Molim Svemogućeg Allaha da Vas izliječi i učini Vas jednim od onih koji uživaju u obavljanju ibadeta.

Onaj kome se događa da neprestano gubi abdest, bilo da se radi o puštanju vjetrova ili curenju mokraće ili izlasku izmeta, potpada pod kategoriju koja se u Šerijatu naziva sahibi uzur. Sahibi uzur će očistiti odjeću, zatim staviti nešta na mjesto gdje izlazi nečistoća (da se ne isprlja odjeća) i uzeti abdest – nakon nastupanja namaskog vremena, a ne prije, i obaviti namaz.

Ako se u jednom dijelu namaskog vremena, na početku ili u sredini ili na kraju, ne događa da neprestano gubi abdest, obavezan je namaz odgoditi do tog dijela i tad ga obaviti, makar ga mimoišao namaz u džematu. Ovako su kazali islamski učenjaci. I bolje je da sahibi uzur uzme abdest za svaki namaz. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Veliku je blagodat Allah, džellešanuhu, ukazao bračnom paru čiji je život skladan, pun ljubavi i tolerancije. Samilost, sloga i tolerancija zapravo su glavne značajke braka, na osnovu ajeta: “…i jedan od dokaza Njegovih jest to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubavi i samilost…” (Er-Rum, 21).

Gledanje televizije, igranje PC-igrica i slične razonode – sve je to dozvoljeno pod uvjetom da se na TV-kanalima, odnosno na igricama, odnosno u razonodama ne pojavljuje ono što je zabranjeno gledati ili slušati. I pod uvjetom da se u tome ne pretjeruje. U protivnom, sve to može biti pokuđeno, pa čak i zabranjeno. Pa ipak, dovoljno je čovjeku da bude svjestan činjenice da mu gledanje televizije i igranje PC-igrica neće biti upisano kao dobro djelo na ahiretu, a niti će mu mnogo koristi na ovom svijetu.

Imam Eš-Šatibi, rahimehullah, u djelu “El-Muvafekat”, kaže: “…isto tako, dozvoljene su sve vrste razonode i igra u kojima nema zabranjenih elemenata i iz kojih ne proizlazi zabranjeno. Ali, učenjacima nije bilo drago čuti da neko gubi vrijeme u onome od čega neće imati koristi na ovom ni na budućem svijetu…” Ako čovjek pak pretjeruje u razonodi, u toj mjeri da zapostavlja prava svoje porodice i islamske obaveze, tad je ta ista razonoda zabranjena.

Supruga treba na lijep način, s blagošću, objasniti svom mužu negativnosti koje donosi gubljenje vremena, a ne treba se s njime svađati jer svađa samo produbljuje problem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom rekao: “Zaista Allah voli blagost u svim riječima i djelima” (El-Buhari).

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Trebalo bi izbjegavati oblačenje odjeće na kojoj se, kao zaštitni znak stanovite marke, nalaze likovi živih bića, jer se čovjek dovodi u položaj da u njegovu kuću ne ulaze meleki. Ebu Talha, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika.” (El-Buhari i Muslim)

Zaštitne znakove u obliku likova živih bića treba ukloniti; dovoljno je ukloniti samo glavu, na osnovu hadisa koji je prenio Ibn Abbas: “Zabranjena slika jest ona na kojoj se nalazi glava, pa kad se sa slike ukloni glava, slika više nije zabranjena” (El-Ismaili. Šejh El-Albani je prihvatio ovaj hadis). A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna i On je pokrovitelj uspjeha.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima, pa makar njegovi roditelji bili nevjernici i makar ga odvraćali od vjere: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15);

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

O odnosu spram majke govori se u sljedećem predanju. Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.

Ako uvaženi brat živi daleko od džamije, toliko daleko da ne bi mogao čuti ezan proučen bez pojačala, nije dužan klanjati namaz u džematu, pa mu stoga savjetujem da ne izmišlja razloge kako bi mogao otići na skupni namaz. Vaš lijep odnos prema roditeljima i dobročinstveni postupci imat će, ako Bog da, za rezultat da roditelji popuste, to se mora dogoditi. U takvim je slučajevima greška suprotstavljati se i prepirati se s roditeljima, utoliko veća greška što oni ne znaju, nisu upućeni u suštinu, pa, želeći svom djetetu dobro, jer misle da su u pravu, staju mu na put islama i koriste se svime što im ide naruku da ga od toga odvrate.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235). A u šafijskom mezhebu kaže se da je prošenje, to jest, traženje djevojke od njezinih roditelja, odnosno od njezina staratelja, poželjno (mustehab). U tome se oslanjaju na predanja koja je zabilježio imam El-Buhari, a u kojima se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu i, kasnije, Hafsu, radijallahu anhum.

Običaj je kod nas, a i kod muslimana u nekim arapskim zemljama da se djevojka zaruči prstenom (takozvanom burmom), koji prosac stavi djevojci na ruku. To je običaj koji su muslimani usvojili od nevjerikâ, i treba ga se kloniti, tim prije jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša neki narod, i pripada mu.” (Ahmed i Ebu Davud).

Kad je posrijedi prošnja, čovjek treba znati da prošnja nije stupanje u brak, i da su momak i djevojka jedno drugom zabranjeni sve dok ne stupe u brak. Pa bismo mogli konstatirati da je prošnja, zapravo, obećanje da će doći do stupanja u brak. A nije uputno zaprositi djevojku pa zatim čekati dug vremenski period. To je načelno pravilo, a uvijek postoje vanredne, nepredvidive okolnosti.

Kad je posrijedi brak, on mora ispuniti četiri uvjeta da bi bio ispravan. Prvi je uvjet dozvola staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je onaj brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).

Drugi je uvjet obostrano zadovoljstvo budućih supružnika, pa brak nije ispravan ukoliko se jedno od njih dvoje (pretežno se djevojka prisiljava) prisili na brak.

Treći uvjet jest udadbeni dar (ar. mehr). Sveznajući Allah rekao je: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte…” (En-Nisa, 4).

I, četvrti uvjet je obznana braka, na osnovu navedenog hadisa: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka.” Je li dovoljno da sklapanju braka prisustvuju dva pravedna svjedoka ili se brak mora javno oglasiti, svadbom ili na bilo koji drugi način – pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka kaže da je prisustvo pravednih svjedoka uvjet ispravnosti braka i da se brak ne mora oglasiti, već je to samo poželjno učiniti. Šejhul-islam, Allahu mu se smilovao, pak smatra da se brak mora oglasiti. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com