Alejkumusselam! Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga, to nije od ahlaka mu’mina, umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa’ata i šehadet na Sudnjem danu, niti je zbog toga poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Jer proklinjanje znači doviti protiv nekoga da ga Allah, dželle še’nuhu, udalji od svoje milosti, a doviti tako nešto ne može biti od ahlaka mu’mina jer od lijepih osobina mu’mina je da su milostivi, međusobno se pomažu, čine dobročinstvo, bogobojazni su i žele svome bratu ono što žele samima sebi. Pa tako, ko proklinje neku osobu dovi Allahu da je udalji od Njegove milosti što predstavlja krajnji vid neprijateljstva, zla i zavjere prema njemu.

Zato je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima a prenosi ga Ebu Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, da kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Proklinjanje mu’mina je kao njegovo ubistvo“.

Prenosi Ebu Hurejre u hadisu kojeg bilježi Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne treba iskreni Allahov rob da bude onaj koji mnogo proklinje“. A u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu, takođe kod Muslima se kaže: “Oni koji mnogo proklinju neće biti šefa’adžije niti šehidi na Sudnjem danu“.

Prenosi Ebu Hurejre da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: O Allahov Poslaniče, dovi protiv mušrika, pa je rekao: “Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost“. Bilježi ga Muslim. A u hadisu kojeg prenosi Semurete ibn Džundub, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Vatrom“.

Takođe, Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije mu’min onaj koji mnogo vrijeđa i mnogo proklinje, niti koji je vulgaran i prost“. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, a Hakim i Ahmed Šakir vjerodostojnim.

Iz ovoga se izuzima uopćeno proklinjanje osoba koje rade određene velike grijehe a što je došlo u šerijatskim tekstovima njihovo proklinjanje od strane Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput onog ko čini zulum, konzumira kamatu, ko stavlja periku i ko je nosi, ko čupa obrve, ko krade, ko proklinje svoje roditelje, ko zakolje kurban u nečije drugo ime mimo Allaha, dželle še’nuhu, muškaraca koji oponašaju žene i žena koje oponašaju muškarce i tome slično. Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo Židove koji su od kaburova njihovih vjerovjesnika načinili mesdžide.

Prema tome, nije dozvoljeno roditeljima da proklinju svoju djecu ma šta da rade od harama, nepraktikovanja vjere pa čak i kufra. Nego je na njima da dove za njih da ih Allah uputi i da popravi njihovo stanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumusalam. Zaista su predivni vaši osjećaji prema ramazanu i postu i žaljenje za ne mogućnošću posta, i zaista zaslužuju svaku pohvalu i nadati je se da je to odraz vašeg imana. Islam je savršena vjera i Uzvišeni Allah najbolje poznaje mogućnosti Svojih robova i zbog toga nalazimo više kategorija postača i sa svima njima je Allah zadovoljan ukoliko postupe shodno šerijaskom propisu vezanog za njih i svima njima je ispravan post, svejedno postio ili ne sa odgovarajućim otkupom.

Uzvišeni Allah ne želi da oteža Svojim robovima sa postom, već želi da im olakša: ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.

Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“( Bekare 183 –186 )

Uzvišenom Allahu pripada mudrost u svakoj stvari pa tako i u vašem zdrastvenom stanju. Musliman je zadovoljan sa Allahovom odredbom i ubijeđen je da mu On želi samo dobro.

Vi postupite shodno šerijaskom propisu shodno vašem stanju, ukoliko možete postiti, postite, a ukoliko ne možete, omrsite se i napostite propuštene dane i nadajte se, sa Allahovim dopustom, Allahovoj nagradi i svakom dobru. Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr.Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

AlejkumusSelam! Istina je da hrana, piće i strast kvare post u kontekstu da obaveza posta nije spala sa osobe i da je dužna da naposti, s tim da zabranjene stvari umanjuju nagradu posta i zato musliman mora o tome da vodi računa. Dosta je puta spomenuto da kontakti između cure i momka nisu dozvoljeni van okvira htjenja sklapanja braka. Vi ste napravili prestup kada ste se dopisivali i u obliku kojeg ste spomenuli i na taj način ste ugrozili svoj post i njegovu nagradu.

A samo djelovanje pisanja, iako niste pisali provokativno ili pervezno je polučilo rezultat lučenja sperme. Kada ste vi bili povod izlazka sperme, vaš post je pokvaren – kod većine učenjaka – i dužni ste zatražiti oprost od Allaha, napostiti taj dan sa napomenom da se ne vraćate ponovno tom činu. Jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ostavlja svoju hranu, piće i stras radi Mene”. (Muttefekun alejhi) A osoba kojoj izađe sperma čiji je on povod nije ostavila strast.

S tim da vi morate utvrditi da li je iz vas izašla sperma ili mezi, gdje je izlaz mezija i kvarenje posta predmet razilaženja učenjaka gdje je očitije mišljenje da ne kvari post. Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr.Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumu selam. Islam zahtjeva od svakog postača da čuva ispravnost svoga posta i da izbjegava sve ono što može dovesti do upitnosti ispravnost njegovog posta. Rekao je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,: ’Dobro izaperi nos, osim kada si postač” (Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)

Sam ulazak vode u usta postača ne šteti njegovom postu, a dokaz za to je dozvola ispiranja usta, s tim da post kvati ono što namjerno uđe u grlo ili unutrašnjost postača, osim u slučaju kada postač bude nadjačan ili u stanju zaborava, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ukoliko zaboravi, pa jede ili se napije neka upotpuni svoj post… ( Muttefekun alejhi).

Ne kvari post, po saglasnosti islamski učenjaka kao što je to spomenuo imam Nevevi, Allah mu se smilovao, gutanje onog što je teško ili nemoguće spriječiti i sačuvati se od njega kao što je pljuvačka, a ovo se također može reći za gutanje vlažnosti koja se nađe nakon ispiranja usta, nakon što se ispljuju ostaci vode.

Na pitanje odgovorio: mr.Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima, pa makar njegovi roditelji bili nevjernici i makar ga odvraćali od vjere: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15);

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

O odnosu spram majke govori se u sljedećem predanju. Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.

Ako uvaženi brat živi daleko od džamije, toliko daleko da ne bi mogao čuti ezan proučen bez pojačala, nije dužan klanjati namaz u džematu, pa mu stoga savjetujem da ne izmišlja razloge kako bi mogao otići na skupni namaz. Vaš lijep odnos prema roditeljima i dobročinstveni postupci imat će, ako Bog da, za rezultat da roditelji popuste, to se mora dogoditi. U takvim je slučajevima greška suprotstavljati se i prepirati se s roditeljima, utoliko veća greška što oni ne znaju, nisu upućeni u suštinu, pa, želeći svom djetetu dobro, jer misle da su u pravu, staju mu na put islama i koriste se svime što im ide naruku da ga od toga odvrate.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com