Ummu Atijja, radijallahu anha, govorila je: “Zabranjeno nam je da pratimo dženazu, ali ne kategorički.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pratiti dženazu obaveza je, to je pravo koje umrli musliman polaže kod živih. To čine isključivo ljudi, ne žene, jer je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ženama to zabranio, ali ne kategorički.
Drugo, u hadisu je dokaz za dva detalja u vezi s usuli-fikhom, principima islamskog prava: stupnjevi zabrana u Šerijatu razlikuju se; i, načelno pravilo za zabranu jeste to da se iz zabrane razumije kategorička zabranjenost, osim ako postoji indicija (kao u ovom hadisu) koja zabranu spušta na stupanj mekruha.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “I nijednom od njih, kada umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju, i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84) Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada je umro Abdullah b. Ubejj b. Selul, pozvali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu klanja dženaza-namaz. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odazvao se. Kada je stao iznad njega, rekao sam mu: ‘Allahov Poslaniče, zar ćeš mu klanjati dženaza-namaz a toga i toga dana rekao je to i to’, nabrajajući nevjerničke riječi koje je izgovorio. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to se osmjehnuo i samo rekao: ‘Omere, idi od mene!’ A kada sam još nekoliko puta to ponovio, rekao je: ‘Dato mi je na slobodnu volju i izabrao sam. Kada bih znao da će mu biti oprošteno ako za njega zatražim oprost više od sedamdeset puta, molio bih Allaha da mu oprosti. ‘ Tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženaza-namaz i otišao, ali su ubrzo objavljeni ajeti: ‘I nijednom od njih, kada umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.’ Kasnije sam se čudio koliko sam hrabrosti toga dana smogao kada sam onako razgovarao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, nevjernicima i licemjerima koji svoje licemjerstvo ne sakrivaju, ispoljavajući otvoreno neprijateljstvo prema Svevišnjem Allahu i ratujući protiv Njegovih štićenika, odnosno čije se nevjerstvo jasno vidi iz njihovih izjava kojima obezvređuju određene šerijatske propise ili ih osuđuju – zabranjeno je klanjati dženaza-namaz. Dokaz da oni nužno moraju pokazati ono što njihova prsa kriju jesu sljedeće Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove neće na vidjelo iznijeti? A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihovog – a Allah zna postupke vaše.” (Muhammed, 29-30)
Drugo, zabranjeno je traženje oprosta za mnogobošce, makar bili i rod, na osnovu sljedećih ajeta: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno moliti oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kada im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti. A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv” (Et-Tevba, 113, 114) . Imam En-Nevevi zaključio je sljedeće: “Klanjanje dženazanamaza nevjerniku i traženje oprosta za njega zabranjeno je na osnovu kur'anskih ajeta i konsenzusa učenjaka.”
Treće, dajući opasku na prethodnu En-Nevevijevu izjavu, šejh El-Albani zapisao je sljedeće: ” … na osnovu toga, vidimo da je greška to što čine neki muslimani danas koji mole za neke umrle nevjernike i govore: ‘Allah bio njime zadovoljan!’ Ova je greška prisutna kod nekih novinara i književnika. Čuo sam jednog arapskog predsjednika, poznatog po privrženosti islamu, da moli za Staljina, vođu komunizma, jednog od najvećih neprijatelja dini-islama. Naime, spomenuti se predsjednik preko radija obratio povodom Staljinove smrti i molio za njega. Ovo nije čudno, jer možda predsjednik nije znao kakav je propis s tim u vezi, ali je čudno da neki misionari upadaju u sličnu grešku. Jedan od njih u svojoj poslanici zapisao je: ‘Allah se smilovao Bernardu Šou .. .’ Pouzdana osoba obavijestila me da je neki šejh klanjao dženaza namaz pripadnicima ismailijske sekte, iako je vjerovao da nisu muslimani jer obožavaju ljude i ne smatraju obaveznim ni namaz ni hadž. I pored toga, da bi se dodvorio živima, licemjerno je mrtvim ismailijama klanjao dženaza-namaz. Allahu se žalimo i od Njega pomoć tražimo!”

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ummu Selema, radijallahu anha, pripovijedala je: “Kada je umro Ebu Selema, rekla sam: ‘Usamljenik, umro je u tuđoj zemlji, oplakat ću ga toliko da će se o tome nadaleko pričati.’ Pripremivši se da ga oplakujem, pojavi se žena iz jednog medinskog predgrađa da mi pomogne u plaču i naricanju, ali Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dočekao ju je i dva puta je upitao: ‘Zar želiš uvesti šejana u kuću iz kqje ga je Allah istjerao?!’ Zatim sam se”, nastavlja Ummu Selema, “sustegnula od plača za Ebu Selemom.”
Ummu Atijja rekla je: “Kada je objavljen ajet: ‘O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu .. .’ (El-Mumtehina, 12), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od nas je zatražio da se obavežemo da nećemo naricati. Zatražila sam: ‘Božiji Poslaniče, ja ću morati pomoći toj i toj porodici u naricanju, jer oni su meni pomogli u paganskom dobu’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Izuzetak je ta porodica. ·”
Enes, radijallahu anhu, izjavio je: “Kada je uzimao prisegu od žena, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je obećanje da neće naricati. One su rekle: ‘Allahov Poslaniče, te i te žene u džahilijetu pomagale su nam u naricanju, hoćemo li i mi njima pomoći u naricanju, a već smo prihvatile islam?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to odgovori: U islamu nema pomaganja u naricanju, uzajamnog ženjenja ne dajući vjenčani dar, klanja deva kod kabura, dželeba i dženeba; a ko otima ne pripada nam. “‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je međusobno potpomaganje u zlu; onaj ko upućuje na zlo isti je kao njegov izvršilac, njihov je grijeh isti.
Drugo, islam je strogo zabranio pomaganje u naricanju. Naime, u paganskom dobu vladao je običaj da žena nariče, a druge je još više na to potiču. Islam je to obezvrijedio. Ovaj je paganski običaj, nažalost, prisutan kod mnogih muslimanki. Pravdajući se govore: “Svaki se dug mora vratiti, čak i prolivene suze.”

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

El-Mugira, radijallahu anhu, izjavio je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Umrli je izložen kazni zbog naricanja. ‘”‘
Ummu Atijja, radijallahu anha, govorila je: “Dajući prisegu Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, obećali smo da nećemo naricati za umrlim.”
Ebu Malik el-Eša'ri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Četiri paganske karakteristike moj ummet neće ostaviti: hvalisanje porijeklom, ruganje tuđem porijeklu, predviđanje kiše na osnovu položaja zvijezda i naricanje za umrlim. A ako se narikača ne pokaje prije smrti, doći će na Sudnji dan a na njoj će biti košulja od katrana i oklop koji izaziva svrab. ”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dvije stvari ljude vode u nevjerstvo: ruganje nekome zbog njegovog porijekla i naricanje za umrlim. ”
Amra je pripovijedala: “Čula sam Aišu, radijallahu anha, da govori: ‘Kada smo saznali za pogibiju Zejda b. Harise, Džafera i Abdullaha b. Revvahe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je a na njemu se jasno vidjela tuga. Gledala sam kroz pukotinu na vratima: došao je neki čovjek i rekao: ‘Allahov Poslaniče, Džaferove ukućanke!’, spomenuvši da glasno plaču. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da im to zabrani. Taj je čovjek otišao, ali se ubrzo vratio i rekao: ‘Zabranio sam im, ali me nisu poslušale.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da opet pođe i zabrani im. Učinio je to, ali opet nisu poslušale. Vratio se i rekao: ‘Allaha mi, nadvikale su me!’ Mislim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada rekao: ‘Onda u njihova usta baci prašinu!’ Tome sam čovjeku rekla: ‘Uprkos tvojoj želji, nisi uradio ono što ti je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, a niti si ga poštedio zamora. “”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada je umro Ibrahim, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sin, Usama b. Zejd počeo je naricati, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ovaj mi ne pripada jer nariče bespravno! Iako srce tuguje i oči suzama rose ne govorimo ono što će izazvati Allahovu srdžbu.
29 Ebu Burda prenosi da je njegov otac rekao: “Kada je Omer, radijallahu anhu, uboden, Suhejb je stao vikati: ‘O moj brate!’, pa ga je Omer, radijallahu anhu, upozorio: ‘Zar ne znaš da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Umrli se kažnjava zbog plača živog . ..,”
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada se Abdullah b. Revvaha onesvijestio, njegova je sestra počela plakati i govoriti: ‘O dobri, o moj uzore, o taj i taj .. .’ nabrajajući njegove dobre osobine. Kada se Abdullah osvijestio, rekao joj je: ‘Ničim me nisi pohvalila, a da mi nije rečeno: ‘Jesi li takav?!” I kada je poginuo, ona nije plakala za njim.”
Ebu Musa, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjeku za kojim njegovi ukućani plaču i nariču govoreći: ‘O dobri, o gospodine … ‘ Allah odredi dva meleka koji ga guraju u prsa i pitaju: Jesi li bio takav?”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, naricanje je glasno plakanje za umrlim i nabrajanje njegovih dobrih osobina. Da je to strogo zabranjeno i veliki grijeh, ukazuju sljedeće stvari: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to je jasno zabranio; umrli se kažnjava zbog naricanja; narikača će, ako se ne pokaje za života, na onome svijetu biti kažnjena zbog naricanja; Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao se naricanja i onih koji nariču.
Drugo, kada je riječ o kažnjavanju umrlog zbog naricanja živog, učenjaci imaju oprečne stavove. Po meni, najispravnije je da se hadisi odnose na onoga čiji je običaj naricanje, ko oporuči da se za njim nariče i ko svoju porodicu za života nije na to upozoravao. I to je stav većine učenjaka. Pitanje sam detaljnije obradio u knjizi BehdžetunnatJ ·rin, 3/ 1 68- 1 7 1 . Treće, naricanje je običaj i praksa pagana, zato se musliman toga mora u potpunosti kloniti. Četvrto, grijeh za naricanje može se okajati tevbom, iskrenim pokajanjem i iskrenim traženjem oprosta od Milostivog Allaha.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Zejneba b. Ebu Selema pripovijedala je: “Kada je iz Šama stigla vijest o Ebu Sufjanovoj smrti, Ummu Habiba, radijallahu anha, trećeg je dana zatražila miješani miris i stavila ga na obraze i podlaktice, te rekla: ‘Nisam imala potrebe namirisati se, i ne bih to ni učinila da nisam čula Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno tugovanie za umrlim više od tri dana, osim za mužem, za kojim tuguje četiri mjeseca i deset dana. “”
Ummu Atijja, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Žena ne smije tugovati za umrlim više od tri dana, osim za mužem, za kojim tuguje četiri mjeseca i deset dana. ‘”
Aiša, radijallahu anha, kazivala je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: “Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan zabranjeno je tugovanje za umrlim više od tri dana, osim za mužem. ”
Ovako glasi i hadis Hafse b. Omer, radijallahu anha, Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ihdad je period u kojem se žena, tugujući za umrlim, susteže od nošenja ukrašene odjeće, mirisa i svega što budi strasti. Muslimanka može iskazivati tugu za umrlim tri dana, svejedno bio joj rođak ili ne bio, ali to iskazivanje tuge nije obavezno, jer su učenjaci jednoglasni u mišljenju da se u tom periodu mora odazvati mužu ako je pozove u postelju. Drugo, udovica se mora kloniti ukrasa četiri mjeseca i deset dana, a udovica koja je trudna dok ne rodi.
Treće, međutim, po ženu kojoj je neko umro bolje je da se sustegne od ihdada, odnosno da pazi na želje i intimne potrebe svoga muža. To je najbolje rješenje za oboje, i nadati se da će Svevišnji Allah u tome dati veliko dobro. Dokaz za to jeste dugo predanje koje su zabilježili El-Buhari i Muslim, a koje govori o Ummu Sulejmi i njenom mužu Ebu Talhi, radijallahu anhum.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf