Hajsema je pripovijedao: “Dok smo sjedjeli s Abdullahom b. Amrom, ušao je njegov upravitelj, pa ga Abdullah upita: ‘Jesi li robovima dao dnevnu količinu hrane?’ ‘Ne’, odgovori upravitelj, pa mu Abdullah reče: ‘Idi i daj im! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Dovoljno je čovjeku grijeha ako obustavi nafaku onima koje je dužan izdržavati. “”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, najveća se nagrada zaslužuje za udjeljivanje na sebi, svojoj porodici i robovima.
Drugo, obustaviti nafaku onima koje je čovjek dužan izdržavati velika je nepravda, a nepravda će biti tmina na Sudnjem danu.
Treće, čovjeku je dovoljno grijeha da zapostavi onoga koga je dužan izdržavati, i zato je musliman obavezan svakome dati njegovo pravo.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Allah, dželle šanuhu, rekao je: ” …i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju, pa onaj ko u to nije upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznat ćeš ih po izgledu njihovom, oni proseći ne dodijavaju ljudima. A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.” (El-Bekara, 273) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Covjek će neprestano prositi od ljudi i na Sudnji će dan doći a na njegovom licu neće biti ni trun mesa.”

Muavija, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte dodijavati proseći. Tako mi Allaha, nijednom čovjeku koji od mene nešto zatraži pa mu nerado dam, neće biti blagoslovljeno ono što dobije od mene. ”

Avf b. Malik el-Ešdžei, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Bilo nas je devet, ili osam, ili sedam, kada smo bili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku? ‘ Kako smo skoro dali prisegu, odgovorili smo: ‘Allahov Poslaniče, dali smo ti prisegu!’ Ponovio je isto pitanje, a mi smo pružili svoje ruke i rekli: ‘Allahov Poslaniče, na čemu ćemo ti dati prisegu?’ On reče: ‘Dajte mi prisegu da ćete obožavati Allaha i da Mu nećete pripisivati saučesnika, da ćete obavljati pet dnevnzh namaza, da ćete biti pokorni’, tiho dodavši, ‘i da od ljudi mita nećete tražti. ‘ Nakon toga”, nastavlja Avf b. Malik, “viđao sam te ljude: sami dohvate bič ako im ispadne iz ruke, a ni od koga ne zatraže da on to uradi umjesto njih.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko od svjjeta bude prosijačio da se obogati, tražio malo ili mnogo, od njih traži žeravicu. “‘

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ‘Prosjačenjem čovjek grebe svoje lice, osim ako čotjek traži svoje pravo iz državne blagajne, koje mora ostvariti. ”

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Prosjačenje bogatog čovjeka sramota je koja će se vidjeti na njegovom licu na Sudnjem danu.

Džabir, radijallah u anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Zaista mi dođe čovjek i zatraži pa mu dam, te se vrati, a u svom krilu nosi samo vatru. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, strogo je zabranjeno bespotrebno prosjačenje, bilo da se čovjek želi obogatiti ili ne. To ima za posljedicu poniženje na ovome, a kaznu na budućem svijetu.

Drugo, kada je riječ o tome kada je čovjeku zabranjeno tražiti od ljudi, islamski učenjaci imaju različite stavove. Neki učenjaci smatraju da je čovjeku zabranjeno prositi ako ima pedeset srebrenjaka, odnosno njihovu protuvrijednost u zlatu. Ovi su učenjaci posegnuti za Ibn Mesudovim, radijallahu anhu, predanjem u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prosi od ljudi a ima dovoljno imetka doći će na Sudnji dan izgrebanog lica. ” Neko upita: “Božiji Poslaniče, a koliko mu je dovoljno?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Pedeset srebrenjaka ili njihova protuvrijednost u zlatu. ”

Imam Et-Tirmizi zapisao je: “Prema ovom hadisu postupaju neki naši autoriteti. To je mišljenje Es-Sevrija, Ibnul-Mubareka, Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha. Kažu: ‘Ako čovjek ima pedeset srebrenjaka, nije mu dopušteno prositi. “‘

Druga skupina učenjaka kaže da je zabranjeno prositi onome ko ima jedno ukijje, a to je, po imamu Maliku, imetak u vrijednosti od četrdeset srebrenjaka. Kao dokaz uzeli su predanje nekog čovjeka iz plemena Benu Esd koji je rekao: “Odsjeo sam s porodicom kod Bekie, pa mi je porodica predložila da idem kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i tražim nešto hrane, te su nabrajali sve potrepštine. Otišao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao nekog čovjeka kako traži od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu govori: Nemam ti šta dati. ‘ Na to se čovjek vratio ljut, govoreći: ‘Allaha mi, ti daješ onome kome hoćeš!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Pogledajte, ljuti se na mene što mu nemam šta dati! Ko od vas prosi a ima četrdeset srebrenjaka ili imetka u toj vrijednosti već je bespravno zatražio. ‘ Čovjek iz Benu Esda nastavlja pripovijedati: “Pomislih: mi imamo devu koja vrijedi više od četrdeset srebrenjaka! Vratio sam se ne zatraživši od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, doneseno je pšenice i suhog grožđa, pa je i nama dato, i Svevišnji nam je Allah dao iz Svoga obilja.”

Pa ipak, neki su učenjaci rekli da je onome ko ima dovoljno hrane za ručak i večeru zabranjeno prositi. Kao dokaz uzeli su predanje Sehla b. Hanzale u kojem stoji: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko bude prosio, a ima dovoljno traži da ga Vatra prži. ‘ Sehl upita: ‘Allahov Poslaniče, koliko mu je dovoljno?’ ‘Onoliko koliko mu treba za ručak i večeru’, odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.”

Neki su učenjaci pokušali usaglasiti navedene hadise i, na osnovu toga, podvojili se u mišljenju. Neki od ovih kažu da je hadis Sehla b. Hanzale derogiran. Drugi su rekli da se Sehlov hadis odnosi na onoga ko ima onoliko hrane koliko mu je dovoljno za jedan dan, i njemu nije dopušteno prositi, ali su rekli da je dopušteno dati zekat čovjeku čiji imetak nije dostigao nisab, makar bio zdrav i mogao zaraditi. A neki su rekli da se navedeni Sehlov, radijallahu anhu, hadis odnosi na onoga ko je sebi osigurao dovoljno hrane za ručak i večeru svaki dan. Rekao sam: neispravno je tvrditi da je posrijedi derogacija, jer ne postoji preovladavajući dokaz kada je o tome riječ. Ove je naoko oprečne hadise lahko usaglasiti. Naime, onome ko sebi osigura dovoljno hrane za ručak i večeru zabranjeno je tražiti milostinju, a onome ko ima nešto, ali mu nije dovoljno jer ima porodicu – dopušteno je dati, ali njemu nije dopušteno tražiti. Ovo je zato jer je islam naredio da se zekat ubire od bogatih i daje siromašnima, a to ukazuje na to da onaj čiji imetak nije dostigao nisab ima pravo na milostinju, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Treće, traženje milostinje dopušteno je samo onome ko je prezadužen, čovjeku koji je bankrotirao i čovjeku koga je zadesila velika bijeda. Ovo je na osnovu predanja Kubejse b. el-Meharika el Hilalija, radijallahu anhu, koji je pripovijedao: “Zadužio sam se da bih pomirio neke zavađene muslimane. Otišao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći da mi se u ime toga da od zekata. Rekao mi je: ‘Sačekaj dok se ubere zekat, pa ćemo ti dati. ‘ Zatim mi je rekao: ‘O Kubejsa, traženje zekata dopušteno je samo sjjedećim trima kategorijama ljudi: čovjeku koji se zaduži da bi pomirio zavađene muslimane, ali nakon što vrati dug, nije mu dopušteno tražiti; čovjeku koji bankrotira, ali kada stekne osnovne uvjete za život, nije mu dopušteno tražiti; i čovjeku koga zadesi velika bijeda, kada će tri iskusna i razborita čovjeka iz njegovog naroda to posvjedočiti: ‘Allaha nam, taj i taj bijednik je’, ali kada stekne osnovne uvjete za život, nije mu dopušteno tražiti. O Kubejsa, traženje mimo ovih situacuja jeste uzimanje i jedenje očitog haram-imetka. “‘

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna.” (Et-Tevba, 79) Ebu Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Kada je naređen zekat, mi smo pomagali u njegovom sakupljanju, uzimajući nadoknadu. Kada bi neko donio mnogo milostinje, ljudi bi rekli: ‘Želi se pokazati!’ A kada bi neko donio nekoliko pregršti, ljudi bi kazali: ‘Allah nije ovisan o milostinji koju je dao ovaj čovjek!’ Zatim je Svevišnji Allah objavio: ‘One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju…”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, onoga ko udijeli neznatan imetak zabranjeno je ogovarati, nalaziti mu mahane i ismijavati se s njime.

Drugo, zabranjeno je onoga ko udijeli mnogo optuživati za pretvaranje pred svijetom i udjeljivanje zbog reputacije.

Treće, ismijavanje s dobrim djelima, makar ona bila malehna, svojstvo je licemjera, koji ne poštuju Allahove, dželle šanuhu, propise.

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Svevišnji Allah rekao je: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.” (El-Bekara, 267) Ebu Umama Sehl b. Hanif Allahove, dželle šanuhu, riječi: ” … ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili … ” komentirao je na sljedeći način: “To se odnosi na džu'rur i hubejk. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je, nakon što je objavljen ovaj ajet, izdvajanje na ime zekata bezvrijednog imetka.”76 Avf b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom izašao a u ruci je držao štap. Kada je vidio nekog čovjeka koji je nosio grozd suhih datula, počeo je štapom ubadati grozd i govoriti: ‘Da je htio, vlasnik ovog imetka mogao je izdvojiti i bolje od ovog; vlasnik ovog zekata na Sudnjem će danu jesti .suhe datule.”‘

El-Berra b. Azib rekao je: “Allahove su riječi: ‘O vjernici, udjeljuj te od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili … ‘ objavljene glede ensarija. Naime, oni su nakon obrezivanja palmi donosili grozdove nezrelih hurmi i kačili ih o uže razapeto između dva stupa u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji, pa su siromašni muhadžiri jeli te hurme, a neko bi donio i grozd najlošijih hurmi, misleći da nije problem staviti i koji takav grozd, jer je mnogo grozdova lijepih hurmi, pa je Svevišnji Allah objavio: ‘… ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili … ‘ tj. nemojte kao milostinju davati suhe hurme koje ni sami ne biste primili, osim zatvorenih očiju; to biste primili stideći se vlasnika i bojeći ga se. Svevišnji Allah dao vam je preko vaše potrebe, zato znajte da On nije ovisan o vašoj milostinji. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, vlasniku imetka nije dopušteno izdvajanje najgoreg dijela imetka a ostavljanje najvrednijeg.

Drugo, navedeni ajet i drugi ajeti te hadisi koji govore o tome dokaz su da je jedan od izvora islama kijas, analogija. Naime, ako čovjeku ne bi bilo drago uzeti ponuđeni bezvrijedan imetak, kako onda nešto bezvrijedno može ponuditi drugome, posebno kada se radi o djelu pomoću kojeg se želi umiliti Svevišnjem Allahu.

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Vratim se ukućanima i nađem humm na krevetu pa je ponesem prema ustima i pobojim se da je milostinja – i bacim je. ‘

Također je pripovijedao da je Hasan b. Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, uzeo hurmu s hrpe koja je bila data na ime milostinje i stavio je u usta, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, povikao: “Bacaj to, bacaj to!”, želeći mu reći da je ne smije pojesti, potom mu je objasnio: ‘Zar ne znaš da mi ne jedemo milostinju!”

Ebul-Havra pripovijedao je: “Upitao sam Hasana: ‘Kojih se Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi sjećaš?’, a on mi je odgovorio: ‘Sjećam se da sam jednom prilikom uzeo hurmu sa hrpe koja je bila data na ime milostinje i stavio je u usta, pa ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onako vlažnu izvadio iz mojih usta i vratio na hrpu. Neko mu je sugerirao: ‘Zašto tome dječaku nisi dopustio da pojede hurmu?!’, a on je odgovorio: ‘Muhammedovoj porodici nije dopušteno jesti milostinju!” Još je govorio: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati ono što ti nije sumnjivo; u iskrenosti je smiraj, a u laži nesigurnost. •’

Behz b. Hakim prenosi od svoga oca, a on od svoga oca da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: “Na svakih četrdeset deva koje slobodno pasu ima se dati deva od tri godine starosti, i zekat na njih računa se na osnovu ukupnog broja. Ko bude izdvajao zekat nadajući se nagradi, Allah će ga nagraditi, a ko ga uskrati, uzet ćemo ga od njega silom i još pola njegovog imetka, jer zekat je obaveza koju je propisao naš Gospodar; a Muhammedovoj porodici ništa od zekata nije dopufteno. ”

Kada je riječ o ovom pitanju, preneseni su hadisi od Aiše, Muavije b. Hajde, El-Fadla b. Abbasa, Džuverijje, Burejde, Selmana, Ibn Abbasa, radijallahu anhum, i nekih drugih ashaba.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj porodici bilo je zabranjeno uzimanje zekata i dobrovoljne milostinje. Imam Et-Tahavi rekao je: ” … dakle, hadis ukazuje na to da je milostinja bila zabranjena Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i cijeloj porodici Benu Hašim. Ispravno razmišljanje iziskuje da obavezni zckat i dobrovoljna milostinja imaju isti status kada je riječ o tome. Ovo je zato jer vidimo da se drugi ljudi, bogati i siromašni, mimo Benu Hašima, ne razlikuju kada se radi o obaveznom zekatu i dobrovoljnoj milostinji: kome je zabranjeno uzimanje obaveznog zekata zabranjeno mu je uzimanje i dobrovoljne milostinje. I, otuda, ako je porodici Benu Hašim zabranjeno uzimanje obaveznog zekata, zabranjeno joj je uzimanje dobrovoljne milostinje. Ovako mi tretiramo ovo pitanje. To je Ebu Hanifino, Ebu Jusufovo i Muhammedovo mišljenjc.”

lbn Hazm zapisao je sljedeće: ” Porodicama Benu Hašim i Bcnu Abdulmuttalib nije dopušteno uzimanje obaveznog zekata ni dobrovoljne milostinje ni u kojem slučaju, na osnovu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: Milostinja nije dopuštena Muhammedu ni Muhammedovoj porodici’, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebe izjednačio s njima.”

Isto je konstatirao imam Eš-Ševkani rekavši: “Treba znati da vanjsko značenje hadisa: ‘Muhammedovoj porodici njje dopušteno jesti  milostinju ‘ ukazuje na to da im nije dopušteno uzimati ni obavezni zekat ni dobrovoljnu milostinju.”

Rekao sam: ovo je ispravno mišljenje o ovom pitanju. U prilog mu idu šerijatski dokazi i zdrava logika. U jednom hadisu stoji sljedeće: ‘Milostinja je prljavi višak koji daju ljudi i zaista, milostinja njje dopuštena Muhammedu niti njegovoj porodici. ‘ Prljavi višak, koji je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izraženiji je kada se radi o dobrovoljnoj milostinji, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Drugo, kada je riječ o tome ko spada u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu (kojoj je zabranjeno uzimanje milostinje), islamski učenjaci nemaju istovjetna mišljenja. Ispravno je da se pod tim misli na porodice: Benu Hašim i Benu Abdulmuttalib. Potvrđeno je da Hašim nije imao drugih potomaka osim Abdulmuttaliba, i otuda, ko je ostao od njegovih potomaka spada u Poslanikovu, sallallahu alejh i ve sellem, porodicu, a to su El-Abbasova, radijallahu anhu, i Ebu Talibova djeca. Na ovo nas upućuje hadis Zejda b. Erkama, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Husajn b. Sebura upitao: “Zejde, ko spada u Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu? Zar Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge ne spadaju u njegovu porodicu?!” Na to je Zejd, radijallahu anhu, odgovorio: “Naravno da Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge spadaju u njegovu porodicu, ali u njegovu porodicu prevenstveno spadaju oni kojima je zabranjeno uzimanje milostinje nakon njegove smrti.” Husajn ponovo upita: “A ko su oni?” “To su: Alijina, Akilova, Džaferova i Abbasova porodica”, odgovori mu Zejd, a on preupita: “Svima njima zabranjeno je uzimanje milostinje?!” “Da”, odgovori Zejd, radijallahu anhu.

Treće, učenjaci se, isto tako, podvajaju u mišljenju kada se radi o Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama, ali izgleda da i one spadaju u Ehlu-bejt, na osnovu predanja u kojem stoji da je Halid b. Seid poslao Aiši, radijallahu anha, kravu datu u ime milostinje, pa ju je vratila rekavši: “Nama, Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici, nije dopušteno uzimanje milostinje.”

Četvrto, neki učenjaci govorili su da nema problema u tome ako čovjek iz. porodice Benu Hašim uzme zekat od nekoga iz iste porodice. S tim u vezi, Eš-Ševkani kaže: ” … kao zaključak možemo reći sljedeće: poznato je da je uzimanje zekata Benu Hašimu zabranjeno, bez obzira na to uzimali zekat od ljudi iz iste porodice ili od nekog drugog. Kada je riječ o tome, u obzir se ne mogu uzeti paučinasta opravdanja koja navode neki učenjaci i oni ljudi koji su olahko upali u tu stvar, jer samo se mogu uzeti šerijatski dokazi, ali ne i hadisi koji o tome posebno govore, a koji su slabi. Budući da mnogi iz porodice Benu Hašim u Jemenu uzimaju zekat, neki su učenjaci o tome pisali publikacije, koje, ustvari, izgledaju poput fatamorgane: kada žedan dođe do mjesta gdje mu se učinilo da ima vode, ništa ne nađe. Neki su obrazovani ljudi ovo mišljenje uzeli za igru i zabavu. Kada je riječ o ovome pitanju, neki  ljudi kao argument navode to da je Jemen teritorija na koju je određena zemljarina. Govoreći to, ne samo da ne osjećaju da je to sasvim neosnovano mišljenje nego čak ne vide ni to da u tome pitanju taklid, slijepo slijeđenje, nije dopušteno, čak ni po njihovim osnovama usulifikha. Neka nam je Svevišnji Allah na pomoći! O kako ljudi žure da slijede strasti, makar se to jasno suprotstavljale časnom Šerijatu. ”

Peto, nikoga iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice nije dopušteno odrediti za ubiranje zekata, na osnovu predanja u kojem stoji da su El-Abbas b. Abdulmuttalib i Rebia b. el-Haris, radijallahu anhum, tražili od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da pošalje El-Fadla b. Abbasa i Rebiu b. Abdulmuttaliba da ubiru zekat, pa je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odbio rekavši: U Muhammedovoj porodici nije dopušteno da ima posla s milostinjom, zaista je to prljavi višak koji ljudi izdvajaju. ”

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf