Alejkumus-selam! Koliko ja znam, najbolja sura i koja se pokazala, uz Allahovu pomoć, veoma efikasnom u otklanjanju uroka jeste sure El-Enbija. Možda će se sad neko zapitati, a pogotovo ko malo bolje poznaje tematiku liječenja duhovnih bolesti, otkud baš sura El-Enbija? Zbog toga što se u njoj nalaze ajeti u kojima se ukazuje milost i pomoć Božijim poslanicima, ajeti u kojima Allah, dž.š., prima dove svojih poslanika i preko kojih ih je izliječio i otklonio od njih nevolje, kao što je Ejub, a.s.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Hadiski učenjaci razišli su se po pitanju značenja ovoga hadisa, pa jedan mali dio učenjaka smatra da je pokuđeno traženje lijeka pored oslonca na Allaha. Međutim, velika većina uleme odbija ovakvo mišljenje, a to je da se lijek ne treba tražiti nego se čovjek treba jako osloniti na Allaha koji daje bolest i lijek.

Drugi dio uleme smatra da se pod “netraženjem učenja rukje” misli na način korištenja rukje koju su korisitili predislamski Arapi, jer su se oni žigosali vatrom i usijanim željezom, koristeći pritom razne vrste rukje, kako bi otklonili bolest, pa je upravo zbog toga svaka rukja koja je nejasna ili ima nejasno značenje, ili u kojoj je širk – strogo zabranjena. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Zaista su rukje, hamajlije i ljubavne čarolije – širk.” (Ebu Davud, Ibn Madže, a šejh Albani, rahimehullah, smatra ga sahih hadisom)

Dakle, u ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., jasno je rekao da je rukja širk, ali se ovdje misli na rukje koje su korisitli mušrici i koje su zabranjene.

Drugi dio uleme smatra da je POHVALNO onome ko je jakog imana i ko je jakog sabura da ne koristi rukju, dok onaj ko je SLABOG IMANA i nije siguran u sebe, da je obaveza da mu se uči rukja, kako ne bi došlo do veće štete po njegovo zdravlje i njegovo vjerovanje, jer džinsko djelovanje na vjernika slabog imana može da ugrozi i njegov odnos prema Allahu.

Među ulemom ima i onih koji smatraju da oni koji ostavljaju rukje i oslone se na Allaha i smatraju da bolesnik bude zadovoljan sa Allahovim određenjem u bolesti koja ih je snašla, to NE ZNAČI da čovjek ako se i liječi rukjom time gubi na jačini oslonca na Allaha.

Prenosi nam hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, da je u vezi ovog hadisa imam El-Kurtubi rekao: “Rukja sa Allahovim imenima sadrži jak oslonac na Allaha i jaku želju za Njegovim zadovoljstvom, jer da ima neke SMETNJE U UČENJU RUKJE (Kur’an), ONDA BI BILA SMETNJA I U DOVI, JER NEMA RAZLIKE IZMEĐU DOVE I ZIKRA, a poznato je da je Džibril, a.s., učio rukju Poslaniku, s.a.v.s., a i Poslanik, s.a.v.s., učio je drugima, a to su uradili i naši dobri prethodnici (selefus-salih) koji su od nas bili učeniji i bogobojazniji.“

Ne bih sada navodio sve te hadise u kojima Poslanik, s.a.v.s., preporučuje da se bolesniku uči rukja, oni su općepoznati. Rekao je Ibn Hadžer: “Zaista nema smetnje da onaj koji se iskreno osloni na Allaha, da uradi i dodatne stvari kako bi određena stvar ili posao bili što efikasniji, kao što je Poslanik, s.a.v.s., prije polaska na Uhud i pored jakog oslonca na Allaha stavio na svoja prsa dva pancira, a također, pored oslonca na Allaha i nadajući se pobjedi od Njega, Poslanik, s.a.v.s., rasporedio je strijelce na brdu Uhud, pa je iskopao hendek oko Medine, i pored jakog oslonca na Allaha.“

Rekao je Ibn Kajjim: “Sahih hadisi ukazuju da traženje lijeka uopće ne utječe na snagu i djelotvornost tevekkula (oslonca) na Allaha.“

Svaki musliman mora znati da postoji pet pravila u vezi liječenja, a to su: ono koje je vadžib, mustehab, mubah, mekruh i haram. Haram liječenje ne treba objašnjavati, jer se tu radi o liječenju nedozvoljenim stvarima. Ali, islamski učenjaci su suglasni da ona osoba koja teško oboli od sihra ili ako njegovo tijelo ili razum opsjedne džinn nevjernik koji ga tjera na činjenje grijeha i čovjek mu se ne može oduprijeti, njemu učenje rukje postaje VADŽIB ILI OBAVEZA, bilo da čovjek uči sam sebi ili da ode nekome ko ima sa time iskustva.

Na kraju, rekao je šejh Ibn Baz, rahimehullah: “ONAJ KOJI POTRAŽI LIJEKA PUTEM RUKJE, NE IZLAZI IZ SKUPINE ONIH KOJI ĆE UĆI U DŽENNET BEZ POLAGANJA RAČUNA.“

Ko želi opširnije o značenju ovoga hadisa, neka se vrati na sljedeća djela: Fethul-Bari, 11/409, poglavlje: Jadhulul-Džennete sebu’ne elfen bi gajri hisab, zatim, Sahihul-Muslim šerhun-Nevevi, 10/211; Fethul-Kadir šerh Edž-Džami‘a es-Sagir. 87.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Ako nemate nikakvih problema u braku, ako nema fizičkih i psihičkih bolesti, ako lijepo živite, nema potrebe da se provjeravate. Vi treba da se i bez toga, kao i svaki musliman, preventivno zaštitite i čuvate od tog zla obavljanjem pet dnevnih namaza, učenjem i slušanjem Kur’ana, redovnim učenjem jutarnjeg i večernjeg zikra, ostavljanjem harama te činjenjem dove Allahu da vas zaštiti od tog zla. To vam je zaštita, uz Allahovu pomoć.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). Ovo je opisano u nekoliko hadisa u kojima je data smjernica kako da se musliman ponaša kada dođe u tu fazu i krizu.

Naime, bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u nekoliko rivajeta od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao stanje zanosa i slabosti u praktikovanju vjere, sve ove rivajete je Šu’ajb Arnaut ocjenio vjerodostojnim osim jednog koji je dobar.U prvom rivajetu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je“.

U drugom rivajetu: “Zaista svaki pobožnjak prolazi kroz stanje zanosa, a svaki zanos ima (period) malaksalost ili prema sunnetu ili prema novotariji. Pa onaj čija malaksalost bude na sunnetu ostao je na uputi, a onaj čija malaksalost bude na nečemu mimo toga propao je“.

U trećem rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhuma, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude koji se mnogo trude u činjenju ibadeta, pa je rekao: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na umjerenosti i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na grijesima taj je propao“.

U četvrtom rivajetu je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhuma, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude od njegovih ashaba koji se mnogo trude u ibadetima, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na Kitabu i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na griješenju prema Allahu taj je propao“.

U petom rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhuma, oženio neku ženu od Kurejšija pa joj nije prilazio jer se posvetio postu i namazu. To je spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Posti svakog mjesaca tri dana”, a on odgovori: “Ja mogu više od toga”, sve dok nisu stigli do toga da mu je rekao: “Posti dan mrsi dan”. Zatim mu je rekao: “Prouči Kur’an (hatmu) svakog mjeseca”, a on mu odgovori: “Ja zaista mogu više od toga”, pa mu reče: “Uči ga svakih petnaest dana”, a on odgovori da može više od toga, pa mu reče: “Uči ga svakih sedam dana”, sve dok mu nije rekao: “Uči ga svaka tri dana”. A onda je dodao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je“.

Značenje ovog hadisa sa svim njegovim rivajetima je pojašnjeno u sličnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi u svom Džamiu od Ebu Saliha, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi i Albani ocijenili dobrim. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka stvar ima zanos, a svaki zanos ima malaksalost, pa ko bude umjeren izbjegavajući pretjerivanje u stanju zanosa i popustljivost u stanju malaksalosti, nadati je se da će uspjeti. A ako u njega budu upirali prstom (zbog njegovog pretjerivanja u zuhdu i ibadetu da bi postao poznat) ne računajte na njega (jer to radi da bi u njega upirali prstom)“.

Prema tome, na tebi je da budeš umjerena u pridržavanju vjere, da ne popuštaš od onog na čemu si bila niti da u jednom periodu pun zanosa i entuzijazma činiš što više dobrih djela a zatim zbog malaksalosti ostaviš sve ili budeš na ivici islama. Svaki dan uči Kur’an, čitaj islamsku literaturu, klanjaj nafilu i slično, ali bez prenemaganja i samoopterećivanja. Ako si već spala ispod granice držanja sunneta, stresi sa sebe prašinu klonulosti, uspravi se i vrati se na sredinu. Biljež Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela koliko ste u mogućnosti, jer zaista Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi“, takođe u istom hadisu: “Allahu je najdraže djelo ono koje se ustrajno radi pa makar bilo i malo“.

Pored spomenutog, od razloga malaksalosti i slabosti u vjeri je svakako otvrdlo srce, odnosno da srce iz raznoraznih razloga dođe na taj stepen da ne osjeća slast, užitak i ljepotu ibadeta koje čovjek obavlja. Namaz sa teškoćom i bezvoljnošću klanja bez ikakvog prisustva srca i duše, nema volje za učenjem Kur’ana a ako ga iz navike uči ne doživljava njegova značenja i ljepotu niti mu se povećava iman i tome slično pri obavljanju nekih drugih ibadeta. Na onome čije srce otvrdne je da čini dobra djela sa kojima se budi i omekšava srce, a neka od tih djela su:

– čitanje i spoznavanje Allaha preko Njegovih imena i svojstava, jer spoznaja Allahovih svojstava poput toga da On sve zna, da sve vidi i sve čuje, razmišljanje o dubini ovih značenja omekšava srca kod iskrenih Allahovih robova tako da time postaju spremna za veću pokornost Uzvišenom i predanost ibadetu.

– razmišljanje o Džennetu u Džehennemu i onome što vjernike i kjafire čeka tamo.

– sjećanje na smrt koja će sve nas zadesiti, takođe života u berzehu, kaburskom iskušenju i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Mnogo se sjećajte onoga što uništava užitke (smrti)“.

– posjećivanje mezarja jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova, pa sad ih posjećujte“, a u drugom rivajetu je došao dodatak: “Jer ono (posjećivanje) podsjeća na ahiret“, a u trećem dodatku: “I umanjuje pohlepu za dunjalukom“.

– razmišljanje o lošem (ili lijepom) završetku na dunjaluku.

– razmišljanje o počinjenim grijesima što treba da postakne na mnoštvo dobrih djela.

– razmišljanje o Allahovim znakovima stvaranja, tj. savršenstvu Allahovog stvaranja.

– druženje i boravljenje u društvu dobrih i bogobojaznih ljudi koji podstiču na dobro i takvaluk.

– činjenje mnoštva raznoraznih dobrih djela koja su garant povećanja imana.

– čitanje biografija velikana, učenjaka i dobrih prethodnika ovog Ummeta.

– čitanje knjiga iz oblasti rekaika i zuhda.

– upućivanje iskrene dove Uzvišenom Allahu da ti srce učini poniznim, blagim, koje voli hajr a mrzi loše.

– čitanje Kur’ana sa dubokim razmišljanjem koristeći tefsire, i tako dalje. Uz ovo treba još dodati da svako slobodno vrijeme trebaš koristiti u slušanju audio i video predavanja koja se danas mogu naći skoro na svakoj islamskoj stranici. Takođe, nezaobilazan način liječenja malaksalosti u vjeri i tvrdog srca, ne samo otklanjanje džehla i druženje sa mu’minima kako to neki misle, je svakako prisustvovanje dersovima i predavanjima uživo.

Na kraju treba dodati da je moguće da ono što doprinosi takvom stanju u kojem se nalazi je i vrsta posla koji obavljaš. Možda se na tom poslu fizički puno iscrpljuješ što ne odgovara prirodi žene, ili se miješaš sa muškarcima koji ti nisu mahremi, ili slušaš priče, komentare ili gledaš harame koji slabe tvoju vjeru i iman i tome slično. A sve ovo nema sumnje itekako negativno utiče na iman i vjeru jedne muslimanke te zbog toga trebaš preispitati posao kojim se baviš, njegovu nužnost ili mogućnost promjene i tome slično kako ne bi negativno uticao na tvoju vjeru. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ispravno mišljenje je da je ženi dozvoljeno u iznimnim situacijama, npr. kada je na putovanju ili kada joj skidanje mahrame predstavlja poteškoću, da potare po mahrami bez skidanja mahrame sa glave i bez podvlačenja ruke pod mahramu kako bi potrala kosu. Veliki broj islamskih učenjaka današnjice dozvolio je spomenutu stvar. Uvaženom i cijenjenom učenjaku današnjice Muhammedu Salihu Usejminu postavljeno je sljedeće pitanje: ”Je li dozvoljeno ženi da potire po mahrami prilikom uzimanja abdesta?”

Pa je Šejh Usejmin odgovorio: Poznato je u mezhebu imam Ahmeda da je dozvoljeno potirati po mahrami, ako je omotana oko vrata. Takav postupak je zabilježen u praksi nekih žena iz prve generacije ” ashabijki. U svakom slučaju, ako bi skidanje mahrame predstavljalo ženi poteškoću prilikom abdesta, da li zbog hladnoće, teškoće prilikom skidanja ” odmotavanja mahrame i njenog ponovnog stavljanja, u tim situacijama žena može potirati po mahrami prilikom uzimanja abdesta, u suprotnom preče je da ne potire po mahrami.

(Fetava El-mereti el-muslime 1 tom, str. 208, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)

Molim Allaha da nam omili i olakša prakticiranje Njegove vjere. Amin! A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com