Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
DAVANJE VITRETA STUDENTU
Alejkumusselam. Ako studira islamske znanosti, što je ovom slučaju zadovoljeno jer uči Kur'an napamet, nema smetnje pa makar student bio i bogat. A ako je student siromašan, tj. on ili roditelji koji ga izdržavaju nemaju onoliko koliko je potrebno za osnovne životne potrebe, onda je svakako dozvoljeviše
Alejkumusselam.
Ako studira islamske znanosti, što je ovom slučaju zadovoljeno jer uči Kur'an napamet, nema smetnje pa makar student bio i bogat. A ako je student siromašan, tj. on ili roditelji koji ga izdržavaju nemaju onoliko koliko je potrebno za osnovne životne potrebe, onda je svakako dozvoljeno dati i vitre i zekat takvoj osobi jer je siromašna osoba jedan od fondova zekata i vitreta.
A stav stav dozvole ako je student bogat gradim na sljedećem:
– da uzmemo stav većine učenjaka da je se vitre daju u osam fondova kao i zekat a ne samo siromašnima,
– da se daju vitre u novcu na čemu su hanefije i manja skupina učenjaka (jer pretpostavljam da je riječ o davanju u novcu), a ne samo u zrnastim namirnicama (kao pšenica, ječam, žito, grah, …) ne čemu je džumhur učenjaka. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeZNAČENJA RIJEČI UZVIŠENOG ZA POST: “ON PRIPADA MENI”
Alejkumusselam. Nejasnoća i nedoumica u ovom dijelu teksta hadisa "On pripada Meni" dolazi sa strane što u osnovi sva dobra djela pripadaju Uzvišenom Allahu, tj. radimo ih radi Njegovog zadovoljstva, radi Njega, nadajući se Njegovoj nagradi, pa se postavlja pitanje šta je smisao izdvajanja posta u hviše
Alejkumusselam.
Nejasnoća i nedoumica u ovom dijelu teksta hadisa “On pripada Meni” dolazi sa strane što u osnovi sva dobra djela pripadaju Uzvišenom Allahu, tj. radimo ih radi Njegovog zadovoljstva, radi Njega, nadajući se Njegovoj nagradi, pa se postavlja pitanje šta je smisao izdvajanja posta u hadisu u ovom kontekstu u odnosu na ostale ibadete.
Navodi Nevevi u svom Komentaru Sahiha Muslima (3/152) da učenjaci imaju više mišljenja u tumačenju značenja riječi “On pripada Meni”.
Prvo – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što sa postom, kao jednom od raznih vrsta ibadeta sa kojima se stvorenja približavaju Allahu, nije obožavan niko mimo Uzvišenog Allaha, kjafiri nisu ni u jednom vremenskom periodu veličali, obožavali i približavali se nekom svom lažnom božanstvu sa ibadetom posta, iako su svoja božanstva veličali klanjajući se njima, čineći im sedždu, davajući im sadaku, čineći im zikr i tome slično.
Drugo – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što je post kao ibadet daleko od rija'a (činjenja dobrog djela radi ljudi da bi oni vidjeli da ga čini) jer je post skriven, za razliku od namaza, hadždža, džihada, davanja sadake i sličnih ibadeta koji su po svojoj prirodi javni i vidljivi.
Treće – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što postač i njegov nefs nemaju udjela u tome, ovo se prenosi od Hattabija.
Četvrto – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što je neovisnost od hrane svojstvo Allaha, subhanehu ve te'ala, pa se postač približava Allahu sa ovim svojstvom Uzvišenog Allaha iako ništa ne liči niti se može uporediti sa osobinama i svojstvima Uzvišenog Allaha.
Peto – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što se Allah izdvaja kad je u pitanju post sa znanjem o veličini nagrade i mnogostrukim sevapima sa kojima obasima postača za razlika od ostalih ibadeta za koje je pojasnio kolika je njihova nagrada.
Šesto – da se ovdje radi o počasnom pripisivanju posta Uzvišenom Allahu iako čitav svijet pripada Allahu, kao što se za neke druge stvari slično kaže, poput riječi Uzvišenog “Allahova deva” u suri Eš-Šems, (ili nazivanja mesdžida Allahovim kućama, tj. bejtullah).
Imam Nevevi dodaje da je u ovom hadisu pojašnjenje o ogromnoj vrijednosti ibadeta posta a čime se ujedno i postiče na njega.
A dio teksta hadisa “I Ja za njega nagrađujem” pored toga što govori o veličini i vrijednosti posta on ukazuje da za post Uzvišeni mnogo nagrađuje, jer kada Plemeniti obavijesti da će On lično nagrađivati to neminovno znači da će nagrada biti ogromna i velika. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKEFARET ZA POLNO OPĆENJE U TOKU RAMAZANA
Alejkumusselam. Onaj ko polno opći sa svojom suprugom po danu u toku Ramazana, a što je haram po idžmau učenjaka, tim djelom je pokvario post tog dana i dužan je da ga naposti. Takođe, vadžib mu je da učini kefaret zbog grijeha polnog općenja u toku Ramazana, i to: da slobodi roba, ili da posti 60 dviše
Alejkumusselam.
Onaj ko polno opći sa svojom suprugom po danu u toku Ramazana, a što je haram po idžmau učenjaka, tim djelom je pokvario post tog dana i dužan je da ga naposti. Takođe, vadžib mu je da učini kefaret zbog grijeha polnog općenja u toku Ramazana, i to: da slobodi roba, ili da posti 60 dana uzastopno bez prekida ili da nahrani 60 siromaha. Ovo isto se odnosi na ženu osim ako ju je muž prisilio na intimni odnos.
Argument za ovo je ono što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija, Muslim i ostali od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, o čovjeku koji je polno općio sa ženom u toku Ramazana. U ovom rivajetu hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pitao čovjeka, prilikom pojašnjavanja kefareta, da li može oslobodit roba, a na njegov negativan odgovor pitao ga je da li može postiti dva uzastopno mjeseca, na njegov negativan odgovor pitao ga je da može nahraniti 60 siromaha, a pošto nije ni to bio u stanju dao mu je vreću datula da podijeli siromasima. A na pitanje tog čovjeka da li da podijeli datule na siromašnije od njega, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmijao i rekao mu da ide i nahrani svoju porodicu. U rivajetu kod Muslima (1872) kefaret nije došao po redoslijedu nego u obliku izbora “da oslobodi roba ili posti dva mjeseca ili nahrani 60 siromaha”. Na osnovu ova dva rivajeta učenjaci imaju dva mišljenja oko načina vršenja kefareta, tj. da je obavezan redoslijed, na čemu su Ebu Hanife, Šafija i Ahmedu rivajetu: ako ne može osloboditi roba jer robova danas nema, znači tek onda prelazi na uzastopni post dva mjeseca, a ako ni to nije u stanju onda da nahrani 60 siromaha. Ili ima izbora da uradi šta hoće od ovog troga, na čemu su Malik i Ahmed u rivajetu.
Na vama dvome je da uradite sljedeće:
1- Da se oboje iskreno pokajete zbog počinjenog djela vodeći računa o ispunjenju šartova tevbe.
2- Da oboje napostite dan Ramazana u kojem ste imali polni odnos.
3- Da svako od vas dvoje izabere kefaret između uzastopnog posta dva hidžretska mjeseca ili hranjenja 60 siromaha (muslimana). Ovo je na osnovu toga što je u rivajetu kod Muslima došlo da može izabrati između jednog od troga.
4- Za svakog siromaha daje se jedan mudd (pregršt, tj. oko 612,5 grama) hrane (pšenice, kukuruza i slično) po tri mezheba (malikije, šafije i hanabile) a po hanefijama dva mudda (dva pregršta).
5- Dozovljeno je hranu dati u brašnu (pšeničnom i slično) ili kupiti gotovu hranu pri čemu se jedan siromah hrani jednim obrokom, a nije dozovljeno niti ispravno davati vrijednost hrane u novcu.
6- Ako bi se dalo u brašnu količina kefareta za jedno od vas dvoje bi iznosila oko 37 kilograma za 60 siromaha, s tim da je bolje dati više radi sigurnosti.
7- Dozvoljeno je (istom količinom hrane od 60 osoba) nahraniti ili podijeliti hranu broju manjem od 60 siromaha ako se ovaj broj ne može naći, jer je u hadisu došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao onom čovjeku da nahrani svoju porodicu a ona je sigurno brojčano bila manja od 60 osoba.
Prema tome, to što kasnite sa činjenjem kefareta ne utiče na obavezu da ga uradite, sama tevba nije dovoljna nego je potrebno učiniti i kefaret, takođe, i ti i žena ste dužni da izvršite kefaret osim ako je ona bila prisiljena. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI JE ŽENA DUŽNA UČINITI KEFARET ZA POLNO OPĆENJE U TOKU RAMAZANA
Alejkumusselam. Na samom početku bitno je konstatovati, shodno opisu kako je došlo do toga da ste imali intimni odnos, tj. da niste imali namjeru sa samim naslađivanjem da polno općite ali je to naslađivanje odvelo u intimni odnos, da ovo potpada pod namjerni intimni odnos zbog kojeg je obaveza učinviše
Alejkumusselam.
Na samom početku bitno je konstatovati, shodno opisu kako je došlo do toga da ste imali intimni odnos, tj. da niste imali namjeru sa samim naslađivanjem da polno općite ali je to naslađivanje odvelo u intimni odnos, da ovo potpada pod namjerni intimni odnos zbog kojeg je obaveza učiniti kefaret. Jer ste vas dvoje bili svjesni da je Ramazan, znači niste to uradili iz zabrava da postite dan Ramazana, i svjesno i namjerno ste se naslađivali i prepustili strastima što je odvelo u intimni odnos.
Nema razilaženja među učenjacima da žena koja polno opći u toku Ramazana pokvarila post, jer je polni odnos jedna od stvari koje kvare post u čemu nema razlike između muškarca i žene. Nego je razilaženje učenjaka oko obaveze žene koja je polno općila u Ramazanu da učini kefaret. Po tom pitanju se prenosi nekoliko mišljenja:
Prvo mišljenje: da je obavezna učiniti kefaret jer je pokvarila post sa intimnim odnosom poput muškarca. Ovo je stav Ebu Hanife, Malika, jedno od dva mišljenja Šafije i rivajet od Ahmeda a što je ujedno i stav hanbelijskog mezheba.
Po hanefijama ona je dužna učiniti kefaret zbog narušavanja svetosti posta mjeseca Ramazana a ne zbog intimnog odnosa, te u tome nema razlike između nje i njenog muža. Dok je kod ostalih dokaz hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došlo da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijstio ga da je imao intimni odnos sa ženom u toku Ramazana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pitao čovjeka, prilikom pojašnjavanja kefareta, da li može oslobodit roba, a na njegov negativan odgovor pitao ga je da li može postiti dva uzastopno mjeseca, na njegov negativan odgovor pitao ga je da može nahraniti 60 siromaha, a pošto nije ni to bio u stanju dao mu je vreću datula da podijeli siromasima. A na pitanje tog čovjeka da li da podijeli datule na siromašnije od njega, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmijao i rekao mu da ide i nahrani svoju porodicu. Iako u hadisu nije bilo spomena o ženi tog čovjeka, oni kažu da se isti propis odnosi i na nju jer šerijatski propisi u kojima se govori o muškarcu se odnose i na ženu osim ako dođe naglašena razlika među njima.
Drugo mišljenje: da ona uopće nije dužna učiniti kefaret. Ovo je stav Šafije po drugom mišljenju od njega, kao i drugi rivajet od Ahmeda. Ovo dokazuju sa istim hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio tom čovjeku da učini kefaret a nije spomenuo njegovu ženu iako je znao da je sa njom (svojom suprugom) učinio intimni odnos, pa da je bilo vadžib da i ona učini kefaret naredio bi mu da prenese isto svojoj ženi.
Treće mišljenje: da je žena dužna učiniti kefaret ali da ga za nju treba učiniti njen muž, ovo je stav unutar šafijskog mezheba.
Četvrto mišljenje: da je muž dužan učiniti jedan kefaret za njih oboje, ovo je rivajet od Ahmeda.
Peto mišljenje: ako muž prisili ženu na intimni odnos tako da mu se ona prepusti nasilno, onda je ona dužna učiniti kefaret. A ako bude silovana ili joj se priđe u toku sna onda nije dužna učiniti kefaret. Ovo je stav hanbelijskog učenjaka Ibn ‘Akila.
Odabrano mišljenje je stav džumhura (većine) učenjaka, tj. prvi stav, da je dužna učiniti kefaret. S tim da treba izuzeti situaciju ako žena bude prisiljena na polni odnos jer u tom slučaju ona nije namjerno pokvarila post sa polnim odnosom. Da je obaveza učiniti kefaret zbog polnog odnosa dokaz je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a to što žena nije spomenuta u hadisu ne znači da joj nije bilo naređeno da učini kefaret, jer je osnova da nema razlike u propisima između muškarca i žene osim ako ta razlika dođe pojašnjena u šerijatskim argumentima a nigdje nije došlo da se njih dvoje razlikuju po ovom pitanju. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAPAŠTANJE RAMAZANA ZBOG TRUDNOĆE
Alejkumusselam. Iz tvog pitanja se razumije da si većinu dana Ramazana mrsila zbog trudnoće a manji broj dana mrsila zbog nifasa, a različit razlog mršenja obavezuje i različit propis. Što se tiče žene koja mrsi određene dane Ramazana zbog nifasa zato što joj u stanju nifasa nije dozvoljeno da postiviše
Alejkumusselam.
Iz tvog pitanja se razumije da si većinu dana Ramazana mrsila zbog trudnoće a manji broj dana mrsila zbog nifasa, a različit razlog mršenja obavezuje i različit propis.
Što se tiče žene koja mrsi određene dane Ramazana zbog nifasa zato što joj u stanju nifasa nije dozvoljeno da posti a i ako bi postila post joj nije ispravan, ona je obavezna nakon Ramazana da naposti te dane dan za dan. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “U vrijeme Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi bi bile u stanju hajza pa nam je naređivano da napostimo propušteni post a nije nam naređivano da naklanjamo propuštene namaze”. Hadis govori o hajzu a isti propis se odnosi i na nifas po idžmau učenjaka.
A ako bi se desilo da iz opravdanog ili neopravdanog razloga žena ne bi napostila dane koje je mrsila učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uz napaštanje posta, oko čega nema razilaženja da je obavezna, treba da za svaki dan nahrani jednog siromaha. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da nije obavezna nego da joj je to mustehab, jer nema dokaza koji na to obavezuje.
A što se tiče trudnice koja mrsi određene dane Ramazana zbog trudnoće, nema razilaženja među učenjacima da joj je dozvoljeno da mrsi te dane, svejedno bojeći se za sebe ili za dijete. A oko napaštanja tih dana od učenjaka se prenosi četiri mišljenja.
Prvo mišljenje – da je obavezna i napostiti i nahraniti siromaha za svaki dan.
Ovo je stav Malika, Šafije i Ahmeda, s tim da je kod šafija i hanabila dužna samo napostiti ako je se mrsila zbog straha za sebe, odnosno zbog straha za svoje zdravlje. Dokaz im je kijas na musafira i bolesnika za napaštanje, hranjenje siromaha to dokazuju eserom (predajom) koja se prenosi od Ibn Abbasa.
Drugo mišljenje – da je obavezna samo napostiti.
Ovo je mezheb Evzaija, Sufjana Es-Sevrija, Ebu Hanife i njegovih učenika, Malika, Ebu Sevra i drugih. Dokaz im je kijas na musafira i bolesnika.
Treće mišljenje – da je obavezna samo nahraniti bez napaštanja.
Na ovom stavu su Ibn Abbas i Ibn Omer, radijallahu anhuma, Ishaka Rahuveje a odabrao ga je i šejh Albani. Ovo dokazuju eserima (predajama) koje se prenose od ova dva ashaba, koje su vjerodostojne, u kojima nije došlo da trebaju i napostiti.
Četvrto mišljenje – da nije obavezna ni napostiti ni nahraniti siromaha. Na ovome je Ibn Hazm koji smatra da je obavezivanje trudnice (i dojilje) da napaštaju a čak i nahrane obavezivanje sa onim što je nije Uzvišeni Allah obavezao. Jer mi imamo dokaze da je napaštanje obaveza musafiru, bolesniku, ženi u stanju hajza ili nifasa i onom ko namjerno povrati, a za trudnicu i dojilju nema dokaza niti za napaštanje niti za hranjenje.
Odabrano mišljenje, a Allah zna nabolje, je drugi stav učenjaka, tj. da je trudnica obavezna samo napostiti, a dokaz sa kojim dokazuju svoj stav, tj. kijas na obavezu napaštanja musafira i bolesnika, je potpuno ispravan i prihvatljiv jer u suštini nema razlike između opravdanja da mrse i jedni (musafir i bolesnik) i drugi (trudnica i dojilja) a u Kur'anu je došla naredba da musafir i bolesnik naposte svaki propušteni dan, pa tako nema razlike između ove dvije skupine ni u obavezi napaštanja. A što se tiče predaja Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum, oko dokazivanja sa stavovima ashaba je veliko razilaženje među učenjacima.
Zatim, ako žena iz opravdanog razloga ne naposti do sljedećeg Ramazana, ona u tome nije griješna i sa nje nespada obaveza da to naposti kada mogne. A ako iz neopravdanog razloga ne naposti do sljedećeg Ramazana, na njoj je da se pokaje i da naposti a mustehab joj je i da nahrani za svaki dan jednog siromaha na osnovu onoga što se prenosi od dvojice ashaba.
Prema tome, obavezna si napostiti sve propuštene dane i one koje si mrsila zbog trudnoće i one koje si mrsila zbog nifasa. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJANJE NOĆNOG NAMAZA NAKON VITRETA
Alejkumusselam. Oko pitanja klanjanja noćnog namaza nakon klanjanja vitreta postoje tri mišljenja učenjaka. Prvo: da je dozovljeno poslije klanjanog vitreta da se klanja noćni namaz dva po dva rekata ali da se ne klanja ponovo vitre, s tim da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći. Oni dokazuviše
Alejkumusselam.
Oko pitanja klanjanja noćnog namaza nakon klanjanja vitreta postoje tri mišljenja učenjaka.
Prvo: da je dozovljeno poslije klanjanog vitreta da se klanja noćni namaz dva po dva rekata ali da se ne klanja ponovo vitre, s tim da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći.
Oni dokazuju svoj stav hadisom koji je prenesen u mnoštvu rivajeta čija je sadržina da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz dva po dva rekata, zatim klanjao vitre jedan rekat a zatim nakon toga klanjao još dva rekata. Od ovih mnoštva rivajeta najvjerodostojnije je ono što bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, klanjao trinaest rekata (noću): klanjao bi osam rekata a zatim jedan vitreta, zatim bi klanjao dva rekata sjedeći a kada bi htio ići na ruku ustao bi pa učinio ruku, zatim bi klanjao dva rekata između ezana i ikameta od sabah namaza. Zastupnici ovog mišljenja kažu da je ovim postupkom htio ukazati Ummetu na dozvolu klanjanja noćnog namaza poslije vitreta.
A da je mustehab da vitre bude zadnje što se klanja u noći to dokazuju hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Učinite vitre vaš zadnji namaz u noći”. Pa kažu da je spoj između ova dva hadisa da prvi pojašnjava dozovlu da se klanja poslije vitreta noćni namaz a ovaj hadis da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći.
Drugo mišljenje je da nije dozvoljeno klanjati poslije vitreta nafilu (noćni namaz). To dokazuju gore spomenutim hadisom: “Učinite vitre vaš zadnji namaz u noći”. Kažu da je hadis došao u naredbodavnoj formi što znači da je postupiti po tome vadžib. S tim da ostaje nejasnoća šta će sa hadisima u kojima je došlo da bi Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata noćnog namaza poslije vitreta.
Treće mišljenje je ono što prenosi Ahmed u svom Musnedu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da bi on prije spavanja klanjao noćni namaz sa vitretom, zatim kada bi ustao u noći da klanja ponovo noćni namaz klanjao bi prvo jedan rekat čime bi učinio parnim (dva rekata) vitre koje je klanjao pred spavanje, zatim bi klanjao noćni namaz dva po dva i na kraju završio sa jednim rekatom vitreta, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Učinite vitre vaš zadnji namaz u noći”. Ovaj eser (predaja) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, je dobr i prihvatljiv sa strane seneda. Takođe ovo prenosi Šafija u svom Musnedu od Alije, radijallahu anhu. Međutim, problem kod ovog mišljenja je spajanje između jednog rekata vitreta klanjanog prije spavanja sa drugim jednim rekatom nakon spavanja a između njih je prošao duži vremenski period i spavanje.
U svakom slučaju, mišljenje koje je sa strane dokaza najbliže ispravnom je prvi stav učenjaka, da je dozovljeno poslije klanjanog vitreta da se klanja noćni namaz dva po dva rekata ali da se ne klanja ponovo vitre, s tim da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI SMRT U RAMAZANU IMA NEKU VRIJEDNOST
Alejkumusselam. Nije potvrđeno u šerijatskim tekstovima, shodno mom istraživanju i onome što su drugi učenjaci rekli o tome, da preseljenje u mjesecu Ramazanu ima neku posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece u godini. Osim što je prenešeno da onaj ko umre dok posti neki dan, svejedno bilo to uviše
Alejkumusselam.
Nije potvrđeno u šerijatskim tekstovima, shodno mom istraživanju i onome što su drugi učenjaci rekli o tome, da preseljenje u mjesecu Ramazanu ima neku posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece u godini. Osim što je prenešeno da onaj ko umre dok posti neki dan, svejedno bilo to u Ramazanu ili nekom drugom mjesecu, da će uči u Džennet. Naime, prenosi Huzejfe, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže LA ILAHE ILLELLAH želeći Allahovo lice i sa time preseli ući će u Džennet, ko posti neki dan želeći Allahovo lice i sa time preseli ući će u Džennet, ko udijeli sadaku želeći Allahovo lice i sa time preseli ući će u Džennet”. Hadis bilježi Ahmed u svom Musnedu, vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani a vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta Šuajb Arnaut. Sened ovog hadisa je prekinut, što znači da je slab, između Nu'ajm ibn ebi Hinda i Huzejfe, radijallahu anhu, međutim, ovaj hadis podupiru mnogi drugi rivajeti koje bilježe Bejheki u “El-Esmau ves-sifat”, Ebu Nu'ajm u “Ahbaru Asbehan”, Ebu Nu'ajm u “El-Hiljetu”, Taberani i mnogi drugi, čime se sened ovag hadis pojačava i podupire. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeOBILJEŽAVANJE BITKE NA BEDRU
Alejkumusselam. Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom nekih istorijskih događaja, poput noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, dana rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeviše
Alejkumusselam.
Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom nekih istorijskih događaja, poput noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, dana rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme, je novotarija u vjeri.
Takve manifestacije nisu propisane u Islamu, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati. Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su:
Prvo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju sveke godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri.
Dokaz za to su je hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), pa je rekao: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram”. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.
Drugo – povodom tih dana i noći nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta nisu pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.
Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.
Sa druge strane, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije Islama iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stalno i neprestano, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji Islama desilo.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePOST ONIH KOJI RADE TEŠKE FIZIČKE POSLOVE
Alejkumusselam. Osobe koje rade teške fizičke poslove, poput rudara, građevinaca i slično, za ove osobe u Šerijatu nije došla olakšica da mogu mrsiti dane Ramazana i da iste naposte. I ovo bi trebalo biti jasno. Na njima je obaveza da svaki dan Ramazana nanijete post i da ga zaposte, pa ako ga isposviše
Alejkumusselam.
Osobe koje rade teške fizičke poslove, poput rudara, građevinaca i slično, za ove osobe u Šerijatu nije došla olakšica da mogu mrsiti dane Ramazana i da iste naposte. I ovo bi trebalo biti jasno.
Na njima je obaveza da svaki dan Ramazana nanijete post i da ga zaposte, pa ako ga isposte dobro i jest. A kada dođu u situaciju da ne mogu više izdržati od gladi i žeđi dozvoljeno im je da popiju i pojedu onoliko koliko im je dovoljno da izdrže do iftara a zatim da nastave sa postom do iftara.
Takođe, obavezni su napostiti te dane kada budu u mogućnosti nakon Ramazana.
Ova dozvola da popiju i pojedu samo onoliko koliko je dovoljno do iftara se vraća na dozvolu pijenja i jedenja onoga što je haram u nuždi.
Jer njima je haram da se omrse u danima Ramazana, a zbog teškog fizičkog posla i iznemoglosti dođu u stanje nužde kada im je dozvoljeno da popiju i pojedu, a što je haram u osnovi u danima Ramazana, samo onoliko koliko bi utolili glad i žeđ do iftara.
Kao što je dozvoljeno pojesti svinjskog mesa ili popiti alkohola samo onoliko koliko da se glad i žeđ utole, a što je muslimanu u osnovi zabranjeno, onima koji bi umrli od gladi ili žeđi ako to ne urade.
Dokazi za ovo su sljedeća tri kur'anska ajeta:
“On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je”. (El-Bekara, 173)
“Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti”. (El-En'am, 145)
“On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu stoku koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad – pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti”. (En-Nahl, 115)
Znači, ajeti ukazuju na to da je u nuždi dozvoljeno pojesti meso strvine ili svinje, popiti alkohola ili krvi, a koji su inače zabranjeni, ali ne iz želje i samo onoliko koliko je potrebno da se utole glad i žeđ.
Analogno ovome, to isto se odnosi na one osobe koje ne moge izdržati post jer rade teške fizičke poslove, tj. nije im dozvoljeno da mrse te dane u startu nego su obavezni da ih zaposte, pa ako dođu u stanje prinude da se omrse urade to samo onoliko koliko je dovoljno da utole glad i žeđ do iftara. A na ovo se odnose riječi Uzvišenog “A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad”. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeHARAM IMETAK
Haram imetak je svaki imetak koji po Šerijatu nije dozvoljeno steči ili posjedovati. Haram imetak se dijeli na dvije vrste: haram imetak sam po sebi i haram imetak zbog načina na koji je zarađen. (Ahkamul-malil-haram, dr. 'Abbas el-Baz, str. 40-45, Hukmu zekatil-malil-harami, Abdullah ibn Meni'a, Meviše
Haram imetak je svaki imetak koji po Šerijatu nije dozvoljeno steči ili posjedovati.
Haram imetak se dijeli na dvije vrste: haram imetak sam po sebi i haram imetak zbog načina na koji je zarađen. (Ahkamul-malil-haram, dr. ‘Abbas el-Baz, str. 40-45, Hukmu zekatil-malil-harami, Abdullah ibn Meni'a, Medželletu el-buhusi el-islamijje, 42/247)
Prva vrsta:
Haram imetak sam po sebi (El-Furuk, El-Karafi 3/96) je onaj koji je kao imetak šerijatski zabranjen, poput alkohola, svinje, kipova, zabranjeni muzički instrumenti, nečistoće, krv i slično.
Uzvišeni Allah je naveo neke vrste ovog imetka u plemenitom Kur'anu u prevodu značenja: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama” (El-Maide 3).
Takođe, u drugom ajetu kaže u prevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide 90).
Nema razilaženja među učenjacima da ova vrsta imetka nije u osnovi imetak na koji se daje zekat, nego je on prljav imetak sam po sebi i vadžib je onom u čijim je rukama da ga se riješi.
Haram imetak zbog načina zarade (Ez-Zehiretu, El-Karafi, 13/322, Medžmu'ul-fetava, Ibn Tejmije, 29/320) je svaki imetak koji je sam po sebi dozvoljen, međutim postao je zabranjen zbog načina sticanja, poput novca zarađenog kamatom ili imetka steknutog putem zabranjenih kupoprodaja i slično.
Druga vrsta:
Haram imetak zbog načina zarade može imati dva oblika:
Prvi oblik – haram imetak koji je stečen bez dozvole njegovog vlasnika, poput: ukradenog imetka, uzetog mitom, otimačinom, monopolom, kamatom, prevarom i falsifikovanjem.
Drugi oblik – haram imaetak koji je stečen uz dozvolu njegovog vlasnika, poput: imetka stečenog kockanjem, klađenjem i zabranjenim vrstama trgovine.
———————-
Muslimanu je obaveza da što prije riješi haram imetka. Kako da ga se riješi i šta da učini sa njim, neka pročita na ovom linku:
http://zijad-ljakic.com/index.php…
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje