Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Usnila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
AlejkumusSelam! Odmah da naglasim da ne znam tumačiti snove te se ne bih upuštao u značenju ovog sna. Došlo je u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko me vidi u snovima zaista me je vidio, zaista se šejtan ne može prikazati u moj liku“. S obzviše
AlejkumusSelam! Odmah da naglasim da ne znam tumačiti snove te se ne bih upuštao u značenju ovog sna. Došlo je u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko me vidi u snovima zaista me je vidio, zaista se šejtan ne može prikazati u moj liku“. S obzirom da ti hanuma nije vidjela lice Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne može tvrditi da ga je vidjela u snovima, jer neko može tvrditi da ga je sanjao ako zna kako izgleda na osnovu opisa u hadisima pa ga vidi takvog u snovima.
Čovjek ono što sanja, pa makar bili lijepi snovi, ne treba uzimati kao izvor iz kojeg će uzimati smjernice kako da se ponaša u budnom životu. Jer snovi nisu izvor iz kojeg se crpe šerijatski propisi. Ako ti se rodi sin ti ispuni obećanje da mu nadiješ ime Abdurrahman, jer to što si dovio ako si izgovorio riječima (a ne da si samo mislio o tome) a razumije se iz pitanja da jesi, onda je to zavjet kojeg si dužan ispuniti. U protivnom, ako mu ne nadiješ to ime (Abdurrahman) dužan si učinit kefaret zavjeta, a to je izbor između sljedećeg: da nahraniš deset siromaha ili ih odjeneš (ili da oslobodiš roba, međutim robovi se danas ne mogu naći) a ako nisi u mogućnostionda da postiš tri dana. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Dileme i nejasnoće oko uzimanja muževog prezimena
Alejkumusselam. Oko ovog pitanja je bilo mnogo reagovanja, negodovanja i negiranja da prezime predstavlja porijeklo i da se spomenuti šerijatski tekstovi u kojima se zabranjuje pripisavanje tuđem porijeklu odnose na uzimanje prezimena muža od strane žene. Zbog toga će biti iznešena neka pojašnjenjaviše
Alejkumusselam. Oko ovog pitanja je bilo mnogo reagovanja, negodovanja i negiranja da prezime predstavlja porijeklo i da se spomenuti šerijatski tekstovi u kojima se zabranjuje pripisavanje tuđem porijeklu odnose na uzimanje prezimena muža od strane žene. Zbog toga će biti iznešena neka pojašnjenja oko toga.
Naime, danas je općeprihvaćena stvar među ljudima da prezime predstavlja i upućuje na porijeklo nekog čovjeka bez obzira na to što je upotreba prezimena u obliku koji mi danas imamo i poznajemo nastala u 12. stoljeću, po nekima, i razvijala se do 19. stoljeća. Ono što je bitna karakteristika prezimena je da govori o ocu, djedovima i korijenu neke osobe o čemu se vodilo računa i prije nego što se prezime počelo koristiti.
Pa tako prezime predstavlja zamjenu za nabrajanje i navođenje oca, djeda, pradjeda, čukundjeda i tako dalje, jer je od jednog od toga djeda uzeto njegovo ime, ili njegova osobina po kojoj je bio poznat, ili mjesto u kojem je živio, ili zanimanje kojim se bavio i slično i tako je nastalo prezime te familije. Uglavnom, bitno je da se sve ovo veže za djedove te familije.
Šerijat je došao sa veoma strogim propisima vezanim za porijeklo bilo kojeg čovjeka. Od toga je stroga zabrana vrijeđanja i ismijavanja tuđeg porijekla. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Dvoje kod ljudi je kufr: ismijavanje, omalovažavanje i negiranje porijekla i naricanje za umrlim”.
Isto tako, osnovni smisao zabrane zinaluka je to da se ne bi miješalo porijeklo ljudi, jer ako je žena udata za nekoga i njemu se pripisuju djeca, pa ona učini zinaluk sa drugim i rodi dijete koje je od tog drugog a pripiše se njenom mužu sa kojim je vjenčana time se miješa porijeklo ljudi što vodi u veliki fesad. Zbog nepoznavanja porijekla i ne vođenja računa o njemu ne poznaju se rodbinke veze, može doći do sklapanja braka između onih kojima je to zabranjeno zbog krvnog srodstva, može neko nasljeđivati nekog koga šerijatski nema pravo da ga naslijedi i obrnuto. Postoje posebna poglavlja u šerijatskom pravu o utvrđivanju porijekla, negiranju porijekla, proklinjanju zbog porijekla i tako dalje.
A od tih propisa vezanih za porijeklo je i zabrana pripisivanja tuđem porijeklu. Namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca je nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim. U hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremu mjesto u Vatri”.
Takođe, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr“. A od S’ad ibn Ebi Vekkasa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim se prenosi: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen”. A pošto prezime ukazuje i predstavlja porijeklo čovjeka ne treba imati ni najmanju sumnju da se ovi hadisi odnose i na zabranu mijenjanja prezimena.
Postavlja se pitanje da li ako žena uzme dvojno prezime, tj. zadrži svoje prezime i doda muževo pa joj prezime bude kombinacija njenog i muževog prezimena da li je to šerijatski sporno? Da bi se odgovorilo na to prije svega treba utvrditi šta u stvari predstavlja ta nova kombinacija od prezimena. Tim činom žena je napravila novi vid porijekla kojem se ona pripisuje.
Jedan dio tog porijekla je tačan i istinit a to je u stvari njeno prezime, a drugi dio te nove tvorevine od prezimena je netačan i lažan a to je muževo prezime koje je ona pridodala svome. Jer ona nema nikakve veze po porijeklu sa ocem, djedom, pradjedom, čukundjedom svoga muža.
Ako se ta nova tvorevina dvojnog prezimena pravda nečim što se naziva kompromis, da li to mijenja propis ovog čina i utiče na njega? Kompromis znači dogovor, pa ako se u hadisima iz zabrane pripisivanja tuđem porijeklu izuzima stanje uzimanja dvojnog prezimena kao rezultat kompromisa (dogovora) onda je to dozovljeno. Ako analiziramo tekstove gore spomenutih hadisa, poput:
– “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca …”
– “ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada …”
– “ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr”
– “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca …”,
onda jasno dolazimo do zaključaka da su svi oblici ovih hadisa u općoj formi po kojoj se ne pravi izuzetak niukom slučaju. A meni nije poznat neki drugi šerijatski tekst sa kojim se izuzuma iz ove zabrane polulažno pripisivanje porijekla, tj. uzimanje dvojnog prezimena. Prema tome, uzimanje dvojnog prezimena takođe potpada pod ovu zabranu koja je došla u hadisima, s tim da je grijeh tog čina blaži od uzimanja samo muževog prezimena.
A što se tiče nazivanja tog djela, lažnog pripisivanja tuđem porijeklu, kufrom, tu se ne misli na kufr (nevjerstvo) koje izvodi iz vjere Islama oko čega nema razilaženja među učenjacima. Mnogo je djela koja su u šerijatskim tekstovima nazvana kufrom (nevjerstvom) a da se pod tim nazivom ne misli na kufr koji izvodi iz Islama, poput hadisa:
– “Dvoje kod ljudi je kufr: ismijavanje, omalovažavanje i negiranje porijekla i naricanje za umrlim” (mutefekun alejhi),
– “Vrijeđanje muslimana je fisk (grijeh) a borba protiv njega je kufr (nejverstvo)” (mutefekun alejhi),
– “Ko kaže svome bratu (muslimanu): o kjafire, ta se riječ vraća na jednog od njih dvojice” (mutefekun alejhi),
– “Ko se zakune nečim mimo Allaha učinio je kufr ili širk”, (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed, a Tirmizi ga ocjenjuje dobrim a Alabani vjerodostojnim).
Pa tako u ovim hadisima je omalovažavanje nečijeg porijekla, naricanje za umrlim, borba protiv muslimana, nazivanje muslimana kjafirom i zaklinjanje mimo Allaha nazvano kufrom a složni su učenjaci da se ne odnosi na kufr koji izvodi iz vjere nego da su to veliki grijesi.
Nego se ti hadisi tumače na neki od sljedećih načina:
– da je to kufr djelom (kufr ameli – koji ne izvodi iz vjere) a ne uvjerenjem,
– da to predstavlja veliku i strašnu opomenu onima koji čine ta djela,
– da je to kufr koji izvodi iz Islama ako oni ta ohalaljuju,
– da se misli na jezičko značenje kufra, tj. kufr znači prekriti te oni sa činjenjem tih djela prekrivaju svoj iman ali ne izlaze iz vjere, i još neka druga tumačenja koje navodi Ibn Hadžer u svojoj knjizi Fethul-bari.
Prema tome, nije dozvoljeno uzimati dvojno prezime (zadržati svoje i dodati muževo) jer to takođe potpada pod hadise u kojima je došla zabrana pripisivanja tuđem porijeklu, s tim da je težina grijeha u ovom slučaju manja od uzimanja samo muževog prezimena od strane žene. A to što djelo svjesno i namjerno pripisivanje tuđem porijeklu nazvano kufrom to ne znači da ono izvodi iz Islama nego da predstavlja veliki grijeh oko čega nema razilaženja među učenjacima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Zabranjena ljubav između hodžine kćerke i katolika
Alejkumusselam. Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se navede mes’ela udaje muslimanke za kjafira a zatim da se da odgovor na konkretno pitanje. Pošto sam pitanje udaje muslimanke za kjafira (svejedno kojeg milleta bio) već obradio u svojoj knjizi “U Islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme”više
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se navede mes’ela udaje muslimanke za kjafira a zatim da se da odgovor na konkretno pitanje.
Pošto sam pitanje udaje muslimanke za kjafira (svejedno kojeg milleta bio) već obradio u svojoj knjizi “U Islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme” (str. 243), navešću čitav tekst o tome.
Naime, kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni“, (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) i kaže: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao“. (El-Bekare, dio 221. ajeta) Sa ova dva ajeta Uzvišeni je zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim.
Kaže Kurtubi: “Idžmau’ Ummeta je na tome da apsolutno nije dozovoljeno da mušrik ženi mu’minku zbog toga što je u tome poniženje za Islam”[1]. Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Muslimani su složni da kjafir ne nasljeđuje muslimana niti kjafir ženi muslimanku”[2]. Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli: “Idžmau’ učenjaka je na zabrani ženidbe kjafira muslimankom”[3]. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, Židova, međusiju, budistu i slično[4].
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće dati priliku kjafirima nad muslimanima” (En-Nisa’ 141). A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama“[5]. A u ženidbi kjafira sa muslimankom on bi bio iznad nje i imao bi priliku nad njom što znači da bi kufr bio iznad Islama a to nije dozovoljeno po ajetu i hadisu gore spomenutim.
U udaju muslimanke za kjafira je bojazan da je on ne odvede u kufr, jer će je muž pozivati u njegovu vjeru a obično žene slijede svoje muževe u onome na čemu su od vjere. Na to Uzvišeni išareti na kraju 221. Ajeta sure El-Bekare: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem …“. Kafiri pozivaju mu’minke u kufr a pozivanje u kufr je pozivanje u Vatru, jer kufr obavezuje Vatru, pa je tako ženidba kjafira sa mu’minkom sredstvo koje vodi u haram te je zbog toga haram[6].
Muškarac ima vlast nad ženom a nije dozovljeno da kjafir ima vlast nad muslimankom, jer je Islam vjera istine i sve vjere mimo Islama su batil. Ako se muslimanka uda za kjafira a poznat joj je propis zabrane ona je zinalučarka i njena šerijatska kazna je kazna za zinaluk, a ako nije znala za propis zabrane udaje muslimanke za kjafira u tome ima opravdanje, vadžib je da se njih dvoje odmah razdvoje bez potrebe da joj daje talak (da se razvede sa njom) jer im je brak batil (ništavan) u osnovi.
Prema tome, udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau’ učenjaka. Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje. A ko dozvoli taj brak on je kjafir pod šartom da je znao da je zabranjeno. A sama udaja muslimanke za kjafira ne smatra se djelom koje izvodi iz Islama osim ako to ona smatra dozovljenom. Naravno, ovdje se misli na osobu koja se pridržava osnovnih obilježja vjere, poput namaza i slično a ne čini neko djelo koje je izvodi iz Islama. A ako ona mrzi Islam i voli kjafire i prisni je prijatelj sa njima ona je time postala otpadnica od Islama ako je prije toga bila muslimanka.
Ako bi se u islamskoj državi koja sudi po šerijatskom zakonu muslimanka udala za nevjernika, pošto je taj brak šerijatski nevalidan, kadija bi naredio da se razdvoje. A ako bi odbili bili bi silom razdvojeni i kažnjeni bičevanjem shodno koliku kaznu kadija odredi, u slučaju ako ona nije znala da je udaja muslimanke za kjafira haram.
A u sredinama u kojima se po ovom pitanju ne sudi po Šerijatu, kao što je u većini današnjih islamskih zemalja, najveću odgovornost u riješavanju ovog problema, kada se već desi, ima velijj, tj. staratelj. Staratelj je muška osoba koja je glava porodice, na prvom mjestu to je otac, a ako njega nema onda moze biti najstariji brat i slično. Naravno, na roditeljima je da se potrude da se tako nešto ne desi, ali sama činjenica da se to još uvijek dešava u našim krajevima ukazuje da postoje veliki promašaji u odgoju i da su takve porodice daleko od uputa Islama.
Pa tako, otac musliman čija se kćerka uda za nevjernika je obavezan da da sve od sebe, upotrebljavajući autoritet očinstva, društvenu ili neku drugu moć, kako bi vratio svoju kćer. Jer taj brak je ništavan, njihov zajednički život je život zinalučara, a djeca koja se rode u tom braku su kopilad. Tako isto treba da postupi njena majka. A ako to ne urade, a u moćnosti su da ih razdvoje, oni su griješni, jer je Uzvišeni naredio vjernicima da čuvaju svoje porodice od vatre: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti” (Et-Tahrim 6). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svako od vas je pastir (čuvar) i odgovoran (biće pitan) je za one koji su mu potčinjeni. Čovjek je čuvar u svojoj porodici i odgovoran je za nju. Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni …“[7].
Ako nastojanja oca i majke ne urode plodom dužni su, a takođe i ostala rodbina, da prekinu odnose sa kćerkom sve dok ona ne prestane živjeti sa nevjernikom ili dok on ne primi Islam. A u protivnom, ako bi se roditelji i rodbina pomirili sa tim brakom i imali normalne odnose sa njima, to bi značilo da su prihvatili brak koji je šerijatski nevalidan i koji u suštini predstavlja čin zinaluka. A ovo ni u kom slučaju nije dozvoljeno. (ovdje završava tekst iz knjige)
Naravno, treba spomenuti i slučaj djevojke koja je po porijeklu “muslimanka”, tj. koja se rodila od roditelja muslimana a koja ne praktikuje ništa od Islama, koja nema nijedan rukn od Islama ni šehadet ni namaz, niti post niti zekat, koja faktički i nije muslimanka. Udaja takve “muslimanke” po porijeklu za kjafira ne predstavlja neki prekršaj sa strane Šerijata, jer se udala kjafirkinja za kjafira. Njih oboje treba pozivati u Islam.
Takođe, obaveza je na njenim roditeljima (ako su oni muslimani koji praktikuju vjeru toliko da se može za njih reći da su muslimani) da kontaktiraju sa njom (a i sa njim) kako sa ciljem da se vrati vjeri i primi Islam tako i zbog rodbinskih veza.
A što se tiče tvog konkretnog slučaja, on može imati otprilike neka četiri scenarija:
Prvi scenario, koji je ujedno i najbolji za sve strane: da nagovoriš i ubijediš svog haram momka da primi Islam, pa kada primi Islam da ode tvom babi i tebe zaprosi. Pa ako babo prihvati dobro i jest a ako odbije, trebaš smjesta prekinuti haram vezu sa njim. Ti si uradila što si mogla nakon što si stupila u haram vezu i nadaj se nagradi od Allaha ako on ostane u Islamu nakon toga. Naravo, ti u ovom scenariju trebaš upotrijebiti svu svoju žensku i kćerinsku vještinu pridobijanja babe, onako kako to vi ženskinje znate, da pristane na tvoju udaju.
Drugi scenario: da on odbije primiti Islam. U tom slučaju smjesta trebaš prekinuti vezu sa njim bez izmišljanja neke ljubavne tragedije, jer dovoljno si harama već do sada uradila: od ašikovanja uopće, kontaktiranja sa nemuslimanom i još stupanja u haram vezu sa njim do te mjere da se zacopaš do daske tvrdeći da ne možeš zamisliti život bez njega.
Treći scenario: da se udaš za njega kao kjafira (katolika), u tom slučaju na tebe bi se odnosio gore spomenuti tekst o udaji muslimanke za kjafira.
Četvrti scenario: da nastaviš i dalje da budeš sa njim u haram vezi bez jasne vizije vaše budućnosti. A to vas može odvesti u zinaluk ili nešto blaže od toga. U tome će ti proteči dobar dio mladalačkog života u haramima, raznoraznim opasnostima, narušavanju časti muslimanke i slično. A što nema sumnje da je haram.
Prema tome, dobro se zamisli nad svojom nezahvalnom situacijom, dovoljno si šerijatskih prekršaja uradila više ti ne treba. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Dova i mjenjanje sudbine
Alejkumusselam. Bilježe Tirmizi i Hakim u hadisu kojeg prenosi Selman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”. Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim iako u senedu hadisa ima slabosviše
Alejkumusselam. Bilježe Tirmizi i Hakim u hadisu kojeg prenosi Selman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”. Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim iako u senedu hadisa ima slabosti i bliže je da je slab. S tim da ovaj hadis potvrđuje ono što prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista dova koristi u onome što se desilo i u onome što se nije desilo, pa je na vama Allahovi robovi da dovite”. Bilježi ga Hakim a Albani ga ocjenjuje dobrim.
Prema tome, na osnovu ovih hadisa nema smetnje da čovjek dovi kako bi promijenio sudbinu. S tim da napomenemo da se pod mijenjanjem sudbine ovde misli na to da je Allah, dželle še’nuhu, odredio da će neka osoba doviti i da će se tom dovom promijeniti ono što on misli da mu je sudbina a ne da će on bukvalno sa dovom promijeniti ono što je već određeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Dovom se dobija jedna od tri stvari
Alejkumusselam. Što se tiče dove, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je ispunjenje dove, što Allah, dželle še’nuhu, obećava u dva kur’anska ajeta, ustvari ima mnogo šire značenje od toga da Allah, dželle še’nuhu, onome ko dovi da baš ono što on traži u dovi. Kaže Uzviševiše
Alejkumusselam. Što se tiče dove, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je ispunjenje dove, što Allah, dželle še’nuhu, obećava u dva kur’anska ajeta, ustvari ima mnogo šire značenje od toga da Allah, dželle še’nuhu, onome ko dovi da baš ono što on traži u dovi. Kaže Uzvišeni: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli”. (El-Bekare, 186), i kaže: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi”. (Gafir, 60)
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.
Takođe, treba znati da bi čovjeku bila ispunjena dova treba da se ispune određeni šartovi i otklone određene prepreke za njeno ispunjenje. Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “… Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo na putovanju, raščupan i prašnjav, kako ispruženih ruku prema nebesima kaže: O moj Gospodaru, o moj Gospodaru, a njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, njegova odjeća je haram i odhranjen je sa haramom, pa kako da mu se usliša dova”. Iz ovoga i prethodnog hadisa se da zaključiti da su neki od šartova primanja dove da hrana, piće i odjeća budu halal, kao i da su neke od prepreka uslišavanja dove da se sa dovom ne traži ono što je haram niti kidanje rodbinskih veza.
Prema tome, poštovana sestro tvoje je da doviš uz nastojanje da ispuniš šarte i kloniš se prepreka za uslišavanje dove a Uzvišeni Allah će ti dati jedno od troga spomenutog u hadisu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjePRAVILNO UZIMANJE GUSULA
Alejkumusselam. Postoje dvije vrste gusula: Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to rviše
Alejkumusselam.
Postoje dvije vrste gusula:
Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to radilo, odakle se počelo i kako završilo.
Druga vrsta – potpuni gusul, a to je gusul koji se uzima onako kako ga je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je pojašnjeno u vjerodostojnim hadisima od Aiše, i drugih ashaba, radijallahu anhum, a koje bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.
Naime, način uzimanja potpunog gusula je sljedeći:
– nijet uzimanja gusula,
– pranje šaka,
– otklanjanje neprijatnosti (sperme, tekućine žene i slično) sa polnog organa ili drugog mjesta,
– pranje šaka nakon otklanjanja neprijatnosti,
– uzimanje abdesta kao što se uzima prilikom uzimanja abdesta, s tim da je u nekim rivajetima došlo da se odgodi pranje stopala za kraj gusula,
– pranje glave (žena nije obavezna da razvezuje pletenice nego pokvasi glavu tako da voda dođe do kože),
– pranje čitavog tijela, mustehab je prvo desnu stranu oprati a zatim lijevu,
– zatim se pomjeri sa mjesta i opere stopala ako ih prethodno prilikom uzimanja abdesta nije oprao.
Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao gusul i to je potpuni oblik i način njegovog uzimanja. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
ALLAHU NAJMRŽA MJESTA
Alejkumusselam. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža mjesta Allahu su pijace“. Kaže imam Nevevi komentarišući ovaj hadis u svom “Komentaru Sahiha Muslima” (2/475): “Najdraža mviše
Alejkumusselam.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža mjesta Allahu su pijace“. Kaže imam Nevevi komentarišući ovaj hadis u svom “Komentaru Sahiha Muslima” (2/475): “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi”, jer su oni kuće pokornosti i izgrađene su na takvaluku, “a najmrža mjesta Allahu su pijace”, jer su one mjesta prevare, obmane, kamate, lažnih zaletvi, neispunjavanja obećanja, mjesta na kojima se ne zikri i tome slično u istom značenju … , a mesdžidi su mjesta na koja se spušta (Allahov) rahmet, a pijace su mjesta suprotna tome“.
A što se tiče onoga što je došlo u pitanju, kako da su pijace najmrža mjesta kada ima drugih mjesta na kojima se čine veći harami i veće zlo, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, odgovor na to je da se u hadisu pod riječima “najmrža mjesta Allahu su pijace” misli na mjesta koja su u osnovi halal, tj. na kojima se rade dozvoljene stvari poput kupoprodaje i slično.
A druga mjesta, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, su u osnovi haram mjesta jer se na njima rade haram stvari, nije dozvoljeno da uopće takva mjesta postoje niti je dozvoljeno na njih ići. Pa tako bi značenje hadisa bilo sljedeće: Allahu najdraža halal mjesta su mesdžidi, a Allahu najmrža halal mjesta su pijace. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
ZAŠTO DA DOVIMO KADA ALLAH ZNA NAŠE POTREBE I VEĆ JE SVE ODREDIO
Esselamu alejk. Od općih adaba ispravnog dovljenja a ujedno i od razloga primanja dove koje bi trebao da poznaje svaki musliman je sljedeće: – da prije početka dove zahvali Allahu, dželle še’nuhu, a zatim donese salavat i selam na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput toga da se kažviše
Esselamu alejk.
Od općih adaba ispravnog dovljenja a ujedno i od razloga primanja dove koje bi trebao da poznaje svaki musliman je sljedeće:
– da prije početka dove zahvali Allahu, dželle še’nuhu, a zatim donese salavat i selam na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput toga da se kaže: ELHAMDULILLAHI RABBIL ALEMIN VESSALATU VESSELAMU ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽMEIN,
– da sve što dovi ponavlja po tri puta,
– da nastoji uputiti dovu u vremenima i mjestima za koje je došlo u šerijatskim tekstovima da Allah, dželle še’nuhu, na tim mjestima i u tim vremenima prije uslišava dovu nego na drugim mjestima, poput dovljenja na sedždi, između ezana i ikameta, dova musafira, u zadnjoj trećini noći, na Arefatu i slično,
– da ne dovi ono u čemu je kidanje rodbinskih veza i što je samo po sebi grijeh, kao i da se kloni onoga što sprečava uslišavanje dove, poput toga da mu je hrana, puče i odjeća haram,
– da završi dovu takođe sa zahvalom Allahu, dželle še’nuhu, i salavatom i selamom na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Sve spomenuto je zasnovano na vjerodostojnim šerijatskim argumentima čije navođenje bi uzelo mnogo prostora.
Ko primijeni ove adabe dovljenja uz iskrenost u dovljenju nadati je se da će osjetiti slast i užitak u dovi, da će čak pustitit suze. A da bi pobudio kod sebe osjećanja skrušenosti i poniznosti pred Allahom, dželle še’nuhu, jedan od najboljih načina je da na početku dove prilikom izražavanja zahvalnosti Allahu dželle še’nuhu, navodi Njegove osobine sa kojim će osjetiti Njegovu veličinu i moć i svoju malenkost i poniznost.
A što se tiče tvojih riječi da Allah zna tvoje potrebe i da zna prije nego što doviš šta hoćeš, ove riječi mogu imati pogrešno značenja. Poput značenja koje zagovaraju neki filozofi i sufije od muslimana da nema fajde u dovi jer Allah, dželle še’nuhu, zna šta ćemo doviti i već je prije toga odredio šta će se sve desiti. Ovo tumačenje je pogrešno iz sljedećih razloga:
Prvo – što nam je Allah, dželle še’nuhu, naredio da dovimo, i obećao da će nam se odazvati, pa kaže: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati!” (Gafir, 60).
Drugo – pojasnio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati“. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.
Treće – da je samo upućivanje dove jedan od najvećih ibadeta, te ko uputi dovu nekom drugom mimo Allaha postaje mušrik. Kaže Uzvišeni: “Gospodar vaš je rekao: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi” (Gafir, 60). Ovo je samo po sebi dovoljno da musliman što više dovi jer čineći ovaj ibadet Uzvišenom on ima ogromnu nagrada pa makar mu Allah, dželle še’nuhu, ne uslišao tu dovu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
KADA ŽENA IMA PRAVO DA TRAŽI RAZVOD BRAKA
Alejkumusselam. U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod brviše
Alejkumusselam.
U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani i Šu’ajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.
Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina: talakom, feshom ili hul’om.
(Prvi način) Talak (tj. puštanje žene) je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.
(Drugi način) Fesh je traženje poništenja bračnog ugovora, svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija. Od razloga za poništenje bračnog ugovora s obe strane je postojanje tjelesne ili psihičke mahane kod bračnog druga zbog koje se ne može živjeti normalnim životom, poput impotencije, gube, ludila i slično. Da je dozvoljeno zbog ovog razloga tražiti fesh (razvod braka) nema razilaženja među učenjacima.
Žena može tražiti fesh (poništenje) braka u sljedećim slučajevima: zbog nemogućnosti muža da je izdržava, zbog odsustva muža, zbog neprilaženja ženi više od četiri mjeseca, ako je muž nestao ili zatvoren u zatvoru, ako joj muž nanosi štetu koju ne može podnijeti. Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje pojedinačno za svaki spomenuti razlog da li je i kada dozvoljeno ženi da zbog njega traži poništenje braka.
(Treći način) Hul’u je vrsta prekida bračnog ugovora između supružnika u kojem žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, ona sama sebe ne može pustiti niti njemu dati talak, jer je talak isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu. Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.
S tim da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da ga mrzi (prezire) iz određenog razloga te da se boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. Žene može zamrziti svoga muža zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. U ovom slučaju dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela.
Dokaz za hul’u je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi“. (El-Bekare 229) I hadis od Ibn ‘Abbsa, radijallahu anhuma, a kojeg bilježi Buharija u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)“.
Prema tome, žena ne može dati mužu talak (pustiti ga) niukom slučaju. Međutim, žena ima pravo da traži poništenje bračnog ugovora (fesh) u sljedećim slučajevima: zbog postojanja tjelesne ili psihičke mahane kod muža (poput impotencije, gube, ludila i slično), zbog nemogućnosti muža da je izdržava, zbog odsustva muža, zbog neprilaženja u postelji više od četiri mjeseca, ako je muž nestao ili zatvoren u zatvoru, ako joj muž nanosi štetu koju ne može podnijeti.
Takođe, žena ima pravo da traži razvod braka od svoga muža pod uvjetom da ga mrzi (prezire) zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti ili slično, jer se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu, s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela osim ako on odustane od toga. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
UČENJE KUR’ANA BEZ MAHRAME
Alejkumusselam. Dozvoljeno je ženi da uči Kur’an bez mahrame, tj. otkrivene glave, takođe otkrivenog nekog drugog dijela tijela kojeg je inače dužna pokriti u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi. Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji obavezuju ženu da prilikom učenja Kur’ana pokrije glavuviše
Alejkumusselam.
Dozvoljeno je ženi da uči Kur’an bez mahrame, tj. otkrivene glave, takođe otkrivenog nekog drugog dijela tijela kojeg je inače dužna pokriti u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi. Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji obavezuju ženu da prilikom učenja Kur’ana pokrije glavu, čak nema dokaza koji ukazuje da je to mustehab (preporučeno).
Mada neki učenjaci navode da ako bi žena pokrila glavu prilikom učenja Kur’ana sa strane da je to od potpunog edeba ophođenja sa Allahovom Knjigom i nadati je se da će biti nagrađena za to. Dok neki drugi učenjaci kada govore o adabima učenja Kur’ana kažu da je od adaba da učač bude propisno obučen, što bi za ženu značilo da bude pokrivena. Činjenica je da za sve ovo nema dokaza u šerijatskim tekstovima, jer da bi nešto bilo mustehab a kamoli vadžib treba na to da ukazuje neki validan argument.
A uz to ako dodamo da je učenje Kur’ana od strane žena u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila stalna praksa a da nam istovremeno nije prenešen niti jedan vjerodostojan hadis koji ukazuje na preporučenost pokrivanja žene, onda to dodatno potvrđuje upitnost smatranja da je to propisano ili od lijepih adaba.
Smisao pokrivanja žene je da pokrije svoje stidno mjesto od muškaraca koji joj nisu mahremi. A njeno pokrivanje u namazu je pojašnjeno u posebnim šerijatskim tekstovima za razliku od učenja Kur’ana. A nije ispravno kijasiti (upoređivati) propisanost učenja Kur’ana sa pokrivanjem žene u namazu, jer onda bi bilo preče da ženi bude propisano da se pokriva uz Ramazan prilikom posta koji je veći ibadet od učenja Kur’ana a što niko od učenjaka nije rekao.
A uvjerenje da žene kada uče Kur’an pokrivene da tada njihovim halkama prisustvuju meleci to nema osnova u šerijatskim tekstovima.
Prema tome, nije grijeh ženi da uči Kur’an otkrivene glave a nema dokaza da je to mustehab. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com