Alejkumusselam.

Njemu je obaveza da se pokaje za to i da automatski prekine s time. Naravno da je on tu sastavio dva velika i gnusna grijeha, prvo samozadovoljavanje, a drugi gledanje tuđih stidnih mjesta i intimnog odnosa i još istrajavanje u tome. Nema sumnje da su to veliki grijesi, međutim treba znati da ipak ti grijesi nisu dostigli stepen zinaluka. Zabrana ovih djela i dokazi koji na to ukazuju, a što je nužno poznato svakom muslimanu, ne bi trebali zaokupljati tvoje biće i oduzimati tvoju snagu.

Zbog toga te savjetujem da svoju snagu usmjeriš na ono što će inšaallah koristiti i tebi i njemu, a to je da se potrudiš da sakriješ tu sramotu svog muža i da mu pomogneš da se odvikne od toga. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko olakša mu’minu neku dunjalučku nevolju, Allah će mu olakšati neku ahiretsku nevolju … Ko sakrije neku sramotu muslimana Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu. Allah je na pomoći robu sve dok je rob na pomoći svome bratu …“.

Takođe, savjetujem te da mu ne daješ povoda da ponovo upada u taj grijeh, drugim riječima, ne zamjeri mi na otvorenosti, trebaš se potruditi da se u intimnom odnosu potpuno zadovolji s tobom. I nemoj ići u krajnost uvaćavanjem grijeha kojeg je počinio, najlakše je sada osjetiti odvratnost prema njemu, kritikovati ga i slično. Shvati to kao porok kao i svaki drugi u koji svako može upasti.

Uvijek može biti nešto gore od toga. Zamisli da si saznala da ima odnos sa drugim ženama, ili još gore od toga da ostavi namaz, vjeru i da pokazuje otvoreni kufr. Uvijek ima gore od lošijeg. Znam da nije lahko, ali uloži koliko možeš napora sa svoje strane da sve to izađe najbolje. Allah te ne zadužuje preko tvojih mogućnosti, ali mu pomozi kao supruga i muslimanka, kao što bi vjerovatno i svakom drugom muslimanu pomogla kada se nađe u nevolji. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Šta se podrazumijeva pod nevinošću (djevičanstvom)?

Djevičanska opna ili himen je kožica koja se nalazi na dubini 2 ili 2,5 cm od ulaza polnog organa žene, kada djevičanska opna pukne iz polnog organa izađe krv. Općepoznata i prihvaćena stvar je da se djevicom ili nevinom ženom smatra ona djevojka čija djevičanska opna (himen) nije otklonjena (pukla), a žena koja je izgubila nevinost i nije više djevica je ona žena čija je djevičanska opna oduzeta, tj. čiji je himen pukao, otklonjen ili „probijen“. Prema tome, kratko rečeno: gubljenje nevinosti je pucanje himena ili djevičanske opne. Treba znati da se neke žene rode bez djevičanske opne (himena), mada je to rjeđi slučaj.

Uzroci gubljenja nevinosti (pucanja himena)

Uzroci pucanja himena ili djevičanske opne mogu biti različiti, a najčešći razlozi su:

– spolni odnos (tj. ulazak muškog u ženski polni organ), ovo je osnovni i najčešći razlog pucanja himena,

– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,

– neke vrste sportskih igara koje zahtijevaju težak tjelesni napor, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,

– samozadovoljavanje pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,

– hirurškom operacijom,

– usmjeravanje jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,

– jako menstrualno pranje,

– dugovremeno ostajanje djevojke neudatom (često uzrokuje pucanje himena), …

Poimanje nevinosti i njenog gubljenja kod islamskih pravnika
Navest ćemo stanja oko kojih nema razilaženja među učenjacima, a zatim ona oko kojih postoji razilaženje:

Nema razilaženja među učenjacima:

Prvo – da je nevina djevojka (na arpskom: BIKR) svaka djevojka čija djevičanska opna (himen) nije pukla (tj. ostala je u prirodnom stanju) putem spolnog odnosa:

– ni u valjanom šerijatskom braku,

– niti u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),

– niti činom zinaluka (tj. prijebračnog spolnog odnosa).

Ovakva djevojka je djevica ili nevina i u stvarnosti i po Šerijatu.

Drugo – nema razilaženja među učenjacima da je žena koja nije nevina (na arapskom: SEJJIB) svaka ona žena koja je izgubila nevinost (tj. pukla joj je djevičanska opna) u spolnom odnosu:

– u valjanom šerijatskom braku,

– u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),

– činom zinaluka (tj. prijebračnog intimnog odnosa) (oko ovog postoji malo razilaženje džumhura sa Ebu Hanifom).

Ovakva žena nije nevina ni u stvarnosti niti po Šerijatu.

Po pitanju žene koja izgubi nevinost činom zinaluka, Ebu Hanife se izdvojio od ostalih učenjaka došavši sa stavom da je žena koja učini zinaluk po Šerijatu u statusu djevice (nevine) ako se ispune dva šarta: 1- da je samo jednom učinila zinaluk, i 2- da nad njom nije izvršena šerijatska kazna za zinaluk, tj. bičevanje.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u sljedeća dva slučaja gubljenja nevinosti:

Prvi – ako žena izgubi nevinost u spolnom odnosu u jednom od tri stanja:

1- u spolnom odnosu na koji bude prisiljena (tj. silovana),

2- ako sa njom neko polno opći tokom njenog spavanja (ili ispolni odnos kojeg počini greškom),

3- spolni odnos lude (ili maloumne) žene.

Većina učenjaka je na stavu da su ove žene u statusu žena koje nisu djevice po Šerijatu, tj. da su žene koje potpadaju pod propise onih koje su izgubile nevinost.

Manja skupina učenjaka je na stavu da su ove tri vrste žena po Šerijatu u statusu nevinih žena (djevica). A ispravno je ono na čemu je većina učenjaka, jer je ibret u tome da li su izgubile nevinost u intimnom odnosu ili ne, svejedno imale u tome grijeha ili ne.

Drugi – ako djevojci pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa.

Poput toga da dođe do pucanja himena (djevičanske opne) zbog nekog od sljedećih razloga:

– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,

– bavljenja nekom vrstom sportskih igara koje zahtijevaju teške tjelesne napore, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,

– samozadovoljavanja pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,

– hirurške operacije,

– usmjeravanja jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,

– jakog menstrualnog pranja,

– dugovremenog ostajanja djevojke neudatom (što često uzrokuje pucanje himena), …

Da li je djevojka u ovim slučajevima u statusu nevine (djevice) ili u statusu žene koja je izgubila nevinost učenjaci imaju dva općepoznata stava:

Prvi stav: djevojka kojoj pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa kao posljedica ozljede, skakanja, stavljanja prsta, jakog hajza i slično, ona je djevica (nevina) u stvarnosti a i po Šerijatu ima status djevice. Ovo je sav džumhura učenjaka, tj. stav hanefijskog, malikijskog i habelijskog mezheba, kao i odabrani stav šafijskog mezheba.

Svoj stav argumentiraju time da ona u suštini nije spolno općila te pucanje himena nije posljedica spavanja i spolnog odnosa sa muškarcem.

Drugi stav: da je ona žena koja je izgubila nevinost te ni u stvarnosti ni u Šerijatu nije djevica. Ovo je drugi stav unutar šafijskog mezheba, i na ovom stavu su Ebu Jusuf i Muhammed ibn Hasan Eš-Šejbani od hanefija. Njihov argument je činjenica da je ona u stvarnosti izgubila nevinost pucanjem djevičanske opne.

Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da djevojka čija djevičanska opna pukne iz nekog od gore spomenutih razloga mimo spolnog odnosa, da je ona u statusu djevice i nevine žene. Jer u suštini ono što čini djevojku nevinom i djevicom je imanje ili nemanje spolnog odnosa sa muškarcem a ne pucanje himena (i izlazak krvi) koji je samo jedan od znakova djevičanstva.

Propisi u kojima se razlikuje djevica od žene koja je izgubila nevinost

Od najpoznatijih propisa koji se odnose na djevicu i u kojima se razlikuje od od žene koja nije djevica su dva propisa:

Prvi – kada se od punoljetne djevice traži pristanak za udaju (za neku određenu osobu koja je prosi) dovoljna je njena šutnja kao znak pristanka, za razliku od žene koja nije nevina (udovice, puštenice, one koja je u prijebračnom spolnom odnosu izgubila nevinost i slično) ona je obavezna da prihvatanje ili odbijanje bračne ponude iskaže riječima.

Na ovo ukazuje hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: „Sejjiba (žena koja nije djevica, puštenica, udovica i slično) ima veće pravo od svog velija (u pristanku na bračnu ponudu), a bikr (djevica) se pita, njen pristanak je njena šutnja“.

Drugi – ako muž oženi drugu ženu ima pravo da kod nje (druge) boravi sedam dana ako je ona djevica, a ako je bila udavana (tj. nije djevica) onda ima pravo da kod nje boravi samo tri dana. Nakn toga obavezan je da dijeli vrijeme boravak kod žena podjednako.

Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je on rekao: „Od suneta je da kada oženi bikru (djevicu) na sejjibu (koja nije djevica) da kod nje boravi sedam dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena). A ako oženi sejjibu (udavanu i slično) boravi kod nje tri dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena)“.

Ako muž uslovi pri sklapanju braka da mu buduća supruga bude djevica
Ako muž ne uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica, a nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, on nema pravo da je vrati roditeljima niti da traži mehr nazad ako ga je dao, ili da ga ne islati ako ga nije dao. Njihov brak je valjan i jedino što muž može u tom slučaju je da joj da talak ako neće sa njom da živi zbog te mahane.

A ako muž uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica i na taj šart pristanu velij i djevojka, pa se nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, ovo može imati dva stanja:

Pravo stanje – da se potvrdi i dokaže da je izgubila nevinost ili u zinaluku, ili greškom, ili u braku oko čije ispravnosti učenjaci imaju razilaženje, u tom slučaju učenjaci četiri mezheba se razilaze. Pa jedni kažu da nema pravo da poništi brak, tj. da je brak valjan, na čemu su hanefije i šafije u poznatijem stavu mezheba. A drugi da ima pravo da poništi brak i vrati mehr zbog neispunjenja uslova braka, na čemu su malikije, hanabile i šafije u drugom stavu mezheba.

Drugo stanje – da muž prilikom prvog spolnog odnosa sa suprugom ne nađe trag nevinosti, tj. isticanje kravi, kao dokaz pucanja himena, s tim da nema dokaza koji potvrđuju da je ona izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava:

Prvi – da muž nema pravo da je vrati roditeljima niti da poništi brak, jer pucanje himena kod djevojke može da se desi i mimo spolnog odnosa, o čemu je već bilo govora. Muž ima pravo, po mnogim učenjacima, da traži od nje da se zakune Allahom da nije izgubila nevinost u spolnom odnosu. Ona nije dužna da se mužu pravda i pojašnjava šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga.

Na ovome je većina učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.

Drugi – da muž ima pravo da je vrati roditeljima i da poništi brak ako hoće. Dokazuju to time što nije ispunila zadani uvjet sklapanja braka. Ovo je stav nekih učenjaka unutar malikijskog i hanbelijskog mezheba.

Ispravan stav je pravo mišljenje, tj. ono na čemu je većina učenjaka, jer je mnogo povoda i razloga pucanju himena kod djevojke, takođe neke žene se rode bez himena.

Da li je djevojka dužna da obavjesti budućeg supruga da nije nevina?

Odgovor na ovo zavisi od razloga gubljenja nevinosti:

Prvo stanje – ako je izgubila nevinost u spolnom odnosu činom zinaluka nakon čega se iskreno pokajala ili greškom (ako je to moguće da se desi), a budući muž ne uslovljava (ni prije ili pri vjenčanju) da je djevica, onda nema smetnje da prešuti i sakrije tu činjenicu. Ako muž nakon intimnog odnosa primjeti gubljenje nevinosti ako hoće može joj dati talak.

A ako muž uslovi da bude nevina, dužna je da ga obavijesti o činjeničnom stanju bez ulaženja u detalje, u protivnom to bi predstavljalo varanje koje je zabranjeno po hadisu „Ko nas vara nije od nas“ (Muslim). Pa ako hoće da je ženi kao takvu, to je do njega.

Drugo stanje – ako je izgubila nevinost u smislu da zna da joj je pukla djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa na neki od gore spomenutih načina. U tom slučaju, s obzirom da je ona u statusu nevine djevojke i u stvarnosti i po Šerijatu po stavu većine učenjaka (a što je ispravan stav), ona nije dužna da obavještava vjerenika (budućeg muža) o svom stanju.

Konkretan odgovor na pitanje

Prema tome, s obzirom da ti nisi imala prijebračni spolni odnos, svejedno da li ti je pukla djevičanska opna ili ne prilikom samozadovoljavanja, ti si u statusu nevine žene djevice i u stvarnosti i po Šerijatu. Nisi dužna da o tome obavještavaš svoga budućeg muža (vjerenika). A ako on nakon sklapanja braka i spolnog odnosa sa tobom dovede u upitnost tvoju nevinost zbog nenalaženja tragova krvi, on nema pravo da dovodi vaš brak u pitanje niti da u tvoju čednost sumnja, jer je mnogo razloga pucanja himena kod djevojaka. Najviše što ima pravo je da traži od tebe da se zakuneš Allahom da nisi izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Takođe, nisi dužna da mu se pravdaš i da pojašnjavaš šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šta je ljudima pa se igraju sa Allahovim granicama/propisima; čas govoreći ´razveo sam te´, čas govoreći ´vratio sam te´ (tj. ženu u braku)!?“ (Musned, el-Bezzar, br.3117.; Sahih, Ibnu Hibban, 10/83.; Musned, el-Tajalisi, br.529.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.15295.)

Šejh Halid el-Muslih kaže: „Ono u šta je veliki broj ljudi zapao danas jeste poigravanje sa pitanjem razvoda braka, zbog neznanja spram propisa Talaka (razvoda braka) ili neozbiljnog shvaćanja svega toga, kao i negativnih posljedica koje zatim slijede, često puta čineći taj potez onda kada mu nije vrijeme, podcjenjujući ga – Allahovi smo i Njemu se vraćamo. Ljudi, bojte se Allaha kada je davanje razvoda u pitanju! Razvod braka je dio Šerijata Mudrog i nisu u pitanju strasti, niti opuštene emocije, niti prazne riječi! Igranje sa razvodom braka i nipodaštavanje tog propisa je igranje sa Allahovom, dž.š., Knjigom, što izaziva Allahovu, dž.š., srdžbu i kaznu.

Mahmud b. Lebid, r.a., prenosi da ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o nekom čovjeku koji je odjedanput tri puta ženu razveo, pa je ustao srdit i ljut, i rekao: „Zar da se sa Allahovom Knjigom poigrava, a ja među vama“, nakon čega neko od ashaba ustade i reče: “O Allahov Poslaniče, hoćul’ ga ubiti!?“ (Da’if. Sunen, el-Nesa’i, br.3348-3401.) Muževi, bojte se Allaha, dž.š., i znajte istinu ovom pitanju. Allah, dž.š., je u ovom aspektu života propisao brojne obaveze i pravila, stoga ih nemojte zanemarivati; odredio je granice, stoga ih nemojte prelaziti!

Ono što žalosti jeste da se velik broj ljudi nesuvislih snova i razmišljanja poigrava sa pitanjem razvoda braka, pa olahko daju razvod braka zbog najmanjeg nesporazuma i zbog ništavnog razloga. U tim pitanjima mu nije stalo do Allahove, dž.š., naredbe ili zabrane, niti tada Šerijatu pridaje značaj i pažnju. Velik je broj i onih koji daju neograničen broj razvoda, raznim povodima, ali se ne pridržavaju onoga što izgovaraju, pa će držati kod sebe ženu i živjeti s njom iako ju je bezbroj puta razveo, što mu je čini zabranjenom. Zinaluk i razvrat u svojoj kući!? – mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo.

Neke neznalice i maloumnici se poigravaju sa razvodom braka tako što se zaklinju razvodom braka, pa se često može čuti: Razvešću se ako se desi ili ne desi nešto, dok će oni najgori govoriti: Dajem razvod iz tri puta ako se desi ili ne desi nešto. Nema sumnje, o vjernici, da se onaj ko se na ovakav način ophodi sa razvodom braka poigrava sa tim ugovorom, pa je samim tim sebe izložio velikoj opasnosti.

Sa razvodom braka se poigrava i onaj koji svaki čas ženi prijeti razvodom braka, jutrom i navečer, što nikako ne spada u lijep suživot i jedna je vrsta potcjenjivanja i izigravanja – pa ili drži ženu onako kako je red i kako treba, ili je lijepo i časno otpusti!

O muževi, bojte se svoga Gospodara, i oporučejm vam da se prema ženama lijepo ophodite! One su vaše pomoćnice, pa poštujte Allahove svetinje – ne bi li ste se spasili! Allah, dž.š., je propisao razvod braka radi velike mudrosti. Riječi razvoda su gorke, bolne, stroge ako se dese onda kada im nije vrijeme, ali ako se dese onda kada im je vrijeme onda su te riječi slatke, vesele, radosne i oslobađajuće – onako kako nam je to Allah, dž.š., propisao.

Ako neko želi da se razvede u momentu kada je razvod dozvoljen, neka ženi uputi samo jedan razvod braka, ne više, jer sve što prelazi jedan razvod braka smatra se novotarskim, zabranjenim razvodom. Ono što je za čuđenje jeste postupak nekih maloumnika koji od jedanput daju tri razvoda braka – nakon čega se obično pokaju zbog toga, pa “lete istokom i zapadom” tražeći nekog ko će mu dati fetvu da mu brak nije razveden, a sve iz svoje gluposti, maloumnosti i neznanja.

Ko se odluči na razvod braka, učiniće to onda kada mu žena bude u periodu čistoće pod uslovom da u tom periodu nije spavao sa njom. Dakle, nije mu dozvoljeno razvesti ženu dok je u periodu menstruacije, niti u periodu čistoće u kojem je spavao sa njom, izuzev u slučaju da se sigurno zna da mu je žena trudna i noseća – u toku perioda trudnoće dozvoljeno je dati razvod braka i kao takav je legalan i dozvoljen.

Ako čovjek da razvod braka ženi nakon kojeg ima pravo na njen povraćaj, neće izgoniti svoju ženu iz kuće sve dok joj ne prođe period ‘Iddeta (iščekivanja) nakon razvoda braka, i ona ima status njegove žene sve dok je u periodu ‘Iddeta (iščekivanja), nakon kojeg se ima pravo na povraćaj, stoga bojte se Allaha, dž.š., kada je razvod braka u pitanju i nemojte žuriti s time. Možda vam je nešto mrsko, ali vam je Allah, dž.š., u tome podario velikog dobra!“

Pogledaj: http://www.al-forqan.net/articles/488.html

Sve u svemu, vi i vaš muž morate otići kod nekog šerijatskog kadije koji ima iskustva po pitanju brako-razvodnih parnica, pred kojim ćete detaljno iznijeti vaš slučaj, kako bi, uz Božiju pomoć, presudio u vašem sporu. A Allah, dž.š., najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.fikha Sead ef. Jasavić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Hvala Allahu, dž.š. Ovo pitanje je kod nas naišlo na veoma topao prijem i duboko poštovanje. Trud koji je uložen sa tvoje strane, na putu istraživanje i studioznog proučavanja, vrijedan je svake hvale, posebno ako se ima na umu činjenica da si došao do ispravnih i sjajnih zaključaka.

Čvrsto smo uvjereni u nužnost i obavezu prihvatanja islama za nemuslimane i da je on jedina vjera koju prima Uzvišeni Allah nakon što je objavljen kao pečat svim drugim vjerama i vjerozakonima. Saosjećamo se sa tobom o pitanju težine napuštanja ustaljenog običaja i prisne navike. Ali razuman čovjek je svjestan svoje dužnosti da slijedi istinu, pa makar je shvatio tek nakon nekoliko godina, ili bio odgojen i odrastao na drugim stavovima koji su u suprotnosti sa istinom. Zato Uzvišeni Allah kori i osuđuje one koji odbijaju slijeđenje istine zbog ugledanja na svoje pretke. Allah, dž.š., kaže: ”A kada im se kaže: ´Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!´- oni odgovaraju: ´Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.´ – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na pravom putu bili?!” (El-Ma’ide, 104)

“A kad im se govori: ´Slijedite ono što vam Allah objavljuje!´ – odgovaraju: ´Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših.” Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u ognju?!” (Lukman, 21)

“I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: ´Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.´ ´Zar i onda´ – govorio bi on – ´kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?´ A oni bi odgovarali: ´Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!´” (Ez-Zuhruf, 23-24)

Ovaj problem ti, ako Bog da, neće teško pasti. Ako prihvatiš islam, onda samim tim priznaješ sve poslanike i sve nebeske objave. Uzvišeni Allah kaže: ”O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” (En-Nisa’, 136)

Tvoj islam ne znači tvoje odvajanje od ispravnih i zdravih korijena. Svaki musliman vjeruje u Isaa, a.s., kao poslanika i vjerovjesnika i vjeruje u Indžil, prije njegova iskrivljavanja, kao Knjigu koja je objavljena od Allaha, dž.š. Možda će te još jedna činjenica više podstaći da prihvatiš islam, a to je saznanje da svakom onom ko bude vjerovao u Isaa, a.s., a zatim povjeruje u Muhammeda, s.a.v.s., pripada dvostruka nagrada.

Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom svoga kontakta sa Heraklom, vladarom kršćanske Bizantije, u svom pismu u kojem ga poziva u islam, spomenuo slijedeće: ”U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog Poslanika, Herakliju, velikodostojniku Bizanta. Neka je mir (selam) na onoga koji slijedi Božiju uputu. Primi islam, bićeš spašen. Primi islam, Allah će ti udvostručiti nagradu. Ako odbiješ, snosićeš grijeh Erisijjuna. ´O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ´Budite svjedoci da smo mi muslimani!´” (Ali Imran, 64 ) (Buharija, 2723)

Na drugom mjestu Vjerovjesnik islama, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Trojica ljudi će imati dvostruku nagradu: ehlu-Kitabija koji bude vjerovao u svog Poslanika, a zatim doživi poslanstvo posljednjeg Allahovog Poslanika, pa povjeruje u njega i postane jedan od njegovih sljedbenika, njemu pripada dvostruka nagrada…” (Muslim, 219)

Ako imamo u vidu sve ovo izrečeno, onda možemo odgovoriti na tvoje pitanje: Veoma je važno, čak neizostavno, da učiniš još i taj korak koji će u potpunosti izmijeniti daljni tok tvoga života. Tek tada ćeš se osjećati sretnim i bliskim Allahu, dž.š., zbog ispravnog očitovanja Njegove jednoće. Isto tako, osjetićeš istinsku slast zbog činjenja ibadeta Gospodaru svih svjetova, Njegovog spominjanja (zikra), sticanja nagrade činjenjem djela koja odslikavaju tvoju pokornost Allahu, dž.š., te čuvanja dobrih djela za Dan kada će čovjeku biti potrebno svako dobro djelo: ”Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i loše djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.” (Ali Imran, 30)

Što se tiče pitanja imena, dozvoljeno ti je zadržati staro ako ono u sebi ne sadržava primjese širka ili kufra. Ime Ismail je veoma pogodno, a kako i ne bi bilo kada ga je imao i Allahov poslanik, a.s., o kome Uzvišeni Allah kaže slijedeće: ´I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik, i tražio je od čeljadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar Njegov je bio njime zadovoljan.” (Merjem, 54-55)

Upućujemo dovu Uzvišenom Allahu za nas i za tebe da nam ukaže na ono što On voli i sa čim je zadovoljan, te da nas uputi na pravi put, a On upućuje koga hoće! Allah, dž.š., najbolje zna one koji su na pravom putu!

Na pitanje odgovorio: Muhammed Salih Munedždžid (Odgovori o islamskom vjerovanju– 151 str.)
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje