Ako bi prisustvo alkohola u tim proizvodima bilo u toliko malenom procentu da ako čovjek ne bi osjetio djelovanje alkohala pa makar pojeo mnogo spomenutih artikala, u tom slučaju je dozvoljno da konzumira i prodaje spomenute proizvode. Zato što u tim situacijama alkohol ne ostavlja nikakve posljedice na hranu, niti na boju niti na miris, zato što se preobrazio u nešto što je čisto.

Treba napomenuti, da muslimanu nije dozvoljeno da proizvode takve proizvode, niti da stavlja – miješa alkohol u hranu muslimana niti da pomaže onima koji to čine.

Na pitanje odgovorio: Fetve stalne komisije: fetva broj 18615, 22. tom – 297. str.
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Alejkumu selam! Bismillah, svaka zahvala pripada Allahu, dž.š., neka je selam i salavat na Poslanika, savs, njegovu Časnu porodicu i njegove ashabe, a zatim,

Cijenjena sestro, nedostatak jakog ubjeđenja da je jedini izlaz i lijek samo kod Allaha, s.w.t., i da Allah, s.w.t. pomaže svoje iskrene robove koji su Mu pokorni i koji žele Njegovo zadovoljstvo čineći djela koja je ona strogo naredio, a činjenje takvih djela, predstavlja užitak za čovjekovu dušu, dovodi do toga, da čovjek riješenje često traži na pogrešnoj strani što šejtanu predstavlja veliko olakšanje, odnosno, šejtanu (džinnu) samo činite uslugu. Kada se duša napaja i napoji istinskim imanom (vjerovanjem), namazom, postom, učenjem i slušanjem Kur’ana, odbacivanjem grijeha, svako zlo, bilo džinnsko ili ljudsko, jednostavno se topi ili se odbija od pravih vjernika.

Ono što si ti navela od simptoma, ukazuje na postojanje sihra rastavljanja, iako se prava dijganoza tek može odrediti tokom učenja rukje, a ponekad je potrebno nekoliko puta nakon terapije proučiti rukju kako bi se znala prava dijagnoza. Dakle, postoji mogučnsot da vam je napravljen sihr rastavljanja na osnovu nekih simptoma.

Ako ste se u početku liječili rukjom (nadam se kod pouzdanog liječnika), zašto niste to do kraja završili, jer nije dovoljno da se samo stanje smiri, treba iči do kraja, jer kao što ste naveli, da je se to vaše stanje bilo neko vrijeme smirilo, zato ste trebali do kraja nastaviti sa liječenjem i to završiti uz Allahovu pomoć.

Međutim, šejtan vas je uspio nagovoriti da slijedite njegove stope, pa ste pomoć potražili kod čovjeka koji eto “gleda” u Kur’an i uči rukju i koji vam je izgleda baš “pomogao” jer vam je rekao da vam vaša svekrva pravi sihre. Mnogi misle da će svoj problem riješiti sa nekoliko zapisa i savjeta koje ima dadne hodža. Cijenja sestro, vi ste bili kod sihirbasa koji radi i surađuje sa džinnima. Takva osoba takođe drugima pravi sihre kao što je vama neko napravio. Uz njegove “savjete” i uz djelovanje sihra, može da vam napravi još veće problem, još veći razdor, posebno u porodici, jer je optužio jednog člana porodice za pravljanje sihra vama.

Ne smije se niko nizašta optuživati dok se ne dokaže jasno, dakle da je neko vidio i da ima jasan dokaz kako je vaša svekrva to vama uradila, sve mimo toga su predpostavke i sumnje, a izvor njegovih informacija (samo me zanima kako se niste zapitali odkud on zna da je baš vaša svekrva to uradila) su njegovi džinni, a džinni su najveći lažljivci kojima je cilj širenje još večeg razdora smutnje. Taj vaš hodža što “gleda” u Kur’an, da je imao imalo stida nebi pred vašim mužem njegovu majku optuživao za tako krupne stvari.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko podje vracaru i upita ga o necemu, namaz mu se nece primiti cetrdeset dana!” (Muslim) Takođe je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ode vracaru i povjeruje u ono sto ovaj govori, porekao je ono sto je objavljeno Muhammedu.” (Prenosi Ebu-Davud)

To što se ti ne osjećaš dobro kad odeš kod nje, možda ti je baš napravljeno da odete od nje, da ne mogneš biti kod nje, možda u toj kući ima “nešto” što smeta tebi i sl, ne mora značiti da je baš svekrva kriva za vaš problem, a to što se loše osječaš je dokaz da nisi izliječena i to može da preraste u veči problem.

Moj savjet Vama i Vašem mužu:

– Trebate se iskreno Allahu, dž.š. pokajati za svoje grijehe.

– Trebate se Allahu, dž.š. iskreno pokajati što ste išli kod sihirbasa te odmah prestati ga posječivati ako mu i dalje idete.

– Ako ne obavljate redovno namaz, Allahu se za to pokajati te redovno obavljati ono što nam je Allah, dž.š. svima strogo naredio, a to je ponavljam, NAMAZ!

– Što prije potražite nekoga ko liječi ispravno Kur’anom, ovakvih i sličnih se hodža kojeg ste naveli okanite, za vaše dobro.

– U vezi vaše svekrve. Ako se ne osjećate dobro kod nje i u toj kući, pokušajte da odete kod nje pod abdestom, sa namazom, spominjanjem Allaha ili ako se bojite, onda rijeđe idite, ali vaš muž ne smije da prekine vezu sa majkom. Mora se brinuti za njeno zdravlje, mora joj kupovati prehrambene namirnice ako nema, redovno je kontakirati i obilaziti. Ako ništa od ovoga ne može, dužan je nekoga platiti da se o njoj brine ako je sama i iznemogla.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Neophodno je spomenuti da je poglavlje o snovima tematika koja je nepoznata velikom broju onih koji se deklarišu kao muslimani, što je svakako uzrokovalo mnoga pogrešna uvjerenja i postupke. Koliko mjesto u islamu zauzimaju snovi te njihovo tumačenje, govori nam činjenica da skoro pa ne možete naći hadisku zbirku, a da u njoj nije jedno veće poglavlje posvećeno snovima i njihovim tumačenjima, te adabima vezanim za snove. Npr. imam Buharija spomenuo je u svom Sahihu u poglavlju o snovima i njihovim tumačenjima šezdeset i pet hadisa, što je sigurno veliki pokazatelj kakvo mjesto u islamu zauzima ta tematika. U jednom od spomenutih hadisa odgovor je na vaše pitanje. Hadis Ebu Seida, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: “Kada neko od vas usnije san koji voli, to je san od Allaha, neka se zahvali Allahu i neka o njemu govori drugima (u rivajetu: “onome koga voli”). Ako usnije nešto drugo, neka zna da je to od šejtana, pa neka zatraži zaštitu kod Allaha i neka o njemu nikome ne govori pa mu neće naštetiti.” (Buharija)

Što se tiče vašeg pitanja, da li snovi imaju značenje, možemo odgovoriti takoðer hadisima koje je spomenuo imam Buharija u ovom poglavlju, jedan od njih je hadis Ubade ibn Samita, r.a., da je Poslanik kazao: “San mu’mina je četrdeset i šesti dio poslanstva.” Da snovi imaju svoje značenje govori nam i činjenica da je Poslanik običavao nakon obavljenog sabah-namaza kazati ashabima: ‘’Je li neko od vas sanjao nešto?’’ (Buharija) Da snovi nemaju značenje, ne bi Poslanik pitao o njima i tumačio iste. Kur’an je prepun dogaðaja koji potvrðuju da snovi imaju značenja. Sura Jusuf je možda jedan od najboljih dokaza za to, jer san Jusufa, a.s., koji je usnio još kao dječak, obistinio se, takoðer san vladara koji je tada vladao obistinio se onako kako ga je protumačio Jusuf, a.s.

Na osnovu spomenutog neki učenjaci naveli su kako da se čovjek ponaša u oba slučaja, tj. kada usnije lijepe i loše snove.

Ako usnije lijep san, čovjek treba zahvaliti Allahu, radovati se snoviðenju i o tome govoriti osobama koje voli, a ne onima koje ne voli.

Ako usnije loše snove, one koji su od šejtana, čovjek treba zatražiti zaštitu Uzvišenog Allaha kako od lošeg sna, tako i od šejtana, tri puta pljucnuti na lijevu stranu i ne govoriti san nikome. Neki učenjaci takoðer na to dodaju da će ustati klanjati i da će promijeniti stranu na kojoj je spavao (za sve spomenuto postoje vjerodostojni argumenti). (Pogledaj Fethul-Bari, kometar Buharijine zbirke hadisa od hafiza Ibn Hadžera, 12. tom, str. 386) Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Onaj koji u snu vidi (sanja) nešto što mu se ne dopada treba učiniti pet stvari:

1- puhnuti (pljucnuti) tri puta na lijevu stranu,
2- izgovoriti: „E’uzu bi-llahi mineš-šejtanir-radžim“ (Utječem se Allahu od prokletog šejtana),
3- nikome ne govoriti to što je sanjao,
4- okrenuti se na drugu stranu od one na kojoj je bio kada je to sanjao,
5- ustati i klanjati (nafilu) namaz.

Na pitanje odgovorio: Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Šta se podrazumijeva pod nevinošću (djevičanstvom)?

Djevičanska opna ili himen je kožica koja se nalazi na dubini 2 ili 2,5 cm od ulaza polnog organa žene, kada djevičanska opna pukne iz polnog organa izađe krv. Općepoznata i prihvaćena stvar je da se djevicom ili nevinom ženom smatra ona djevojka čija djevičanska opna (himen) nije otklonjena (pukla), a žena koja je izgubila nevinost i nije više djevica je ona žena čija je djevičanska opna oduzeta, tj. čiji je himen pukao, otklonjen ili „probijen“. Prema tome, kratko rečeno: gubljenje nevinosti je pucanje himena ili djevičanske opne. Treba znati da se neke žene rode bez djevičanske opne (himena), mada je to rjeđi slučaj.

Uzroci gubljenja nevinosti (pucanja himena)

Uzroci pucanja himena ili djevičanske opne mogu biti različiti, a najčešći razlozi su:

– spolni odnos (tj. ulazak muškog u ženski polni organ), ovo je osnovni i najčešći razlog pucanja himena,

– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,

– neke vrste sportskih igara koje zahtijevaju težak tjelesni napor, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,

– samozadovoljavanje pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,

– hirurškom operacijom,

– usmjeravanje jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,

– jako menstrualno pranje,

– dugovremeno ostajanje djevojke neudatom (često uzrokuje pucanje himena), …

Poimanje nevinosti i njenog gubljenja kod islamskih pravnika
Navest ćemo stanja oko kojih nema razilaženja među učenjacima, a zatim ona oko kojih postoji razilaženje:

Nema razilaženja među učenjacima:

Prvo – da je nevina djevojka (na arpskom: BIKR) svaka djevojka čija djevičanska opna (himen) nije pukla (tj. ostala je u prirodnom stanju) putem spolnog odnosa:

– ni u valjanom šerijatskom braku,

– niti u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),

– niti činom zinaluka (tj. prijebračnog spolnog odnosa).

Ovakva djevojka je djevica ili nevina i u stvarnosti i po Šerijatu.

Drugo – nema razilaženja među učenjacima da je žena koja nije nevina (na arapskom: SEJJIB) svaka ona žena koja je izgubila nevinost (tj. pukla joj je djevičanska opna) u spolnom odnosu:

– u valjanom šerijatskom braku,

– u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),

– činom zinaluka (tj. prijebračnog intimnog odnosa) (oko ovog postoji malo razilaženje džumhura sa Ebu Hanifom).

Ovakva žena nije nevina ni u stvarnosti niti po Šerijatu.

Po pitanju žene koja izgubi nevinost činom zinaluka, Ebu Hanife se izdvojio od ostalih učenjaka došavši sa stavom da je žena koja učini zinaluk po Šerijatu u statusu djevice (nevine) ako se ispune dva šarta: 1- da je samo jednom učinila zinaluk, i 2- da nad njom nije izvršena šerijatska kazna za zinaluk, tj. bičevanje.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u sljedeća dva slučaja gubljenja nevinosti:

Prvi – ako žena izgubi nevinost u spolnom odnosu u jednom od tri stanja:

1- u spolnom odnosu na koji bude prisiljena (tj. silovana),

2- ako sa njom neko polno opći tokom njenog spavanja (ili ispolni odnos kojeg počini greškom),

3- spolni odnos lude (ili maloumne) žene.

Većina učenjaka je na stavu da su ove žene u statusu žena koje nisu djevice po Šerijatu, tj. da su žene koje potpadaju pod propise onih koje su izgubile nevinost.

Manja skupina učenjaka je na stavu da su ove tri vrste žena po Šerijatu u statusu nevinih žena (djevica). A ispravno je ono na čemu je većina učenjaka, jer je ibret u tome da li su izgubile nevinost u intimnom odnosu ili ne, svejedno imale u tome grijeha ili ne.

Drugi – ako djevojci pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa.

Poput toga da dođe do pucanja himena (djevičanske opne) zbog nekog od sljedećih razloga:

– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,

– bavljenja nekom vrstom sportskih igara koje zahtijevaju teške tjelesne napore, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,

– samozadovoljavanja pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,

– hirurške operacije,

– usmjeravanja jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,

– jakog menstrualnog pranja,

– dugovremenog ostajanja djevojke neudatom (što često uzrokuje pucanje himena), …

Da li je djevojka u ovim slučajevima u statusu nevine (djevice) ili u statusu žene koja je izgubila nevinost učenjaci imaju dva općepoznata stava:

Prvi stav: djevojka kojoj pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa kao posljedica ozljede, skakanja, stavljanja prsta, jakog hajza i slično, ona je djevica (nevina) u stvarnosti a i po Šerijatu ima status djevice. Ovo je sav džumhura učenjaka, tj. stav hanefijskog, malikijskog i habelijskog mezheba, kao i odabrani stav šafijskog mezheba.

Svoj stav argumentiraju time da ona u suštini nije spolno općila te pucanje himena nije posljedica spavanja i spolnog odnosa sa muškarcem.

Drugi stav: da je ona žena koja je izgubila nevinost te ni u stvarnosti ni u Šerijatu nije djevica. Ovo je drugi stav unutar šafijskog mezheba, i na ovom stavu su Ebu Jusuf i Muhammed ibn Hasan Eš-Šejbani od hanefija. Njihov argument je činjenica da je ona u stvarnosti izgubila nevinost pucanjem djevičanske opne.

Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da djevojka čija djevičanska opna pukne iz nekog od gore spomenutih razloga mimo spolnog odnosa, da je ona u statusu djevice i nevine žene. Jer u suštini ono što čini djevojku nevinom i djevicom je imanje ili nemanje spolnog odnosa sa muškarcem a ne pucanje himena (i izlazak krvi) koji je samo jedan od znakova djevičanstva.

Propisi u kojima se razlikuje djevica od žene koja je izgubila nevinost

Od najpoznatijih propisa koji se odnose na djevicu i u kojima se razlikuje od od žene koja nije djevica su dva propisa:

Prvi – kada se od punoljetne djevice traži pristanak za udaju (za neku određenu osobu koja je prosi) dovoljna je njena šutnja kao znak pristanka, za razliku od žene koja nije nevina (udovice, puštenice, one koja je u prijebračnom spolnom odnosu izgubila nevinost i slično) ona je obavezna da prihvatanje ili odbijanje bračne ponude iskaže riječima.

Na ovo ukazuje hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: „Sejjiba (žena koja nije djevica, puštenica, udovica i slično) ima veće pravo od svog velija (u pristanku na bračnu ponudu), a bikr (djevica) se pita, njen pristanak je njena šutnja“.

Drugi – ako muž oženi drugu ženu ima pravo da kod nje (druge) boravi sedam dana ako je ona djevica, a ako je bila udavana (tj. nije djevica) onda ima pravo da kod nje boravi samo tri dana. Nakn toga obavezan je da dijeli vrijeme boravak kod žena podjednako.

Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je on rekao: „Od suneta je da kada oženi bikru (djevicu) na sejjibu (koja nije djevica) da kod nje boravi sedam dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena). A ako oženi sejjibu (udavanu i slično) boravi kod nje tri dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena)“.

Ako muž uslovi pri sklapanju braka da mu buduća supruga bude djevica
Ako muž ne uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica, a nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, on nema pravo da je vrati roditeljima niti da traži mehr nazad ako ga je dao, ili da ga ne islati ako ga nije dao. Njihov brak je valjan i jedino što muž može u tom slučaju je da joj da talak ako neće sa njom da živi zbog te mahane.

A ako muž uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica i na taj šart pristanu velij i djevojka, pa se nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, ovo može imati dva stanja:

Pravo stanje – da se potvrdi i dokaže da je izgubila nevinost ili u zinaluku, ili greškom, ili u braku oko čije ispravnosti učenjaci imaju razilaženje, u tom slučaju učenjaci četiri mezheba se razilaze. Pa jedni kažu da nema pravo da poništi brak, tj. da je brak valjan, na čemu su hanefije i šafije u poznatijem stavu mezheba. A drugi da ima pravo da poništi brak i vrati mehr zbog neispunjenja uslova braka, na čemu su malikije, hanabile i šafije u drugom stavu mezheba.

Drugo stanje – da muž prilikom prvog spolnog odnosa sa suprugom ne nađe trag nevinosti, tj. isticanje kravi, kao dokaz pucanja himena, s tim da nema dokaza koji potvrđuju da je ona izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava:

Prvi – da muž nema pravo da je vrati roditeljima niti da poništi brak, jer pucanje himena kod djevojke može da se desi i mimo spolnog odnosa, o čemu je već bilo govora. Muž ima pravo, po mnogim učenjacima, da traži od nje da se zakune Allahom da nije izgubila nevinost u spolnom odnosu. Ona nije dužna da se mužu pravda i pojašnjava šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga.

Na ovome je većina učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.

Drugi – da muž ima pravo da je vrati roditeljima i da poništi brak ako hoće. Dokazuju to time što nije ispunila zadani uvjet sklapanja braka. Ovo je stav nekih učenjaka unutar malikijskog i hanbelijskog mezheba.

Ispravan stav je pravo mišljenje, tj. ono na čemu je većina učenjaka, jer je mnogo povoda i razloga pucanju himena kod djevojke, takođe neke žene se rode bez himena.

Da li je djevojka dužna da obavjesti budućeg supruga da nije nevina?

Odgovor na ovo zavisi od razloga gubljenja nevinosti:

Prvo stanje – ako je izgubila nevinost u spolnom odnosu činom zinaluka nakon čega se iskreno pokajala ili greškom (ako je to moguće da se desi), a budući muž ne uslovljava (ni prije ili pri vjenčanju) da je djevica, onda nema smetnje da prešuti i sakrije tu činjenicu. Ako muž nakon intimnog odnosa primjeti gubljenje nevinosti ako hoće može joj dati talak.

A ako muž uslovi da bude nevina, dužna je da ga obavijesti o činjeničnom stanju bez ulaženja u detalje, u protivnom to bi predstavljalo varanje koje je zabranjeno po hadisu „Ko nas vara nije od nas“ (Muslim). Pa ako hoće da je ženi kao takvu, to je do njega.

Drugo stanje – ako je izgubila nevinost u smislu da zna da joj je pukla djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa na neki od gore spomenutih načina. U tom slučaju, s obzirom da je ona u statusu nevine djevojke i u stvarnosti i po Šerijatu po stavu većine učenjaka (a što je ispravan stav), ona nije dužna da obavještava vjerenika (budućeg muža) o svom stanju.

Konkretan odgovor na pitanje

Prema tome, s obzirom da ti nisi imala prijebračni spolni odnos, svejedno da li ti je pukla djevičanska opna ili ne prilikom samozadovoljavanja, ti si u statusu nevine žene djevice i u stvarnosti i po Šerijatu. Nisi dužna da o tome obavještavaš svoga budućeg muža (vjerenika). A ako on nakon sklapanja braka i spolnog odnosa sa tobom dovede u upitnost tvoju nevinost zbog nenalaženja tragova krvi, on nema pravo da dovodi vaš brak u pitanje niti da u tvoju čednost sumnja, jer je mnogo razloga pucanja himena kod djevojaka. Najviše što ima pravo je da traži od tebe da se zakuneš Allahom da nisi izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Takođe, nisi dužna da mu se pravdaš i da pojašnjavaš šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje