Pored hajza i nifasa, druge stvari koje mogu prekinuti post su one koje ispunjavaju sljedeće uslove:
a) ako neko zna da nešto kvari post, a nije nenormalan;
b) ako je svjestan šta čini i nije zaboravio da je postač;
c) ako on to čini iz slobodne volje i nije na to primoran.
Među stvarima koje kvare post su djela u kojima isticanje tjelesnih tvari, kao u slučaju spolnog odnosa, povraćanja, mensa, hidžama (puštanja krvi), kao i dijela unošenja tvari kao što je jelo i piće. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/148). Među stvarima koje prekidaju post su i one koje se računaju kao jelo i piće, kao što su lijekovi koji se piju, infuzija, primanje krvi. Inekcije koje se daju a nije im svrha zamjene hrane ili vode, kao na primjer pencilin ili insulin, vakcine, ne kvare post, bez obzira da li se daju u vene ili mišiće. (Fataawa Ibn Ibraaheem, 4/189). Ali da bi se bilo na sigurnijoj strani, bolje ih je uzimati naveče.
Dijaliza bubrega, gdje se krv vadi i prečišćava pa zatim vraća zajedno se nekim dodatcima, kao što su šećer ili so, se računa kao prekid posta. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/190).
Prema najispravnijem mišljenju, kapljice za oči, uši, vađenje zuba ili liječenje rana, ne kvari post. (Majmoo’ Fataawa Shaykh al-Islam, 25/233, 25/245).
Sprejevi koji se uzimaju radi astme, ne prekidaju post, jer je to samo gas pod pritiskom, koji prolazi kroz pluća, a nije hrana, a osim toga, koristi se u toku cjele godine, a ne samo u Ramazanu.Vađenje krvi radi analize ne prekida post i dozvoljeno je jer je to nešto što je potrebno. (Fataawa al- Da'wah : Ibn Baaz, no. 979)
Lijekovi koji se uzimaju grgljanjem, ne prekidaju post dok god se ne progutaju. (Ibn Baaz, usmeno).
Sljedeće stvari ne kvare post: Kapljice i sprejevi za uši, oči i nos ne smetaju dok god se ne progutaju. Tablete koje se stavljaju pod jezik, dok god se ne proguta nešto od njih. Što god se stavi u ženski spolni organ, kao spirale i slično, ili medicinski pregled. Kateter i slično. Plombe, vađenje zuba, čišćenje zuba, korištenje misvaka i četkice, dok god se izbjegava gutanje nečega. Grgljanje, korištenje sprejeva za ispiranje usta, dok god se ništa ne proguta. Inekcije kojima nije svrha hranjenje. Oksigen. Anestezija ako se ne daje ništa hranjivo uz to. Ljekovi koji se uzimaju kroz kožu, kreme, instrumenti koji se stave u tjelo da bi se izvršio pregled, uzimanje uzoraka jetre ili bilo kojeg organa, dok god nema nikakvih hranjivih tvari pomješanih, gastroskopija.Onaj koji jede i pije u toku Ramazana, bez legitimnog razloga, čini veliki grijeh, mora učiniti tevbu i napostiti ono što je propustio. Ako prekine post sa nečim što je haram, kao što je alkohol, onda mu je grijeh još veči.
U svakom slučaju dužnost mu je učiniti tevbu i nek čini što više nafila, posta i drugih načina ibadeta, da bi namirio propuštene fardove i da bi mu Allah primio tevbu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ako se čovjek zaboravi, pa jede i pije, nek upotpuni post, jer ga je Allah nahranio i napojio’. (al-Bukhaari, Fath, no. 1933). A prema drugoj predaji: ’Nije mu dužnost da naposti taj dan niti da plati iskup(kefarat). Ako čovjek vidi nekog drugog da jede iz zaborava, nek ga opomene, zbog opšteg značenja ajeta: Pomozite si na dobročinstvu i bogobojaznosti…’ (5;2) i hadisu: ’Ako zaboravim, opomenite me’, a i zbog pravila koje kaže da ako se vidi nešto loše nek se ispravi. (Majlis Shahr Ramazaan, Ibn ‘Uthaymeen, p.70)
Oni koji moraju prekinuti post da bi spasili nečiji život, ako su u opasnosti, mogu prekinuti post i napostiti ga poslije. Ovo na primjer kad se neko guši, ili gasi požar itd.Ako onaj koji je dužan da posti, dobrovoljno imadne seksualne odnose u toku posta Ramazana, gdje spolni organi uđu jedan u drugi, mora se učiniti tevba. Ovakva osoba je dužna da isposti do kraja dana, a zatim taj dan da naposti i da plati iskupljenje zbog hadisa Abu Hurejre koji kaže: ’Dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom savs, dođe jedan čovjek i reče: Propao sam! Pa ga je Resul, s.a.v.s., upitao. Šta je sa tobom? Kaže: Imao sam spolne odnose a postio sam. Resul, s.a.v.s., ga upita: Imaš li kakvog roba da oslobodiš? Kaže: Nemam. Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno? upita ga Resul, s.a.v.s.,. Kaže: Ne. Imaš li čim da nahraniš 60 siromaha? Kaže: Nemam’. (al-Bukhaari, al-Fath, 4, no. 1936)
Isto pravilo se primjenjuje na zinaluk, homoseksualstvo, itd. Ovi zadnji su veliki grijesi bilo van ili u Ramazanu.
Ukoliko neko ima seksualne odnose u više dana Ramazana, mora se iskupiti za svaki dan, a ne znanje da je kefaret obaveza nije nikakav izgovor. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/321).Ako neko želi da ima seksualne odnose sa ženom, ali prije toga se omrsi hranom, grijeh mu je još veći, jer je povrijedio svetost Ramazana na dva načina i ovo zahtjeva iskrenu tevbu. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/262)
Poljubiti, zagrliti svoju ženu ili robinju, ako je čovjek u stanju da se kontroliše, je dozvoljeno, jer se prenosi u oba sahiha od Aiše, r.a., da bi Resul, s.a.v..s.., običavao zagrliti i poljubiti svoje žene, a postio je, ali je on najbolje mogao da se kontroliše. Što se tiče hadisa kudsi koji kaže: ’On se kloni svoje žene radi Mene’. Ovo se odnosi na seksualne odnose. Međutim ukoliko osoba nije u stanju da se kontroliše, onda mu ovo nije dozvoljeno, jer šerijatsko pravilo kaže da sve što vodi u haram je haram.
Ukoliko neko ima odnose sa ženom, a dođe vrijeme fedžra, mora prekinuti, i post će mu biti valjan, ali ako ne prestane i prođe vrijeme fedžra, onda mora učiniti tevbu i napostiti taj dan, i platiti iskupljenje.
Ukoliko dođe vrijeme fedžra a on je u stanju dženaba, ne kvari mu se post. Takva osoba može odgoditi gusul bilo da se radi o gusulu za dženabu, ili nakon menstruacije ili nakon nifasa, sve dok sunce ne izađe, ali je bolje požuriti da bi se moglo klanjati.
Ukoliko neko zaspe, pa mu u snu izađe sperma, ovo mu ne kvari post. Odugovlačenje sa gusulom ne prekida post ali mu je bolje da požuri da bi mogao da klanja i da bi mu se meleki približili.
Ukoliko neko doživi izbacivanje sperme u toku dana Ramazana a uzrok tome je nešto od čega je mogao odustati, kao na primjer doticanje i li stalno gledanje žene, mora učiniti tevbu i postiti do kraja tog dana, a zatim napostiti taj dan.
Ukoliko neko se samozadovoljava, a zatim prestane prije nego se šta izbaci, mora se pokajati ali nemora napaštati taj dan. Postač mora da se kloni svega što mu može izazvati želju i mora otjerati sve loše misli koje mu dolaze.
Prema večinu uleme, mezi – tekućina iz prostate, ne kvari post. Isto tako ni vaadi koja izađe nakon mokrenja, a bez fizičkog zadovoljstva, i gusul nije potreban, jedino pranje privatnih djelova i abdest. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/279)
Ko god povrati nenamjerno, ne treba napaštati taj dan, ali onaj koji to namjerno učini mora ga napostiti. (al- Tirmidhi, 3/89).
Onaj koji namjerno povrati tako što stavi prst u usta, ili tako što koristi razne mirise koji ga navode na povraćanje, ili tako što gleda na nešto što mu može izazvati povračanje, je dužan da naposti taj dan.
Ako osjeća da mu se povraća, a zatim ga to prođe samo od sebe, to mu ne kvari post, jer to je nešto što on nemože kontrolisati, ali ako mu to uđe u usta, a on zatim ponovo proguta, to mu kvari post. Ukoliko neko osjeća loše u stomaku, nek ne suzdržava povračanje, jer mu to može škoditi. (Majaalis Sharh Ramazaan , Ibn ‘Uthaymeen, 67)
Ukoliko osoba nenamjerno proguta nešto što mu je bilo među zubima, ili ako je to tako malo pa da on sam ne zna da li je to tu ili je ispljunuo, onda se to računa kao pljuvačka, i ne kvari mu post.Ukoliko je to dovoljno veliko da se može ispljunuti, nek ispljune.
Ako uspije ispljunuti onda je u redu, a ako ne, onda mu je post pokvaren.
Ako se to može rastopiti u ustima, i ako se osjeti ukus, onda je to haram progutati.
Ako bilo šta od ovih tvari dođe do ždrijela, onda je post pokvaren. Kad neko ispljune vodu nakon što ispere usta, post mu se ne kvari zbog mokrine, svježine u ustima.
Ukoliko se desi da neko ima krvarenje iz nosa, ni to mu ne kvari post, jer je to nešto što pn nemože kontrolisati. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/264)
Ako mu krv poteče iz desni, nakon što je koristio misvak, nije mu dozvoljeno takvu pljuvačku progutati, već je mora ispljunuti. Ukoliko malo krvi dođe do ždrijela nenamjerno, a nijet mu nije bio da to učini, nema potrebe za brigom. Isti slučaj je ako mu se povraća, pa se to vrati u stomak.(Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/254) Što se tiče mukose koja potiče iz nosa i sinusa, kao i onoga što dolazi iz pluča nakon što se iskašlje, ako on to proguta nakon što stigne do usta, to mu ne kvari post, jer je to problem koji svi ljudi imaju, ali ukoliko proguta nakon što mu stigne u usta, onda mu je post prekinut. Ukoliko se to desi nenamjerno, post se ne kvari. Udisanje vodene pare, kao kod radnika koji rade na poljima desalinacije, ne prekida post. (Fataawa al- Lajnah al-Daa'imah, 10/276)
Mekruh je okušavati jelo bez potrebe, jer ovim se rizikuje prekid posta. Primjer gdje je neophodno da se hrana okusi je kad majka priprema hranu za dijete, pa nema drugog načina,i u slučaju kad se nešto kupuje. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: Nema ničeg lošeg u probavanju sirćeta, ili nečeg drugog što treba da se kupi. (Irwa’ al-Ghaleel, 4/86)
Korištenje misvaka je sunet u vrijeme posta u bilo koje vrijeme dana, pa čak i ako je mokar. Ukoliko se osjeti okus misvaka ili proguta pljuvačku koja se skupi na misvaku, post mu se ne prekida. (al-Fataawa al- Sa'diyyah, 245) Treba da se izbjegne gutanje tvari koje se dodaju misvaku a koje se mogu rastopiti u ustima, kao što je zeleni misvaki ili misvak kome je dodat neki ekstra okus, kao limun ili minta. Komadići misvaka koji otpadaju, nek se ispljunu, a ukoliko se progutaju nenamjerno nema grijeha.
Ukoliko je neko povrijeđen ili mu teče krv iz nosa, ili mu uđe voda ili benzin u usta u nesreći, post mu se ne prekida.
Ako mu uđe prašina ili dim ili trunje nenamjerno to mu ne prekida post. Stvari koje se ne mogu izbjeći da se ne progutaju, kao pljuvačka, brašno koje se mjesi na primjer, ne prekidaju post. Čak ni ako se radi o puno pljuvačke, prema najispravnije mišljenju. (al-Mughni by Ibn Qudaamah, 3/106)
Ukoliko suze ili ulje koje se stavlja na bradu i brkove, ili henna, se osjete u grlu, post se ne prekida. Korištenje henne, kuhla, ili ulja ne utječe na post. (Majmoo’ al-Fataawa , 25/233, 25/245) Isto vrijedi za kreme koje omekšavaju kožu.
Nema ništa loše u mirisanju parfema ili korištenju parfema. Ne smeta ni mirisanje bahura, ukoliko se ne sjedi i ne inhalira. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/314). Bolje je ne koristiti pastu za zube u toku dana, jer mogu biti jake. (Al-Majaalis, Ibn ‘Uthaymeen, p. 72)
Da bi se bilo na sigurnijoj strani, bolje je izbjegavati hiđamu u toku dana, ali je razlika među ulemom očita po ovom pitanju. Ibn Tejmija kaže da onaj na kome se hiđama radi prekida svoj post, a onaj koji to radi ne prekida.
Pušenje prekida post, i nemože se koristiti kao izgovor da se ne posti. Kako grijeh može biti izgovor da se ne posti?
Poljevati se vodom, obući mokru odjeću da bi se rashladio i slično ne kvari post. Plivanje nije poželjno dok se posti, jer se vrlo lako može desiti da se proguta voda. Ukoliko u nečiji posao ulazi ronjenje i ako je siguran da mu voda neće ući u usta, onda nema problema.
Ukoliko se desi da neko jede, pije ili ima odnose sa svojom ženom, misleći da je još uvijek noć, pa se uspostavi da je prošlo vrijeme fedžra, nema mu grijeha, jer ajet kaže da je sve ove stvari dozvoljeno činiti dok god se ne utvrdi da je fedžr. AbuRezzak prenosi hadis sa sahih senedom od Ibn Abbasa da kaže: ’Allah vam je dozvolio da jedete i pijete dok god nema sumnje u vašim glavama’. (Fethul Bari, a isto i mišljenje Ibn Tejmije).
Ako neko prekine svoj post, misleći da je sunce zašlo, a ono nije, onda prema većini uleme mora nastaviti sa postom i napostiti taj dan, jer se uzima pravilo da je dan još u toku, kao i činjenica da nešto što je sigurno ne može biti zamijenjeno nečim što je sumnjivo. (Ibn Tejmije smatra da u ovakvom slučaju nije neophodno da se napašta).
Ako dođe vrijeme sabaha, a čovjek ima zalogaj hrane ili gutljaj vode u ustima, prema fakihima dužan je da to ispljune, a post mu je važeći. Ovo je sličnan slučaj onome koji jede i pije iz zaborava, a zatim se sjeti da je postač, ako se požuri da ispljune post mu je važeći.
Djevojka koja je u pubertetu, ali se stidi da kaže, pa ne posti, mora se pokajati i i napostiti propuštene dane, kao i hraniti siromašne za svaki dan koji nije postila, kao iskupljenje zbog odgađanja posta, ukoliko dođe idući Ramazan a ona nije ispostila propuštene dane od prošlog.
Ako žena nezna tačno koliko dana je propustila, onda nek posti dok ne bude sigurna da je napostila sve dane koje je propustila, a ne od prošlih Ramazana, i nek plati iskupninu za svaki propušteni dan. Može to učiniti istovremeno dok posti a može i posebno, zavisno šta je u mogučnosti da uradi.
Žena ne treba da posti osim Ramazan, koji je obavezan, ako joj je muž prisutan bez njegove dozvole, a ukoliko je on na putu onda nema veze.
Kada žena u stanju mensa vidi bijelu tečnost, koja izlazi kad joj je period mensa završen, a po čemu ona zna da je tahira(čista) , trebala bi da ima nijet od noć prije, i nek posti. Ako ona nema vrijeme po kojem zna da je čista, onda nek stavi vatu ili slično, pa ako to izađe čisto nek posti, ali ako ponovo krene da izlazi krv, onda nek prekine, bilo da krv teče ili da izađe samo u kapljicama, jer joj to prekida post(.Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/154)
Ako prekid krvarenja potraje do magreba, a ona je imala nijet od prošle noči, onda joj je post valjan. Ukoliko žena osjeti kretanje menstrualne krvi unutar nje, ali ništa ne izađe do magreba, onda joj je post ispravan i nemora napaštati ovaj dan.
Ako žena prestane krvariti postporođajno krvarenje u toku noći, i ona zanijeti da posti, a sabah dođe prije nego stigne da učini gusul, prema večini uleme, post joj je valjan. Ukoliko žena zna da će joj sutra početi mens, ona bi trebala još uvjek da ima nijet posta sutradan, i nek ne prekida post dok ne vidi krv.
Ženi u menstruaciji je bolje da se normalno ponaša i prihvati ono što joj je Allah odredio i ne bi trebala uzimati ljekove koji odgađaju menstruaciju. Nek zna da joj je Allah to odredio i nek naposti te dane kasnije. Ovako su majke vjernika i selefa živjele. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/151) Osim toga mnogi od tih sredstava mogu da naškode. Ali u slučaju da žena ipak uzima ta sredstva i posti, post joj je ispravan.

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf

Nijet se zahtjeva u postu koji je fard, kao i u postu propuštenih dana obaveznog posta, ili u postu iskupljenja, jer kaže Resul, s,a,v,s,: Nema posta onome koji nije imao nijet da posti noć prije. (Abu Dawood, no. 2454.).
Nijet se može učiniti u bilo koje doba noći, pa makar i odmah prije sabaha. Nijet znači odluka u srcu da se nešto učini, izgovarati nijet naglas je bidat, i svako onaj koji zna da je sutra jedan od dana Ramazana, i želi da ga posti, je samim tim učinio nijet. (Majmoo’ Fataawa Shaykh al-Islam, 25/215).
Ako neko odluči da prekine post u toku dana, pa to ne učini, onda prema najjačem mišljenju, njegov post se ne kvari zbog toga, jer je njegov slučaj sličan onome koji želi da govori u namazu, pa to ne učini.
Neka ulema smatra da on ne posti čim prestane da ima nijet za post, pa zato da bi se držao onoga što je sigurno, trebao bi da naposti takav dan kasnije. Kufr kvari nijet, i po tome su svi složni. Osoba koja posti Ramazan ne treba ponavljati svoj nijet svaku noć u toku Ramazana. Njemu je dovoljan nijet na početku Ramazana.
Ako se nijet prekine zbog putovanja ili bolesti na primjer, onda nijet treba da se obnovi čim uzroka za prekid posta nestane. Činiti nijet noć prije dobrovoljnog posta nije obaveza, jer kaže Aiša, r.a.: Ušao je Resul, s.a.v.s. u toku dana kod mene, pa me upita: Ima li šta za jelo? Ja mu rekoh: Nema. Kaže Resul: Onda ću postiti. (Muslim, 2/809, ‘Abd al-Baaqi) Ali u slučaju posebnih nafila kao dana Arefata ili Ašure, bolje je biti na sigurnoj strani pa učiniti nijet noć prije.
Ako neko započne sa obaveznim postom, kao što je napaštanje propuštenih dana Ramazana, ili ispunjavanje zakletve, ili iskupljenje, onda mora upotpuniti svoj post i nema ga pravo prekidati osim sa opravdanim razlogom. U slučaju nafila, onaj koji posti “ima slobodu izbora da li da upotpuni svoj post ili da ga prekine”. (Ahmad, 6/342 ). Čak i ako nema razloga za prekidanje. Jedne prilike je Resul, s.a.v.s. ustao kao postač, pa je u toku dana jeo. (Muslim).
Da li će osoba koja prekine svoj post bez razloga biti nagrađena za ono vrijeme koje je postio? Neka ulema kaže da neće(al-Mawsoo'ah al-Fiqhiyyah, 28/13), pa je stoga bolje da osoba koja posti dobrovoljni post da ga upotpuni, ukoliko nema nešto što ga primorava da prekine post.
Ako neko ne zna da je Ramazan počeo sve do nakon sabaha, onda nek prekine sa jelom čim sazna, pa nek kasnije naposti taj dan, prema večini uleme, jer kaže Resul, s.a.v.s.: Nema posta onome koji nema nijeta, noć prije. (Abu Dawood, 2454).
Ako zatvorenik ili zarobljenik zna da je Ramazan počeo tako što vidi mjesec, ili mu pouzdana osoba o tome kaže, mora da posti.
Ako nezna kad mjesec počinje, onda mora da učini idžtihad, i da radi prema onome što misli da je najtačnije. Ukoliko se poslije sazna da je njegov post se potrefio istovremeno sa Ramazanom, pa to je dobro, ako se sazna da je postio poslije Ramazana pa i to je dobro prema večini fakiha, ali ako se sazna da je postio prije Ramazana, onda je to neprihvatljivo i on mora da naposti Ramazan.
Ako se jedan dio dana podudario sa danima Ramazana, a drugi dio nije, onda oni dani koji su se podudarili ili koje je on postio nakon Ramazana, su u redu, dok oni koje je on postio prije Ramazana, nisu u redu.
Ako on nikad ne sazna pravu istinu, onda je njegov post sav u redu, jer on je učinio najviše što je mogao, a Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogučnosti. (Al-Mawsoo'ah al-Fiqhiyyah, 28/84).

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf

U slučaju bilo koje bolesti u kojoj se osoba ne osjeća dobro, dozvoljeno je da se ne posti. Dokaz za to je ajet: ’Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ (2;185).
Ali ukoliko se radi o manjoj bolesti, kao manja glavobolja ili prehlada, onda to nije razlog za prekid posta. Ukoliko postoji medicinski dokaz, ili ako osoba zna iz svog iskustva ili ako je siguran da će mu post pogoršati bolest ili odužiti ozdravljenje, dozvoljeno mu je prekinuti post, i čak mu je mekruh da posti.
Ako je osoba teško bolesna, ne mora da čini nijet posta u toku noći za sljedeći dan, čak i ako ima izgleda za oporavljanje u toku jutra jer ono što se računa je trenutno stanje. Ako će mu post izazvati nesvijest, nek prekine i nek naposti kasnije( al-Fataawa, 25/217).
Ako se osoba onesvijesti u toku dana, pa dođe sebi prije magreba ili poslije, njegov post je važeći, ukoliko je bio zapostio u jutro, a ako je u nesvjesnom stanju od fedžra do magreba, onda prema stavu večine uleme post mu je nevažeći. Prema večini uleme, dužnost je onome ko se onesvjesti da nastavi svoj post, bez obzira koliko bio u nesvjesti. (Al-Mughni ma'a al-Sharh al-Kabeer, 1/412, 3/32; al-Mawsoo'ah al-Fiqhiyyah al-Kuwaytiyyah, 5/268). Ima uleme koja je dala fetve u vezi onoga koji se onesvjesti ili uzme tablete za spavanje ili primi anesteziju iz opravdanog razloga, pa ostane u nesvjesnom stanju tri dana ili manje od toga, da on mora napostiti te dane kasnije, jer se računa kao onaj koji spava, ali ako ostane u takvom stanju duže od tri dana, onda ih ne mora napostiti jer se računa kao bezuman. (Ibn Baaz, usmena fetva).
Ako čovjek osjeća nenormalnu glad ili žeđ, pa se poboji da ne umre ili ne naškodi tjelu na neki način, i ima razloga da vjeruje u to, on može prekinuti svoj post i napostiti ga kasnije, jer je spašavanje života obaveza. Ali nije dozvoljeno prekidati post zbog podnošljivih poteškoća, niti zbog umora, niti od straha od neke umišljene bolesti.
Ljudi koji rade teže fizičke poslove, nije im dozvoljeno da prekidaju post, i moraju da učine nijet noću da žele da poste idući dan.
Ako ne mogu prestati raditi, a boje se da će im naškoditi, ili ako budu izloženi ekstremnim prilikama koje čine da moraju prekinuti post, onda nek jedu samo onoliko koliko im je dovoljno da podnesu teškoće, a zatim nek prekinu sa jelom do magreba, a kasnije nek naposte taj dan. Oni koji rade teške poslove kao topionice i slično, nek pokušaju u toku Ramazana da rade nočne smjene, ili na bilo koji dozvoljen način izbjegnu rad u toku dana, pa čak i ako moraju da uzmu neplaćen odmor, a ako ni to nije moguće nek pokušaju naći neki posao gdje mogu upotpunjavati svoju vjeru: ’…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada, onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta’. (65;2-3).
Studentski ispiti nisu izgovor prekidanja posta, i nije dozvoljeno slušati roditelje koji ti naređuju da prekineš post zbog ispita, jer nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.(Fataawa al-Lajnah al- Daa'imah, 10/241).
Bolestan koji se nada ozdravljenju nek sačeka dok ne bude bolje, pa onda nek naposti propuštene dane, i nije mu dozvoljeno da samo hrani siromašne.
Onaj koji boluje od hroničnih bolesti, i nema izgleda za ozdravljenje, i stariji koji nisu u stanju da poste, nek hrane siromašne sa pola saa osnovne hrane te zemlje za svaki propušteni dan. Pola saa je otprilike jednako jednom i po kilogramu riže. Dozvoljeno mu je da dadne sve odjednom, u jednom, zadnjem danu posta, ili svaki dan. On mora da daje u hrani a ne parama, jer ajet tako naređuje.(Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/198). Ali može dati pare pouzdanoj osobi ili humanitarnoj organizaciji da kupe hranu i podjele ih siromašnim na njegovo ime.
Ako bolestan ne posti Ramazan, u čekanju na oporavak da bi napostio propuštene dane, a zatim se otkrije da je to hronična bolest, onda je dužan hraniti siromašnog za svaki dan za koji nije postio. (Ibn Usejmin).
Ako neko čeka da se oporavi od bolesti, i nada se da će biti bolje, pa u tome umre, nema nikakvog “duga” koji treba da se isplati.
Ako se nečija bolest smatra hroničnom, pa on ne posti nego hrani siromašne, a zatim se otkrije da postoji lijek toj bolesti, koji on počne da koristi pa mu postane bolje, onda ne treba da napašta propuštene dane, jer je on uradio ono što mu je bila obaveza u toj situaciji. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/195).
Ako je neko bolestan, pa se oporavi, pa bude u mogučnosti da naposti propuštene dane, a to ne uradi prije svoje smrti, onda se trebaju uzeti pare iz njegove ostavštine i nahraniti siromašni za svaki dan koji nije postio. Ako neko od njegovih rođaka želi da posti radi takvog umrlog, i to je u redu jer se prenosi u oba Sahiha da je Resul, s.a.v.s. rekao: Ko umre a ostalo mu je nenapoštenih dana, pa nek neko od njegovih posti za umrlog. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, volume on Da'wah, 806).

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf

Post je obavezan svakom punoljetnom, prisebnom, koji nije putnik, muslimanu koji je u stanju da posti, i nema nikakvih smetnji kao hajz (menstruacija), nifas (postporođajno krvarenje) i slično što bi ih spriječilo da poste.
Za osobu se smatra da je punoljetna ako ispuni jednu od sljedeće tri stvari: izlazak sperme, bilo u snu ili ne; rast dlaka oko spolnog organa; punjenje 15 god. U slučaju sa ženama, kod njih su četiri uslova: mens, što znači da će one postiti ako su imale mens pa čak i ako su mlađe od 10 god.
Djecu treba učiti da poste od sedme godine, ako su u mogučnosti, a ima uleme koja kaže da ih treba i udariti, ako dostignu 10 godina a ne poste, baš kao što je slučaj sa namazom. (al-Mughni , 3/90). Dijete ima nagradu za post, kao i njegovi roditelji koji su ga tako odgojili i uputili ga. Al-Rubay’ bint Mu'awwidh kaže, govoreći o Ramazanu kad je bio propisan: Učili smo djecu da poste, pa smo im pravili lutke od vune. Kad bi neko od njih zaplakalo od gladi, dali bi mu lutku da se igra, dok ne bude vrijeme magreba. (al-Bukhaari, Fath, no. 1960). Ima ljudi koji misle da nije važno učiti dijecu postu, a u stvari djeci to može biti interesanto, i oni su u stanju da poste, dok su u stvari problem roditelji koji ga odgovaraju iz svoje”nježnosti” prema njemu. Oni ne shvataju da je prava nježnost u učenju djeteta da posti. Kaže Allah:
’O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će meleki strogi i snažni se brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršavati’.(66;6)
Posebno treba paziti da curice, koje su upravo postigle punoljetne, jer može se desiti da one zbog stida poste u vrijeme mensa, a poslije ne poste propuštene dane.
Ako kafir postane musliman, ili djete postane punoljetno, ili lud dođe sebi, u toku dana, oni će odustati od hrane i pića do kraja tog dana, jer su oni sad među onima kojima je post obavezan, ali ne trebaju da napaštaju protekle dane.
Nenormalan nije odgovoran za svoja djela, ali ako je osoba naizmjenično normalna i nenormalna, mora postiti u ono vrijeme u kojem je razuman. Ako postane nerazuman u toku dana, ovo mu ne poništava post, baš kao što je slučaj sa onim koji se onesvjesti zbog bolesti ili nečega drugog, jer mu je nijet bio da posti dok je bio normalan. (Majaalis Shahr Ramazaan od Ibn Usejmina str. 28). Slično pravilo vazi i za epileptičare.
Ako neko umre u Ramazanu, nema nikakvog “otplačivanja duga” za nju ili njega radi preostalih dana Ramazana. Ako neko ne zna da je postiti Ramazan fard ili da je haram jesti u vrijeme posta, ili da je haram imati seksualne odnose u toku dana, onda prema večini uleme, taj izgovor je prihvatljiv, kao što je slučaj sa ljudima koji su istom prešli na Islam, ili muslimani koji žive u Dar ul Harb (nevjerničke zemlje), ili muslimanima koji su odrasli među kafirima. Ali osoba koja je odrasla među muslimanima, i imala priliku da pita, nema izgovora.

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf

Postoji post koji se mora postiti samo na određene dane, kao što je Ramazan, ili post radi nenamjernog ubistva nekoga, rastava svoje žene ziharom( džahilijetski oblik rastave braka gdje čovjek kaže svojoj ženi: ti si mi haram, kao leđa moje majke), imati seksualne odnose u toku Ramazana.
Isto tako, onaj koji se zavjetuje da će postiti određene dane mora to ispuniti. Postoji i drugi način posta, koji nije vezan za posebne dane, kao što je napaštanje propuštenih dana Ramazana, post 10 dana ko nema da zakolje kurban, post za iskupljenje od zavjetovanja(prema većini), post za iskup od kršenja pravila ihrama(prema najispravnijem mišljenju), post radi ispunjavanja zakletve u slučaju da nije imao nijet da posti dane jedan za drugim.
Dobrovoljni post je dopuna za eventualne propuštene dane. Primjeri dobrovoljnog posta su Ašura, Arefat, bijeli dani (svaki 13, 14 i 15 u hidžretskom mjesecu), ponedjeljak i četvrtak, šest dana Ševala, post u toku Muharema i Šabana. Nije dozvoljeno uzeti samo petak za post (al-Bukhaari, Fath al-Baari, no. 1985), ili samo subotu(al-Tirmidhi, 3/111). Nije dozvoljeno postiti cjeli život besprekidno, niti dva- tri dana bez prekida.
Haram je postiti na dane Bajrama, dane tešrika koji su 11, 12 i 13 dani Zul Hidžeta, jer su to dani normalnog jela i pića i spominjanja Allaha, ali je dozvoljeno onome koji nije imao kurban da ih posti na Mini.

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf