Alejkumusselam. Sihr (crna magija) sa svim njegovim vrstama je zabranjen u svakom šerijatu i svakoj nebeskoj vjeri. Sihr je oprečan onome sa čime su došli vjerovjesnici i što je objavljeno u knjigama. Većina učenjaka ovog Ummeta, od kojih su učenjaci tri mezheba hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog, je na stavu da je sihrbaz kjafir i da je obaveza na muslimanskom vladaru da ga ubije, a oko prihvatanja njegove tevbe (na dunjaluku) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Kaže Uzvišeni: “A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik‘…” (El-Bekare, 102). Riječi Uzvišenog “i ti ne budi nevjernik”, tj. praveći sihr, jasno ukazuju da je onaj ko se bavi sihrom kjafir. Dok je većina učenjaka unutar šafijskog mezheba na stavu da sihrbaz nije kjafir osim ako je ubjeđen da je sihr halal ili ako je na uvjerenju stanovnika Babila koji su činili ibadet sedam planeta. Ispravan je prvi stav da je onaj ko se bavi sihrom kjafir ohalalio ga ili ne.

Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da je skupina ashaba naredila da se ubiju sihrbazi, s tim da nije dozvoljeno muslimanima pojedincima primjenu tog propisa nego je to odgovornost muslimanskog vladara. Takođe, u šerijatskim tekstovima je došlo da je jedan od najvećih i upropaštujućih grijeha bavljenje sihrom. Zbog toga nije dozvoljeno optužiti nekoga za sihr, tj. da je sihrbaz oslanjajući se ne glasine, pretpostavke, sumnje i slično.

Osnova je da je musliman čist od grijeha i šerijatskih prekršaja sve dok se jasno ne pokaže suprotno tome. A ako se potvrdilo na osnovu jasnih znakova i dokaza da se ta bavi sihrom, na vama je obaveza da je posavjetujete i upozorite na taj veliki grijeh, tj. da je bavljenje sihrom zabranjeno Kur’anom i Sunnetom, da se onaj koji se njime bavi ubija, da time upropaštava svoj i dunjaluk i ahiret itd. Pa ako se ne pokaje i ne prestane time baviti, izbjegavajte tu osobu, prekinite sa njom svaki kontakt, a istovremeno se štitite šerijatskim zikrovima sa kojim se čovjek štiti od zla sihra i sihrbaza (što možete naći u knjizi “Zaštita i liječenje od sihra i džina” i drugim sličnim knjigama).

Takođe, ne uzimaje od nje hranu koju vam šalje ili daje, a nema smetnje i da je bacite, s tim da je ne dajete drugim ljudima ili životinjama, jer neke vrste sihra su spravljene da djeluju na onoga ko ga pojede bez određenja. Na vama je da upozorite ostale komšije na zlo te osobe, osim ako se bojite da će se time izazvati veća fitna i veći problem nego što jeste za sve vas.

A ako vi nemate jasnih i pouzdanih argumenata da se ta osoba bavi sihrom, nego su to mogućnosti i pretpostavke, ne trebate razglašavati ovaj problem jer nije pouzdan. S tim da radi predostrožnosti nema smetnje da jedete njenu hranu ali je ne bacajte, pokušajte je ubijediti da vam ne šalje hranu jer ti vrstu kao ne jedete i tome slično. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam!

Prije svega, ovdje bih da skrenem pažnju na sve učestalije samokontrolisanje putem audio rukje koja se može poslušati na netu. Nažalost, danas je to postala bolesna realnost, da kod osoba, posebno onih koji nisu ili ne znaju da srede svoj život i nakon što zapadnu u razne probleme, posebno psihičke (strahovi, depresija, umišljanja, nesanica I sl) optužuju za to svoje stanje džinne i njihove djelovanje. A vidjet ćemo da ista ta osba ne klanja, ne sluša Kur’an, ne ide u džamiju (možda petkom), radi velike grijehe i sl.

E onda načuje da su to simptomi džinnskog djelovanja, zatim na netu se počne polako raspitivati i istraživati i na kraju sazna da se može provjeriti putem audio ili video rukje, da li u sebi imaš džinna ili ne. I šta se desi? Mogu se desiti neočekivane inezgodne posljedice po zdravlje i psihu te osobe, ako se bude baš radilo o džinnima.

Dragi brate i svako onaj koji se odluči na provjeravanje audio rukjom, a razlog tome je, da li u njegovom tijelu ima neko “strano” tijelo, savjetujem sljedeće:

Ako počneš da se čudno osječaš: ružni snovi, nesanica, ljutnja, strahovi, bolovi u raznim dijelovima tijela za koje medicina nema objašnjenja, depresija i sl, trebaš da obnoviš svoj vjerski život, jer ako je u pitanju džinn, odmah ga na početku djelovanja “skreši” svojim ibadetom. Ti si jači od njega i on se boji ljudi, ne dozvoli da on tebe natjera i da bježiš pred njim kao najveća kukavica.

Dakle zapitaj se: da li klanjam, kad sam zadnji put pao Allahu na sedždu, da li učim Kur’an (koliko je naših momaka i djevojaka završilo po nekoliko hatmi pred efendijama, da ih Allah nagradi za to, čim uđu u srednju školu, nikada više ne uzimaju Kur’an, katastrofalna greška), kad sam zadnji put rekao grijehu (alkohol, posvanje, laž..) NE, kad sam zadnji put naljutio svoje roditelje svojim bezobraznim ponašanjem, kad sam podijelio sadaku, KADA??? I kad nam se počnu dešavati problemi, tražimo najkraći način da se toga riješimo ili da saznamo o čemu je riječ.

Ponavljam, čim osjetiš da se drugačije osječaš, bilo psihički ili fizički, odmah se prihvati namaza, Kur’ana, ostavi griješenje. Pa ako se problem nastavi ili se stanje pogorša i ne možeš se sa njim nositi, onda treba da potražiš pomoć kod nekog ko liječi Kur’anom ispravno, pod uslovom da su ti svi medicinski nalazi u redu.

Što se tiče pitanja da osoba sama sebi pušta rukju kako bi vidjela je lima “nešto” u sebi ili kako bi se liječila, moje mišljenje je sljedeče:

Liječnici Kur’anom apsolutno ne savjetuju niti preporučuju da osoba koja ne obavlja vjerske dužnosti i koja ne poznaje stanja džinnskog svijeta, da sama sebe liječi niti da sama sebi pušta rukje, jer može da dođe do posljedica po bolesnikovo zdravlje. Džinni znaju da budu opasni, posebno prema osobama koje ne praktikuju vjeru, koje su slabe i strahljive.

Kako i kada se može čovjek sam liječiti? Na dva načina:

1) Da je bolesna osoba upoznata sa osnovnim pojmovima (sihr, džinni, reakcije njihove I sl)

2) Da je osoba upoznata sa načinim liječenja i način korištenja terapije

3) Da osoba prije početka samoliječenja, drži se vjerskih naredbi, posebno namaz , sluašnje i učenje Kur’ana te ostavljanje griješenja, jer je to osnovni i glavni lijek, od njega zavisi nastavak.

4) Da sa osobom uvijek tokom slušanja audio rukje, bude neko ko takođe je upoznat sa osnovnim pojmovima džinnskog svijeta, da ga nije strah I da je vjernik. (može imam a može neko I ko to nije)

5) Dakle, osoba nikada sama ne sluša rukju, jer tokom slušanja rukje, može da dođe do raznih rekacija (padanja u trans, vrištanja, da se ruke i noge udaraju, skakanje I sl), pa zbog toga treba da bude neko uz nju kako bi mogao da reaguje i da pomogne.

Drugi je način, da osoba koja ne može da dođe do liječnika ili čak ako ne želi, onda kroz process liječenja može da je vodi liječnik. Znači, kao i u prvom načinu: osoba treba prije početka liječenja da se pridržava osnovnih načela vjere i da se kloni grijeha. Takođe da je upoznata sa osnovnim pojmovima džinnsko šejtanskog svijeta. Sam proces liječenja i način liječenja, može i treba da joj objasni liječnik. Dakle putem neta ili telefona, liječnik če savjetovati šta bolesnik treba da radi, a bolesnik će redovno da obaviještava liječnika o rekacijama tokom slušanja rukje i korištenja terapije. I u ovom slučaju, prilikom slušanja rukje, kod bolesnika treba da bude neko. Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam,

Bismillah, zahvala i hvala pripadaju samo Allahu, s.w.t., neka je salavat i selam na Poslanika, savs, njegov Ehli Bejt i njegove časne ashabe, a zatim,

Stanje ukočenosti u koje dođe tijelo tokom sna ili dok je čovjek napola budan pa čak i kad je svjestan i osječaj nečijeg prisustva, može da ukazuje na džinnsko uznemiravanje. Može da ukazuje na pokušaj ulaska u tvoje tijelo, ali ga tvoj namaz i zikr uz Allahovu pomoć u tome spriječavaju. Kažeš da redovno zikriš, klanjaš, uzimaš abdest, opet ti se to dešava?! Odgovor na ovo pitanje i na tvoje čuđenje leži odmah u rečenici poslije u tvom pitanju, kad ste napisali, citiram:” da mi Allah oprosti ali cesto se pitam zasto to dopusta,”

Niste dovoljno ubijeđeni u svoj ibadet, nemate dovoljno oslonca na Allaha, s.w.t.. Mislite ako samo to sve radite i proučite onako “formalno” da će sve tek tako da prođe, mora se Allahov rob da trudi i trudi, da bude uporan, da mnogo dovi a izlaz iz iskušenja dolazi od Allaha, s.w.t. Prije nego uzmete abdest, proučite sve vrste zikra (jutarnji, večernji, pred spavanje), obavite namaz, učite Kur’an, treba da uradite i ovo:

– Očistiti svoje vjerovanje (akida) od svih pogrešnih ubjeđenja i praznovjerja koje odvode od Allahova zadovoljstva.

– Potpunost i iskrenost u ibadetima (namaz, učenje Kur’ana, post…). Jer ibadet je glavna veza sa Allahom, s.w.t. i taj ibadet ne bi trebao da bude manjkav ili neiskren prema Allahu, dž.š.

– Potpuna predanost i iskrenost u namazu, učenju Kur’ana, zikru, dovi…. Dakle, namaz na vrijeme, svakodnevno učenje Kur’ana, redovno učenje propisanih zikrova, što više noćni namaz, što više dove.

Savjeti za vas u vezi vašeg slučaja:

– Svaki dan poslije ikindije u toj sobi puštajte suru El-Bekare i Er-Rahman.

– Svaki dan u toj sobi puštajte nekoliko puta ezan

– Što više namaz obavljajte baš u toj sobi

– Ako imate u toj sobi nekoh slika na zidu (ljudi, životinje) izbacite

– Ne puštati i ne slušati muziku u toj sobi

– Pred spavanje uraditi po sunnetu Poslanika, savs, kako je on to radio, ali sa iskrenim nijjetom u srcu da će te Allah, s.w.t. zaštiti, a ne kur’anske sure i ajete koje učiš. Dakle jedini zaštitnik je Allah, dž.š. a ne sure ili ajeti, jer sve nabrojano su sredstva koja nam je Allah, s.w.t propisao.*/ćčl Dakle, uradi sljedeće:

– Uzeti abdest kao za namaz

– Obući čistu pidžamu

– Očistiti posteljinu

– I proučiti zikr pred spavanje na sljedeći način:

1) Sjesti na krevet i skupiti šake te u njih proučiti po tri puta sure: Ihlas, Felek i Nas, onda puhnuti u šake a zatim potrati dlanovima čitavo tijelo koliko si u mogučnsoti, počevši od glave. Aisa, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, svaku noc, kada bi legao u postelju, sakupio ruke i proucio, pusuci u njih: Kul huvellahu ehad, Kul e’uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e’uzu bi Rabbi-n-nas, a onda bi rukama potrao po svome tijelu, pocevsi od glave i lica, pa sve dokle bi mogao doprijeti. To je cinio tri puta. (Sahihu-l-Buhari)

2) Učenje Ajetul kursije. Rekao je Poslanik, savs:” Kada legnes u postelju, prije nego zaspes prouci Ajetul-kursijju. Allah ce ti odrediti čuvara da ti se šejtan ne približi tokom noci sve do sabaha. (Sahihu-l-Buhari)

3) Učenje posljednja dva ajeta sure El-Bekare. Rekao je Poslanik, savs:“ “Ko navece prouci posljednja dva ajeta sure El-Bekare (Amenerresulu), bice mu dovoljna zastita te noci”. (Buharija i Muslim).

A zatim lezi na desnu stranu spominjući Allaha dok ne zaspeš. Ako ti se desi opet uznemiravanje, ustani odmah i tokom ustajanja prouči ovu dovu:” “E’uzu bi kelimati-l-Lahi-t-tammati min gada-bihi ve ‘ikabihi ve šerri ‘ibadihi ve min hemezati-š-šejatini ve en jahdurun”, a zatim klanjaj dva rekata nafile i zamoli Allaha da e sačuva šejtansko džinnskog zla i uznemiravanja.

I na kraju još jedan savjet, što više dovi da Allah od tebe otkloni ta uznemiravanja, jer dova je najjače oružje jednog mumina. To je samo jedno iskušenje u tvom životu. Da Allah olakša, amin.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Dragi Allah rekao je: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (el-Isra, 23, 24);

“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14, 15)

Ashab po imenu Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, ispričao je: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’ Prišao sam Poslaniku s druge strane te ga isto to upitao, a Resulullah mi je isto odgovorio. Zatim sam mu prišao sprijeda, a Poslanik mi je tad, treći put, rekao: ‘Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!’” (Ibn Madža)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ponižen bio! I još jednom, ponižen bio!” “Na koga se odnose te riječi, Allahov Poslaniče?”, prisutni upitaše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ponižen bio onaj uz koga jedan roditelj ili oba starost dožive a on ne zasluži džennet čineći im dobročinstvo!” (Muslim)

Zar možete i pomisliti da se odvojite od majke, one koja Vas je nosila ravnih devet mjeseci ispod svog srca, i koja Vas je s mukom rodila, i koja Vas je svojim mlijekom hranila, i koja bi pristala da gladuje a da Vama ništa ne nedostaje, i čija je ljubav iskrena, i koja bi za Vas sve na svijetu dala, i koja želi živjeti s Vama, i koja očekuje Vaše dobročinstvo, i zbog koje možete džennet zaslužiti… Ako poslušate suprugu u tome, bojim se da će se na vas sručiti Allahova ljutnja i da će vam On oduzeti blagoslov u životu.

Uzvišeni Allah kaže da se prema roditeljima mora biti korektno čak i ako oni nisu muslimani i ako odvraćaju od islama; Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da se čovjek ne odvaja od majčinih nogu – a Vaša supruga, uputio je Allah, kaže: “Nađi svojoj majci stan! Ne želim živjeti s njome!” La ilahe illallah! Neka se boji Uzvišenog Allaha!

Šejhu Muhammedu eš-Šenkitiju, jednom od najvećih savremenih učenjaka, postavljeno je pitanje: “Mnogopoštovani šejhu, živim u blizini svoje majke, pa se brinem o njenim potrebama, kupujem joj hranu i sve što joj je potrebno, ali je moja žena ljubomorna zbog toga. Kako da se postavim prema supruzi?”

On je dao sljedeći odgovor: “Hoće li tvoja supruga biti ljubomorna, hoće li umrijeti od ljubomore – ne razmišljaj o tome, neka te to uopće ne zanima kad je riječ o tvojoj majci. Ne obraćaj pažnju na suprugu, makar njena ljubomora dostigla do neba ili prodrla u zemlju! Kakva je to supruga koja odvraća sina od dobročinstva prema majci, koja ga je tegobno nosila i tegobno rodila?! Ko će majci, ako ne sin, uzvratiti dobročinstvom?! Ta je žena neznalica! Neki učenjaci kažu da takva osoba nije ljubomorna nego je luda. Teško onoj supruzi koja se ispriječi između sina i njegove majke! Brate, čini dobročinstvo svojoj majci dok je živa, prije nego što budeš plakao zbog njene smrti! Nikome, ni ženi, ni djeci, ni prijateljima, nemoj nipošto dati prednost nad svojim roditeljima!

Sjeti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!’ Ušutkaj svakog ko te odvraća od činjenja dobročinstva prema majci! Reci supruzi: ‘Nemoj da si slučajno progovorila jednu negativnu riječ protiv moje majke!’ Supruga kod muža polaže određena prava, ali on njenim pravima ne smije udovoljavati nauštrb prava roditeljā…”

Zatim je šejh Muhammed, sačuvao ga Allah, učinio dovu u kojoj se obratio Uzvišenom Allahu da njemu i svim prisutnima pomogne u činjenju dobročinstva prema roditeljima i da im oprosti grijehe. Učeći dovu rasplakao se i rasplakao je prisutne…

Dobro je da svekrva prepusti svojoj snahi i svom sinu uređenje kuće i da se, koliko je to više moguće, ne miješa u njihov odnos. A snaha joj na to treba uzvratiti dobročinstvom odnoseći se prema njoj kao prema svojoj majci.

Allahu, Gospodaru naš, učini da steknemo zadovoljstvo svojih roditelja!

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena i cijenjena sestro, da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, trebalo bi doista da se dotaknemo mnogih pitanja, a ja ću ovom prilikom spomenuti nekoliko, onih koja su, po meni, najbitnija.

Prvo, nikada ne smijete, bez obzira što su roditelji zakazali u vašem odgoju i vašem pravilnom usmjeravanju ka vjeri, da zaboravite na prava vaše majke prema vama. Ne sumnjam da su vam poznate riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“‘ (El-Isra, 23/24)

Drugo, sami ste spomenuli činjenicu da su vaši roditelji mnogo zakazali u vašem vjerskom odgoju, što je veliki pokazatelj stanja vaših roditelja. Vi u vašem ophođenju sa njima i njihovom pozivanju to ne smijete nikako zanemariti. Veoma je bitno da poredate prioritete po njihovoj bitnosti. Neminovno je da će dolaziti do raznih pitanja zašto vi praktikujete određene stvari, zašto od društva u kojem živite odskačete ponašanjem, izgledom, ali vi morate u svemu tome postupiti mudro i ne dopustiti da im date zalogaj od kojeg će se udaviti, ili da im govorite stvari koje oni nisu u stanju da razumiju.

Treće, sve spomenuto ne daje za pravo roditeljima da da nanose nepravdu svojoj djeci, ili da proklinju svoju djecu. Nepravda je nepravda bez obzira od koga dolazila, i islam je ne toleriše ni u kojem obliku. Smatram da je veoma bitno, da kada ambijent bude odgovarajući, svojoj majci pojasnite da je veoma opasno da proklinje djecu, jer se veoma lahko može desiti da dova roditelja protiv djeteta bude uslišana, a da nakon toga sama bude žalila zbog svojih postupaka. S druge strane, ako dijete sigurno zna da nije uzrokovalo nešto zbog čega ne zaslužuje da ga roditelju kunu, ne treba da se boji takvog postupka. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com