Tri dove koje Allah, dž. š., bez imalo sumnje, sigurno uslišava jesu:

1. dova onoga kome je učinjena nepravda, pa čak i ako bi on bio nevjernik,

2. putnikova dova,

3. i roditeljska dova za svoje dijete ili protiv svoga djeteta.

Na pitanje odgovorio: šejh Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ti se ne tretiraš kao oni koji nisu bili muslimani jer si ti rođena kao muslimanka u muslimanskoj porodici i vjerovala si u Allaha kako sama tvrdiš, međutim nisi praktikovala od vjere osim nešto malo što nije bilo dovoljno da se smatra da si ispunila svoje osnovne obaveze prema Allahu kao muslimanka.

Međutim, to ne znači da ti Allah neće oprostiti grijehe koje si radila prije nego što si se pokajala. Ako je tvoja tevba iskrena i ispravna Allah će ti oprostiti ono što si radila od grijeha, inšaallah. Da bi tevba (pokajanje) bila ispravna treba da ispuni sljedeće uslove: 1- da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe.

Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.

Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.” (Zumer 53-54)

Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, kada bi vi griješili tako da vaši grijesi napune ono što je između nebesa i Zemlje, pa zatražili oprosta od Allaha On bi vam to oprostio. I tako mi onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili Allah bi došao sa narodom koji griješi, pa poslije traži oprosta od Allaha pa im On oprašta“. Hadis ocjenjuje Šuajb Arnaut vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta, a Hejsemi kaže da su njegove ravije pouzdane.

Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Za grijehe koje si činila nećeš odgovarati na Sudnjem danu ako si se iskreno pokajala jer iskrena tevba sa ispunjenim šartovima tevbe briše ono što je bilo prije nje. Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: prof.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

We alejkumusSelam! Jedno od najraširenijih i najpopularnijih sujevjerja jeste saljevanje strave. Stravu saljevaju stare žene, i to samo takve koje su `izunli`, što će reći da su dobile dopuštenje od druge stare žene da se mogu baviti ovim poslom.
Stravaruša ima samo jednu gvozdenu tavicu i jedan komadić olova; to je cijela ljekarna. Čim je tavica starija i čim ima više zakrpa na njoj, to će strava bolje djelovati.

Kada se dođe do stravaruše, najprije joj se kaže gdje se osjeća bol. Ona zatim, pomaže to mjesto komadićem olova i metne ga u onu poderanu tavicu, a na nju tri ugljena žerave, a zatim ga rastopi na vatri, i to na žegi, nipošto na plamenu. Kada se olovo rastopi, onda stravaruša pokrije bolesnika bilo kakvim pokrivačem (samo da bude crvene boje) po glavi, zatim uzme jednu čašu bistre vode i salije ono rastopljeno olovo nad glavom bolesnikovom, skupa sa onim trima ugljenicama u tu bistru vodu, nešto šapučući.

Kad se ugljen i olovo spoje sa vodom proizvedu veliku cvrku. To je, navodno, da se bolesnik od nečega mnogo prepao. Nakon ovoga,bolesnik biva napojen tom vodom i pomazan po bolesnom mjestu. Kad se olovo rastopi po drugi put, ne salijeva se iznad glave, niti se bolesnik pokriva po glavi, nego po bolesnom mjestu. Treći put salijeva se iznad glave. Pri svakom saljevanju bolesnika treba napojiti onom vodom iz čaše po tri puta puta i pomazati ga po bolesnom mjestu. Kada sve ovo bude gotovo, onda treba odnijeti vodu, ugljen i onaj komadić olova, te sve to baciti na raskršće, gdje se bar dva puta križaju.

Ko prvi nagazi na tu prolivenu stravu, na njega će sva skinuta bolest preći. To se neće desiti onda kada se strava opazi, a zatim se pljune i rekne:`Na kom si bila, na onog prešla!?`

Salijevajući stravu, stravaruša obavezno nešto uči, ali šta – to uvijek ostaje tajna. I to sveta. Ta se tajna može odati samo onda kada se od `viših nadležnih instanci` dobije dozvola, a dozvolu može dobiti samo stara ženska osoba, koja se obaveze da će svakodnevno klanjati izvjesni broj namaza i molitvi moliti.

Kao što je ranije istaknuto, ovo je jedno od najpopularnijih sujevjerja na području bivše Jugoslavije i šire. Sujevjerje se u ovom poslu ogleda kroz vjerovanje da nepismene i polupismene žene mogu odvojeno od Allahove volje koristiti i liječiti. Takodjer, vjerovanje i ubjeđenje da će onaj ko nagazi na stravu oboljeti, tj. udariti na probleme, predstavlja klasično sujevjerje. I ovdje je ogromno neznanje isljučilo Allahovu volju, odnosno vjerovanje i ubjeđenje koje se mora naći pri svakom muslimanu, da sve što se događa i biva od dobra i zla, biva voljom Gospodara svih ljudi i drugih stvorenja, Allaha dž.đ..

Rekao je Uzvišeni Allah:”…a oni (sihirbazi) nisu mogli nikome štetu nanijeti (sihirom) bez Allahove volje”. (El-Bekare, 102 ajet).

Ibn Džerir et Taberi prenosi u svome tefsiru of Sufjana es-Sevrija da ove riječi znače da nikome ne mogu nauditi ako to Allah tako nije odredio. Po pitanju ovoga, rekao je Hasan el Basri:`Ako Allah hoće, naudit će mu (sihr), a ako neće ne mogu mu nauditi.` Protiv svakog zla, nesreće i musibeta Allah stavlja dovu kao najjače i najefikasnije oružje muslimana.

Poznato je da stravaruše uče sure naopako sto ukazuje na šejtanov udio u ovom poslu. Takodjer, na sihir ukazuje i činjenica o bacanju strave na raskršća, a gdje god se spominju raskršća, to ima veze i sa šejtanom. Pored toga, šutnja o ovom poslu i odbijanje odavanja tajne dovodi do opravdanog pitanja – zašto je ovaj posao obavijen tajnom? Sve što je čisto i pošteno, a naročito liječenje i pomaganje ljudima obavlja se otvoreno, javno i transparentno.

Ono sto je vrlo sumnjivo u ovome poslu jeste uvjet za dobijanje izuna, tj. dozvole da se žena počne baviti ovim poslom, a to je, kao što je navedeno, preuzimanje obaveze o svakodnevnom klanjanju izvjesnog broja namaza i dova.
Kome se klanjaju ti namazi? Za koga se uče i kome se upućuju dove? Ranije je istaknuto da šejtan traži kao protuuslugu za informacije i znanje koje dostavlja sihirbazu, određeni ibadet da se obavi njemu, a ne Allahu dž.š..
Najčešći ibadeti ove vrste jesu, upravo namaz, tj. klanjanje. Tako šejtan zadovoljava svoju potrebu i raduje svoj ego.

Čovjekova potreba za salijevanjem strave nastala je kao i sva druga sujevjereja – zaboravom na Allaha dž.š. tj. na istinsku i čistu vjeru i znanje o toj vjeri. U takvim uvjetima i sa takvim načinom života, čovjek je, kao slabo biće, izložen mnogim strahovima. Ne poznavajući Allahovu Objavu i sunnet Njegova Poslanika a.s., takav čovjek hvata se za slamku `spasa`, odnosno prvu ponuđenu soluciju, a to je u ovom slučaju saljevanje strave.

Jedini istinski i pravi lijek nije u salijevanju strave, nego u predanosti Allahu dž.š. i pokornosti Njegovom Poslaniku a.s., a to znači povratku islamu i razumijevanju Njegovih uzvišenih normi i časnih postulata. To je pravi put, pa ko hoće pohitat će ka svom Gospodaru stazom islama, stazom oslonca na Allaha dž.š. kao što Moćni i Milostivi kaže:`Samo je Allah zaštitnik vas i on je najbolji pomagač` (Ali Imran, 150 ajet).

A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Đanan
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Salijevanje strave je pagansko vjerovanje i nema utemeljenja u šerijatu. Ne spominje se da je tako nešto postojalo u praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, niti u praksi prvih generacija muslimana. Kod njih je postojala rukja (odučavanje), koja ima utemeljenje u šerijatu. Prema tome, salijevanje strave i tome slično je zabranjeno (haram). Islam je čista vjera, a vjernik musliman i muslimanka se u svemu oslanjaju na Milostivog Gospodara Allaha s.w.t. i kod Njega traže pomoć i zaštitu. Svakako da sam način izljevanja strave je diskutabilan i ima u sebi odredenu dozu da nazovemo „magije“ (izljevanje olova i sl. pa se na osnovu oblika olova govori o prošlosti a čak i o budućnosti), te je sve to sigurno blisko haramu.

Uzimanje i nošenje olova sa sobom je takođe zabranjeno jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem zabranio bilo kakvo nošenje nekakvih talismana, amuleta, te hamalija uz sebe. Allah je onaj koji te čuva i sa svojim iskrenim dovama i svojim namazima vjernik postaje jaka, čvrsta i stabilna osoba. Svakako je nedostatak vjere danas kod ljudi uzrokovao pojavu raznih devijacija i unošenjem neislamskog u život muslimana. Mnogi su potrošili pare i pare ne bi li našli sebi dermana-lijeka a zaboravili su na Allaha s.w.t. te da On Jedini daje lijek, daje i zdravlje i život i smrt. Često su i one osobe koje izljevaju stravu osobe koje ne praktikuju vjeru, a neko će možda reći da se uz izljevanje strave i uče neke dove i sureta.

Treba znati da se to dvoje ne može spojiti. Ne možeš spojiti npr. magiju i učenje Kur’ana, ili npr. prizivanje duhova i učenje Kur’ana, već je Kur’ani Kerim lijek i milost za vjernike. Poznate su rukje koje je Poslanik a.s. učio iz Kur’ana te mnogi muslimani i muslimanke mogu sami sebi učiti iz Kur’ana, naravno uz oslonac na Allaha s.w.t. Obrati se Allahu s.w.t., otvori svoje srce u samoći i govori svome Stvoritelju sve što te mori, sve što te proganja, sve što te boli, obrati se Njemu: „Allahu moj samo se Tebi obraćam, samo od Tebe tražim pomoć, samo od Tebe tražim zaštitu, ako mi Ti ne pomogneš ko će mi drugi pomoći, ako me Ti ne zaštitiš, ko će me drugi zaštititi, evo ja, Tvoj griješni rob se Tebi obraćam, pomozi mi i otkloni od mene ovu moju nevolju itd…..” Otvori svoje srce, govori svome Stvoritelju. To je čist odnos između stvorenja i Stvoritelja.

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmina Đanan
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je navesti i pojasniti neke temeljne stvari vezane za pitanje kadera.

Značenje vjerovanja u kader:

To je čvrsto ubjeđenje da sve, bilo dobro ili zlo, biva Allahovom odredbom, da Allah radi ono što On hoće, da sve što se dešava biva Njegovom voljom, ništa ne izlazi van Njegovog htjenja, ništa na svijetu ne izlazi iz Njegove odredbe i sve je rezultat samo Njegovog upravljanja. Niko ne može ono što mu je određeno izbjeći, niti ono što mu je zapisano u Knjizi (Levhi-l-mahfuz) prekoračiti. Vjerujemo da je Allah tvorac ljudskih dijela, dobrih i loših. Pored toga, On naređuje i zabranjuje Svojim robovima i omogućio im je da sami izabiru svoja djela, nisu na njih prisiljeni nego se ona dešavaju shodno njihovoj moći. Allah Svojom milošću upućuje koga hoće, a Svojom mudrošću odvodi u zabludu koga hoće. On neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi će biti pitani.

Vjerovanje u kader i odredbu Uzvišenog Allaha je jedan od ruknova imana, kao što je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, odgovorio Džibrilu, alejhisselam, kada ga je pitao o imanu, rekavši: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove Poslanike, budući svijet i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.” (Muslim)

Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, je takođe rekao: “Kada bi Uzvišeni Allah kaznio sve stanovnike nebesa i Zemlje, On bi to učinio a da nikome ne bi nepravdu nanio, a ako im se smiluje, Njegova milost će im biti bolja od njihovih dijela. Kada bi utrošio na Allahovom putu koliko brdo Uhud zlata, ne bi ti to Allah primio sve dok ne povjeruješ u kader i ne budeš znao da ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te ni moglo zadesiti. A ako umreš na nekom drugom ubjeđenju mimo ovog, ući ćeš u Vatru.” (Ebu Davud a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim)

Defenicija kadera:

Kader je Allahovo određenje svega što biva shodno Njegovom ranijem znanju i onom što Njegova mudrost iziskuje.

Stepeni vjerovanja u kader:

Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:

1- Vjerovanje da Allah sve zna, općenito i detaljno, da On Uzvišeni zna sva Svoja stvorenja prije nego što ih je stvorio, zna njihovu nafaku, trenutak njihove smrti, njihove riječi i djela, sve njihove pokrete i mirovanja, zna ono što taje i ono što javno čine, zna ko će od njih ući u Džennet a ko u Vatru. Rekao je Uzvišeni Allah: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta.” (El-Hašr, 22) I kaže Uzvišeni Allah: “…i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12)

2- Vjerovanje da je sve to zapisano i da je Uzvišeni Allah zapisao u Levhi-l-mahfuzu sve što unaprijed zna da će se desiti, a dokaz toga su riječi Uzvišenog Allaha: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi.” (El-Hadid, 22) I riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je zapisao sudbine svih stvorenja prije nego je stvorio nebesa i Zemlju na pedest hiljada godina.” (Muslim)

3- Vjerovanje u Allahovu volju koja se u potpunosti realizuje i koju ništa ne može spriječiti, i u Njegovu neograničenu moć kojom može sve uraditi. Sve što se desi biva Allahovom voljom i Njegovom moći. Šta hoće to biva a šta neće to se ne može ni desiti. Dokaz toga su riječi Uzvišenog Allaha: “A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.” (Ed-Dehr, 30)I riječi Uzvišenog Allaha:
“Allah radi što hoće.” (Ibrahim, 27)

4- Vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvoritelj svih stvari, da jedino On stvara, da je sve osim Allaha Njegovo stvorenje i da On sve može. Dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: “Allah je stvoritelj svega.” (Er-R’ad, 16) I riječi: “…i koji je sve stvorio i kako treba uredio.” (El-Furkan, 2)

Dužni smo, isto tako, znati da je kader moć Uzvišenog Allaha, i da se sve odvija Njegovom odredbom i da se Njegova volja sprovodi. Ljudi ne mogu ništa htjeti osim ako to Allah hoće, pa šta Allah hoće da im se desi to i bude, a šta neće to i ne bude.

Isto tako, moramo znati da se kader zasniva na tajni Uzvišenog Allaha u Njegovim stvorenjima, koju nije otkrio ni bliskom meleku niti vjerovjesniku ili poslaniku. Vjernik, doista, opisuje svog Gospodara svojstvima savršenstva, zato ga vidiš kako vjeruje da svaki događaj koji se desi ima određenu mudrost, a kada u nečem ne dokuči božansku mudrost, postaje svjestan svog neznanja pred Allahovim znanjem – koje sve obuhvata – i ne suprostavlja se Mudrom, Onom Koji sve zna i o svemu je obavješten, Koji neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi će biti pitani.

Da li je kader opravdanje za ostavljenje onog što Allah naredi?

Svojstva kojima smo opisali kader ne negiraju da čovjek ima svoju volju u proizvoljnim djelima i sposobnost da ih izvrši, jer Šerijat, a i stvarnost, to potvrđuju i na to upućuju. Kao dokaz iz Šerijata navešćemo riječi Uzvišenog Allaha o ljudskoj volji: “…pa ko hoće Gospodaru svome će kao utočištu, poći.” ( An-Neba’, 39) A o ljudskoj moći kaže: “Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegove: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (El Bekara, 286)

Što se, pak ,stvarnosti tiče svaki čovjek zna da ima volju i sposobnost pomoću kojih može nešto uraditi ili ostaviti, i svako razlikuje između onog što se dešava njegovom voljom, poput hodanja, i onog što se dešava mimo njegove volje, poput drhtanja, međutim čovjekova volja i moć nastaju Allahovom voljom i moći, jer Uzvišeni Allah kaže: “A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.” (Ed-Dehr, 30) A i sav svemir je vlasništvo Uzvišenog Allaha, pa se tako u Njegovom vlasništvu ništa ne dešava bez Njegovog znanja i volje.

Vjerovanje u kader, na način koji smo prethodno utvrdili, ne daje čovjeku opravdanje da ostavlja ono što je Allah naredio ili da radi ono što je Allah zabranio. Neispravno je pravdanje onog ko kaderom pravda grijehe koje čini, iz više razloga:

Prvo: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema nikog od vas a da mu nije već zapisano mjesto u Vatri ili u Džennetu!” Na to reče jedan čovjek od prisutnih ljudi: ” Allahov Poslaniče, zar se nećemo na to osloniti,?” “Ne, nego radite, svakom je olakšano ono za što je stvoren.” (Buharija) Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se radi i zabranjuje oslanjanje na kader.

Drugo: Uzvišeni Allah naređuje i zabranjuje Svojim robovima, a ne zadužuje ih osim onoliko koliko su u mogućnosti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Zato se Allaha bojte koliko možete.” (Et-Tegabun, 16) Pa kada bi čovjek bio prisiljen na djela bio bi zadužen onim što ne može izbjeći, a to je besmisleno, zbog toga, ako uradi kakav grijeh iz neznanja, zaborava ili pod prisilom, nije griješan jer ima ispravno opravdanje.

Treće: Odredba Uzvišenog Allaha je skrivena tajna koja se ne zna sve dok se ne desi ono što je određeno, a čovjekova namjera da nešto uradi prethodi njegovom djelu, pa se njegova namjera da nešto uradi ne bazira na poznavanju Allahove odredbe, i on tako nema opravdanja za ono što ne zna. Kada se griješnik usprotivi i kaže: “Meni je određeno da učinim grijeh!” kaže mu se: “Prije nego što učiniš grijeh, znaš li ti nešto od znanja Uzvišenog Allaha?” Obzirom da ne znaš ništa, a imaš izbor i moć, a putevi dobra i zla su ti pojašnjeni, ti si dakle taj koji je izabrao grijeh i njemu si dao prednost nad dobrim djelom, pa ćeš onda podnositi kaznu za svoj grijeh.”

Četvrto: Onaj koji se pravda kaderom za vadžibe koje propusti ili za grijehe koje uradi, kada bi ga neko napao i uzeo njegov imetak ili uvrijedio njegovu čast, a zatim se pravdao kaderom i rekao: “Nemoj me kriviti, moje napastvovanje je bilo Allahovom odredbom!”, ne bi prihvatio njegovo pravdanje. Pa kako ne prihvata pravdanje kaderom kada ga drugi napastvuje, a njime se pravda kada on prekrši prava Uzvišenog Allaha?!

Plodovi vjerovanja u kader:

Doista, vjerovanje u kader, pored toga što je to dio akide u koju je vadžib vjerovati i jedan od ruknova i temelja imana, onaj ko ga zaniječe postaje kafir, uz to, vjerovanje u kader ima vidljive tragove u životu ljudi, navešćemo neke od njih:

1- Kader je jedan od najvećih motiva koji pozivaju pojedinca radu, aktivnosti i trudu u ovom životu radeći ono čime je Uzvišeni Allah zadovoljan. Vjerovanje u kader je jedan od najjačih podsticaja vjerniku da radi i da, smjelo i pouzdano, otpočinje i najveća djela.
Vjernicima je naređeno da čine uzroke uz oslanjanje na Uzvišenog Allaha i da vjeruju da uzroci, sami po sebi, ne daju rezultate osim uz Allahovu dozvolu, jer je Allah taj koji je stvorio uzroke i On je taj koji je stvorio rezultate. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Snažan vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u svakom je hajr. Žudi za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha, i ne budi nemoćan. Ako te nešto zadesi ne reci da sam uradio tako i tako, nego reci Allah je odredio i šta je htio uradio, jer “da”, uistinu, otvara šejtanu vrata.” (Muslim)

Kada su muslimani džihadom htjeli promijeniti stvarnost u kojoj su bili, učinili su sve što džihad zahtjeva, a zatim se oslonili na Uzvišenog Allaha. Nisu rekli: Allah je odredio da vjernici pobjede, a da kafiri budu poraženi, i nisu se time zadovoljili niti su ostavili pripremu za borbu, džihad, sabur i vođenje bitki, nego su sve to radili pa ih je Allah pomogao i preko njih islam uzdigao.

2- Vjerovanjem u kader čovjek postaje svjestan svoje vrijednosti pa se onda ne oholi i ne uzdiže, jer nije u stanju otkriti odredbu i budućnost koja će se desiti, pa tako priznaje svoju slabost i stalnu potrebu za Uzvišenim Gospodarom.

3- Čovjek se, kada ga snađe dobro, uzoholi i zanese, a kada ga snađe zlo i nedaća, uznemiri se i tuguje. Čovjeka neće sačuvati od oholosti i silenja kada ga snađe dobro i od tuge kada ga snađe zlo ništa drugo do vjerovanje u kader i da je ono što se desilo već bilo određeno i Uzvišenom Allahu unaprijed poznato. Rekao je jedan čovjek od selefa: “Ko ne vjeruje u kader taj nema odmora u svom životu!”

4- Vjerovanje u kader otklanja brojne bolesti koje haraju ljudskim zajednicama i siju mržnju među vjernicima. Na primjer, porok zavisti, vjernik ne zavidi ljudima na onom što im je Allah dao iz Svoje dobrote, jer je Allah taj koji ih je opskrbio i to im odredio, a vjernik zna da se, kada zavidi drugima, protivi Allahovoj odredbi.

5- Vjerovanje u kader daje srcima hrabrost da se suoče sa teškoćama i jača u njima odlučnost, pa ostaju čvrsta na poljima borbe i ne boje se smrti jer pouzdano znaju da je trenutak smrti određen, neće se ni za jedan tren ubrzati ili odgoditi. Kada je ovakvo ubjeđenje bilo čvrsto izgrađeno u srcima vjernika, bili su čvrsti u borbi i odlučni da nastave džihad, pa su tako došle velike borbe koje su dale najdivnije primjere čvrstoće i postojanosti pred neprijateljima ma kako snažni bili i ma koliko brojni bili, jer su oni bili ubijeđeni da insana neće snaći ništa osim ono što mu je zapisano.

6- Vjerovanje u kader sadi u duši vjernika suštinu imana, jer čini da vjernik stalno traži pomoć od Allaha, na Njega se oslanja a uz to čini uzroke, stalno je u potrebi za svojim Uzvišenim Gospodarom, od Njega crpi pomoć i čvrstinu. On je, takođe, i plemenit, voli drugima činiti dobro, pa ga nalaziš kako je osjećajan prema njima i kako im čini usluge.

7- Vjerovanje u kader čini da daija koji poziva u Allahovu vjeru javno iznosi svoj poziv i obznanjuje ga pred nevjernicima i silnicima, ne boji se na Allahovom putu ničijeg ukora, pojašnjava ljudima stvarnost imana i uči ih onom šta taj iman zahtjeva, pojašnjava im oblike kufra i nifaka i na njih upozorava, otkriva zabludu i njenu lažnost i govori riječi istine pred silnicima. Vjernik sve to radi a čvrstog je imana, pun povjerenja u Allaha, na Njega se oslanja i strpljivo podnosi sve što ga zadesi na Allahovom putu, jer je on ubijeđen da su život i smrt samo u Allahovoj ruci, da je nafaka samo kod Njega i da Allahovi robovi ne vladaju ničim od toga ma koliko snage i pomagača imali.

Ovo je rezime onoga što bi jedan vjernik trebao vjerovati vezano za kader. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com