Onaj ko obavlja namaz može se nadati Božijoj milosti, a ko izostavlja namaz prekinuo je vezu s Allahom, džellešanuhu, i posljedice će sam snositi. Budimo uvjereni da će onaj ko klanja zadobiti dobro i da će ga namaz kad-tad odvratiti od stranputice i nevaljalih djela. To je tako, jer čovjek u namazu sriče kur’anske ajete i, ma koliko bio nemaran spram namaza, doći će vrijeme kad će razmisliti o značenju suri koje uči, pa će mu srce zadrhtiti. Ovome u prilog idu Allahove, džellešanuhu, riječi: “Doista, namaz odvraća od razvrata i ogavna djela!” (El-Ankebut, 45).

Neka čovjek nastoji da mu namaz bude poput hrane i pića. Kad čovjek preskoči ručak, osjeti da je poremetio ustaljeni red i jedva dočeka večeru. A zašto nam je svejedno kad propustimo namaz – za namaz ćemo prvo polagati račun? Ne bude li čovjeku namaz na Danu sudnjem primljen, nijedno njegovo djelo neće biti primljeno. Šta će s takvim čovjekom biti – ne treba ni pitati.

Brate u islamu, razgolićenost i neprimjereno odijevanje vodi društvo u širenje nereda, nemorala i smutnje. Zbog toga je Svevišnji Allah zapovijedio čednost i način odijevanja koji ne budi požudu i ne izaziva smutnju. Prema Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima, žene koje se ne odijevaju u skladu s islamskim propisima (i zulumćari koji narodu čine nažao tukući ga) bit će stanovnici Vatre. Evo o tome hadisa: “Dvije kategorije stanovnika džehennema nisam vidio: muškarce koji tuku narod bičevima poput kravljih repova, i žene pokrivene a otkrivene, koje su skrenule s Pravog puta i druge navode na stranputicu, a njihove glave slične su grbama horasanskih deva. Neće one nikad ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na neopisivo velikoj udaljenosti” (Muslim).

Brate u islamu, pokušajte na lijep način objasniti svojoj supruzi da dragi Allah voli čestitost i islamsko odijevanje, a da prezire razgolićenost. Nastojte u srce svoje supruge uliti ljubav prema Allahu i dragom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; kad to postignete, postigli ste svoj cilj: Vaša će se supruga sama pokriti. Kažite joj da je oblačenje široke odjeće bolje za nju, na oba svijeta. Uzasve to, nemojte zapostaviti dovu, koja je oružje vjernikovo. Sjetite se ajetâ i hadisâ u kojima se govori o tom da će Svevišnji Allah neizostavno uslišati pribrano i iskreno upućenu dovu.

Osim Sveznajućeg Allaha, niko ne zna u kakvom ste Vi iskušenju, pa se zato samo Allahu obratite; zamolite ga i to da Vam omili obavljanje namaza i podari Vam mogućnost da ga obavljate navrijeme, to jest, da nijedan namaz nikad ne propustite. Naposlijetku, budite primjer supruzi u svemu, pa ćete vidjeti da će se stanje, inšallah, nabolje promijeniti. Molim Svemogućeg Allaha da Vam olakša položaj i pruži Svoju pomoć! A Allah, džellešanuhu, opet, najbolje zna, On je Zaštitnik onih koji vjeruju.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:

– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“,

Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.

– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)“,

Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.

– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu“.

Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.

– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim“.

Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.

– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)“.

Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.

– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama“.

Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu. Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da goovri o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.

Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“.

A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.

Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur’anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Na samom početku treba kazati da je namaz obavljen po hanefijskom mezhebu validan i ispravan namaz. Hanefijska pravna škola, koja se u velikoj mjeri prakticira na našim prostorima, jedna je od četiri priznate pravne škole. Takoðer, treba da znamo da je pitanje mjesta vezivanja ruku u namazu jedna od pohvalnih stvari – sunnet u namazu, i na bilo kojem mjestu da čovjek sveže ruke u namazu, njegov namaz će biti ispravan. Zato to pitanje ne treba da bude predmetom rasprava, netrpeljivosti meðu muslimanima, klanjačima.

Što se tiče ljudi koji vežu ruke u namazu na prsima (kako ih vi oslovljate tzv. vehabije), ne treba da vas zbunjuje ta pojava. Oni u tom pitanju slijede stav nekog drugog islamskog mudžtehida, a ne Ebu Hanifu, Allah da ga nagradi vječitim Džennetom, za čije prakticiranje su spomenuli validne argumente. Npr. tog stava, da se ruke u namazu vezuju na prsima, bili su: Ishak ibn Rahavej, Bejheki, Ševkani, Mubarekfuri, Albani i dr.

A što se tiče pitanja dizanja ruku u namazu – nakon povratka sa rukua – da je to sunnet u namazu, to je bio stav većine islamskih učenjaka od kojih su: učenjaci šafijske i hanbelijske pravne škole. Imam Buharija, definitivno najveći poznavatelj hadisa Allahovog Poslanika, napisao je kompletnu studiju o tom pitanju – podizanju ruku u namazu, koju je nazvao “Raful-jedejen’’ (Podizanje ruku), u kojoj je spomenuo da ne postoji niko od ashaba Allahovog Poslanika a da nije dizao ruke u namazu, misli se na dodatna dizanje ruku u namazu, nakon rukua i nakon podizanja sa prvog – trećeg rekata. Hadisi u kojima se spominje da je Allahov Poslanik dizao ruke u namazu su, po mišljenju više hadiskih eksperata, dosegnuli granicu mutevatir hadisa.

Na kraju, smatram da je više nego neispravno ljude koji prakticiraju taj sunnet nazivati imenima “vehabije”, dovoljno je da se meðusobno oslovljavamo onako kao nas su nazvali Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik – muslimani. A to što neko prakticira jedan sunnet, a neko ga ne prakticira, ne bi trebalo da bude razlogom netrpeljivosti i podjela meðu muslimanima, koji su više nego slabi da bi sebi dozvolili toliki luksuz da se meðusobno cijepaju i dijele. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Tačno je da su muzika i pjesma zabranjeni u obliku u kojem je danas prisutna, jer u sebi sadrži razvratne riječi i raspiruje kod čovjeka strasti, govoreći o ženama i sl. Te pjesme je dozvoljeno zamijeniti ilahijama, koje su ispunjene mudrošću, porukama i poukama, koje podstiču na entuzijazam i čežnju prema vjeri. One bude u čovjeku osjećaj za islamom i odvraćaju od zla i onoga, što njemu vodi i poziva. Takve ilahije podstiču autora i onoga ko ih sluša na pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, a odvraćaju od nepokornosti i grijeha, pozivaju da se ne prelaze granice, koje je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio i podstiču na borbom na Njegovom putu.

Međutim, to ne smije postati neka vrsta obaveze ili svakodnevni običaj. Mogu se slušati s vremena na vrijeme, kada se ukaže potreba za takvim čim, poput svadbenih veselja, odlaska u džihad, kada se osjeti klonulost duha, kako bi se aktivirali za rad ili kada duša osjeti požudu za zlom, pa da se spriječi i suzbije to zla. Međutim, bolje od toga je uzeti Kur’an i proučiti nekoliko stranica, ili učiti zikrove prenesene od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. To je svakako preče i čistije za dušu, više je razvedri i smiri srce. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
“Allah objavljuje najljepši govor, knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put, na koji On upućuje onoga koga On hoće, a onoga koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put neće moći uputiti.” Također kaže Uzvišeni:”

One koji vjeruju i čija se srca kada se Allah spomene smiruju, a srca se doista kad se Allah spomene smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela, blago njima, njih čeka divno prebivalište.” Odlika ashaba i ono što ih je krasilo bila je njihova pažnja, koju su posvećivali Kur’anu i sunnetu, učeći ih napamet, izučavajući ih i trudeći se da ih provedu u praksu. Pored toga, učili su ilahije i pjevali borbene pjesme, kao kada su kopali rovove (u bitki na Hendeku), kada su gradili mesdžid, polazili u džihad i sličnim situacijama, ne smatrajući to svojim obilježjima i ne pridajući tome posebnu pažnju. To su činili da bi se raspoložili i kako bi im se podigao moral. Nije dozvoljeno koristiti bubnjeve i druge muzičke instrumente, niti uz njih učiti ilahije, jer Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi to nisu radili. Allah, subhanehu ve te’ala, je Onaj Koji upućuje na Pravi put.

Na pitanje odgovorio: STALNA KOMISIJA ZA ŠERIJATSKA PITANJA (FETVE)
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je spomenuo čupanje obrva. Prokleo je ženu koja drugoj čupa obrve i onu koja to radi sama sebi. Ovaj čin spada u velike grijehe. Žene to rade uglavnom zbog uljepšavanja. Međutim, kada bi to radio muškarac bio bi, također proklet kao što se žena proklinje – Allahu, subhanehu ve te’ala, se utječemo od toga. Ukoliko se obrve ne čupaju, nego se skraćuju i briju, vrijedi isti propis. Islamski učenjaci to smatraju kao i čupanje, jer se mijenja ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio.

Na pitanje odgovorio: Šejh Ibn Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com