Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Biti slavan je jedan od dunjalučkih užitaka, a istovremeno bude i razlog dunjalučke patnje slavnih. Međutim, to što je nešto dunjalučki užitak to samo ga ne čini ga dozvoljenim ili zabranjenim u Islamu, nego je ibret da li je taj užitak zabranjen Kur'anom, Sunnetom, idžaom ili kijasom.

Pa je tako pijenje alkohola dunjalučki užitak ali je zabranjeno Kur'anom: “O vjernici, vino (alkohol) i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite”. (El-Maide, 90).

Takođe, zinaluk je dunjalučki užitak ali je zabranjen Kur'anom: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nur, 2)

Propis bavljenja pjevanjem

Da li je dozvoljeno biti pjevač zavisi od toga koje pjesme se pjevaju, je li to pjevanje uz muzičke instrumente, da li pjeva žena ili muškarac i ko sluša.
Dozvoljene pjesme bez pratnje muzičkih instrumenata su RADNE pjesme, SVADBENE pjesme, BAJRAMSKE pjesme, DŽIHADSKE pjesme, USPAVANKE i ZAHIDSKE (isposničke) pjesme. Dokaz da su dozvoljene je ono što prenose Buharija i Muslim u svojim Sahihima da su ashabi prilikom kopanja kanala u bitci na Hendeku pjevali ovu vrstu pjesme, s tim da su one dozvoljene pod uslovom da u njima nema opisa žena, pozivanje na pokvarenost i grijeh.

Zabranjene pjesme bez pratnje muzičkih instrumenata su NARICALJKE koje se pjevaju prilikom žaljenja za umrlim. Ova vrsta pjesama je zabranjena a dokaz za njihovu zabranu je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nije od nas ko se udara po licu, cijepa odjeću i nariče džahilijetskim naricanjem”.

Takođe, zabranjene su LJUBAVNE PJESME, tj. one u kojima se opisuje tijelo žene, njeno lice, stas, grljenje žene, ljubav, strast, poljubac, ljubavni sastanak i tome slično. Ovo su zabranjene pjesme koje su uglavnom danas raširene.

Pjesme sa muzičkim instrumentima se dijele na dvije vrste: prva – zabranjene: pjesme uz gitaru, frulu, klavir, violinu, tamburu, bubnjeve i slično. U ovo ulazi sva današnja muzika uz instrumente: narodna, zabavna, pop, rok i slično. A druga vrsta su dozvoljene: to je DEF (šupalj predmet zatvoren sa jedne strane kožom).

Def je dozvoljen uz ispunjenje tri šarta:

Prvi šart: da bude samo na svadbi zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Stvar koja je između halala i harama je udaranje u def i glas (pjevanje) u svadbi” (Prenosi ga Tirmizi, Nesai, Bejheki, Ahmed i Hakim. Kaže Albani da je hasen).

Drugi šart: da bude samo za žene bez muškaraca jer u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba to nisu radili muškarci (Ovo navodi šejhul-islam Ibn Tejmije u “Medžmu'ul-fetava” 11/565).

Treći šart: da u pjesmi ne bude širka i novotarija zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada su robinje pjevale negirao njihove riječi u pjesmi “A među nama je vjerovjesnik, zna šta će biti sutra” iz kojih se razumije da Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, zna gajb (bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Šuajb Arnaut i Albani).

Opći šerijatski stav o muzici je da je haram po Kur'anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba (uz gore spomenute detanje i razlike među pjesmama).

Dokaz iz Kur'ana su riječi Uzvišenig: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna”. (Lukman, 6)

Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.

Dokaz iz Sunneta je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …” (Bilježi ga Buharija u svom Sahihu u obliku T'alika, a hadis je vjerodostojan oko čega nema razilaženja kod stručnjaka hadisa). Ovaj hadis je šerijatski argument koji presuđuje po ovom pitanju, jer ohalaliti muzičke instrumente ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da je muzika haram.

Mustehab je ženama da se zabave na svadbi tako što će pjevati i udarati u def, bez drugih muzičkih instrumenata. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Granica između halala i harama je pjevanje uz def”. Bilježi ga Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a dobrim ga ocjenjuju Tirmizi i Albani. Udaranje u def je specifično samo za žene i nema nešto vjerodostojno prenešeno da su to radili muškarci.

Nije dozovljeno muškarcima slušanje pjesama koje pjevaju žene što se može zaključiti iz ajeta u kojem Uzvišeni Allah zabranjuje ženama da zavode muškarce uljepšavanjem svoga glasa.

Kaže Uzvišeni: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!” ( El-Ahzab, 32). Pa ako je ženi zabranjeno da u običnom govoru uljepšava glas kako ne bi pobudila strast kod muške strane onda je preče da to bude zabranjeno i veći grijeh ako se to isti radi kroz pjesmu i muziku. A ako bi neko prigovorio da se ajet odnosi samo na žene Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mufesiri se ne bi složili sa njim jer su složni na tome da taj propis nije specifičan samo za Poslanikove žene, jer su one uzor vjernicama u onome što je karakteristično za njih, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor za muškarce.

Prema tome, nema smetnje da muškarac pjeva dozovljene pjesme bez pratnje muzičkih instrumeneta (čak ni defa). Takođe, nema smetnje da žena pjeva dozvoljene pjesme pa čak i uz def uz šart da to bude među ženama u posebnim prilikama (poput bajrama, svadbe i slično).

Propis bavljenja voditeljskim poslom

A što se tiče bavljenja voditeljskim poslom, on je u osnovi dozvoljen, s tim da može biti zabranjen shodno da li je muško ili žensko voditelj i kakve emisije se vode. Pa ako je muškarac voditelj emisije koja je sama po sebi haram, poput muzičke emisije, ženske modne revije i slično, onda je i njemu haram da bude voditelj takvih emisija. Ženi je zabranjeno da bude voditelj u bilo kakvim prilikama ako su gledaoci muškarci pa makar bila islamski obućena i pokrivena maramom ali sa otkrivenim licem. Jer je muškarcima naređeno da obaraju pogled od žena ajetom i vjerodostojnim hadisima.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ovo pitanje sadrži u sebi nekoliko podpitanja koja je neophodno ukratko obraditi da bi se odgovorilo na glavno pitanje.

Propis životnog osiguranja

Životno osiguranje je jedan od oblika trgovačkog osiguranja na osobe. Nema razilaženja među savremenim učenjacima oko njegove zabranjenosti.

Poslovno osiguranje, a životno osiguranje jedan njegov oblik, je zabranjeno zbog šest stvari:

● Veliki rizik (tj. nepoznata završnica ugovora) kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio u vjerodostojnim hadisima. [Hadis bilježi Muslim (3808).]

● Poslovno osiguranje je jedan oblik kockanja, jer je zasnovan na opasnosti koja se nekad desi a nekad ne desi, pa time ulazi pod opću zabranu kocke: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (Prijevod značenja El-Ma'ide 90.)

● Ovo osiguranje u sebi sadrži obje vrste kamate, kamate zbog odgode i kamate zbog viška.

● Ovo je jedan oblik klađenja zbog rizika i opasnosti koji se nalaze u njemu, a klađenje je zabranjeno vjerodostojnim hadisima.

● Također u njemu je bespravno uzimanje tuđeg imetka, a da se zauzvrat ne dâ ništa, koje zabranjeno Kur'anom.

● Sadrži u sebi obavezivanje onim čime Šerijat ne obavezuje, jer osiguravajuće društvo nije uzrokovalo nezgodu da bi je ono moralo nadoknaditi, a sa druge strane uzima imetak od korisnika a da nije ništa uradilo za korisnika.

Prema tome, imetak koji se dobije od životnog osiguranja se u Islamu tretira kao haram imetak koji nije dozvoljeno da se uzme, niti posjeduje nego je obaveza riješiti se istog. Od ovog imetka koje se dobije od životnog osiguranja dozvoljeno je uzeti i zadržati kod sebe samo onoliko koliko je dato prilikom plaćanja rata (znači saberu se sve uplaćene rate tokom čitavog perioda) od strane korisnika osiguranja. A što pređe tu vrijednost uplaćivanja predstavlja haram imetak kojeg se korisnik osiguranja ili njegovi nasljednici moraju riješiti.

Propis nasljeđivanja haram imetka

Po velikoj većini učenjaka ovog Ummeta od hanefija (Hašijetu Ibn Abidin 5/104), malikija, šafija (El-Medžmua 9/428) i hanabila (El-Insaf 1/478) smrt neke osobe ne čini haram imetak koji je ona posjedovala čistim i dozvoljenim da se naslijedi. Po njima je obaveza da se taj haram imetak nakon smrti osobe u čijem je vlasništvu bio vrati pravom vlasniku od kojeg je na haram način uzet. A ako on nije poznat vlasnik tog imetka taj haram imetak treba udijeliti siromašnim muslimanima.

Propis nasljeđivanja

Po idžmau učenjaka ovog Ummeta muslimani su obavezni da imetak koji nasljeđuju od svojih umrlih dijele na način kako je to pojašnjeno u tri kur'anska ajeta sure En-Nisa. Pa tako oporuka ili vesijet umrlih u kojoj pojasne koliko i šta ostavljaju svojim nasljednicima koji ih po ova gore spomenuta tri ajeta obavezno nasljeđuju ta oporuka je ništavna i batil. Oporučiti se može u visini trećine imetka samo onima koji nisu obavezni nasljednici po kur'anskim ajetima.

Muslimanima nije dozvoljeno da nasljeđuju imetak po nasljednom zakonu država koje ne praktikuju šerijatsko pravo, pri čemu npr. sestre i majka nasljeđuju isti udio koliko i braća a što je oprečno nasljeđivanju po Šerijatu. Ova tema je veoma bitna i traži poseban prostor da bi se obratila što nije cilj ovog odgovora.

Na osnovu šerijatskog nasljeđivanja umrlog, ako ste ti i tvoja tetka jedini živi nasljednici tvog amidže, tj. ako on nema braće, drugih sestara, majke niti oca, onda po Šerijatu tebi pripada 50% nasljedstva a tvojoj tetki isto 50%, a što se vjerovatno poklapa sa onim kako bi naslijedili po zakonu države u kojoj živite. Naravno, ovo govorimo načelno, tj. ako je imetak koji se nasljeđuje halal a ne haram imetak.

Šta uraditi sa haram imetkom (kako ga se riješiti)

Ako neka osoba bude u situaciji da u njen posjed i vlasništvo dođe imetak koji je steknut na haram način, poput uzimanja kamate, zabranjene kupoprodaje, zabranjenog osiguranja (trgovačkog) i slično, nema razilaženja među učenjacima da je ona obavezna vratiti taj haram steknuti imetak njegovom vlasniku ako je poznat. A ako vlasnik ili porijeklo imetka koji je steknut na haram način nisu poznati, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje šta da se radi sa tim haram imetkom nakon što su složni da ga se treba riješiti. Pošto rješavanje tog imetka može imati nekoliko solucija i mogućnosti navešćemo svaki od njih sa kratkom analizom.

Prva solucija – da se taj haram imetak uzme i koristi kao da je halal imetak.

Nema razilaženja među učenjacima kao što je već rečeno da haram imetak uopćeno nije dozvoljeno koristiti.

Druga solucija – da se ostavi taj haram imetak (u ovom slučaju novčana premija osiguranja na život mimo onoga što je uplaćivano) strani koja ga daje (u ovom slučaju osiguravajućem društvu), da se ona koristi njime i da radi sa njim šta hoće.

Ova solucija ima jaku osnovu uzimajući u obzir to da muslimanu nije dozvoljeno da koristi haram imetak bez obzira šta će vlasnik tog imetka raditi sa njim. Međutim, problem u ovoj soluciji je što mi znamo da osiguravajuće društvo (ili banka i slično od kojih dolazi haram imetak) posluje na haram način a ostavljanjem tog haram imetka kojeg smo dobili, što mi time potpomažemo osiguravajuće društvo u njegovom poslovanjima na haram način. A

Uzvišeni nam zabranjuje da pomažemo nekoga u griješenju rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).

Treća solucija – da se uzme taj imetak a zatim da se bukvalno uništi.

Ovo nije dozvoljeno jer je zabranjeno upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Allah između ostalog što je navedeno: “… mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka”.

Četvrta solucija – da se uzme ovaj imetak i podijeli siromašnima, zaduženima ili za opće potrebe muslimana (gradnja puteva, mostova, bolnica i slično) ali bez toga da se očekuje nagrada od Allaha, dželle še'nuhu, nego samo sa ciljem rješavanja od haram imetka.

Peta solucija – da se uzme taj imetak i da se da nekome od koga je to osiguravajuće društvo uzela određeni imetak kao vid plaćanja rata pri čemu je istekao ugovor a korisnik osiguranja nije dobio protivuslugu. Naravno, ovde se misli na osobu koja nije znala da je osiguravanje u trgovačkim osiguranjima haram pa je to uradila a nakon toga se pokajala.

Nakon izloženih solucija, analize i komentara istih može se reći da su ove dvije zadnje solucije najbolji način kako da se čovjek u današnje vrijeme riješi haram imetka, s tim da četvrtu soluciju mnogi savremeni učenjaci izabiru kao najprihvatljiviju.

Prema tome, što se tiče konkretnog odgovora na tvoje pitanje on bi se sastojao u sljedećem:

– ti i tvoja tetka nasljeđujete tvog amidžu po pola ako nema drugih šerijatskih nasljednika.

– osiguravanje na život je zabranjeno oko čega nema razilaženja među savremenim učenjacima.

– vi kao nasljednici imate pravo da od dobijene novčane premije na životno osiguranje uzmete za sebe kao nasljedstvo samo onoliko koliko je tvoj amidža ukupno uplatio isplaćujući rate, a sva novac koji pređe tu vrijednost predstavlja haram imetak kojeg se trebate riješiti.

– taj haram imetak kojeg se trebate riješiti najispravnije i najbolje je da udijelite siromasima, zaduženim muslimanima ili za opće potrebe muslimana (izgradnja puteva, mostova i slično).

A što se tiče tvoje sestre, njoj je dozvoljeno dati od tog haram imetka jedino u slučaju ako je siromašna ili zadužena (daje joj se onoliko koliko je potrebno da vrati dug), a u protivnom nije joj dozvoljeno dati od tog haram imetka. Osim ako ti hoćeš da pomogneš i daš svojoj sestri novca od onog dijela koji je halal koji si naslijedio od svog amidže. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Nije dozvoljeno da uzmeš prezime od te žene odgajateljice, niti od bilo koga drugog čije je porijeklo poznato jer je zabranjeno bilo kome da pripisuje svoje porijeklo nekome drugom mimo njegovog stvarnog oca.

U vjerodostojnim hadisima je namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim. Pa tako u hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremi mjesto u Vatri”. Hadis je muttefekun alejhi (tj. bilježe ga Buharija i Muslim).

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi hadis u kojem je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr”. Hadis također bilježe Buharija i Muslim. A od S'ad ibn Ebi Vekksa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, se prenosi hadis u kojem stoji: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen”. Hadis je kao i prethodni muttefekun alejhi.

U osnovi vanbračno dijete se pripisuje po većini učenjaka njegovoj majci, tj. u savremenom dobu uzima njeno prezime, tako da ti zadržiš postojeće prezime sa šerijatske strane nema nikakve smetnje.

A shodno spomenutim okolnostima tvog slučaja, tebi je dozvoljeno da uradiš jednu od sljedeće tri stvari kako bi promjenio prezime:

Prvo: da tvoje novo prezime bude izvedene iz imena koja u sebi sadrže spoj između dvije riječi, prve rob a druge neko ime od imena Allaha, dželle še'nuhu, poput imena Abdullah, Abdulaziz ili Abdurrahman i slično. Pošto kod nas prezimena završavaju uglavnom na IĆ treba naći odgovarajuće ime na koje se može dodati IĆ. U primjerima koje sam naveo odgovara samo ime Abdurrahmanović, za razliku Abdullahić i Abdulazizović koja nisu uvriježena u praksi. Sa uzimanjem prezima na primjer Abdurrahmanović ti si svoje porijeklo pripisao nekome ko je rob Rahmana (Milostivog) u što ulazi tvoj otac, ma ko on bio. Ujedno je ovo i dokaz da je ovo dozvoljeno jer predstavlja izuzetak od gore spomenute zabrane.

Drugo: da tvoje prezime bude izvedeno iz mjesta u kom živiš ili iz kojeg potičeš, poput Fočak za onoga ko je iz Foče, Mostarac za onoga ko je iz Mostara, Sarajlić za onoga ko je iz Sarajeva, Zeničak za onoga ko je iz Zenice. Naravno, može to biti i neko manje mjesto, selo ili brdo, kraj, ravnica i tako dalje. Ovo izlazi iz zabrane jer se ti ovako ne pripisuješ nekoj osobi ili porodici, nego se pripisuješ sredini ili mjestu odakle potičeš ili živiš, što je izuzetak iz gore spomenute zabrane.

Treće: da tvoje prezime bude izvedeno iz zanimanja kojim se baviš, poput kožar – kožarić, ako se baviš kožarstvom, stolarić ili nedžarić ako se baviš stolarstvom, kovač ako se baviš kovanjem i tome slično. Naravno, i ovakav vid uzimanja prezimena izlazi iz zabrane jer se u suštini ne pripisuješ određenoj porodici nego zanimanju kojim se baviš. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam. Tačno je da su homoseksualci i lezbijke uzeli kao svoj simbol zastavu sa duginim bojama. A što se tiče propisa izrade ručnih radova po narudžbi heklanjem, pletenjem i slično, propis zavisi od stanja i okolnosti.

U osnovi nije dozvoljeno izrađivati bilo kakve ručne radove, crteže i slično sa duginim bojama sa ciljem upotrebaljavanja istog kao simbol homoseksualaca i lezbijki.

Jer sami homosekasualizam i lezbijstvo su haram po idžmau učenjaka, a uzimanje nekog simbola (poput dugine bije) za ono što je haram je takođe zabranjeno jer se time veliča i uzdiže ono što je po Šerijatu zabranjeno.

Ako su naručilac ručne izrade sa duginim bojama jedna od četiri osobe, onda je izrada istih zabranjena jer predstavlja potpomaganje u griješenju koje je zabranjeno kur'anskim ajetom.

Kaže Uzvišeni: „A nemojte se međusobno potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).

Te četiri osobe su:

– homoseksualac

– lezbijka

– osoba koja podržava i brani homoseksualizam i u tu svrhu želi imati ručnu izradu sa duginim bojama

– osoba koja nije ni homoseksualac (lezbijka) niti zagovornik i branilac istih ali hoće da ručnu izvedbu da, pokloni i slično nekome od njih zato što je to njihov simbol.

A ako naručilac nije nijedna od četiri gore spomenute osobe nego želi imati ručnu izvedbu sa duginim bojama iz drugih razloga i pobuda, onda nema smetnje da se takvima izrađuju ručne izrade sa duginim bojama. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Kjafirski praznici se mogu podijeliti u vjerske i nevjerske praznike.

Od vjerskih praznika su božić, uskrs, raznorazne slave i slično. A od nevjerskih su nova godina, 8. mart (dan kjafirskih žena), valentino (iako ima pagansko-kršćansko porijeklo) i slično.

Što se tiče odazivanja, obilježavanja i čestitanja kjafirskih vjerskih praznika, svejedno bio to božić, uskrs, slave i slično odgovor je u sljedećim redovima.

Čestitanje kjafirima njihove vjerske praznike, poput božića, uskrsa i slično, je zabranjeno oko čega nema razilaženja među učenjacima, kako prenosi Ibn Kajjim u svojoj knjizi „Ahkamu ehliz-zimme“.

Kaže Ibn Kajjim: „Čestitanje kjafirima njihova vjerska obilježja je zabranjeno na čemu su složni učenjaci. Poput toga da im čestita njihove praznike i post, pa im kaže: sretan vam praznik ili slično, iako sa ovim ne čini kufr ono je haram. To je poput toga da im čestita njihovo činjenje sedžde kipu, nego čak i veći grijeh i više prezreno kod Allaha od čestitanja kjafirima pijenje alkohola, ubijanja, zinaluka i slično. Mnogi ljudi kod kojih vjera nije na velikom nivou upadaju u slične stvari neznajući odvratnost tog djela. Onaj ko čestita nekome njegovo činjenje grijeha, novotarije ili kufra taj se izlaže Allahovoj mržnji i srdžbi“.

Čestitanje kjafirima njihovih praznika je haram jer u sebi sadrži potvrđivanje onog na čemu su od njihovih obilježja vjere i zadovoljstvo sa onim na čemu su od kufra. A muslimanu nije dozvoljeno da bude zadovoljan sa obilježejima kufra kao ni da čestita onima koji su na tome, jer Uzvišeni kaže: „Ako vi budete činili kufr, – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, da robovi Njegovi čine kufr, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni.“ (Ez-Zumer 7) i kaže Uzvišeni takođe: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide 3)

Iz ovih ajeta je jasno da Allah subhanehu nije zadovoljan da Njegovi robovi čine kufr, pa kako onda da mi budemo zadovoljni s njim time što ćemo kjafirima čestitati na njihovom kufru? A ako bi oni nama čestitali njihove praznike nije dozvoljeno da im potvrdno odgovorimo. Jer to nisu naši praznici, i jer su to praznici sa kojima Allah nije zadovoljan. I jer su ti praznici jedno od dvoga: novotarija u njihovoj vjeri, ili su propisani u njihovoj vjeri ali su derogirani sa Islamom sa kojim je Allah subhanehu poslao Svoga zadnjeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kaže Uzvišeni: „A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.“ (Ali Imran 85)

Takođe, nije dozvoljeno muslimanu da se odazove njihovom pozivu da prisustvuje ili učestvuje u bilo kakvim njihovim svečanostima tim povodom, jer je to gore od samog čestitanja. Tako isto nije dozvoljeno muslimanima da obilježavaju te praznike kojekakvim priredbama, prigodama ili gozbama. Pod ovo ulazi razmjenjivanje poklona, dijeljenje slatkiša, sahana zgotovljene hrane, prekidanje s poslom taj dan i tome slično (osim ako je radnik prinuđen i nema izbora).

Jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih“. Bilježi ga Ebu Davud i Imam Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Alevan.

Molim Uzvišenog Allaha da učini muslimane ponosne sa njihovom vjerom, da ih učvrsti na tome i pomogne ih protiv Allahovih neprijatelja. A Allah je jak i moćan. (pogledaj: Medžmu'u fetava Ibn ‘Usejmin 3/44)

A što se tiče proslavljanja nove godina (8. marta i valentina koji potpadaju pod isti propis), kao prvo ispravno je da to nije kršćanski ili neke druge vjere praznik nego je to “međunarodni” nevjerski praznik kojeg su u početku forsirali i proslavljali komunisti a poslije komunističke i slicijalističke države ili njihove partije u nesocijalističkim državama da bi zatim proslavljanje iste prevladalo skoro u čitavom svijetu.

Detaljnije o ovome se može poslušati na temu „Proslavljanje nove godine“ na linku: http://www.youtube.com/watch?v=g5M0PFjYpRE

A skraćen odgovor bi bio da proslavljanje nove godine i učestvovanje (i čestitanje) u istome potpada pod mes'elu oponašanja kjafira u adetima i običajima koji su specifični samo za njih.

Naime, nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je zabranjeno oponašanje kjafira u nevjerskim običajima koji su specifični samo za njih.

Ta zabrana se zasniva na gore spomenutom hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih“. Bilježi ga Ebu Davud i Imam Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Alevan.

Takođe, u hadisu kojeg bilježe imami Buharija i Muslim u svojim Sahihima, a prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Dovoljna su ova dva argumenta u zabrani proslavljanja, bilo kojeg oblika učestvovanja ili četitanja nove godine.Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com