Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prenosi se od Ebu Katade el-Ensarija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan o postu na dan Arefata, pa je rekao: „Iskupljuje prošlu i narednu godinu.“ I bio je upitan za post na dan Ašure, pa je rekao: „Iskupljuje prošlu godinu.“I bio je pitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „To je dan u kojem sam rođen, i dan u kojem sam poslan, ili dan u kojem mi je počela objaljivanje.“ Prenosi Muslim.

Sa ovim hadisom se dokazuje preporučenost posta dana Ašure.

O najbitnijim propisima vezanim za post dana Ašure, mudrosti posta tog dana, izmišljenim i slabim predajama o njemu, kao i šitsko-sufijskim novotarijama koje se rade na dan Ašure već sam prije pisao.

Pročitaj na ovom linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=578:dogaaji-i-obredi-dana-aure-izmeu-potvrenog-i-izmiljenog&catid=73:postramazan&Itemid=44

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prenosi se od Ebu Katade el-Ensarija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan o postu na dan Arefata, pa je rekao: „Iskupljuje prošlu i narednu godinu.“ I bio je upitan za post na dan Ašure, pa je rekao: „Iskupljuje prošlu godinu.“I bio je pitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „To je dan u kojem sam rođen, i dan u kojem sam poslan, ili dan u kojem mi je počela objaljivanje.“ Prenosi Muslim.

Sa ovim hadisom se dokazuje preporučenost posta dana Ašure.

O najbitnijim propisima vezanim za post dana Ašure, mudrosti posta tog dana, izmišljenim i slabim predajama o njemu, kao i šitsko-sufijskim novotarijama koje se rade na dan Ašure već sam prije pisao.

Pročitaj na ovom linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=578:dogaaji-i-obredi-dana-aure-izmeu-potvrenog-i-izmiljenog&catid=73:postramazan&Itemid=44

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Nije dozvoljeno oslanjanje na astronomske proračune u viđenju mlađaka.

Kaže Ibn Hadžer, rahimehullah: „U tome (određivanju mlađaka mjeseca Ramazana) se skupina vraća na astronomske proračune, a to su rafidije. Od nekih fakiha se prenosi da su se sa njima u tome složili.

Kaže el-Badži: ‘Idžma (konsenzus) Selefu-saliha je dokaz protiv njih.’

A kaže Ibn Bezize: ‘Taj stav je batil.'“ (Fethul-bari, 4/127)

Kaže Nevevi, rahimehullah: „Onaj ko kaže da se uzimaju asronomski proračuni, njegov stav se odbacuje zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dva Sahiha: ‘Mi smo nepismen ummet (u određivanju hidžretskog mjeseca), niti vršimo proračune niti pišemo, mjesec je ovako i ovako (pokazao je prstima 29 i 30)’. Ispravno je ono na čemu je džumhur (većina učenjaka) (tj. da se prati viđenje mlađaka), a sve mimo toga je pogrešno i odbacuje se zbog jasnih hadisa“. (El-Medžmu, 6/270).

Kaže ulema Stalne komisije za fetve (u Saudijskoj Arabiji): „Muslimanima je vadžib u određivanju početka i kraja posta (Ramazana) slijediti ono što im je Allah propisao jezikom Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, praćenje pojave mlađaka. A to je poput idžma (konsenzusa) učenjaka. A ko se suprostavi tome i osloni se na astronomske proračune, njegov stav je anormalan (neispravan) i na njega se ne oslanja“. (Fetava el-ledžnetu ed-daime, 10/107, pitanje broj 37667)

Kada se musliman nalazi u zemlji u kojoj se oslanjaju na astronomske proračune u praćenju mlađaka, ne treba da slijedi njihov stav jer je oprečan šerijatskom tekstu i idžmau učenjaka. Prenosi se od Ibn Nafie da on prenosi od Malika da je rekao o namjesniku koji se oslanja na astronomske proračune: „On nije uzor u tome niti se u tome slijedi“.

Komentator (malikijske) knjige „El-Mudevvene“ prenosi da je idžma učenjaka na tome. Kaže es-Subki u svojoj poslanici „El-Ilmu el-menšur“: „Kaže skupina malikija: Ako namjesnik smatra da treba pratiti proračune u određivanju mlađaka, pa tako postupi, ne treba ga slijediti jer je idžma selefa na suprotnom stavu“. (Medželletu Medžme'i el-fikh el-islami, 3/430)

U ovom slučaju: ili će se oslanjati na viđenje mlađaka u zemlji u kojoj se to radi, pa makar od strane islamskog vijeća ili centra ako je moguće, ili će se oslanjati na neke države koje prate viđenje mlađaka poput države dva Harema (Saudijske Arabije). Pogledaj fetvu broj 97750.

(Prijevod: dr. Zijad Ljakić)

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

عَنْ عَمَّارِ بْنِ يَاسِرٍ، رضي الله عنه، قَالَ: مَنْ صَامَ اَلْيَوْمَ اَلَّذِي يُشَكُّ فِيهِ فَقَدْ عَصَى أَبَا اَلْقَاسِمِ، صلى الله عليه وسلم

Prenosi se od Ammara ibn Jasira, radijallahu anhuma, da je rekao: „Ko posti sumnjivi dan (tj. 30. dan mjeseca Š'abana), neposlušan je Ebu Kasimu (Muhammedu), sallallahu alejhi ve sellem.“

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, a u „Musnedu“ imama Ahmeda je od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejme, Darekutni, Ibn Hibban i mnogi drugi.

Hadis je dokaz da je zabranjeno postiti sumnjivi dan. Sumnjivi dan je 30. dan mjeseca Ša'bana koji se upotpuni kada se 29. noći Ša'bana ne vidi mlađak Ramazana.

Došlo je u hadisu mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada ga (mlađak) vidite, postite, a kada ga (ponovo) vidite (na kraju Ramazana), mrsite se, a ako budete spriječeni da vidite (zbog oblaka i slično), upotpunite broj (dana) Ša'bana na trideset“.

Ovu zabranu posta sumnjivog dana (30. Ša'bana) podupire hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ne postite jedan ili dva dana prije nastupanja ramazana, osim čovjeka koji (inače) posti post, pa neka ga posti.'“

Iz ovih hadisa je takođe zaključuje da nije dozvoljeno određivati početak posta mjeseca Ramazana astronomskim proračunima, nego da je ibret u praćenju mlađaka.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Oko broja rekata teravih namaza je veliko razilaženje među učenjacima. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da broj rekata teravih namaza nije u šerijatskim tekstovima određen, nego u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata.

Sunnet i mustehab je klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza (shodno kako se dogovore džematlije) koji je prenešen od selefa (tj. onih 15 mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija. Ovo je stav imama Šafije, Ahmeda, Ibn Abdulberra, Ibn Tejmije, Sujutija i mnogih savremenih učanjaka.

Detaljnije o broju rekata teravih namaza pročitaj na ovom linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=257:broj-rekata-teravije-namaza&catid=35:namaz&Itemid=137

Onome ko klanja teravih namaz u džematu za imamom sunnet je da klanja do kraja teravije (sa vitretom) sa imamom.

Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu'ajb Arnaut i Albani u “Sahihul-džami'a” (1615).

Klanjanje teravih namaza u džematu je u osnovi mustehab po većini učenjaka, pa tako nema smetnje da klanjač napusti klanjanje teravije kada god hoće, nakon četvrtog, osmog ili 12-og rekata i slično.

Pogrešna je praksa stalno napuštanje teravije nakon osmog rekata sa uvjerenjem da je to sunnet oslanjajući se na hadise u kojima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao kijamu lejl 11 rekata, jer je ispravnije mišljenje učenjaka da teravija nema propisan i određen broj rekata.

Takođe, stalni izlazak nakon osmog rekata ezijeti ostale džematlije i narušava safove. Još ako se te osobe koje napuste teraviju nakon osmog rekata zadržavaju u džamiji ili dvorištu džamije podižući glas pri razgovoru, nema sumnje da je to loša praksa koju treba napustiti.

Međutim, nije ispravno tretirati novotarijom napuštanje teravije nakon osmog rekata. To ne može biti novotarija zbog sljedećeg:

1- jer se u svom ponašanju oslanjaju na hadis mutefekun alejhi, tj. oko čije vjerodostojnosti su se složili Buharija i Muslim:

Upitana je Aiša, radijallahu anha, kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu, pa je odgovorila da on nije klanjao ni u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. Opisujući njegov namaz ona kaže: “Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri”.

2- najvjerodostojnije što je preneseno od Omera, radijallahu anhu, oko klanjanja teravije je da je on naredio Ubej ibn K'abu da klanja 11 rekata:

Prenosi Imam Malik u svom Muvetteu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od ashaba Es-Saida ibn Jezida da je Omer naredio Ubejj ibn K'abu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da klanjaju teraviju 11 rekata. Ovaj rivajet takođe bilježe Bejheki i Ibn Ebi Šejbe. Ovo je najvjerodostojnije što je prenešeno od djela Omera, radijallahu anhu, po pitanju teravije. A rivajet u Muvettu od Jezid ibn Rumana da su ljudi u vremenu Omera, radijallahu anhu, klanjali teraviju 23 rekata je slab, jer je Jezid rođen poslije smrti Omera, radijallahu anhu.

3- jer je mnogo učenjaka na stavu da je teraviju propisano klanjati 11 (8+3) rekata:

Skupina učenjaka: imam Malik, Ibnul-Hummam (od hanefija), muhaddis El-Mu'allimi, Bin Baz i mnogi drugi, smatraju da je teraviju sunnet i najbolje klanjati 11 (8+3) rekata a dozvoljeno je i više od toga.

Šejh Albani smatra da je sunnet teraviju klanjati najviše 11 rekata i da nije dozvoljeno klanjati teraviju više od 11 rekata.

Kaže imam Sane'anai (autor “Subulus-selama”) da teravija ima najviše 11 rekata sa vitre-namazom i da je to sunnet, a klanjanje teravije 20 rekata na način na koji se klanja sa ustrajnošću na tome kod većine muslimana je novotarija.

Prema tome, kako može biti novotarija da se klanja teravija 8 rekata, ako se to zasniva na vjerodostojnom hadisu od Aiše, radijallahu anha, onome što je najvjerodostojnije preneseno od Omera, radijallahu anhu, kada je upostavio klanjanje teravije i ako je na tom stavu spomenuta skupina učenjaka?!

Rezime odgovora je da napuštanje teravije nakon osmog rekata nije novotarija, ali da je bolje klanjati teraviju do kraja za imamom zbog nagrade spomenute u hadisu i kako se ne bi ezijetili ostali klanjači i pravio nered.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ova mes'ela je poznata kao mes'ela et-tešrik, tj. propis spajanja dva ili više ibadeta (namaza ili posta) u jedan. Ovo pitanje ima razne oblike i vrste, a oko mnogih učenjaci uopćeno i ulema mezheba imaju podijeljeno mišljenje.

Uglavnom, po jednom stavu učenjaka (za koji smatram da je najbliži ispravnom) nije dozvoljeno niti ispravno spajati dva različita ibadeta koji su sami po sebi ciljani. Od toga je i ovo što je došlo u pitanju, tj. spajanje dobrovoljnog posta 6 dana Ševvala sa postom napaštanja propuštenih dana Ramazana, a koji je vadžib. Jer svaki od ove dvije vrste posta su sami po sebi ciljani. Čak iz hadisa, u kojem je došla propisanost posta 6 dana Ševvala došlo: „Ko posti Ramazan a zatim nakon njega (posti) šest dana Ševvala, kao da je postio cijelo vrijeme“ (Muslim), se razumije da post Ramazana (u što ulazi i napaštanje Ramazana) treba biti odvojena od posta ovih 6 dana u mjesecu Ševvalu.

Prema tome, nije ispravno spajati nijetom post 6 dana Ševvala sa napaštanjem Ramazana, a onaj ko to uradi nema nagradu za oboje nego mu se broji da je samo postio ono što je vadžib (tj. napaštanje Ramazana). A po nekim učenjacima nema nagradu ni za jedno ni za drugo, jer mu u osnovi nijet nije valjan.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com