Alejkumusselam.

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza poslije sabaha (farz namaza) sve dok Sunce ne izađe, i nema namaza poslije ikindije sve dok Sunce ne zađe”.

A u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, je došlo da on kaže : “Tri su vremena u kojima nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da klanjama i da ukopavamo njima svoje umrle: kada Sunce izlazi dok se ne podigne (na visinu koplja), kada je Sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi”.

Ova dva hadisa ukazuju na to da nije dozvoljeno klanjati opću nafilu nakon što se klanja farz sabaha pa sve dok Sunce ne izađe i podigne se na visinu jednog koplja. Takođe, nije dozvoljeno klanjati opću nafilu nakon što se klanja farza ikindije pa sve dok Sunce zađe. S tim da je dozvoljeno u svim ovim vremenima naklanjati propuštene farzove.

Takođe, dozvoljeno je, po ispravnom mišljenju učenjaka, da se u ovim vremenima klanjaju nafile koje se klanjaju sa povodom kao Tehijetul-mesdžid, namaz prilikom pomračenja Sunca i Mjeseca, dženaza namaz i slično. Hadisi ukazuju na zabranu ukopavanja umrlih u tri vremena: kada Sunce izlazi dok se ne podigne (na visinu koplja), kada je

Sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi.

Sa druge strane, bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: „ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikrullah (spominjao Allaha, zikrio, dovio) u svakom stanju“. To jest, to je činio stojeći, ležeći, kretajući se, jutrom, noću, danju, i tako dalje. Takođe, prenesene su dove i zikrovi koje je uči i na koje je podsticao da se uče i to zikrovi i dove pred spavanje, nakon buđenja, poslije sabaha, jutarnji zikr, u toku dana, večernji zikr, pri ulasku u kupatilo ili klozet, pri izlasku, …

A sve ovo ukazuje da je učenje dova, Kur'ana i zikrenje dozvoljeno u svim vremenima, a u određenim vremenima je mustehab.

Prema tome, zabrana je došla u spomenutim vremenima u pitanju ona se odnosi posebno za klanjanje opće nafile i ukopavanja umrlih, a ne zikrenja, dovljenja, učenja Kur'ana, pa čak i naklanjavanja farza i klanjanja nafila sa povodom. A ovo znači da tvoja praksa nema uporište u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Djeca su ukras i užitak dunjalučkog života.

Kaže Uzvišeni: „Imetak i sinovi su ukras dunjalučkog života“ (El-Kehf, 46).

Djeca su nešto najvrijednije svojim roditeljima, pa kako da dove protiv njih? Osnova je da roditelji dove da im Allah uputi djecu, da ih učini imamima bogobojaznih i slično.

Kaže Uzvišeni: „I oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas imamima bogobojaznih!” (Al-Furkan,74).

A što se tiče dovljenja protiv svoje djece, došla je zabrana istog u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu. U tom hadisu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne dovite protiv samih sebe, ne dovite protiv svoje djece, niti dovite protiv svog imetka, da se ne bi podudarilo vrijeme u kojem se dovi (od Allaha) pa da vam se usliša“.

Dova roditelja za hajr svog dijeta kao i dova roditelja da mu se zlo desi, ta dova je jedna od onih dova koje Allah uslišava.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i drugi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut ocijenili dobrim: „Tri dove se uslišavaju, u to nema sumnje: dova mazluma (onoga kome je učinjena nepravda), dova musafira i dova roditelja za svoje dijete“. A u rivajetu kod imama Ahmeda u Musnedu: „Dova roditelja protiv svoga djeteta“.

Velika je greška mnogih roditelja kada sebi dozvole da upućuju Allahu dovu protiv svoje djece kada se na njih naljute ili kada su im neposlušni i u sličnim prilikama. Umjesto toga oni trebaju da dove da ih Uzvišeni Allah uputi, da popravi njihovo stanje i slično.

Međutim, od Allahove milosti je da ne uslišava dovu roditelja protiv djece kada dove protiv njih u stanju srdžbe, ljutnje i bijesa.

Kaže Uzvišeni: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali“ (Junus, 11).

Kaže Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta: „Obaviještava nas Uzvišeni o Njegovoj blagosti i obzirnosti prema Svojim robovima, da im On ne uslišava dove kada dove protiv samih sebe, protiv svog imetka ili svoje djece kada su u stanju srdžbe i ljutnje. I da On zna da oni nemaju namjeru zla sa tim (dovama), te im se zbog toga i ne odaziva u ovim stanjima iz milosti i pažnje, kao što im se odaziva sa hajrom, bereketom i dobitkom kada dove za korist sebe, svog imetka ili svoje djece“ (Tefsir Ibn Kesir, 2/554). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

SAVJETI

1. – Zikrullah

“Dvije riječi lahke na jeziku teške na vagi a drage Milostivom: SUBHANELLAHI VE BI HAMDIHI (veličanstven neka je Allah i hvaljen je On), SUBHANELLAHILAZIM (veličanstven je Allah i Uzvišen)”.

2. – Abdest

“Ko abdesti pa kaže: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, otvoriće mu se osam dženetskih vrata ući će na koja god hoće”.

3 – Tevba

“Ko se pokaje prije nego što Sunce izađe sa Zapada Allah će mu oprostiti”.

4 – Odlazak u mesdžid

“Ko ode u mesdžid ili se vrati Allah mu pripremu u Džennetu mjesto kada god ode ili se vrati”.

5 – Misvak

“Da se ne bojim da ne bih otežao svom Ummetu naredio bih im da upotrebljavaju misvak (peru zube) prije svakog namaza”.

6 – Namaz

“Nema muslimana koji kada nastupi neki farz namaz pa upotpuni abdest, skrušenost i ruku'u a da mu taj namaz neće biti kefaret (otkup) za grijehe prije njega, ako nije uradio veliki grijeh, i cijelo vrijeme je tako”.

7 – Potvrđeni suneti

“Nema muslimana koji klanja svakog dana Uzvišenom Allahu dvanaest rekata dobrovoljnog namaza mimo farza a da mu Allah neće izgraditi kuću u Džennetu”.

8 – Dobročinstvo prema roditeljima

Kaže Ibn Mes'ud, radijallahu anhu: “Pitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koje djelo je najdraže Allahu, on je odgovorio: “Namaz u njegovo vrijeme”. Pitao sam: A zatim? “Dobročinstvo prema roditeljima”, reče on. Rekao sam: A zatim? “Džihad na Allahovom putu”, odgovori on”.

9 – Salavat na Poslanika, sallallahu alejhi vesellem.

“Ko donese na mene salavat Allah donese na njega deset salavata”.

10 – Post

“Tri dana posta svakog mjeseca je poput posta cijelog vremena”.

11 – Čitanje Kur'ana

“Čitajte Kur'an jer će se on na Sudnjem danu zauzimati za svoje učače”

12 – Sadaka

“Nema dana u kojem Allahovi robovi osvanu a da se dva meleka ne spuste, jedan od njih kaže: Allahu moj nadoknadi (imetak) onome koji dijeli, a kaže drugi: Allahu moj upropasti (imetak) onome koji ne udjeljuje”.

13 – Nazivanje selama

“Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom (muslimanom) više od tri noći, sretnu se pa se okrene ovaj i okrene onaj, a najbolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam”.

14 – Čuvanje jezika

“Ko vjeruje u Allah i Sudnji dan neka kaže dobro ili neka šuti”.

15 – Iskrenost

“Držite se iskrenosti, zaista iskrenost vodi u dobročinstvo i zaista dobročinstvo vodi u Džennet”.

16 – Ljubav u ime Allaha

“Zaista će Allah reći na Sudnjem danu: Gdje su oni koji su se međusobno voljeli u Moje ime, danas ću ih zakloniti u svoj hlad, dan kada nema hlada osim Moga hlada”.

17 – Posjeta bolesnika

“Ko posjeti bolesnika biće neprestano u Harfetu Dženneta”, rekoše: O Allahov Poslaniče, a šta je to Harfet Dženneta? A on odgovori: “Njegovi vrtovi”.

18 – Održavanje rodbinskih veza

“Ko voli da mu se poveća njegov rizk i da mu se produži njegov život neka održava rodbinske veze”.

19 – Skrivanje tuđih sramota

“Neće Allahov rob sakriti sramotu drugog Allahovog roba a da Allah neće sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu”.

20 – Lijep ahlak

“Zaista je najbolji od vas onaj ko je najljepšeg ahlaka”.

21 – Praćenje dženaze
“Ko prisustvuje dženazi sve dok se ne klanja ima jedan kirat, a ko prisustvuje sve dok se ne ukopa ima dva kirata”, upitaše: A šta su to dva kirata? On odgovori: “Poput dva ogromna brda”.

22 – Otklanjanje neprijatnosti sa puta

“Naišao je neki čovjek na granu na putu pa je rekao: Tako mi Allaha, skloniću ovo od muslimana da im ne smeta. Pa je uveden u Džennet”.

23 – Dova bratu muslimanu

“Ko dovi za svoga brata muslimana da niko ne zna, rekne melek koji je za njega zadužen: Amin i tebi isto”.

24 – Dava u Allahovu vjeru

“Ko poziva u Uputu ima nagradu poput nagrade onoga ko ga slijedi, a to neće umanjiti ništa od nagrade
onih koji ga slijede”.

25 – Naređivanje dobra i zabranjivanje munkera

“Ko od vas vidi neki munker neka ga otkloni svojom rukom, a ako ne može onda svojim jezikom, a ako i to ne može onda svojim srcem, a to je najslabiji vid imana”.

26 – Strpljenje

“Neće muslimana zadesiti umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti neprijatnost, niti tjeskoba, čak da ga trn ubode a da Allah neće time brisati njegove grijehe”.

27 – Musliman je brat muslimanu

“Musliman je brat muslimanu, ne čini mu zulum, ne ostavlja ga na cjedilu i ne omalovažava ga, takvaluk je ovde (i pokazivao je na svoja prsa tri puta): dovoljno je čovjeku zla da omalovažava svoga brata muslimana”.

28 – Hadž i umra

“Umra do umre je kefaret između njih dvije, a primljen hadž nema mu nagrade osim Dženneta”.

29 – Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je neki beduin pitao Poslanika, sallallahu aleji ve sellem: Kada će Sudnji dan. Pa mu je odgovorio: “Šta si ti za njega pripremio?” On mu reče: Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku”. On mu reče: “Ti si sa onim koga voliš”.

30 – Allah Kur'anom uzdiže jedne ljude a druge ponižava

“Zaista Allah sa ovom Knjigom uzdiže jedne ljude (koji je prihvate i slijede) a ponižava druge (koji je odbiju i okrenu se od nje)”.

Pripremio mr. Zijad Ljakic!

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovo pitanje se vraća na poznati hadis u tom kontekstu.

Naime, bilježe Tirmizi i Hakim od Selmana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija (mijenja) kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”. Tirmizi ga ocjenjuje dobrim iako u senedu hadisa ima slabosti i bliže je da je slab zbog slabosti ravija Muhammeda ibn Humjeda Er-Razija i Ebu Mevduda.

Takođe, hadis bilježe Ahmed, Ibn Hibban i Hakim od Sevban, radijallahu anhu, sa slabim dodatkom na kraju hadisa: „I zaista robu bude zabranjena opskrba zbog grijeha kojeg čini“. Hadis dobrim ocjenjuje šejh Albani na osnovu oba rivajeta od Selmana i Sevbana, radijallahu anhuma, a pojedinačno je oba hadisa ocijenio slabim. Dok hadis vjerodostojnim ocjenjuju Hakim, Zehebi i Sujuti, što je neprihvatljivo.

Značenje ovog hadisa potvrđuje ono što prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista dova koristi u onome što se desilo i u onome što se nije desilo, pa je na vama Allahovi robovi da dovite”. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim. Takođe šejh Albani ga ocjenjuje dobrim, iako je hadis slab zbog slabosti ravije Abdurrahmana El-Kurešija.

Uglavnom, tekst hadisa “Ne odbija (mijenja) kader osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo” je dobar na osnovu više rivajeta u kojima u svakom od njih pojedinačno ima slabosti.

Značenje hadisa

Učenjaci prilikom tumačenja hadisa “Ne odbija (mijenja) kader osim dova“ navode više tumačenja ovog hadisa, a koja se na kraju svode na dva ili tri tumačenja koja su samo na različit način i iz različitog ugla pojašnjena.

Kaže Muhammed El-Mubarekfuri u svom komentaru Tirmizijevog Sunena Tuhfetul-ahvezi (6/289) da se riječ kader u hadisu može tumačiti u stvarnom i prenesenom značenju, a u oba značenja dova u suštini ne mijenja Allahov kader.

Pa ako riječ kader tumačimo u prenesenom značenju, onda se pod kaderom (odredbom) misli na strah čovjeka da ga ne zadesi kakav musibet (belaj), pa se on čuva i pazi, a kada dovi, Allah otkloni od njega musibet.

Ovo tumačenje pojašnjava hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“. Hadis bilježi Tirmizi, i ocjenjuje ga dobrim, dok ga šejh Albani u većini svojih knjiga ocjenjuje slabim osim u jednoj knjizi, gdje kaže da je dobar. Takođe, Šu'ajb Abrnaut ga cjenjuje slabim.

Slično ovom tumačenju ono što bilježi Buharija u svom Sahihu od Omera, radijallahu anhu, da kada je čuo da se u Šamu pojavila kuga, naredio je da se vrate. Pa mu je rekao Ebu ‘Ubejde El-Džerrah, radijallahu anhu: „Zar bježiš od Allahove odredbe, o emire pravovjernih“? A on mu odgovori: „Kamo sreće da mi je to rekao neko drugi.Da, bježimo od Allahove odredbe prema Allahovoj odredbi“.

A ako tumačimo riječ kader (odredbu) u stvarnom značenju te riječi, onda se misli na lahko prihvatanje Allahove odredbe tako kao da se nije ni desilo ono što se desilo.

Ovo tumačenje podupire hadis od Ibn Omera, radijallahu anhu, kojeg bilježi Tirmizi u kojem je došlo: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“.

Kaže se: dova je poput štita a belaj (musibet) poput koplja, a kader nepoznata stvar koja je odavnina određena.

Kadi EL-Bejdavi i knjizi Tuhfetul-ebra (2/9) navodi tri tumačenja ovog hadisa:

Prvo tumačenje: da kader (odredba) dijeli na dvije vrste:

1- kader koji se ne odbija niti mijenja,

2- kader koji je vezan za nešto drugo (dovu, održavanje rodbinskih veza ili dobročinstvo), a to je da Allah odredi da će se nešto desiti ako ga ne promijeni neka druga stvar, pa ako se desi ta stvar ona promijeni početnu odredbu, a sve ovo je takođe od Allahove odredbe.

Slično ovome se prenosi u hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“. (izvor i ocjena hadisa je već spomenuta)

Drugo tumačenje: da se pod kaderom misli na musibete, belaje i fitne kojih se čovjek boji a čiji su se znaci pojavili, pa Allahova odredba bude da osoba koju Allah nadahne dovi pa bude sačuvana od toga. Pa tako biva kao da je dova ta koja je učinila da se ne desi ono što je čovjek očekivao da će se desiti.

Treće tumačenje: da dova ne mijenja kader, nego ga olakšava i umanjuje njegovu teškoću tako što osoba sabura (bude strpljiva), bude zadovoljna sa kaderom i vrati se Allahu.

A ovo je značenje hadisa koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“. Već je bilo govora o izvoru i ocjeni hadisa.

Abdulmuhsin El-‘Abbadu u svom komentaru Sunena Ebu Davuda kaže da hadis “Ne odbija (mijenja) kader osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo” ne ukazuje da se mijenja ono što je Levhi Mahfuzu, nego ukazuje da Allah odredi zaštitu od zla i odredi uzroke te zaštite. To jest, Allah otkloni od roba neko zlo, a to je određeno time što on učini razloga za to, a to je dova. Znači, dova je od kadera. Takođe, odredi da čovjeka duže živi i odredi da on uradi razlog za produženje njegovog života, a to je dobočinstvo i održavanje rodbinskih veza. Razlozi i posljedice su od Allahovog kadera.

Ovakvo tumačenje se kaže i za ono što je došlo u hadisu mutefekun alejhi: „Koga raduje da mu se poveća rizk i produži život, neka održava rodbinske veze“.

Rezime spomenutih tumačenja i značenja hadisa se mogu svesti na sljedeća tri:

Prvo tumačenje: da dova mijenja kader u prenesenom značenju, tj. da mijenja očekivani kader ili ono čega se čovjek boji da se desi, a ne da dova mijenja ono što je određeno u Levhi Mahfuzu.

Odnosno, dova je od kadera, ona je uzrok koji Allah odredi da čovjek učini i time promijeni kader koji bi bio drugačiji da nije dovio. Allah odredi da će se nešto desiti ako ga ne promijeni neki uzrok (poput dove), pa ako se desi taj uzrok (dova) on promijeni početnu odredbu, a sve ovo, i dova i „promjena“ kadera, je od Allahove odredbe.

Ovom tumačenju odgovara hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“.

Po ovom tumačenju hadis znači: Dova je od kadera i ona je uzrok sa kojim se mijenja očekivana sudbina.

Drugo tumačenje: da se pod kaderom misli na musibete, belaje i fitne kojih se čovjek boji a čiji su se znaci pojavili, pa Allahova odredba bude da osoba koju Allah nadahne dovi pa bude sačuvana od toga. Pa tako biva kao da je dova ta koja je učinila da se ne desi ono što je čovjek očekivao da će se desiti.

Po ovom tumačenju hadis znači: Ne mijenja musibete, belaje i fitne osim dova.

Treće tumačenje: da dova ne mijenja kader, nego ga olakšava i umanjuje njegovu teškoću tako što osoba sabura (bude strpljiva), bude zadovoljna sa kaderom i vrati se Allahu.

Ovom tumačenju odgovara hadis koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“.

Po ovom tumačenju hadis znači: Ne olakšava i ne umanjuje teškoću kadera osim dova.

Prema tome, ovo su tumačenja spomenutog hadisa i značenja mijenjanja kadera sa dovom. Na osnovu svega spomenutog konkretan odgovor na pitanje je da dova ne može izmijeniti sudbinu u doslovnom smislu izmjene kadera. Nema promjene Allahovom kaderu. Dova mijenja kader (sudbinu) u prenesenom značenju shodno kako su to učenjaci pojasnili.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Činiti ovu dovu nije dozvoljeno, jer ona u sebi sadrži prelaženje granice u dovljenju. A Uzvišeni Allah ne voli one koji prelaze granice: „Zaista On ne voli one koji prelaze granice“ (El-Bekare 190, El-E'araf 55, El-Maide 87).

Vid prelaženja granice u dovljenju u ovom slučaju se odnosi na traženje u dovi da se ne desi ono što je potvrđeno u šerijatskim tekstovima da će se desiti. Poput toga:

– da Allah ne kazni kjafira na ahiretu

– da kjafir ne bude vječno u Vatri

– da dovi Allahu da ga nikada ne iskuša ničim

– da dovi da ga Allah ne proživi

– da dovi da Allah nikoga od muslimana ne uvede u Vatru

– da dovi da ne bude Sudnjeg dana i slično.

Potvrđeno je u šerijatskim tekstovima da će Allah od Svog fadla i dobrote blagodariti muškarce u Džennetu sa hurijama.

Kaže Uzvišeni: „Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti“ (Ed-duhan 54). Svaki muškarac će u Džennetu imati dvije žene od hurija, kao što je došlo u dva Sahiha (Buharija i Muslim) o stanovnicima Dženneta da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svaki čovjek od njih će imati dvije žene od hurija“. Takođe, potvrđeno je da će svaki šehid (onaj ko pogine na bojnom polju u džihadu) u Džennetu imati 72 hurije.

Shodno tome, ako supruga dovi da njen muž u Džennetu nema hurija, ona dovi protiv onoga što je Allah već odredio i samim time ovo predstavlja prelaženje granica u dovi.

Ljubomora ili ljubav supruge prema mužu ne opravdava njeno opiranje i suprotstavljanje Allahovom kaderu.

Bitno je napomenuti muslimankama da u Džennetu neće biti ljubomore, tjeskobe, tugovanja, ljutnje ili gađenja zbog postojanja drugih žena kod njihovih muževa.

Nema ništa u Džennetu od onoga što je na dunjaluku osim zajedničkih imena. Osim toga muževi trebaju podsticati svoje supruge da ispune svoje vrijeme i misli djelima koja će ih voditi i uvesti u Džennet, a ne mislima ili radnjama koji ih samo mogu unazaditi na tom putu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje