Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Oko naplaćivanja hidžame učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Razlog ovog razilaženja je oprečnost i kontradiktornost hadisa koji govore o ovoj temi.

Rezime stavova učenjaka i argumentacija istih se sastoji u sljedećem:

Prvo mišljenje: dozvola naplaćivanja hidžame.

Ovo je stav većine učenjaka hanefijskog, malikijskg, šafijskog i hanbelijskog mezheba. Oni svoj stav dokazuju hadisom mutefekun alejhi (tj. kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je uradio hidžamu i platio hadždžamu (osobi koja radi hidžame) njegov rad“, a kod Buharije je dodatak u kojem je došlo: „A da je znao pokuđenost (plaćanja) ne bi mu platio“.

Takođe, kažu da je činjenje hidžame dozvoljena korisna djelatnost te je dozvoljeno i naplaćivanje te djelatnosti poput zidanja i šivenja. Ljudi imaju potrebu za hidžamom a ne mogu naći nekoga ko će je raditi dobrovoljno, zato je dozvoljeno plaćanje i naplaćivanje iste poput dojenja djeteta.

Drugo mišljenje: zabrana naplaćivanja hidžame, a ako mu se da nešto bez ugovora ili šartovanja dozvoljeno mu je uzeti s tim da ga koristi za hranu životinja ili održavanje svog alata, a nije mu dozvoljeno koristit za hranu.

Ovo je stav hanabila u drugom rivajetu od imama Ahmeda. Zabranu naplaćivanja dokazuju hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Rafie ibn Hadidža, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Cijena (kupoprodaja) psa je pogana (ogavna), plata prostitutke je pogana (ogavna), i zarada hadždžama (onog ko radi hidžamu) je pogana (ogavna)“.

Bilježi Nesai u svom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio naplaćivanje hadždžama, prodaju psa i naplaćivanje parenje mužijaka“. Vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i Šuajb Arnaut.

A dozvolu korištenja za hranu životinja dokazuju hadisom kojeg bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o zaradi hadždžama (onog koji radi hidžame), pa je rekao: „Nahrani svoju životinju“. Vjerodostonim ga ocjenjuje Šuajb Arnaut.

Treće mišljenje: pokuđenost naplaćivanja hodžame.

Dokazuju to spajanjem svih gore spomenutih hadisa, tj. hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, platio hadždžamu ukazuje na dozvolu, a ostali hadisi u kojima je došla zabrana se spuštaju na stepen pokuđenosti zbog prvog, a hadis u kojem je došlo da se zaradom nahrani stoka ukazuje da je u tu svrhu najpreće trošiti zaradu.

Stav najbliži ispravnom je treće mišljenje, a Allah zna najbolje.

Mnogi učenjaci koji su na stavu dozvole naplaćivanja hidžame, smatraju da je pokuđeno uzeti ovaj posao kao zanimanje zbog spomenutih hadisa i zbog toga što ova profesija u sebi sadrži poniženje i mizernost.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Rješenje tvog problema i sličnih se sastoji u razmujevanju i sprovođenju tri stvari:

Prva – grijeh koji se počini u prisili ili maloljetništvu.

To što ti se desilo u djetinjstvu, prisilni homoseksualni odnos, s obzirom da si bio prisiljavan na to i da si bio maloljetan, ti u tome nemaš nikakvog grijeha kod Allaha, subhanehu ve te'ala.
Na ovo ukazuju mnogi šerijatski tekstovi.

U hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah oprostio mom Ummetu ono što se uradi greškom, iz zaborava i u prisili“. Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki i Darekutni. Vjerodostojnim i prihvatljivim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn Hazm, Zehebi, Nevevi i Ibn Hadžer, Ahmed Šakir, Albani i Šuajb Arnaut.

Takođe, prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Podignuto je pero od trojice: spavača dok se ne probudi, dječaka dok ne odraste (postane punoljetan) i lude osobe dok joj se ne vrati pamet. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Nesai, Ahmed i Hakim. Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Albani i Šuajb Arnaut, a Dobrim Tirmizi.

Prema tome, za ovaj musibet koji ti se desio ne optužuj samog sebe i ne opterećuj se time.

Druga – propis samozadovoljavanja i gledanja harama

Samozadovoljavanje nije dozvoljeno jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je podsticao omladinu na ženidbu nije uputio na samozadovoljavanje (onanisanje) onu omladinu koja nije u stanju da se oženi, a da je u tome bilo hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe ili posta.

U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita”.

Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.

Takođe Uzvišeni Allah kada govori o osobinama mu'mina koji će biti spašeni kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze.

Pa kaže Uzvišeni: “I koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu'minun 5-7).

Prema tome Allah, subhanehu ve te'ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog. Ova dva šerijatska teksta su dovoljni argumenti zabrane samozadovoljavanja i onanisanja uz pomoć ruke ili nekih drugih pomagala. Ova zabrana se odnosi i na ženu i na muškarce. Na ovom stavu je ogromna većina učenjaka ovog Ummeta.

A od onih učenjaka od kojih se prenosi dozvola, kod većine njih se misli na dozvolu u nuždi, tj. bojazni da se upadne u zinaluk. A neznatan dio učenjaka od kojih se prenosi uopštena dozvola ili pokuđenost, u njihovom stavu nema ibreta jer je oprečan gore spomenutom ajetu i hadisu.

Gledanje harama, poput pornografije, porno filmova, porno gey-filmova i slično, je zabranjeno Kitabom i Sunetom.

Kaže Uzvišeni: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade“ (En-Nur, 30).

Prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni.

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okeni svoj pogled”. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima oko zabrane homoseksualizma i zabrane gledanja u muško tijelo sa strašću kao što se gleda žena koja je halal.

Treća – kako se sačuvati od upadanja u te grijehe samozadovoljavanja i gledanja harama

Prenosi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ubrzo će biti najbolji imetak muslimana stado ovaca sa kojim obilazi vrhove brada i najniže doline bježeći sa vjerom od fitni“. Imam Buharija je naslovio poglavlje sa ovim hadisom: „Poglavlje: Od vjere je bježanje od fitni“.

Hadis ukazuje da je muslimanu propisano da bježi i udaljava se od onoga što će ga odvesti u fitnu, tj. što će izložiti njegovu vjeru iskušenju i upadanju u zabranjene stvari.

U kontekstu ovog propisa, od najbitnijih stvari koje pomažu u čuvanju od upadanja u harame su sljedeće stvari:

1- Udaljavanje od svega što odvodi u ove grijehe samozadovoljavanja i gledanja porno gey-filmova, kao i svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili muškaraca.
Ako se to ne može drugačije postiči osim da ukineš TV, interent, korištenje kompjutera uopće i slično, onda se riješi tih aparata kao bi prekinuo bilo koju mogućnost da upadneš u te grijehe.

2- Izbjegavanje susreta sa osobama i odlaska na mjesta koja podsjećaju na te grijehe.

3- Druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,

4- Umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti.

5- Rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga filozofije i bauka.

6- Bavljenje sportom, vježbanjem i sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu.

Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom, svejedno bila ona normalna (tj. prema osobama suprotnog spola) ili devijantna (prema osobama istog spola).

Takođe, ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Vinska kiselina je bijela kristalna supstanca koja spada u organske kiseline.

U prirodi se nalazi u mnogim biljkama kao što su grožđe, banane i tamarindi, i takođe je jedna od glavnih kiselina koje se nalaze u vinu. Dodaje se drugim supstancama kako bi se dobio kiseo ukus, ili se koristi kao antioksidans.

U nižim dozama je neškodljiva i uključena je u sastav raznih vrsta hrane, naročito slatkiša koji imaju kiseo ukus.

Nalazi primjenu i kao aditiv u hrani i koristi se kao antioksidant, a tartarati se koriste kao aditivi koji služe kao antioksidanti ili emulgatori.

Prema tome, vinska kiselina nije alkohol nego kiselina koja se nalazi u mnogim biljkama, a dodaje se drugim supstancama između ostalog kako bi dobilo kiseo ukus, poput kolaća.

Tako da nema smetnje u konzumiranju hrane koja u sebi sadrži vinsku kiselinu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Esselamu alejk.

Od općih adaba ispravnog dovljenja a ujedno i od razloga primanja dove koje bi trebao da poznaje svaki musliman je sljedeće:
– da prije početka dove zahvali Allahu, dželle še'nuhu, a zatim donese salavat i selam na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput toga da se kaže: ELHAMDULILLAHI RABBIL ALEMIN VESSALATU VESSELAMU ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽMEIN,
– da sve što dovi ponavlja po tri puta,
– da nastoji uputiti dovu u vremenima i mjestima za koje je došlo u šerijatskim tekstovima da Allah, dželle še'nuhu, na tim mjestima i u tim vremenima prije uslišava dovu nego na drugim mjestima, poput dovljenja na sedždi, između ezana i ikameta, dova musafira, u zadnjoj trećini noći, na Arefatu i slično,
– da ne dovi ono u čemu je kidanje rodbinskih veza i što je samo po sebi grijeh, kao i da se kloni onoga što sprečava uslišavanje dove, poput toga da mu je hrana, puče i odjeća haram,
– da završi dovu takođe sa zahvalom Allahu, dželle še'nuhu, i salavatom i selamom na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Sve spomenuto je zasnovano na vjerodostojnim šerijatskim argumentima čije navođenje bi uzelo mnogo prostora.

Ko primijeni ove adabe dovljenja uz iskrenost u dovljenju nadati je se da će osjetiti slast i užitak u dovi, da će čak pustitit suze. A da bi pobudio kod sebe osjećanja skrušenosti i poniznosti pred Allahom, dželle še'nuhu, jedan od najboljih načina je da na početku dove prilikom izražavanja zahvalnosti Allahu dželle še'nuhu, navodi Njegove osobine sa kojim će osjetiti Njegovu veličinu i moć i svoju malenkost i poniznost.

A što se tiče tvojih riječi da Allah zna tvoje potrebe i da zna prije nego što doviš šta hoćeš, ove riječi mogu imati pogrešno značenja. Poput značenja koje zagovaraju neki filozofi i sufije od muslimana da nema fajde u dovi jer Allah, dželle še'nuhu, zna šta ćemo doviti i već je prije toga odredio šta će se sve desiti. Ovo tumačenje je pogrešno iz sljedećih razloga:

Prvo – što nam je Allah, dželle še'nuhu, naredio da dovimo, i obećao da će nam se odazvati, pa kaže: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati!” (Gafir, 60).
Drugo – pojasnio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se Allah, dželle še'nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja

rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.

Treće – da je samo upućivanje dove jedan od najvećih ibadeta, te ko uputi dovu nekom drugom mimo Allaha postaje mušrik. Kaže Uzvišeni: “Gospodar vaš je rekao: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi” (Gafir, 60). Ovo je samo po sebi dovoljno da musliman što više dovi jer čineći ovaj ibadet Uzvišenom on ima ogromnu nagrada pa makar mu Allah, dželle še'nuhu, ne uslišao tu dovu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Učenje zikrova poslije namaza nije vadžib nego sunnet, oni se uče nakon predavanja selama farz namaza a prije klanjanja suneta (ako ih ima poslije farza). Na ovo što je kazano jasno ukazuju vjerodostojni hadisi. U Buharijinom Sahihu se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da se u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ljudi završavali propisane namaze zikrilo sa podignutim glasom, i rekao je: “Znao bih da su završili (namaz) sa time (zikrom) kada bi ga čuo”.

Takođe, od nedvosmislenih hadisa koji presuđuju po ovom pitanju su:

Hadis od K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu, koji bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Riječi (zikrovi) koje se izgovore na kraju svakog propisanog namaza neće iznevjeriti onoga koji ih izgovara: 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 34 puta ALLAHU EKBER”.

Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svakog propisanog namaza govorio: “LA ILLAHE VAHDEHU LA ŠERIKE LEH ….”

Prema tome, u oba hadisa je jasno naznačeno da se ovi zikrovi izgovaraju nakon “propisanog namaza”.

Zato je većina učenjaka, kako prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (3/80) sve ostale rivajete u kojima je spomenut opći izraz “poslije svakog namaza” ograničila sa ovim što je došlo u hadisu K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu.

A što se tiče zikra poslije nafile ili suneta, skupina učenjaka je na stavu da se ne uči ništa jer se prenešeni zikrovi odnose samo na farz namaze, dok druga skupina smatra da nema smetnje da se određeni zikrovi prouče i nakon suneta i nafile.

Kada je šejh Bin Baz upitan da li se zikri sa prenešenim zikrovima samo poslije farza ili može i poslije suneta, odgovorio je da se svi zikrovi uče poslije farzova osim što se nakon predavanja selama na kraju suneta i nafila izgovori sljedeće: 3 PUTA ESTAGFIRULLAH, ALLAHUMME ENTE ESSELAMU VE MINKE ESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A ovo je preneseno u vjerodostojnom hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu gdje je on kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam nakon namaza izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH …”. Znači, u hadisu nisu spomenuti propisani namazi niti nafile namazi, pa tako obuhvata i jedne i druge. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com