Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
PROPIS ULAGANJA (BIZNISA) NA BERZI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Bavljenje kupoprodajom (trgovinom) na berzi je dozvoljen kada se ispune općepoznati i prihvaćeni šartovi trgovine kod islamskih pravnika. Neki šartovi su vezani za prodavača iviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Bavljenje kupoprodajom (trgovinom) na berzi je dozvoljen kada se ispune općepoznati i prihvaćeni šartovi trgovine kod islamskih pravnika.
Neki šartovi su vezani za prodavača i kupca, a neki za robu i novac sa kojima se trguje.
Šartovi vezani za prodavača i kupca su:
Prvi – da se kupoprodaja vrši uz dobrovoljni pristanak prodavača i kupca.
Ako je jedan od njih dvojice bespravno prisiljen na kupoprodaju njihova trgovina je batil (ništavna).
Drugi – da su obojica (i prodavač i kupac) osobe kojima je šerijatski dozvoljeno da raspolažu imetkom, tj. da su slobodni, punoljetni i pametni. Kupoprodaja dječaka (do 7 godina), budale (glupaka ili maloumnika), lude osobe i roba bez dozvole njegovog vlasnika je neispravna i nevalidna. Izuzetak ovome su sitne stvari, poput kupovine hljeba (kruha) i slično.
Treći – da obojica vlasnici (ili da opunomoćeni od vlasnika) onoga sa čime posluju (kupac novca a prodavač robe). U protivnom njihova trgovina nije dozvoljena.
Šartovi vezani za robu i novac sa kojima se trguje su:
Prvi – da je roba od stvari koje su Šerijatom dozvoljene da se koriste. Nije dozvoljeno trgovanje alkoholom, drogom, svinjetinom, muzičkim instrumentima, strvinom i slično.
Drugi – da je robu i novac moguće preuzeti prilikom kupoprodaje ili nakon nje. Nije ispravna prodaja otete robe, odbjegle životinje i slično, jer ih nije moguće preuzeti.
Treći – da su količina i vrsta robe koja se kupuje i novca sa kojim se plaća poznati i precizno utvrđeni i dogovoreni. Nije ispravna prodaja robe koju kupac nije vidio ili koja nije poznata opisom ili primjerkom.
Za sve navedene šartove postoje jasni šerijatski argumneti čije naviđenje nije predmet ovog pitanja.
Prema tome, bilo koja kupoprodaja, svejedno bilo u trgovinama, berzama ili preko interneta, koja ispuni navedene šarte ona je šerijatski valjana, a u protivnom nije ispravna.
Promjena ili kupovina druge valute
Da bi bilo dozvoljeno mijenjati (ili kupovanje) valute jednu za drugu (poput dolara sa eurima) potrebno je da se ispuni samo jedan šart, a to je da mijenjanje ili kupovanje bude iz ruke u ruku.
U hadisu Ubadete ibn Samita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „… A kada su vrste imetka (misli se na: zlato, srebro, dolare, dinare, eure i slično) različite, prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku“.
Plaćanje kupljene robe preko banke u kon.markama, koje službenik odmah na licu mjesta pretvori u dolare (ili eure) shodno valutnom kursu tog dana šerijatski, potpada pod dozvoljenu promjenu jedne valute u drugu. Prema tome, u takvom plaćanju preko banke nema šerijatske zapreke.
Sporni vidovi kupoprodaja preko interenta
Ono našto treba upozoriti su dva sporna vida bavljenja trgovinom preko interneta (vjerovatno ovih spornih načina ima više, ali ovo je ono što je za sada došlo do mene):
Prvi je: KUPOVINA ZLATA I SREBRA PREKO INTERNETA
O tome sam detaljnije govorio na ovom linku:
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=634:kupovina-zlata-i-srebra-preko-interneta&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
Drugi je: PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE.
O tome sam detaljnije govorio u odgovorima na pitanja pod sljedećim linkovima:
ONLINE PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=786:-online-prodaja-robe-koja-se-ne-posjeduje&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE PUTEM INTERNET SHOPA
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=387:prodaja-robe-koja-se-ne-posjeduje-putem-internet-shopa&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
KUPOVINA ROBE KOJU TRGOVAC NE POSJEDUJE
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=383:kupovina-robe-koju-trgovac-ne-posjeduje&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
Prema tome, ako tvoje ulaganje na berzi ispunjava gore spomenute šartove kuporodaje, i ako ne prodaješ ono što ne posjeduješ, nema smetnje da se baviš kupoprodajom na berzi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKORIŠTENJE KREMA KOJE SADRŽE ALKOHOL
Odgovor na ovo se vraća na pitanje da li je alkohol čist ili nečist, pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se koriste kreme koje u sebi sadrže alkohol i obrnuto ako je obrnuto. Oko čistoće alkohola, svejedno bio on medicinski ili obični, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Osnov u stvarima je dviše
Odgovor na ovo se vraća na pitanje da li je alkohol čist ili nečist, pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se koriste kreme koje u sebi sadrže alkohol i obrnuto ako je obrnuto.
Oko čistoće alkohola, svejedno bio on medicinski ili obični, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Osnov u stvarima je da su čiste sve dok nam ne dođe validan šerijarski dokaz da je nešto nečisto. Oni koji dokazuju nečistoću alkohola time što je alkohol zabranjen to nije ispravno, jer nije sve što je zabranjeno nečisto. Takođe, dokazivanje nečistoće alkohola sa ajetom: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su nečistoća, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide 90), je slabo jer se ovdje misli na nečistoću u prenesenom značenju zbog toga što su kocka i strelice za gatanje same po sebi čiste. Iako su na stavu da je alkohol nečist četiri mezheba ispravno je ono na čemu su Lejs ibn S'ad, Rebi'atu Er-R'ej, El-Muzeni (učenik Šafije), čejh Albani i Ibn ‘Usejmin, da je alkohol čist jer nema dokaza da je nečist.
Prema tome, dozvoljeno je da se koriste kreme koje u sebi sadrže alkohol, a Alah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeLIJEČENJE ALKOHOLOM STAVLJANJEM OBLOGA
Alejkumusselam, Što se tiče liječenja sa alkoholom, postoji razlika između upotrebljavanja alkohola za liječenje kojeg ljudi koriste za piće, bilo da je to vino, konjak, rakija ili slično, i između lijekova koji u sebi sadrže određeni procenat alkohola. A na ovo zadnje pitanje se ne odnosi pa neće nviše
Alejkumusselam,
Što se tiče liječenja sa alkoholom, postoji razlika između upotrebljavanja alkohola za liječenje kojeg ljudi koriste za piće, bilo da je to vino, konjak, rakija ili slično, i između lijekova koji u sebi sadrže određeni procenat alkohola. A na ovo zadnje pitanje se ne odnosi pa neće ni biti govora o njemu.
A što se tiče liječenja sa alkoholom, po tom pitanju nam je došao direktan šerijatski tekst. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Tarik ibn Suvejd, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vinu (alkoholu) pa mu je zabranio ili mu je rekao da ne voli i mrzi da ga pravi (proizvodi). Pa mu je Tarik rekao da ga samo pravi radi lijeka, a on mu na to odgovori: “Zaista on (alkohol) nije lijek nego bolest”. Ovaj hadis u svojoj općoj formi obuhvata unutrašnje liječenje sa alkoholom pri čemu se unosi alkohol u organizam i vanjsko liječenje pri čemu se bolesnik liječi sa spoljašnje strane tijela oblaganjem i slično.
Kaže Nevevi u svom komentaru Sahiha Muslima (6/483): “U ovom hadisu je jasan tekst da alkohol nije lijek, pa je zabranjeno liječenje sa njim jer on nije lijek …”.
Takođe, ovo opće značenje upotrebe alkohola za unutrašnje i vanjsko liječenje potvrđuju drugi vjerodostojan hadis u kojem je došla zabrana liječenja sa onim što je zabranjeno. Naime, bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullah ibn Mes'uda da je rekao za opojno piće: “Zaista Allah u onome što vam je zabranio nije ga učinio vašim lijekom”. Prenose se iste ove riječi od Ummu Selleme, radijallahu anha, da ih je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod Bejhekija, Ibn Hibbana i Taberija.
A što se tiče upotrebljavanja alkohola za dezinfekciju rana i slično, savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, manja skupina zabranjuje dok velika većina dozvoljava. A najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je dozvola upotrebe alkohola za dezinfekciju i slično tome jer to ne ulazi u zabranjeno liječenje sa alkoholom.
Prema tome, nema razlike između unutrašnje ili vanjske upotrebe alkohola pri liječenju, oboje je zabranjeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeALKOHOL U KEFIRU – NJEGOVA UPOTREBA JE HALAL ILI HARAM
Alejkumusselam. Što se tiče prehrambenih namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola, veoma je bitno napraviti razliku između dvije vrste ovakvih namirnica. Prva vrsta prehrambenih namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola su one koje su nastale, napravljene ili se spreme tako da se u njih nviše
Alejkumusselam.
Što se tiče prehrambenih namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola, veoma je bitno napraviti razliku između dvije vrste ovakvih namirnica.
Prva vrsta prehrambenih namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola su one koje su nastale, napravljene ili se spreme tako da se u njih ne dodaje alkoholno piće u njegovom opojnom prirodnom tečnom stanju, svejedno koje vrste i doze bilo. To jest, procenat alkohola u tim namirnicama je nastao prirodnom fermentacijom ili vrenjem tokom nastajanja, pravljenja ili pripremanja te namirnice. A način utvrđivanja postojanja procenta alkohola u toj nekoj dotičnoj namirnici je ustvari hemijska analiza a ne saznanje da je toj namirnici dodat prirodni tečni alkohol koji opija u velikoj količini.
Druga vrsta prehrambenih namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola su one kojima je dodat prirodni tečni alkohol koji opija u velikim količinama poput etanola, vina, votke, rakije, ruma i tome slično. Primjer takvih namirnica su neke vrste čokolada, sladoleda i gaziranih pića.
Ono što je zajedničko za obje vrste namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola je da konzumiranje tih namirnica sa dozom alkohola koje imaju u sebi ne opijaju čovjeka. Ali se postavlja pitanje da li postoji razlika u dozvoli konzumiranja i jedne i druge vrste namirnica koje u sebi sadrže procenat alkohola.
Odgovor na ovo pitanje je sljedeći:
Prvu vrstu prehrambenih namirnica (gore spomenutu) je dozvoljeno koristiti jer se zabrana pijenja alkohola odnosi na alkoholna pića (u tečnom obliku) a ne na namirnice koje u sebi prirodno sadrže određeni procenat alkohola za koji mi znamo jedino na osnovu hemijske analize istih. Sa druge strane, vrlo je mnogo namirnica (poput kruha) pa čak i plodova (poput kore narandže) koji u sebi sadrže procenat alkohola, a što znači da bi zabrana konzumiranja istih, za koju nema dokaza u šerijatskim tekstovima, odvela u nelagodnost i veliku teškoću.
Drugu vrstu prehrambenih namirnica (tj. onih kojima je pridodat alkohol u svom prirodnom tečnom stanju) je zabranjeno koristiti bez obzira koliko mal procenat alkohola bio dodat u te namirnice. A dokaz da je zabranjeno jesti ovu vrstu namirnica je hadis koji se prenosi od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što opija u velikim količinama haram je u malim količinama”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed, a dobrim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban i Ibn Hadžer a vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut. Prema tome, hadis ukazuje na zabranu konzumiranja alkohola čak i u malim količinama ako taj isti alkohol opija u velikim količinama, a to je slučaj sa namirnicama kojima je pridodata određena manja količina opojnog alkohola.
A što se tiče kefira, on spada u prvu vrstu prehrambenih namirnica, tj. u one namirnice kojima nije pridodat opojni alkohol, te nema nikakve smetnje sa šerijatske strane da se on konzumira. A da je ovo tačno, odnosno da se prilikom pravljenja kefira njemu ne dodaje opojni tečni alkohol, na to ukazuju opisi nastanka kefira kao što je došlo na mnogim webstranicama. Kao na primjer na starnici wikipedija je došlo sljedeće (http://bs.wikipedia.org/wiki/Kefir): “Mliječni kefir nastaje tako što se u kravlje, ovčije ili kozje mlijeko stave grumenčići kefira, simbioze od bakterija mliječne kiseline, streptokoka, mikrokoka i gljivica i tako ostave jedan do dva dana. Pri tome se mlijeko fermentira. Optimalna temperatura je od 10 °C do 25 °C. Sadržaj alkohola može varirati od 0,2 do maksimalno 2 stepena. Masti i proteini odgovaraju sastavu mlijeka koje se koristi. Takav kremasti napitak ima kiselkast ukus”. Takođe, na drugoj stranici (http://argentumcompendium.org/Dodaciprehrani/Kefir/tabid/97/Default.aspx) pod naslovom “Kefir i mliječni proizvodi” je došlo sljedeće: “Sastav kefira dosta ovisi o mlijeku koje se koristi, međutim zanimljivo je da može imati i do 2% alkohola. Međutim u prosjeku kefir koji se ostavi da fermentira jedan dan što je i više no dovoljno nema niti 1% alkohola. Sama zrnca kefira za vrijeme fermentacije rastu i udvostruče se otprilike svaka dva tjedna”. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJE LI SAHIBU UZUR ONAJ KO IMA RANU NA POLNOM ORGANU?
Alejkumusselam. Sahibu uzur je osoba kojoj zbog bolesti, ranjavanja ili slično nekontrolisano izlazi iz prirodnih otvora (ili drugih dijelova tijela) izmet, mokrača ili nešto drugo što kvari abdest (krv, gnoj ili sukrvica) shodno razilaženju učenjaka šta kvari abdest. A s obzirom da je kod tebe ranaviše
Alejkumusselam.
Sahibu uzur je osoba kojoj zbog bolesti, ranjavanja ili slično nekontrolisano izlazi iz prirodnih otvora (ili drugih dijelova tijela) izmet, mokrača ili nešto drugo što kvari abdest (krv, gnoj ili sukrvica) shodno razilaženju učenjaka šta kvari abdest.
A s obzirom da je kod tebe rana na polnom organu i da krv izlazi samo kada mokriš (tako se razumije iz pitanja), ti nisi sahibu uzur. Nisi sahibu uzur iz dva razloga, prvo – jer po ispravnom stavu učenjaka ljudska krv nije nečista niti izlazak krvi (bilo u velikim ili malim količinama) kvari abdest jer za to nema validnog dokaza. Drugo – jer kod tebe izlazak krvi nije nekontrolisan i neprestan nego se dešava prilikom mokrenja.
A što se tiče uzimanja mesha od strane sagibu uzra, nema razlike između njega i onih koji nisu sahibu uzur u dozvoli (olakšici) uzimanja mesha. Osim što je sahibu uzuru propisano uzeti abdest za svaki farz namaz, odnosno za svako namasko vrijeme pet farz namaza, iako se po ovom pitanju učenjaci razilaze. Takođe, za sahibu uzura važe isti šartovi i propisi uzimanja mesha po pitanju trajanja mesha i onoga čime se kvari kao i za one koji nisu sahibu uzur.
A što se tiče nečistoće ljudske krvi, nema razilaženja među učenjacima da je krv hajza i nifasa nečista a oko ljudske krvi mimo ovoga učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Učenjaci četiri mezheba su na stavu da je ljuska krva nečista dok su učenjaci Ševkani, Albani, Ibn Usejmin i mnogi drugi na stavu da je ljudska krva čista.
Za prvi stav učenjaka nema validnog dokaza sa kojim se može dokazivati nečistoća krvi. Dok su dokazi učenjaka drugog stava da je osnova u stvarima da su čiste sve dok nemamo dokaz da je nešto nečisto. Takođe, imamo dokaze da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, naređivao pranje krvi hajza a nema dokaza da je naređivao pranje obične krvi pored mnoštva primjera i prilika u kojima se navodi da je ashabima tekla krv iz tijela u bitkama pa su u takvom stanju klanjali ili da su radili hidžamu i slično.
Neki učenjaci koji su na stavu da je ljuska krv u osnovi čista kažu da se iz toga izuzima krv koja izlazi na dva prirodna otvora, tj. da je ona nečista jer se miješa sa nečistoćom unutar dva prirodna otvora. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUZGAJANJE I KORIŠTENJE GLISTA KAO MAMACA ZA RIBOLOVA
Alejkumusselam. Odgovor na ovo pitanje se vraća na pitanje propisa lovljenja sa živim životinjama kao mamcima. Naime, dozvoljena je upotreba živih životinja kao mamaca i sredstva za lov ribe, poput glista, manjih ribica i slično. Ovo se opravdava time što je uopće dozvoljeno korištenje i upotreba živiše
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje se vraća na pitanje propisa lovljenja sa živim životinjama kao mamcima.
Naime, dozvoljena je upotreba živih životinja kao mamaca i sredstva za lov ribe, poput glista, manjih ribica i slično. Ovo se opravdava time što je uopće dozvoljeno korištenje i upotreba životinja na bilo koji način ako je cilj njihove upotrebe šerijatski dozvoljen i opravdan.
Dokaz za ovo su ajeti koji ukazuju da sve što je stvoreno na ovom svijetu od životinja i biljaka da je to Uzvišeni Allah stvorio radi čovjeka da bi ih čovjek koristio, od njih uzimao pouku i da bi mu bile iskušenje kako će se ponašati prema njima, za razliku od samog čovjeka kojeg je Uzvišeni stvorio da bi mu ibadet činio.
Kaže Uzvišeni: “On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…” (El-Bekare, 29).
Takođe u drugom ajetu: “I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega…” (El-Džasije, 13).
A od stvari koje je Uzvišeni stvorio radi čovjeka i potčinio ih njemu je svakako korištenje životinja i njihova upotreba u svemu što čovjek od njih ima koristi pod šartom da ta upotreba nije oprečna šerijatskim principima.
Pa samim tim što ribolovci ne koriste te žive životinje radi igre, njihovog kažnjavanja ili kao ciljeve pri gađanju i slično, nego sa ciljem lovljenja ribe radi jela ili uzgoja tih vrsta, onda nema šerijatske smetnje i zapreke da se upotrebljavaju kao mamci za lov.
Iz ove dozvole se izuzimaju životinje za koje je došlo u šerijatskim tekostovima da ih je zabranjeno ubijati, poput korištenja žabe za ribolov. Jer je u vjerodostojnom hadisu prenešena zabrana ubijanja žaba.
Prema tome, nema smetnje da se gliste uzgajaju, koriste i prodaju kao mamci za ribolov. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKADA JE OBAVEZA DJECU OSUNETITI
Alejkumusselam. Oko vremena sunećenja nije ništa vjerodostojno prenešeno, zbog toga učenjaci imaju podijeljeno mišljenje po tom pitanju. Kada je upitan imam Ahmed o vremenu sunećenja odgovorio je: "O tome nisam čuo ništa". A kaže Ibnul-Munzir: "Oko vremena sunećenja nema hadisa na kojeg bi se mogloviše
Alejkumusselam.
Oko vremena sunećenja nije ništa vjerodostojno prenešeno, zbog toga učenjaci imaju podijeljeno mišljenje po tom pitanju.
Kada je upitan imam Ahmed o vremenu sunećenja odgovorio je: “O tome nisam čuo ništa”.
A kaže Ibnul-Munzir: “Oko vremena sunećenja nema hadisa na kojeg bi se moglo vratiti niti sunneta po kojem se radi”.
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ibrahim, alejhisselam, se osunetio u (u rivajetu: nakon) osamdestoj godini života u mjestu Kudum”.
Neki učenjaci kažu da je najbolje da se sunećenje izvrši u djetinjastvu jer u tom periodu je najmanje bolno za dijete, te da bi dijete odraslo u potpunom tjelesnom stanju.
Kaže imam Nevevi u “El-Medžmu” (1/351): “Mustehab je staratelju da osuneti dijete u njegovoj mladosti jer je to najblaže za dijete”.
Bilježi Bejheki u svom Sunenu od Džabira, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu laejhi ve sellem, zaklao akiku Hasanu i Husejnu i osunetio ih sedmog dana.
Međutim, sened ovog hadisa je slab kao što su to pojasnili šejh Albani i ostali, te ovaj hadis ne može biti argument po ovom pitanju.
A što se tiče vremena kada je vadžib da se dijete osuneti, po tom pitanju se prenose otprilike neka tri mišljenja: prvo – da je obavezan nakon punoljetnosti da se osuneti, drugo – prije nego što postane punoljetan i treće – kada god hoće, ali da je najbolje prije punoljetnosti.
Prvo mišljenje, da je sunećenje obavezno nakon punoljetnosti, je stav šafijskog mezheba, kao što prenosi imam Nevevi, a dokazuju ga time što uopćeno šerijatske obaveze ne počinju prije punoljetnosti pa tako i sunećenje.
Drugo mišljenje, da je sunećenje vadžib prije nastupanja punoljetnosti, zastupa između ostalih i Ibnul-Kajjim, s tim da je obaveza staratelja da izvrši sunećenje a ne samog djeteta. On dokazuje ovo mišljenje time što je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavezao očeve da naređuju svojoj djeci da klanjaju od sedme godine a da ih uderaju od njihove desete godine ako ostavljaju namaz (kao što je prenešeno u hadisu mutefekun alejhi), pa kaže kako se može opravdati njihovo nesunećenje sve dok ne postanu punoljetni. Međutim, ovome se može prigovoriti da je ogromna razlika između obaveze namaza i obaveze sunećenja te da je kijasenje (analogija-upoređivanje) jednog na druga potpada pod tzv. kijas sa razlikom, tj. da ove dvije stvari (namaz i sunećenje) imaju mnogo različitih karakteristika zbog čega je neispravno upoređivati jednu sa drugom.
Od Ibn Tejmije se prenosi (El-Fetav el-kubra, 1/275) da je bio na trećem stavu, tj. da je muslimanu dozovljeno da se suneti kad god hoće a da bi trebao da se osuneti kada se približi godinama punoljetnosti, kao što je to bio običaj Arapa, tako da kada već postane punoljetan bude osunećen.
Nema sumnje da je najbolje i najbezbolnije za dijete da ga staratelj osuneti u djetinjstvu odmah nakon rođenja, s tim da nema dokaza da je to sunnet niti vadžib. A musliman postaje obavezan da se osuneti kada postanepunoljetan jer sa punoljetnošću postaje obavezan da radi i većinu ostalih šerijatskih obaveza, a da je musliman obavezan osunetiti se prije punoljetnosti za to nema dokaza. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeISPIRANJE USTA VODOM KOJA SADRŽI ALKOHOL
Alejkumusselam. Odgovor na ovo se vraća na pitanje da li je alkohol čist ili nečist, pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se usta ispiraju sa nečistoćom i obrnuto ako je obrnuto. Oko čistoće alkohola, svejedno bio on medicinski ili obični, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Osnov u stvarima jviše
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo se vraća na pitanje da li je alkohol čist ili nečist, pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se usta ispiraju sa nečistoćom i obrnuto ako je obrnuto.
Oko čistoće alkohola, svejedno bio on medicinski ili obični, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Osnov u stvarima je da su čiste sve dok nam ne dođe validan dokaz da je nešto nečisto.
Oni koji dokazuju nečistoću alkohola time što je alkohol zabranjen to nije ispravno, jer nije sve što je zabranjeno nečisto.
Takođe, dokazivanje nečistoće alkohola sa ajetom: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su nečistoća, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide 90), je slabo jer se ovdje misli na nečistoću u prenesenom značenju zbog toga što su kocka i strelice za gatanje same po sebi čiste.
Iako su na stavu da je alkohol nečist četiri mezheba ispravno je ono na čemu su Lejs ibn S'ad, Rebi'atu Er-R'ej, El-Muzeni (učenik Šeafije), šejh Albani i Ibn ‘Usejmin, da je alkohol čist jer nema dokaza da je nečist.
Znači, što se tiče čistoće alkohola nema smetnje da se koristi u vodici za ispiranje usta.
Međutim, ovo pitanje se takođe vraća se na pitanje zabrane pijenja alkohola oko čije zabrane nema razilaženja među učenjacima i što je općepoznato svakom muslimanu.
Ono što je sporno je to da ispiranje usta sa tekućinom koja u sebi sadrži alkohol vodi u mogućnost da se proguta nekoliko kapi te tekućine a to bi značilo da vidi u mogućnost da se popije malo alkohola. A došlo je u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesa'i, Ibn Madže, Ahmed i ostali koji se prenosi od osmorice ashaba u kojem Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ono što opije u velikim količinama haram je i u malim”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Ibn Hibban, Albani, Šuajb Arnaut i mnogi drugi. Prema tome, hadis zabranjuje pijenje alkohola i u veoma malim količinama.
Zato dolazimo do zaključka da je ispiranje usta sa tekućinom koja u sebi sadrži alkohol haram jer ono vodi u haram, tj. da se popije nekoliko kapi alkohola što je zabranjeno po tekstu gore spomenutog hadisa, a ono što vodi u haram je haram. Dokaz da je ovo zabranjeno je općeprihvaćeno fikhsko pravilo “seddu zera'ia”, tj. zatvaranje puteva koji vode u haram. Fiksko pravilo glasi: “sve ono što vodi u haram je haram”.
Jer ispiranje usta sa tom tekućinom vodi u mogućnost da se popije alkohol što je haram, a ono što vodi u haram je takođe haram.
Prema tome, nije dozvoljeno koristiti vodicu za ispiranje usta koja sadrži alkohol jer to vodi u haram, tj. pijenje nekoliko kapi alkohola. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS LIJEČENJA SA MLIJEKOM DOMAĆIH MAGARACA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Propis upotrebe magarečeg mlijeka uopćeno a za liječenje posebno se po većini učenjaka vraća na propis jedenja magarečeg mesa. Naime, meso domaćih magaraca je u početku Islama bilo dozvoljeno što je trajalo do bitke na Hajberu kada ga je zabranio Allahovviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Propis upotrebe magarečeg mlijeka uopćeno a za liječenje posebno se po većini učenjaka vraća na propis jedenja magarečeg mesa.
Naime, meso domaćih magaraca je u početku Islama bilo dozvoljeno što je trajalo do bitke na Hajberu kada ga je zabranio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, da je rekao: „Na dan Hajbera zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, meso domaćih magaraca, a dao olakšicu u (konzumiranju) mesu konja“.
Takođe, u hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) se prenosi od Ebu Sa'lebeta, radijallahu anhu, da je rekao: „Zabranio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, meso domaćih magaraca“.
Hanbelijski učenjak Ibn Kudame prenosi da je većina učenjaka na stavu da je meso domaćih magaraca zabranjeno. Kaže: „Većina učenjaka smatra da je meso domaćih magaraca zabranjeno.
Kaže Ahmed: Petnaest ashaba (drugova) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ga (maso domaćih magaraca) je preziralo. Kaže Ibn Abdulberr: Nema razilaženja među ulemom muslimana danas oko njegove zabrane“. (El-Mugni, 9/324).
Zatim Ibn Kudame navodi da je većina učenjaka na zabrani konzumiranja mlijeka domaćih magaraca, jer ako je njihovo meso zabranjeno onda je i mlijeko pošto nema razlike u tome dvome.
Kaže Ibn Kudame: „Mlijeko domaćih magaraca je zabranjeno po većini učenjaka.
Dok (učenjaci) ‘Ata’, Tavus i Zuhri daju u tome (njegovom konzumiranju) olakšicu. A prvo je ispravnije, jer je propis mlijeka (isti kao i) propis mesa“ (El-Mugni, 9/325).
A što se tiče upotrebe magarečeg miljeka za liječenje, to se vraća na pitanje mes'elu liječenja sa onim što je haram kozumirati (jesti ili piti).
Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Tarik ibn Suvejd, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vinu (alkoholu) pa mu je zabranio ili mu je rekao da ne voli i mrzi da ga pravi (proizvodi). Pa mu je Tarik rekao da ga samo pravi radi lijeka, a on mu na to odgovori: “Zaista on (alkohol) nije lijek nego bolest”.
Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullah ibn Mes'uda da je rekao za opojno piće: “Zaista Allah ono što vam je zabranio nije ga učinio vašim lijekom”. Prenose se iste ove riječi od Ummu Selleme, radijallahu anha, da ih je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod Bejhekija, Ibn Hibbana i Taberija.
Ibnul-Kajjim je u svojoj poznatoj knjizi „Zadul-me'ad“ (4/156) je pisao o liječenju sa onim što je zabranjeno te je naveo argumente sa šerijatske i razumske strane koji ukazuju na zabranu istog.
Kaže Ibn Kudame u svojoj knjizi El-Mugni (9/338): „Nije dozvoljeno liječenje sa onim što je zabranjeno poput mlijeka magarice i mesa (životinja) zabranjenih, niti je dozvoljeno pijenje alkohola radi liječenja“, a zatim je naveo gore spomenute hadise.
U fetvi Stalne komisije za fetve u Saudijskoj arabiji (25/31) je došlo: „Nije dozvoljeno liječenje sa pijenjem mlijeka domaćih magarica“. Potpisnici fetve su Abdulaziz bin Baz, Abdurezzak Afifi, Abdullah Gudejan i Abdullah Ku'ud.
Prema tome, nije dozvoljeno koristiti magareče mlijeko za liječenje kao ni prodavanje onoga što je haram. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
PROPIS JEDENJA RIBA I DRUGIH MORSKIH ŽIVOTINJA (stavovi mezheba)
Alejkumusselam. Složni su učenjaci da životinje koje žive na kopnu ako uginu, tj. ne budu šerijatski zaklane, svejedno bile od onih koje je u osnovi dozvoljeno jesti ili od onih koje nije, da je njihovo meso haram jesti. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: "Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje..više
Alejkumusselam.
Složni su učenjaci da životinje koje žive na kopnu ako uginu, tj. ne budu šerijatski zaklane, svejedno bile od onih koje je u osnovi dozvoljeno jesti ili od onih koje nije, da je njihovo meso haram jesti. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje…” (El-Maide, 3).
A životinje koje žive i na kopnu i u vodi, poput kornjača, krokodila i slično, pošto one imaju poseban status učenjaci imaju podijeljeno mišljenje jer je nejasnoća oko toga da li se one pripisuju morskim životinjama i imaju njihov status ili se pripisuju kopnenim životinjama i potpadaju pod njihove propise, tj. da li se one šerijatski kolju ili ne.
Složni su učenjaci da morske životinje nije obaveza šerijatski klati nego se jedu kao uginule.
Oko uginulih morskih i riječnih životinja učenjaci imaju podijeljeno mišljenje shodno vrsti tih životinja.
Životinje koje borave u moru se mogu podijeliti na dvije vrste: ribe i sve ostale životinje.
Ribe
Što se tiče ribe one se takođe dijele na dvije vrste shodno načinu njihovog umiranja:
Prva vrsta – su uginule ribe koje se umrle tako što ih je neko izvadio iz vode. Nema razilaženja među učenjacima oko ove vrste uginulih riba da je njihovo meso dozvoljeno.
Druga vrsta – su uginule ribe koje same uginu i koje plutaju vodom bez da ih je neko izvadio iz vode. Oko ove vrste ribe, koja je umrla na ovakav način, postoji razilaženje među islamskim pravnicima o dozvoli jedenja njihovog mesa na dva mišljenja.
Prvo mišljenje da su te ribe dozvoljene na čemu je džumhur učenjaka a između ostalih tri mezheba, malikijski, šafijski i hanbelijski . Ovu dozvolu dokazuju sljedećim dokazima:
Prvo – riječima Uzvišenog: “Dozvoljava vam se morski ulov i njegova hrana” (El-Maide, 96), a prenosi se od Ibn Abbasa i grupe ashaba, radijallahu anhum, da su rekli: Ulov je ono što vi ulovite a njegova hrana je ono što more samo izbaci.
Drugo – opće značenje hadisa koji govori o moru a koji glasi: “Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme, Albani i ostali.
Treće – dugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je more izbacilo velikog kita na kojeg je naišla muslimanska izvidnica koju je predvodio Ebu Ubejde Džerrah, radijallahu anhu, pa su oni jeli njegovo meso i ponijeli sa sobom. Pa kada su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su ga o tome, a on ih je podržao u njihovom postupku rekavši im: “To je rizk kojeg vam je Allah izbacio iz mora, imate li nešto od njegovog mesa pa da i nas nahranite”. Kaže imam Nevevi: “U ovom hadisu je dokaz dozvole jedenja svih uginulih morskih životinja, svejedno da li su umrle same od sebe ili prilikom lova” (Šerh Muslim 13/84).
Drugo mišljenje je pokuđenost jedenja uginulih riba koje plutaju po vodi. Ovo je stav hanefijskog mezheba i mišljenja Hasana El-Basrija, Tavusa i Ibn Sirina.
Oni svoj stav dokazuju sa dva dokaza:
Prvi – općim značenjem riječi Uzvišenog: “Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje…” (El-Maide, 3), a uginula životinja koja pluta po vodi ne izlazi iz značenja uginule životinje i strvine. Ovome se može prigovoriti da dokazi Kur'ana i Sunneta jasno upućuju da se iz zabrane strvine izuzima uginula riba i uginule životinje u vodi.
Drugi dokaz – hadis kojeg bilježi Ebu Davud od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što izbaci more ili što ostane nakon povlačenja vode to jedite, a ono što umre u moru i pluta po njemu to nemojte jesti”. Pa kažu da ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu jedenja uginule ribe koja pluta po vodi. Hadis je slab što navode skoro svi učenjaci hadisa, zato kaže imam Nevevi da su učenjaci hadisa složni da je ovaj hadis slab.
Nakon izloženih mišljenja i argumenata sa kojima se podupiru ovi stavovi, nema sumnje da je stav džumhura, tj. da su sve uginule ribe u vodi svejedno na koji način uginule dozvoljene, odabrano mišljenje.
Morske životinje mimo riba
A oko ostalih životinja koje žive u vodi mimo riba učenjaci, takođe imaju podijeljeno mišljenje na dva stava:
Prvo mišljenje je dozvola svih vrsta morskih životinja izuzev nekih vrsta, poput morskog psa i slično oko kojih zastupnici ovog stava imaju podijeljeno mišljenje, neki ih zabranjuju a neki dozvoljavaju. Svoj stav dokazuju sljedećim dokazima koji su skoro potpuno isti kao u prethodnoj mes'eli:
Prvi – riječima Uzvišenog: “Dozvoljava vam se morski ulov i njegova hrana” (El-Maide, 96), a kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je “njegova hrana” ono što ugine u moru. Što znači da su sve morske životinje koje uginu u moru dozvoljene za jesti.
Drugi – opće značenje hadisa koji govori o moru a koji glasi: “Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme, Albani i ostali. A nije nam došlo u drugim šerijatskim tekstovima da se nešto izuzima iz ove opće dozvole.
Treći – dugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je more izbacilo velikog kita na kojeg je naišla muslimanska izvidnica koju je predvodio Ebu Ubejde Džerrah, radijallahu anhu, pa su oni jeli njegovo meso i ponijeli sa sobom. Pa kada su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su ga o tome, a on ih je podržao u njihovom postupku rekavši im: “To je rizk kojeg vam je Allah izbacio iz mora, imate li nešto od njegovog mesa pa da i nas nahranite”. Kaže imam Nevevi: “U ovom hadisu je dokaz dozvole jedenja svih uginulih morskih životinja, svejedno da li su umrle same od sebe ili prilikom lova” (Šerh Muslim 13/84).
Četvrti – riječi Ebu Bekra, radijallahu anhu, koje bilježi Darekutni i Bejheki: “Svaka životinja koja umre u moru Allah, dželle še'nuhu, vam je šerijatski zaklao”.
Drugo mišljenje je da su dozvoljene samo uginule ribe mimo drugih morskih životinja. Na ovom stavu je hanefijski mezheb i ovo je jedan od dva mišljenja Šafije. Oni svoj stav dokazuju sljedećim dokazima:
Prvi – općim značenjem riječi Uzvišenog: “Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje…” (El-Maide, 3), a od ove opće zabrane jedenje strvine, tj. uginulih životinja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izuzeo ribu.
Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dozvoljene su nam dvije vrste strvina i dvije vrste krvi, a što se tiče strvina to su skakavci i kit, a što se tiče krvi to su slezena i jetra (tj. krv koja ostane u njima)”. Hadis bilježe Ahmed i Ibn Madže. Međutim, ovakvom dokazivanju se može prigovoriti sa dvije strane:
Prvo – što je iz opće zabrane jedenja strvine izuzeto sve ono što ugine u moru bilo to riba ili neka druga životinja kao što je došlo u hadisu “Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje”,
drugo – što je hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji navode slab jer je u njegovom senedu Abdurrahman ibn Zejd a njegovi hadisi su ostavljeni. Ovaj hadis slabim su ocijenili imam Ahmed, Bejheki, Ibn Hadžer i mnogi drugi. Istina je da postoji drugi rivajet istog hadisa kojeg bilježi Darekutni s tim da je on mevkuf, tj. da su to riječi Ibn Omera, radijallahu anhu, a ne riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugi – riječi Uzvišenog: “Koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti” (El-E'araf, 157). Pa kažu da su morske životinje mimo ribe ružne i ogavne od kojih se zdrava ljudska priroda gnuša, a sve što je ružno i ogavno je zabranjeno. Ovome se može prigovoriti da se ne može reći za sve životinje koje žive u moru mimo ribe da su ružne i ogavne a da za takvo nešto nema dokaza.
Treći – hadis koji se prenosi od Abdurrahmana ibn Osmana u kojem je došlo da je ljekar pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o žabi da od nje pravi lijek, pa je zabranio da se ona ubija. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut. Kažu da je sa ovim hadisom zabranjena jedna od vodenih životinja koja nije riba. Na ovo se može prigovoriti da je dokazivanje zabrane morskih životinja mimo ribe ovim dokazom neprihvatljivo. Prvo, što sama žaba nije čista vodena životinja nego na boravi i na kopnu i u vodi a kod hanefija je vodena životinja ona koja se rodi u vodi i živi u njoj. Drugo, da najviše što se može dokazivati ovim hadisom je zabrana ubijanja žabe.
Odabrano mišljenje je stav džumhura, tj. dozvola svih morskih životinja pa čak i morskog psa, zbog snage argumenata sa kojima dokazuju svoj stav, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje