Alejkumusselam.

To što si ti uradio ulazi u propis samozadovoljavanja ili masturbiranja, tj. onog koji svjesno sa strašću ili bez nje izbaci sjeme u toku posta. To što nisi imao namjeru da izbaciš sjeme ne utiče na propis jer je ibret u tome da si uzrokovao izlazak sjemena.

Izbacivanje sjemena , u budnom stanju sa strašću ili bez nje, u toku dana Ramazana kvari post. Imami četiri mezheba, Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed, su na stavu da izbacivanje sjemena na bilo koji način, svejedno bilo rukom, trljanjem ili slično, kvari post. Sa ovim se ne slažu zahirije jer kažu da nema dokaza u Kur'anu i Sunnetu koji ukazuje da to kvari abdest, a ne možemo smatrati da je neki ibadet pokvaren osim sa dokazom od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, postoji dokaz sa kojim se može dokazivati kvarenje posta sa izbacivanjem sjemena u budnom stanju. Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za postača između ostalog: “Ostavlja hranu, piće i strast zbog mene”. A onaj ko izbaci sjeme iz polnog organa nije ostavio svoju strast prilikom posta. Velika većina učenjaka je na ovom stavu.

Na njemu je da nadoknadi dan u kojem je pokvario post sa izbacivanjem sjemena, a po ispravnom stavu učenjaka nije dužan učiniti kefaret jer za njega nam nije došao dokaz. Takođe, nije ispravno poistovjećivati kefaret izbacivanja sjemena sa kefaretom polnog odnosa jer je grijeh intimnog odnosa u danu Ramazana dosta teži i veći od grijeha samozadovoljavanja. Naravno, svjesno izbacivanje sjemena u danu Ramazana je grijeh te se zbog toga njegov počinilac treba pokajati iskrenom tevbom.

Prema tome, ti si tim djelom uzrokovanja izlaska sjemena pokvario post tog dana, dužan si ga napostiti i pokajti se za to djelo, a drugog kefareta nema. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Ženi koja posti a kojoj se pojavi menstrualno pranje u bilo koje doba dana, pa makar i pred sam itar, njen post je time prekinut i pokvaren, nije joj dozvoljeno dalje postiti a obavezna je napostiti taj dan. Oko ovoga ne znam da ima razilaženja među učenjacima. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da ju je pitala Mu'aza zašto žena u stanju hajza napašta post a ne naklanjava propuštene namaze, pa joj je odgovorila riječima: “Kada bi imale hajz, naređivano nam je da napostimo propušteni post a nije nam naređivano da naklanjamo propuštene namaze”. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
U Šerijatu je data je olakšica za pet skupina ljudi da ne poste mjesec Ramazan, s tim da te iste dane moraju ili napostiti dan za dan, ili napostiti i za svaki dan nahraniti siromaha, ili samo nahraniti za svaki dan siromaha. Te skupine ljudi su: putnici, bolesnici, dojilje, trudnice i starci (starice). Argumenti za ovo su došli u kur'anskim ajetima i vjerodostojinim hadisima. A u izuzetke obaveze posta ne ulaze osobe koje ne ustanu ili nisu u stanju da ustanu na sehur.

Ustajanje na sehur je mustehab po idžmau učenjaka kako to prenosi Ibn El-Munziri. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sehurajte (ustanite na sehur da bi jeli i pili) jer je u sehuru bereket”. Znači, musliman nije dužan da ustane na sehur, ako ustane ima nagradu slijeđenja sunneta a ujedno time će osnažiti svoje tijelo da lakše izdrži post.
Prema tome, neustajanje na sehur nije opravdanje da se ne posti pa makar to uzrokovalo malaksalost i slabost. Na tebi je da učiniš sve moguće kako bi ustajala na sehur ili da se dobro najedeš pred spavanje kako bi ojačala svoje tijelo za post.

Znači, na tebi je da zapostiš bez obzira ustala na sehur ili ne, a ako se u toku dana pojavi malaksalost, slabost ili neki drugi vid bolesti i slabosti, dozvoljeno ti je tek tada da se omrsiš jer se u tom stanju ubrajaš u bolesnike kojima je dozovljeno da mrse post kada ih bolest snađe. Ali ti nije dozvoljeno da od same noći ili ujutro ako ne ustaneš na sehur da se prije pojave malaksalosti i slabosti omrsiš. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Većina učenjaka je na stavu da je sunnet i mustehab teraviju klanjati u džematu u mesdžidu.

Pa tako imam Nevevi prenosi da su učenjaci složni oko toga da je klanjanje teravije mustehab, s tim da su se razišli da li je vrijednije klanjati je u kući pojedinačno ili u mesdžidu u džematu.

Mnogi učenjaci smatraju da je bolje klanjati teraviju u kući nego u mesdžidu.

Na tom stavu su malikije pod šartom da to ne utiče na prestanak klanjanja teravije u mesdžidima, takođe je to rivajet u šafijskom mezhebu. A sam imam Šafija smatra da je bolje da dobri učači Kur'ana klanjaju u kući.

Takođe, na ovom stavu je bio Ebu Jusuf od hanefija. Muhammed ibn Nasr El-Mervezi bilježi u svojoj knjizi “Muhtesaru kitabi kijamil-lejl” vjerodostojne predaje u kojima se navodi poimenično ko je sve od selefa klanjao teraviju u kući ili u mesdžidu pojedinačno van džemata.

Prenosi se da Omer, Osman, i Ibn Omer, radijallahu anhum, nisu klanjali teraviju u mesdžidu, takođe od selefa:

Ibn Hurmuz poznati karija, Rebi'a, El-Kasim, Salim ibn Omer, Nafi'a, ‘Urve, Mudžahid, Omer ibn Abdulaziz pravedni halifa, Ibn ‘Avan i mnogi drugi nisu klanjali teraviju u džematu.

Kaže Mudžahid: “Ako čovjek zna deset sura neka ih ponavlja i neka ne klanja u Ramazanu teraviju (u džematu) za imamom”.

Dokaz za njihovo ponašanje je hadis kojeg bilježi Muslim: “Klanjajte namaz u vašim kućama, zaista najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u kući, osim farzova”. Neki od njih su tako klanjali da bi ljudima stavili do znanja da klanjanje teravije u mesdžidu u džematu nije vadžib.

Takođe, kažu da je čovjek tako dalje od rija'a (činjenja ibadeta da bi to ljudi vidjeli a ne radi Allaha) koji je haram. Oni su bili na tom stavu kada se teravija klanjala onako kako su je prve generacije klanjale. U okolnostima brzog klanjanja, kao što je praksa u mnogim džamijama kod nas, kada je upitna valjanost namaza nema sumnje da je ovo lijepo rješenje.

Takođe klanjanje teravije pojedinačno van džemata ulazi pod opće značenje hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Ko klanja (teraviju) u Ramazanu sa imanom i tražeći nagradu od Allaha, biće mu oprošteni njegovi dotadašnji grijesi”. Sve ovo se odnosi na muškarce.

A što se tiče žena, u osnovi njima je dozvoljeno da prisustvuju i klanjaju namaze u džamijama u džematu, pod šartom da budu propisno obučene i da ne izlaze namirisane. A njihov namaz koji obave u kući je vrijedniji od namaza koji obave u džamiji u džematu.

Oko ovoga skoro da nema razilaženja među učenjacima. Argumenti za ovo su spomenuti u vjerodostojnim hadisima. Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama (ženama) (odlazak u) Allahove mesdžide”.

A u rivajetu kod Ebu Davuda od Ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi dodatak: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama (ženama) (odlazak u) Allahove mesdžide, a njihove kuće su njima bolje”.

Ovaj dodatak “A njihove kuće su njima bolje” većina muhaddisa prihvata i ocjenjuje dobrim ili vjerodostojnim zbog mnoštva rivajeta u kojima je prenešen, poput Hakima, Zehebija, Nevevija, Albanija i Šuajba Arnauta.

Takođe, u rivajetu kod Ebu Davuda ali od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama (ženama) (odlazak u) Allahove mesdžide, ali neka izlaze nenamirisane”.

Nije mi poznat neki poseban šerijatski tekst koji ukazuje da je ženi bolje klanjati teraviju u džematu u džamiji, nego njeno klanjanje teravije u kući ili mesdžidu ulazi pod gore spomenuti opći propis, tj. da joj je vrijednije klanjati u kući nego u džamiji. A to znači, da njeno klanjanje teravije u kući je vrijednije od klanjanja teravije u džamiji u džematu pa makar se klanjanje trevije u džematu u džamiji brojalo kao da se klanjalo čitavu noć.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

O postu petkom je prenešeno nekoliko hadisa u kojima je došla zabrana da se petak izdvaja sa postom, tj. da se ne posti uz petak dan prije ili dan poslije. A u jednom hadisu je prenešeno da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rijetko mrsio (znači da nije postio) petkom. Zbog ovoga učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko propisa posta petkom.

Nema razilaženja među učenjacima da je dozvoljeno postiti petkom ako se zajedno sa petkom posti dan prije ili dan poslije.

Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko izdvajanja petka sa posta, tj. da se samo u petak posti bez spajanja posta tog dana sa danom prije ili danom poslije.

Prvi stav učenjaka je da je pokuđeno izdvajati dan petak sa postom. Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta na čemu su između ostalih imam Šafija i imam Ahmed.
Oni dokazuju svoj stav sa tri vjerodostojna hadisa:

Prvi kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom osim da posti dan prije njega ili dan poslije njega”.

Drugi kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Džuvejrije, radijallahu anha, u kojem je došlo da je kod nje došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u petak a ona je postila, pa ju je pitao da li postila dan prije aona je odgovorila da nije, zatim je pitao hoće li postiti dan poslije odgovrila je da neće, nakon čega joj je rekao: “Omrsi se”.

Treći kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte izdvajati noć (uoči) petka između ostalih noći sa kijamom (noćnim namazom), i nemojte izdvajati petak između ostalih dana sa postom osim da bude u (sklopu) posta kojeg neko od vas posti”.

Drugi stav učenjaka je poput prvog stim da oni smatraju da je haram izdvajati dan petak sa postom a ne pokuđeno. Dokazuju to riječima koje su došle u tekstu hadisa “Neka niko od vas ne posti …”, “Omrsi se” i “I nemojte izdvajati petak”, tj. da je ovo forma zabrane koja ukazuje na to da je haram. Međutim, džumhur učenjaka smatra da se ova zabrana spušta na pokuđenost zbog toga što je dozvoljeno postiti petkom ako se posti dan prije ili dan poslije.

Treći stav učenjaka je da izdvajanje petka sa postom nije pokuđeno. Na ovom stavu su između ostalih i imam Ebu Hanife i imam Malik.
Oni to dokazuju hadisom kojeg bilježe Timizi i Ahmed od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem on kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio na početku svakog mjeseca tri dana a rijetko bi se mrsio petkom”. Hadis su dobrim ocjenili Tirmizi, Albani i Šuajb Aranut. Oni dokazuju dijelom hadisa u kojem se kaže “a rijetko bi se mrsio petkom” što po njima znači da bi posti i petkom. Međutim, kaže Ibn Hadžer da hanefije u ovom hadisu nemaju dokaza, jer ako bi htjeli spojiti ovaj hadis i hadis o pokuđenosti izdvajanja petka sa postom jedno od značenja ovog hadisa je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije namjerno izdvajao petak sa mršenjem (ostavljanjem posta) ako bi se desilo da petak bude jedan od ta tri dana koje bi postio, te ovaj hadis nije oprečan pokuđenosti posta samo petkom.

Oko razloga zabrane ili pokuđenosti izdvajanja petka sa postom učenjaci umaju pet tumačenja, a najbliže je da je to zbog toga što je petak sedmični praznik a praznikom se ne posti (jer se i u danima dva Bajrama takođe ne posti), a ovo tumačenje je između ostalih izabrao i Ibn Hadžer.

Prema tome, na osnovu teksta vjerodostojnih hadisa pokuđeno je (a ne haram) izdvojiti dan petak sa postom osim ako se zajedno sa petkom posti dan prije ili dan poslije.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com