Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
KAMATA U KUPOVINI TRGOVAČKE ROBE
Alejkumusselam. Između novca i trgovačke robe (mimo zlata, srebra i drugih valuta) ne teče kamata, te nema smetnje u svim gore spomenutim načinima i verzijama plaćanja, jer u ovome nema kamate. Izuzetak je kupovina (novcem) zlata, srebra i drugih valuta, tu je uslov da kupoprodaja bude iz ruke u rukviše
Alejkumusselam.
Između novca i trgovačke robe (mimo zlata, srebra i drugih valuta) ne teče kamata, te nema smetnje u svim gore spomenutim načinima i verzijama plaćanja, jer u ovome nema kamate.
Izuzetak je kupovina (novcem) zlata, srebra i drugih valuta, tu je uslov da kupoprodaja bude iz ruke u ruku, tj. na licu mjesta, u protivnom, bilo koja odgoda isplaćivanja predstavlja kamatu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKUPOVINA I PRODAJA ROBE PREKO NETA
Alejkumusselam. A stranica zastupa firmu, onda tu nema ništa sporno. A ako ne zastupa, muslimanu je zabranjeno da prodaje robu koju ne posjeduje. Sa druge strane, muslimanu je dozvoljeno da kupuje robu preko tih stranica ako ne zna način prodavanja, jer se zabrana odnosi na prodavca, a njemu kupcu jviše
Alejkumusselam.
A stranica zastupa firmu, onda tu nema ništa sporno. A ako ne zastupa, muslimanu je zabranjeno da prodaje robu koju ne posjeduje.
Sa druge strane, muslimanu je dozvoljeno da kupuje robu preko tih stranica ako ne zna način prodavanja, jer se zabrana odnosi na prodavca, a njemu kupcu je bitno da mu je zagarantovana kupovina (slanje robe nakon uplaćivanja) ili vraćanje novca u sprotnom. A ako zna da određena stranica prodaje ono što ne posjeduje, nije mu dozvoljeno da od nje kupuje, jer time učestvuje u zabranjenoj prodaji.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeGLEDANJE U DJEVOJKE
Alejkumusselam. Ništa od spomenutog njemu nije dozvoljeno. Dokaz za to je naredba obaranja pogleda i zabrana gledanja žena strankinja, a on nema šerijatskog opravdanja da ih gleda: Kaže Uzvišeni: "Reci mu'minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mviše
Alejkumusselam.
Ništa od spomenutog njemu nije dozvoljeno. Dokaz za to je naredba obaranja pogleda i zabrana gledanja žena strankinja, a on nema šerijatskog opravdanja da ih gleda:
Kaže Uzvišeni: “Reci mu'minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30)
Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okreni svoj pogled”.
Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom (u žene), tebi pripada prvi a nije tvoj drugi”
(Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeIZOSTAVLJANJE 4 TEKBIRA PRI DŽENAZI
Alejkumusselam. Najvjerodostojnije što je došlo u hadisima je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donosio 4 tekbira pri klanjanju dženaze, što bolježe Buharija i Muslim. Također, vjerodostojno je prenešeno da je izgovarao 5 i 9 tekbira, a u slaboj predaji 7 tekbira. Od ashaba, radijallahu aviše
Alejkumusselam.
Najvjerodostojnije što je došlo u hadisima je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donosio 4 tekbira pri klanjanju dženaze, što bolježe Buharija i Muslim. Također, vjerodostojno je prenešeno da je izgovarao 5 i 9 tekbira, a u slaboj predaji 7 tekbira.
Od ashaba, radijallahu anhum, u vjerodostojnim predajama se prenosi da su donosili 3, 4, 5, 6 i 7 tekbira pri klanjanju dženaze.
Ako imam namjerno izostavi četvrti tekbir, ispravno je da je namaz batil te ga treba ponoviti. A ako iz zaborava izostavi četvrti tekbir, nakon što ga upozore klanjači, treba izgovoriti i četvrti i on i klanjači. Nije propisano činjenje sehvi sedžde zbog ovoga. A ako zbog neznanja ne donese četvrti tekbir, namaz je svima ispravan i ne treba ga ponavljati.
Prema tome, namaz vam je ispravan, ne treba ga ponavljati. Ovo podupire i to što se od nekih ashaba prenosti da bi donosili 3 tekbira pri klanjanju dženaze.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJE KURBANA OD STRANE ONOGA KO NE KLANJA
Alejkumusselam. Onaj ko kolje kurban mora biti musliman, a musliman potvrđuje svoj islam sa namazom kao temeljom islama. Mora makar ponekad da klanja. Dok osoba koja nikako ne klanja, njen islam je upitan, zbog toga od takvih ne treba jesti mesao koje oni zakolju. Prema tome, kurban meso koje tvoj dviše
Alejkumusselam.
Onaj ko kolje kurban mora biti musliman, a musliman potvrđuje svoj islam sa namazom kao temeljom islama. Mora makar ponekad da klanja. Dok osoba koja nikako ne klanja, njen islam je upitan, zbog toga od takvih ne treba jesti mesao koje oni zakolju.
Prema tome, kurban meso koje tvoj dedo (koji ne klanja) zakolje nije halal niti je kurban validan. Nađi nekoga ko klanja da zakolje kurban.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAMAZ U DŽEMATU
Alejkumusselam. Oko obveze klanjanja u džematu ima razilaženja među ulemom, po većini je mustehab ili fard kifaje a po manjoj skupini vadžib. Bliže je da je vadžib osim ako osoba ima opravdanje. Učenje naglas pri klanjanju noćnih namaza onome ko klanja sam je po nekim učenjacima mustehab, a po drugiviše
Alejkumusselam.
Oko obveze klanjanja u džematu ima razilaženja među ulemom, po većini je mustehab ili fard kifaje a po manjoj skupini vadžib. Bliže je da je vadžib osim ako osoba ima opravdanje.
Učenje naglas pri klanjanju noćnih namaza onome ko klanja sam je po nekim učenjacima mustehab, a po drugima nije.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJESMO LI OBAVEZNI POZIVATI DRUGE NA UPUTU?
Odgovor na ovo pitanje se vraća na opći propis naređivanja dobra (sve ono na što Islam postiče i što naređuje) i zabranjivanja zla (sve ono što Islam smatra pokuđenim i zabranjenim). Idžmau učenjaka ovog Ummeta je na tome da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla uopćeno vadžib svim muslimanima. Oviše
Odgovor na ovo pitanje se vraća na opći propis naređivanja dobra (sve ono na što Islam postiče i što naređuje) i zabranjivanja zla (sve ono što Islam smatra pokuđenim i zabranjenim).
Idžmau učenjaka ovog Ummeta je na tome da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla uopćeno vadžib svim muslimanima.
Od učenjaka koji navode ovaj idžma učenjaka su hanefijski učenjak Ebu Bekr El-Džessas u svojoj knjizi “Ahkamul-Kur'an” (2/592), Ibn Hazm u knjizi “EL-Fisal” (4/171), Nevevi u knjizi “Šerh Sahihul-Muslim” (1/51) i Ševkani u knjizi “Fethul-kadir” (1/369).
Prema tome, nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla vadžib svakom muslimanu i muslimanki.
Međutim, učenjaci su se razišli oko toga kojoj vrsti vadžiba ova obaveza pripada, tj. da li je naređivanje dobra i zabranjivanje zla farz ajn (stroga obaveza svakom muslimanu), ili farz kifaje (ako je izvrši jedna skupina muslimana spada obaveza sa ostalih muslimana), ili je vadžib shodno mogućnosti svakog pojedinca, ili je vadžib shodno onome na što se poziva i od čega se odvraća.
Pa tako shodno ove četiri mogućnosti učenjaci imaju i četiri mišljenja po ovom pitanju.
Razilaženje učenjaka oko vrste vadžiba po ovom pitanju je izgrađena na sljedećim šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta:
Prvi – riječi Uzvišenog: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići” (Ali Imran, 104).
Drugi – riječi Uzvišenog: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete” (Ali Imran, 110).
Treći – hadis koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Tarik ibn Šihaba, radijallahu anhu: “Ko od vas vidi munker (ono što je pokuđeno ili zabranjeno) neka ga otkloni svojom rukom, a ako nije u stanju onda svojim jezikom, a ako nije ni to u stanju onda svojim srcem a to je najslabiji iman”.
Četvrti – hadis koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka pa ga je skinuo i bacio i rekao: “Neko od vas namjerno hoće žeravicu od Vatre, pa neka je baci sa svoje ruke”.
Peti – hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan oslobađanja Meke ušao Harem a oko Kabe je bilo tristo šezdeset kipova pa ih je on stao probadati svojim štapom izgovarajući (riječi Uzvišenog): “I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži” (El-Isra, 81).
Šesti – hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je ona stavila zastor na otvor na zidu na kojem su bile slike (onog što ima dušu), pa ih je uklonio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a ona je od njih napravila dva šilteta koji su bili u kući i na kojima se sjedilo.
Sedmi – hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava ashabe na sjedenje po putevima, a oni mu odgovaraju da je to nešto neizbježno jer tu razgovaraju, a onda im on kaže da ako već moraju da sjede po putevima da daju putu njegovo pravo. A onda im je naveo prava puta rekavši: “Obaranje pogleda, neuznemiravanje (prolaznika), odgovaranje na selam i naređivanje dobra i zabranjivanje zla”.
Osmi – hadis kojeg bilježe Tirmizi i Ahmed od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili će Allah ubrzo poslati na vas kaznu pa ćete mu upućivati dovu a neće vam biti uslišana”. Hadis ocjenjuju dobrim Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut.
Deveti – hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Nu'man ibn Bešira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer onog koji čuva Allahove granice (naređivanjem dobra i zabranjivanjem zla) i onog koji ih prelazi (tj. čini grijehe) je poput primjera ljudi su izvlačili ko će biti iznad palube na brodu a ko ispod, pa jednima je dopalo da budu gore a drugima da budu ispod. Pa oni koji su bili ispod palube kada im zatreba voda morali su ići kod onih koji su iznad palube, pa su rekli: Kada bi mi u našem dijelu broda probili rupu (da uzimamo vodu iz mora) kako ne bi uznemiravali one iznad nas. Pa ako bi ih ovi koji su iznad palube pustili da rade što su namjerili svi bi propali, a ako ih spriječe spasili bi se i jedni i drugi”.
Prvo mišljenje učenjaka – da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla farz ajn, tj. stroga obaveza svakog muslimana. Ovaj stav zastupa mufesir Zedždžadž, kadija Tilmisani, šafijski učenjak Ibnul-Nehhas, a od savremenih Abdulkadir Avda i Muhammed Abduhu.
Ono što se može prigovoriti ovom stavu je da je nemoguće zahtijevati od svakog muslimana, bez obzira na nivo njegovog znanja i mogućnosti, da traži munkere i otklanja one na koje naiđe, a ako to ne uradi da je griješan.
Osim ako se pod ovim mišljenjem misli da je svaki musliman obavezan shodno njegovim mogućnostima i znanju i shodno munkeru kojeg otklanja, onda ovaj stav ima osnova.
Drugo mišljenje učenjaka – da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla farz kifaje, tj. da ako ga jedna skupina obavlja spada odgovornost sa drugih. Dokaz sa kojim oni preferiraju ovaj stav je ajet: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati ” (Ali Imran, 104), jer riječi “Među vama” ukazuje da se misli na određenu skupinu ljudi a ne na sve muslimane. Onda se zastupnici ovoga mišljenja međusobno razilaze u tome ko je ta skupina, neki kažu: učenjaci, drugi: oni koje vladar odredi da se time bave, treći: nešto drugo.
Ovaj stav zastupaju Kurtubi, Ibn Kesir, Ibnul-Arebi, Zamahšeri, Razi, Ibnul-Kudame, El-Gazali, Ibn Tejmije, Nevevi i Ibn Hadžer, i može se reći da je ovo stav većine učenjaka ovog Ummeta iako su se oni razišli u nekim detaljima.
Treće mišljenje učenjaka – da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla obaveza svakom pojedincu shodno njegovoj mogućnosti. Odnosno, po njima je vadžib svakom muslimanu da otkloni rukom zlo osim ako se boji da će mu zbog toga biti nanešena šteta (fizička ili materijalna), pa ako nije u stanju rukom onda je obavezan jezikom, tj. ukorom, savjetom i slično, osim ako će mu zbog toga biti nanešena šteta. Nakon toga mu ne preostaje ništa drugo nego da srcem negira taj munker, što je najmanji vid imana nakon čega nema imana kod čovjeka.
Ovaj stav pripisuju imamu Ahmebu, Ibn Hazmu, Kurtubiju, Ibnul-Kajjimu i drugima.
Ono što je primijetno to je da se ovaj stav u suštini i ne razlikuje od prvog, tj. onih koji zastupaju da je farz ajn jer i oni smatraju da je obaveza svakog muslimana uslovljena njegovim mogućnostima. Da je obaveza izvršavanja vadžiba uslovljena mogućnostima ukazuju riječi Uzvišenog: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” (El-Bekare, 286), “Zato se Allaha bojte koliko god možete” (Et-Tegabun, 16).
Četvrto mišljenje učenjaka – da je naređivanje dobra i zabranjivanje zla zavisno od toga šta se naređuje a šta zabranjuje. Pa kažu da ako je ono što se naređuje vadžib da je i naređivanje vadžib, a ako je to što se naređuje sunnet ili mustehab da je samo njihovo naređivanje mustehab, a tako isto i kod onoga što se zabranjuje. Ovaj stav se pripisuje učenjaku Ibnul-Uhuve a navodi Alusi da je to stav nekih učenjaka s tim da ne spominje njihova imena, a Ibnul-Muflih spominje ovaj stav kao mišljenje nekih učenjaka unutar hanbelijskog mezheba.
Međutim, ono što je upitno kod ovog stava je da nema nekog šerijatskog teksta u kojima se pravi razlika na način kako su to oni objasnili nego je došla opća naredba naređivanja svega što je ma'ruf, tj. bilo ono mustehab ili vadžib, kao i naredba zabranjivanja svega što je munker, tj. bio on mekruh ili haram.
Nakon svega spomenutog ostaje da se odabere mišljenje koje je najbliže onome na što upućuju šerijatski tekstovi. Sva navedena mišljenja imaju osnova i zasnovana su na dokazima te je najbliže da ustvari odbarano mišljenje i sadrži ono što je došlo u sva četiri spomenuta mišljenja.
Odabrano mišljenje je, a Allah zna najbolje, da je svaki musliman dužan da naređuje dobro i zabranjuje zlo shodno njegovom znanju i mogućnostima i to onako kako je došlo u hadisu prvo rukom, zatim jezikom, i na kraju srcem.
Ovo znači da je svakom muslimanu obaveza da naređuje, podstiče, savjetuje i poziva na dobro, kao i da zabranjuje, ukorava i savjetuje ostavljanje munkera, s tim da u toj obavezi se razlikuju oni koji imaju znanja (učeni, daije i slično), kao i oni koji imaju moć poput namjesnika, direktora, oca u kući i slično, njihova obaveza je veća zbog njihove veće mogućnosti da otklone munker.
Takođe, zastupati stav da je svakom muslimanu farz ajn naređivanje dobra i zabranjivanje munkera tako da ako se negdje pojavi munker da su svi muslimani obavezni da ga odu otkloniti i ako ne odu da su griješni, je pogrešno jer je to nemoguće i neizvodljivo u praksi. Isto tako, zastupati stav da je naređivanje dobra i zabranjivanje munkera farz kifaje tako da je to oabveza raditi samo učenjacima ili skupini koju za to ovlasti muslimanska vlast je pogrešno jer oni nisu u stanju da otklone sve munkere koji postoje u stvarnosti te se time otvara prostora za nesmetano širenje fesada i nereda u muslimanskim sredinama.
Prema tome, svaki musliman, pa tako i ti i ja, smo obavezni da pozivamo druge na uputu shodno kako je gore pojašnjeno. A kada izvršiš obavezu naređivanje dobra i zabranjivanja munkera onda možeš da se brineš samo za sebe jer si ispunio vadžib. Nije ispravno da muslimana nije briga za ostale ljude oko njega i da ne mari za njih.
A riječi Uzvišenog: “O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!” (El-Maide, 105) se odnose na onoga ko je izvršio obavezu naređivanja dobra i odvraćanja od munkera. Ovako je to protumačio Omer, radijallahu anhu, onima koji su mislili da je dovoljno da se brinu samo o sebi bez da izvršavaju ovaj vadžib. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeSTAVOVI (I ARGUMENTI) UČENJAKA OKO NOŠENJA ODJEĆE ISPOD ČLANAKA
Alejkumusselam. U ovom odgovoru prvo ću navesti, inšallah, razlog razilaženja učenjaka po ovom pitanju, zatim stavove učenjaka, a zatim prenijeti detaljnu obradu ovog pitanja o kojoj sam pisao u knjizi „U Islamu je odgovor na sva pitanja i sva probleme“. Prvo – razlog razilaženja učenjaka po ovom piviše
Alejkumusselam.
U ovom odgovoru prvo ću navesti, inšallah, razlog razilaženja učenjaka po ovom pitanju, zatim stavove učenjaka, a zatim prenijeti detaljnu obradu ovog pitanja o kojoj sam pisao u knjizi „U Islamu je odgovor na sva pitanja i sva probleme“.
Prvo – razlog razilaženja učenjaka po ovom pitanju
Vrlo je bitno znati da se razlog razilaženja učenjaka po ovom pitanju zasniva na razumijevanju i tumačenju dva osnovna hadisa na kojima se zasniva propis ovog pitanja.
Ti hadisi su:
1- “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri”[Buharija].
2- “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[Buharija i Muslim].
Džumhur (koji je na stavu pokuđenosti ako je bez oholosti) svodi prijetnju i kaznu koja je došla u prvom hadisu na oholost spomenutu u drugom hadisu, pa ako nema oholosti nema ni zabrane. Dok manja skupina učenjaka (koja je na općoj zabrani) zaključuje iz ova dva hadisa da su povodi kazne (u prvom – samo nošenje odjeće ispod članka, a u drugom – nošenje iz oholosti) različiti u oba hadisa i da su same kazne različite (u prvom – da će ono što je ispod članaka biti u Vatri, a u drugom – da ga Allah neće gledati na Sudnjem danu). Ovo je ključ razumijevanja ovog pitanja.
Drugo – stavovi učenjaka oko nošenja odjeće (muškaraca) ispod članaka
Nema razilaženja među učenjacima oko zabrane nošenja i spuštanja odjeće muškarcima ispod članaka ako to rade iz oholosti, a razilaze se na dva stava ako nije iz oholosti:
Prvi stav: dozvola sa pokuđenošću.
Na ovom stavu je većina učenjaka ovog Ummeta i većina učenjaka četiri mezheba.
Ovo je stav Ebu Hanife (El-Fetava el-hindije, 5/333), Šafije i Ahmeda (u prvom rivajetu od njega). Nisam našao u knjigama malikija na kojem je stavu bio Malik.
Od malikija: Ibn Abdulberr (u knjizi Et-Temhid 3/244-249, mada se iz njegovih riječi razumije da je na stavu opće zabrane a da je u stanju oholosti samo veći grijeh), Sulejman El-Badži, El-Iraki, Ibn ebi Zejd El-Kejrevani i Ibnul-Arebi (u knjizi El-Kabes).
Od šafija: Nevevi, Zekerija El-Ensari, Er-Remli i Ibn Hedžer El-Hejtemi.
Od hanabila: Ibn Kudame, Ibn Tejmije (u jednom stavu od njega – knjiga Šerhul-‘umde), Ibn Muflih i El-Merdavi.
Nisam našao u fikhskim knjigama hanefija govor o ovoj temi.
Takođe, ovaj stav je izabrao Ševkani u Nejlul-evtar i mnogi savremeni učenjaci.
Drugi stav: opće zabrana (tj. bilo sa ohološću ili bez nje).
Na ovom stavu su Ahmed (u drugom rivajetu od njega) i mezheb zahirija.
Od malikija: El-Kadi Ijad, El-Karafi, En-Nefravi, Ibnul-Hadždž i Ibnul-Arebi (u knjizi ‘Aridatul-ahvezi).
Od šafija: Zehebi i Ibn Hadžer.
Od hanabila: Ibn Tejmije (u drugom stavu od njega).
Od savremenih učenjaka na tom stavu su: Saneani, Bin Baz, Albani, Ibn Usejmin, Ibn Džibrin, Salih El-Fevzan, Zejd Ebu Bekr i Stalna komisija za fetve u Saudiji.
Pošto su se učenjaci ovog Ummeta razišli oko propisa nošenja odjeće muškarcima ispod članaka bez oholosti, vadžib je ovo pitanje vratiti na njegovo polazište, tj. njegove izvore, a to su Kur'an i Sunnet. Da je to obaveza dokaz su riječi Uzvišenog: “A ako se u nečemu raziđete, vratite to Allahu (Njegovoj knjizi) i Poslaniku (njegovom Sunnetu)” (En-Nisa, 59). A u narednom tekstu slijedi detaljna naliza argumentacije učenjaka po ovom pitanju.
Drugo – detaljna obrada (argumenti) pitanja nošenja odjeće ispod članaka
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka.
Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Ummeta da nose odjeću spuštenu ispod članaka ako to rade iz oholosti, za razliku od žena kojima je propisano da spuštaju svoju odjeću ispod članaka kako bi prekrile stopala. Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[1].
Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko nošenja odjeće ispod članaka ako to nije popraćeno ohološću[2].
Prvo mišljenje je opća zabrana nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo ono poraćeno ohološću ili ne. Ovaj stav je snažno podržao i potkrijepio dokazima Ibn Hadžer. Argumenti kojima podupiru svoje mišljenje se mogu rezimirati u sljedećem:
1- Vjerodostojni hadisi koji ukazuju na zabranu nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo to iz oholosti ili ne, samo je razlika u težini grijeha onog koji to radi iz oholosti (da ga Allah neće gledati na Sudnjem danu) u odnosu na onog koji to radi bez oholosti (da ono što je ispod članka od odjeće da će biti u Vatri).
Ti hadisi su: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[3], i hadis: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri”[4].
Takođe, obje kazne su spomenute u tekstu jednog hadisa: prenosi se od Ebu Se'ida El-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odjeća mu'mina treba biti do pola potkoljenice, a nema grijeha u onome što je između pola potkoljenice i članaka. Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”[5].
Prema tome , ovaj hadis je dovoljan da se da tačka na ovu temu, tj. jasan je i decidan da onaj ko nosi odjeću ispod članaka (bez oholosti) da će to što je ispod članaka biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu.
2- U vjerodostojnom hadisu se samo nošenje odjeće ispod članaka naziva ohološću. Od Džabir ibn Sulejma, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podigni svoju odjeću do pola potkoljenice, a ako nećeš onda do članaka. Čuvaj se spuštanja odjeće, jer je to od oholosti, a Allah ne voli oholost”[6].
3- Mnoštvo hadisa u kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao ashabima pojedinačno da podignu odjeću iznad članaka bez pitanja istih da li su pustili odjeću iz oholosti ili ne.
Od tih hadisa su sljedeći: Hadis kojeg bilježi Muslim, da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, prolazio spuštene odjeće pored Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “O Abdullah, podigni odjeću, …”[7].
Hadis kojeg bilježi Ahmed u Musnedu od Eš-Šerida Es-Sekafija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji je imao spuštenu odjeću, pa mu je rekao: “Podigni svoju odjeću i boj se Allaha, …”[8].
Hadis od Mugire ibn Šu'beta, radijallahu anhu, da je vidio Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je uzeo za odjeću Sufjan ibn Sehla, radijallahu anhu, govoreći: “O Sufjane, ne spuštaj odjeću, zaista Allah ne voli one koji spuštaju odjeću”[9].
Drugo mišljenje je stav velikog broja učenjaka, na kojem su između ostalih Nevevi i Ibn Abdulberr, a to je da nošenje odjeće ispod članaka ako nije popraćeno ohološću nije haram. S tim da je jedna skupina od ovih učenjaka mišljenja da je taj čin mekruh (pokuđen), dok druga skupina od njih vidi da je uopće dozovljen[10].
Najjači argumenti sa kojima dokazuju svoj stav su:
1- Činjenica da se hadisi u kojima je došla prijetnja nošenja odjeće ispod članaka dijele na dvije vrste. Prvi u kojima je došla opća prijetnja Vatrom za one koji nose spuštenu odjeću ispod članaka, poput hadisa: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri” (Buharija).
Drugi u kojima se prijetnja ograničava samo na one koji to rade iz oholosti, poput hadisa: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko vuče svoju odjeću (ispod članaka) iz oholosti”. Pa kažu, obaveza je hadise neograničenog značenja (opća zabrana puštanja odjeće ispod članaka) svesti na hadise u kojima je spomenuto ograničenje (na one koji to rade iz oholosti), kao što je poznato u metodologiji islamskog prava (Usulul-fikh). Time se zabrana odnosi samo na one koji nose odjeću ispod članaka iz oholosti.
Komentar: Usulsko pravilo na koje se pozivaju u ovom slučaju glasi: vudžubu hamli mutlak ala mukajjed (tj. obaveza svođenja neograničenog šerijatskog teksta na ograničeni tekst). Po ovom pravilu se radi u dva slučaja: prvom – kada su propis (npr. post tri dana) i razlog propisa (kefaret za zakletvu) u dva šerijatska teksta isti, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Ovaj slučaj se ne odnosi na naše pitanje.
Drugi slučaj – kada je propis isti a razlog propisa različit u dva šerijatska teksta. Na primjer: propis je u oba šerijatska (kur'anska) teksta osloboditi roba, a razlog propisa je u jednom zihar (tj. da muž kaže svojoj ženi da mu je ona poput leđa njegove majke, što je haram) a u drugom ubistvo. S tim da je propis oslobađanja roba radi ubistva došao u ajetu ograničen sa opisom roba da bude mu'min, dok je rob u ziharu spomenut bez tog opisa.
Pa je po džumhuru učenjaka vadžib svesti ajet u kojem se opisuje rob u ziharu (koji nije ograničen svojstvom mu'mina) na ajet koji govori o svojstvu roba kojeg treba osloboditi radi ubistvu, tj. sa opisom roba da bude mu'min. Hanefije smatraju da nije vadžib raditi po ovom usulskom pravilu. Ovaj drugi slučaj ovog usluskog pravila je ono na što misle oni učenjaci koji sa njim dokazuju svoj stav u pitanju o kojem govorimo.
Međutim, veoma je čudno kako nisu uočili da se pitanje spuštanja odjeće ispod članaka ne uklapa u ovo usulsko pravilo. Naime, u oba hadiska teksta propis je različit a takođe razlog propisa je različit. Razlog propisa u prvoj skupini hadisa je uopćeno nošenje odjeće ispod članaka, a u drugoj skupini hadisa nošenje odjeće ispod članaka iz oholosti.
U prvoj skupini hadisa propis (šerijatski status) uopćenog nošenja odjeće ispod članaka je da će goriti u Vatri ono što je ispod članaka. A u drugoj skupini hadisa propis (šerijatski status) nošenja odjeće ispod članaka iz oholosti je da Allah neće gledati tu osobu na Sudnjem danu. Te se prema tome, ova mes'ela ne može nikako podvesti pod ovo usulsko pravilo.
Takođe, dovoljan odgovor na ovaj dokaz je sam tekst hadisa od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, (gore spomenut) u kojem je napravljena razlika između nošenja odjeće ispod članaka bez oholosti i nošenja iz oholosti: ” Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”.
2- Takođe argumentiraju svoj stav spuštanjem odjeće ispod čalanaka od strane Ebu Bekra, radijallahu anhu. Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz oholosti vuče svoju odjeću (ispod članaka) Allah ga neće gledati na Sudnjem danu”, pa je rekao Ebu Bekr, radijallahu anhu: “O Allahov Poslaniče, moja odjeća se spusti (ispod čalanaka) osim ako vodim računa o njoj (u drugom rivajetu: “jedna strana moje odjeće se spusti”)”? Pa mu odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti”[11]. Kažu da mu je zanegirana osobina oholosti zbog koje je zabranjeno spuštanje odjeće.
Komentar: Iz samog hadisa se jasno razumije da Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije nosio odjeću ispod članaka, nego bi se desilo da mu se odjeća spusti bez njegove volje i namjere. Pa tako njegov slučaj izlazi iz teme, jer mi govorimo o onome ko nosi odjeću ispod članaka namjerno i svjesno, a ne o onome kome se spusti odjeća pri hodu ili zbog mršavosti.
3- I treći dokaz im je hadis kojeg bilježi Buharija da je Ebu Bekre, radijallahu anhu, rekao: “Bilo je pomračenje Sunca a mi smo bili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je užurbano hodao vukući svoju odjeću sve dok nije došao do mesdžida, te je klanjao sa njima dva rekata …”[12]. Kažu da je spuštanje odjeće ispod članaka bez oholosti haram ne bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vukao svoju odjeću ispod članaka, jer bi ga Allah sačuvao od toga pa makar to bilo i nenamjerno.
Komentar: Takođe, i ovaj primjer izlazi iz pitanja o kojem govorimo, a to je svjesno namjerno nošenje odjeće ispod članaka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zbog užurbanog hodanja vukao odjeću. Čak i oni koji dokazuju svoj stav ovim hadisom kažu da je to bilo nenamjerno.
Nakon izložene studije ovog pitanja postaje jasno da je muškarcima ovog Ummeta nošenje odjeće ispod članaka, svejedno bilo ono popraćeno ohološću ili ne, zabranjeno jasnim i nedvosmislenim hadisima i da je to djelo jedan od velikih grijeha za koji se prijeti Vatrom i negledanjem Allaha u njegovog počinioca na Sudnjem danu. A Allah zna najbolje.
[1] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[2] Fikhul-elbiseti vez-zineti, Abdul-vehhab Tavile, str. 169-179.
[3] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[4] Buharija (5787).
[5] Ebu Davud (4093), Ibn Madže (3573), Ahmed (11944), Malik (1631), Bejheki (3135) i Ibn Hibban (263), vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibn Hibban, Nevevi i Albani u “Sahihul-džami'” (921).
[6] Ebu Davud (4084), Tirmizi (2722), Ahmed (16667), Ibn Hibban (23253), Bejheki (20882) i Buharija u “El-Edebul-mufred” (1182), vjerodostojim ga ocjenjuje Tirmizi, Ibn Hibban, Nevevi, Albani u “El-Edebul-mufred” (1182), i Šu'ajb Arnaut u “Sahihu Ibn Hibban” (522).
[7] Muslim (5583).
[8] Ahmed (19493), i kaže Hejsemi u “El-Medžme'az-zevaid” (5/124) da su ravije ovog hadisa ravije koje prenose hadise u Sahihu, takođe ocijenio ga je vjerodostojnim Alabani u “Es-Silsiletus-sahiha” (1441)..
[9] Ibn Madže (3574), Ahmed (18176), kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/264) da ga je Hakim ocijenio vjerodostojnim, takođe ocijenili su ga Albani i Šu'ajb ibn Arnaut dobrim sa drugim hadisima koji ga podupiru, pogledaj “Sunen ibn Madže” (3574) i “Sahih Ibn Hibban” (5442).
[10] Et-Temhid (3/244), Šerhu-Muvette'i (5/275) i Šerhu Sahihi Muslim (14/62).
[11] Buharija (5784).
[12] Buharija (5785).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeOBLAČENJE KAPUTA ILI DŽEMPERA PREKO HIDŽABA (DŽILBABA)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Da bi šerijatski džilbab ili hidžab, koji je punoljetnim ženama muslimankama vadžib da nose van kuće, bio valjan i ispravan neophodno je da ispuni sljedeće šarte: – da hidžab (džviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da bi šerijatski džilbab ili hidžab, koji je punoljetnim ženama muslimankama vadžib da nose van kuće, bio valjan i ispravan neophodno je da ispuni sljedeće šarte:
– da hidžab (džilbab) ne bude sam po sebi ukras,
– da bude gust toliko da se ne vidi kroz njega,
– da bude širok, odnosno da ne opisuje izgled tijela,
– da ne bude namirisan,
– da ne liči odjeći muškaraca i da ne bude od odjeće šuhreta,
– da obuhvata cijelo tijelo.
Svi spomenuti šartovi su zasnovani na šerijatskim argumnetima, a detalji ovih argumenata se mogu pročitati na linku:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=78:artovi-islamskog-hidaba&catid=25:razno&Itemid=118
Imajući u vidu spomenute šartove hidžaba, oblačenje i nošenje kaputa preko hidžaba van kuće je dozvoljeno ako taj kaput zadovoljava šetiri spomenuta šarta od njih šest.
To jest, ako kaput samo po sebi nije ukras, ako je širok, tako da ne opisuje, ne odslikava niti ističe ženstvene dijelove tijela (kukove i grudi), ako nije namirisan, ne liči odjeći muškaraca i da nije od odjeće šuhreta (isticanja), onda nema smetnje da se oblači preko hidžaba.
Ostala dva šarta: da kaput bude gust toliko da se ne vidi kroz njega i da obuhvata cijelo tijelo, nije uslov da se ispune jer te uvjete zadovoljava džilbaba ispod kaputa.
Šart koji u praksi biva najčešće nezadovoljen je da kaput bude širok tako da ne opisuje, ne odslikava niti ističe ženstvene dijelove tijela (kukove i grudi).
A što se tiče oblačenja džempera preko hidžaba, pošto se džemper po svom kroju i obliku neminovno lijepi uz tijelo, njegovo nošenje ne može zadovoljiti šart da bude širok tako da ne opisuje, ne odslikava niti ističe ženstvene dijelove tijela (kukove i grudi). Te je prema tome, oblačenje džempera preko hidžaba pri ženinom izlasku van kuće šerijatski zabranjeno.
Iz ove zabrane se može izuzeti stavljanje džempera preko leđa i ramena (bez uvlačenja ruku u rukave) pri prelasku iz stan u stan ili iz stana u auto i obrnuto.
Prema tome, ibret u oblačenju bilo koje odjeće preko hidžaba je u tome da li ta odjeća odslikava, opisuje i ističe dijelove tijela koje žena sa džibabom treba da sakrije. Pa ako je ta odjeća uska, te odslikava, opisuje i ističe dijelove tijela žene, onda je njeno nošenje zabranjeno.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNOŠENJE DRESOVA NA KOJIMA IMA KRST
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Muslimanima nije dozvoljeno da oblaće bilo šta što na sebi ima parolu, obilježje ili simbol kufra ili širka, a krst jedan od najvećih obilježja kufra kršćana kojeg oni obožavaju.više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Muslimanima nije dozvoljeno da oblaće bilo šta što na sebi ima parolu, obilježje ili simbol kufra ili širka, a krst jedan od najvećih obilježja kufra kršćana kojeg oni obožavaju.
Nošenje odjeće ili obuće na kojoj ima slika krsta, zašiven ili skrojen krst i slično, nije dozvoljeno sve dok se isti ne otkloni.
Na ovo zabranu ukazuju dva hadisa:
Prvi: hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavljao u kući ništa na čemu ima krst a da ga nije otklonio (uništio sliku krsta)“.
Hadis jasno ukazuje da je propisano otkloniti (ukloniti) krst ili sliku krsta gdje god ih imali u kući.
Drugi: hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih“. Bilježi ga Ebu Davud i Imam Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.
Ovim hadisom se zabranjuje oponašanje kjafira, a to se prvenstveno odnosi na njihove vjerske obrede i obilježja kao i sve što je specifično samo za njih od običaja, odijavanja i slično. A nema sumnje da je nošenje djeće sa slikom krsta zabranjeno oponašanje kjafira u onome što je sastavni dio njihove zabludjele i iskrivljene vjere.
Takođe, na ovu zabranu ukazuje i činjenica da nošenje slike krsta na odjeći predstavlja vid zadovoljstvo sa njom i vid propagiranja iste, a muslimanu nije dozvoljeno da izražava zadovoljstvo sa obilježjima kufra niti da ih propagira.
Prema tome, ako se sa odjeće ili obuće nakojoj ima krst može isti otkloniti na bilo koji način onda tu odjeću nema smetnje nositi, u protivnom tu odjeću ili obuću nije dozvoljeno nositi.
Ve billahi tefik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje