znanja, ili je posmatra sa strane, njemu je dozvoljeno da vidi šta god se pokaže od njenog tijela, od vrata, stopala, kose i slično. Na ovo ukazuje vjerodostojni argumenti:

Propis gledanja žene u prosca

Propis gledanja žene u prosca je isti kao i propis gledanja prosca u ženu koju ima namjeru zaprositi, jer se i on njoj može svidjeti ili ne svidjeti kao što se i ona njemu može svidjeti ili ne.

Učenjaci se takođe razilaze oko toga šta je ženi dozvoljeno da vidi od tijela prosca. Najbliže je da nema smetnje da vidi više od lica i šaka, jer je stidno mjesto muškaraca ono što je između pupka i koljena.

Dozvoljene i zabanjene radnje tokom gledanja i prosidbe

Nema smetnje da prosac razgovara sa ženom koju prosi u prisustvu mahrema ili na javnom mjestu gdje ima ljudi. Sve dok je razgovor i komuniciranje u cilju i kontekstu sklapanja braka i budućeg zajedničkog života njih dvoje smiju razgovarati ili razmjenjivati mejlove i poruke.

Zabranjeno je osamljivanje prosca sa ženom koju prosi, jer je zabrana osamljivanja sa ženom strankinjom (kojoj nije mahrem) potvrđena idžamaom učenjaka i jasnim hadiskim tekstovima. Kaže Posanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: „Neka se nikako ne osamljuje muškarac sa ženom osim sa (njenim) mahremom“.

Takođe, proscu nije dozvoljeno da se rukuje sa ženom koju prosi niti da dirne bilo koji dio njenog tijela, našto ukazuju nedvosmisleni šerijatski tekstovi.

PROPIS SLANJA SLIKE ŽENE SA CILJEM PROSIDBE

Oko propisa slanja slike žene, koju mu ona ili njen mahrem pošalje, sa ciljem viđenja zbog prosidbe, savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ovo pitanje je naročito bitno ako prosac živi daleko od žene koju nije u mogućnosti da lahko i jednostavno posjeti zbog cilja prosidbe i viđenja.

Po ovom pitanju savremeni učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo mišljenje: dozvola.

Na ovome je skupina učenjaka, između ostalih šejh Salih el-Fevzan, centar za fetve u Kataru (islamweb.net), centar za fetve UAE i šejh Tajjib eš-Še'al.

Kaže šejh el-Fevzan: „Nema smetnje u tome. Jer ako je dozvoljen pogled u nju, dozvoljen je i pogled u njenu sliku“.

Drugo mišljenje: zabrana.

Na ovome su Bin Baz, Abdulmuhsin el-‘Abbad i drugi.

Zabranu argumentiraju zatvaranjem puteva koji vode u haram i fitnu.

Treće mišljenje: da je bolje izbjegavati. (ne kažu da je zabranjeno)

Ovo je mišljenje Ibn Usejmina, fetva na stranici islamqa.info i stav šejha el-Munedždžida.

Njihovi argumenti su sljdeće:

1- jer u gledanju slike može neko drugi učestovati,

2- jer je to slika koja ne opisuje potpunu stvarnost (izgleda), jer koliko slika čovjek vidi pa kada pogleda uslikano bude potpuno drugačije,

3- jer često ta slika ostane kod prosca a on odustane od prosidbe, međutim poigrava se sa njom kako hoće.

Odabrano mišljenje je dozvola, a Allah zna najbolje. Jer kao što kaže šejh el-Fevzan, ako je dozvoljen pogled u ženu koja se prosi, onda nema smetnje da se gleda i u njenu sliku.

A što se tiče argumenata onih koji zabranjuju, tj. da to vodi u fitnu i otvara vrata harama, ovi argumenti gube snagu time što prosac koji vidu ženu koju prosi on može da njen izgled opisuje drugima a to također vodi u fitnu i harame. Što znači, da je viđenje žene ili njene slike stvar emaneta i bogobojaznosti samog prosca.

Napomena: ova dozvola se odnosi na slanje slike lica, ili slika čitave figure tijela pri čemu su otkriveni samo lice i šake, kada je u pitanju istinska prosidba sa kojom se želi brak, a ne ašikovanje, zabavljanje i slične zabranjene ljubavne veze.

Prema tome, odgovor na pitanje je sljedeći: ako je dozvoljeno ženi da pošalje sliku otkrivenog lica proscu, onda je preče da bude dozvoljeno proscu da pošanje svoju sliku ženi koju hoće zaprositi.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Osnovni podaci o ovoj banci:

„Prva Islamska mikrokreditna fondacija (MFI) je osnovana 2001. godine od strane humanitarne organizacije Islamic Relief, http://www.islamic-relief.ba/ , čije je sjedište u Birminghamu, Velika Britanija. Islamic Relief u BiH postoji od 1992. godine i svojim velikim i značajnim humanitarnim projektima pomogao je hiljadama građana širom BiH.

Prva Islamska mikrokreditna fondacija je jedina mikrokreditna fondacija u Bosni i Hercegovini koja posluje po Islamskim principima bankarstva. U svom poslovanju Fondacija ne koristi kamatu, dakle nema nominalnu kamatnu stopu, ne koristi zatezne kamatne stope, te ne uzima pripadajuće joj sudske kamatne stope.

2013. godine Fondacija je bila predmet Šerijatske revizije od strane Šerijatske revizorske kuće IFAAS iz Engleske, koja je Fondaciji izdala certifikat da je kompletno poslovanje Fondacije u skladu sa AAOIFI šerijatskim standardima poslovanja.

Maksimalni iznos kredita: 10.000 KM

Fondacija kredite plasira na teritoriji Bosne i Hercegovine svim gradjanima BiH

Mikrokreditni program Prve Islamske mikrokreditne fondacije je dizajniran da pomogne socijalno ugroženim kategorijama stanovništva da jednostavnom procedurom apliciranja dobiju beskamatni kredit. Ciljane grupe su: jetimi, udovice, invalidi, poljoprivrednici, socijalno ugrožene kategorije, penzioneri, zaposleni, itd.“

Znači, ova banka tvrdi da su joj krediti beskamatni. Ali naplaćuju administrativne troškove.

Beskamatni krediti uz naplaćivanje administritivnih troškova su u osnovi dozvoljeni ako ono što se naziva administrativnim troškovima nije prikrivena kamata nego stvarni realni troškovi administracije (struje, kirije, plaćanja radnog osoblja i slično). Da bi administrativni troškovi bili stvarni i realni, a ne prikrivena kamata, treba da ispune dva uvjeta:

Prvi: da ne čine više od 3% ukupnog kredita.

Drugo: da se postotak administrativnih troškova ne povećava sa veličinom kredita.
Ako se ispune ova dva šarta beskamatni kredit sa administrativnim troškovima je dozovoljen i ne predstavlja prikrivenu kamatu. (Ovo je rezultat istraživanja šerijatskih komisija islamskih banaka i na ovome je zvanična fetva)

U ugovoru koji je potpisao klijent (podigao je kredit u vrijednosti 1200KM) pod „Član 2.“ stoji sljedeće: „Na račun korisnika kredita isplaćuje se 1092 KM. Ovaj iznos predstavlja iznos kredita umanjen za iznos troškova obrade kredita (administrativni trošak je 9%). Korisnik kredita dužan je vratiti fondaciji iznos kredita od 1200 KM. Administrativni trošak iznosi 108 KM, on iznosi 9% i izražava se kao EKS efektivna kamatna stopa. Nominalna kamatna stopa je 0%. Otplata kredita teče prema …“.

Nema sumnje da je ovaj kredit haram, jer su administrativni troškovi 9%, a administritivni troškovi ne smiju biti veći od 3% da bi bili halal. U ovom ugovoru kamata je veća nego kamata najmanjih kredita koje daju mnoge kamatne banke čija kamata bude oko 6% ili 7 %.

Prema tome, koji god kredit koji daje ova banka sa administrativnim troškom koji je veći od 3%, taj kredit je haram jer predstavlja skrivenu kamatu.

Ve billahi tefik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema smetnje u lajkovanju statusa javnih ličnosti od daija, učača rukje i slično. Naravno, uz poštovanje šerijatskih pravila komuniciranja suprotnih spolova ako do komunikacije dođe sa ciljem postavljanja pitanja i slično.

Zabrana o kojoj su šejhovi govorili se odnosi na privatne fejsbuke osoba koje nisu javne ličnosti i uzimanje u prijatelje suprotnih spolova, osoba koje jedne drugima nisu mahremi. To je zabranjeno kako bi se zatvorili putevi koji vode u fitnu i harame.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com