Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu ‘anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, Sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, ruku’a i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ‘ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija. A Omer, radijallahu ‘anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur’ana. Također, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza.

Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku Ramazana na teravih-namazu prouči hatma (cijeli Kur’an), a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur’ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenom jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata.

Također, po isparavnom stavu učenjaka da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata. Skratiti kijam i povećati broj rekata ne znači da od teravije treba napraviti utrku ili natjecanje u brzini gdje se izgubi svaki osjećaj skrušenosti u namazu. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće”. (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima. Ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju, da se teravije jako brzo klanjaju tako da nema smirenosti na ruku i sedždi, a to su ruknovi namaza, onda je valjanost tih namaza upitna.

Stoga savjetujem tebe i sve druge koji su u sličnom stanju, da na najljepši način razgovaraš sa imamom, posavjetuješ ga po ovom pitanju i da uputiš dovu Uzvišenom Allahu da mu omekša srce i da prihvati savjet. A ako znaš unaprijed da od tebe ne prima savjet u vjeri, onda podstakni nekog drugog da to uradi od koga prima savjet. A ako to ne urodi plodom, a u blizini nema drugog džem’ata gdje se teravija klanja normalno, onda klanjaj teraviju u kući sam ili u džem’atu sa porodicom.

Jer mnogi učenjaci smatraju da je bolje klanjati teraviju u kući nego u mesdžidu. Na tom stavu su malikije pod šartom da to ne utiče na prestanak klanjanja teravije u mesdžidima. Također je to rivajet u šafijskom mezhebu, a Šafija smatra da je bolje da dobri učači Kur’ana klanjaju u kući. Muhammed ibn Nasr El-Mervezi bilježi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl vjerodostojne predaje u kojima se navodi poimenično ko je sve od selefa klanjao teraviju u kući ili u mesdžidu pojedinačno van džem’ata.

Pa se prenosi da Omer, Osman, i Ibn Omer, radijallahu ‘anhum, nisu klanjali teraviju u mesdžidu, također od selefa: Ibn Hurmuz poznati karija, Rebi’a, El-Kasim, Salim ibn Omer, Nafi’a, ‘Urve, Mudžahid, Omer ibn Abdulaziz pravedni halifa, Ibn ‘Avan i mnogi drugi nisu klanjali teraviju u džem’atu. Kaže Mudžahid: „Ako čovjek zna deset sura neka ih ponavlja i neka ne klanja u Ramazanu za imamom (teraviju u džem’atu)”. Dokaz im je hadis: „Klanjajte namaz u vašim kućama, zaista najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u kući, osim farzova”. (Muslim)

Neki od njih su tako klanjali da bi ljudima stavili do znanja da klanjanje teravije u mesdžidu u džem’atu nije vadžib. Također, kažu da je čovjek tako dalje od rija’a (činjenja ibadeta da bi to ljudi vidjeli a ne radi Allaha) koji je haram. Oni su bili na tom stavu kada se teravija klanjala onako kako su je prve generacije klanjale, a u ovim okolnostima brzog klanjanja kada je upitna valjanost namaza nema sumnje da je ovo rješenje. Također klanjanje teravije pojedinačno van džem’ata ulazi pod opće značenje hadisa: „Ko klanja (teraviju) u Ramazanu sa imanom i tražeći nagradu od Allaha, biće mu oprošteni njegovi dotadašnji grijesi”. (muttefekun alejhi) Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Ašikovanje i zabavljanje kao vid kontakta između djevojke i mladića koji su prisutni kod nas i rasprostranjeni i udomaćeni kod mnogih muslimana islam ne poznaje niti opravdava, te stoga nisu prihvatljivi jer se kose sa mnogim šerijatskim tekstovima.

Da je ašikovanje i zabavljanje zabranjeno i da to nije islamski način taženja bračnog druga ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Naravno, nema ajeta ili hadisa niti izreka selefa ovog Ummeta u kojima se spominje riječ ašikovanje ili zabavljanje sa kojima bi se dokazivala zabrana istih. Nego šerijatski tekstovi koji govore o relaciji između muslimana i muslimanke stranjakinje (tj. one kojoj on nije mahrem) nam ukazuju da je nemoguće spojiti te šerijatske tekstove sa onim što se u praksi smatra i upražnjava kao ašikovanje i zabavljanje.

Naime, sljedeći šerijatski tekstovi ukazuju da je ašikovanje i zabavljanje nespojivo sa njima:

Prvo: Allah, subhanehu ve te’ala, naređuje muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: “Reci mu’minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30), a u hadisu koji će doći je pojašnjeno da nije dozvoljeno gledati u žene starnjiknje osim prvog pogleda.

Drugo: zabranjeno je muslimanu da se osami sa ženom kojoj nije mahrem. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom osim ako je sa njom mahrem (otac, brat, dajdža i slično)” (Buharija i Muslim). Da nije dozvoljeno muslimanu muškarcu da se osami sa ženom stranjkinjom prenosi imam Nevevi da je na tome idžamu (kosenzus) učenjaka ovog Ummeta.

Treće: prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okeni svoj pogled“. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi” (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim).

Četvrto: ženi je zabranjeno da opisuje svom mužu ili sestri svome bratu neku drugu ženu stranjkinju kao da je vidi ispred sebe. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Neka žena ne opisuje neku drugu ženu svome mužu tako kao da gleda u nju“. Znači, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje opisivanje neke žene stranjkinje tako kao da je vidi ispred sebe, pa kako onda da bude sa njom i gleda u nju a nije mu cilj ženidba nije je ona na udaju?

Peto: ašikovanje i zabavljanje vode u osamljivanje, naslađivanje sa pogledom, šejtanskom uljepšavanju toga što rade, pa onda i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a često to završi i samim zinalukom. Uzvišeni Allah je zabranio zinaluk riječima: “I ne približavajte se zinaluku” (El-Isra’ 32). Znači, Allah subhanehu ne zabranjuje samo zinaluk nego i svaki vid približavanja zinaluku, a nema sumnje da ono što se radi prilikom ašikovanja da je vid približavanja zinaluku.

Šesto: momku koji je na ženidbu dozovljeno da kradom ili uz prethodni dogovor vidi djevojku koju hoće da zaprosi, čak je dozvoljeno da joj vidi kosu i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu ako je u stanju da vidi ono što će ga navesti da je oženi neka to učini“. (Ebu Davud i Ahmed, šejh Albani ga ocjenjuje dobrim) Prema tome, ako je onome ko hoće da oženi neku ženu dozvoljeno da je vidi radi prosidbe, kao što je došlo u hadisu, onda to znači da sastajnje sa njom, osamljivanje i sve ostalo što se radi prilikom ašikovanja ili zabavljanja nije dozvoljeno.

Sada se postavlja pitanje da li je moguće spojiti ove šerijatske tekstove u kojima je došlo: da muškaracu nije dozvoljeno da gleda u ženu stranjkinju osim prvi nehotični pogled, da se ne smije osamiti sa njom, da mu je ne smije opisivati neko drugi kao da je vidi ispred sebe, da se ne približava zinaluku, tj. onome što vodu u zinaluk, da mu je dozvoljeno da je vidi (ako ona pristane) samo ako hoće da je zaprosi nakon što mu se svidi. Da li se ovo može spojiti sa onim što se radi tokom ašikovanja: osamljivanju, naslađivanju sa pogledom u ženu i obrnuto, izazovnom oblačenju od strane žene ili muškarca koji podstiču na to da požele jedno drugo, šejtanskom uljepšavanju svega toga što rade, često to odvede i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a nerijatko završi i zinalukom.

A sve ovo bude još pod izgovorom da se bolje upoznaju ili čak da se probaju. Odgovor na ovo pitanje prepuštam vama. Takođe, ne bi trebalo biti sumnje kod onih koji pameti, životnog iskustva i trunke ljubomore imaju, a da ne govorimo ispravnog šerijatskog znanja, da su ašikovanje i zabavljanje putevi koji vode u zinaluk. A Uzvišeni Allah je zabranio da se ide putevima koji vode u zinaluk.

Ako su ašikovanje i zabavljanje zabranjeni kako da se djevojka uda i mladić oženi? Odgovor je jednostavan. Kada mladić bude spreman za brak (tjelesno, materijalno i psihički) i ima namjeru da se ženi na njimu je da se raspita preko poznanika, rođaka i rodica, prijatelja, svoje sestre ili majke gdje ima djevojka na udaju. Tako momak koji je na ženidbu kada želi da upozna djevojku prvo što treba da je pita je da li je na udaju. Pa ako bude odgovor nagativan nije mu dozovoljeno da dalje sa njom kontaktira. Takođe, djevojka koja je na udaju kada joj pristupi neki mladić koji joj dopao prvo što treba sa njim da ustanovi je da li on stupa sa njom u kontakt jer se želi ženiti ili radi ašikovanja i zabavljanja. Ako je ovo drugo nije joj dozvoljeno da sa njim kontaktira.

Kada mladić sazna za osobu koja mu odgovara, ili ako je na neki drugi način upoznao ili čuo za osobu koja je mu se sviđa, mustehab je da je vidi kradom ili uz njen pistanak, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Nema smetnje da se sastanu onoliko puta koliko je dovoljno da saznaju osnovne stvari jedno o drugom. Da bi bilo dozvoljeno da se sastane sa djevojkom mora biti prisutan njen mahrem (muška punoljetna osoba, a ne dijete, sestra ili njena majka), ili ako to nije izvodljivo dozvoljeno je da se sastanu na javnom mjestu gdje ima ljudi. Kada mladić zaprosi djevojku a ona pristane na udaju ili zatraži vremena da razmisli, nije im dozvoljeno da se osamljuju, sastaju bez mahrema, bespotrebno kontaktiraju i slično, jer mu ona nije žena. Uglavnom, ovako bi trebao da izgleda način kontaktiranja mladića i djevojke prije stupanja u brak.

Ne postoji nešto što se u Šerijatu naziva islamskim ašikovanjem niti je tzv. “islamsko ašikovanje” šerijatski prihvatljiva baština naroda koji su prihvatili islam. To što se o ašikovanju uči na vjeronauci ili medresama nije dokaz da je to šerijatski ispravno i dozvoljeno. Jer ono što smo svi dužni slijediti su argumenti Kur’ana i sunneta, a oni ukazuju da su ašikovanje i zabavljanje šerijatski sporni i neprihvatljivi.

Sa druge strane, koliko je stvari koje se uče na vjeronauci i u medresama a koje su pogrešna tumačenja islama poput novotarije mevluda, tevhida, sedmina, Ajvatovice, djevojačke pećine i slično. Dok se oni koji pokušavaju ukazati na ovakva i mnoga druga nakaradna tumačnja islama i zastranjivanja od strane zvaničnih institucija u mnogim muslimanskim zemljama nazivaju vehabijama, selefijama ili redukcionistima i slično, kako bi se ljudi odvraćali od slijeđenja istih. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Ovo što tvoja dobra prijateljica, koja je jako dobra vjernica, takođe taj momak, koji je još veći vjernik od nje, i njegova cura rade je čisto ašikovanje i zabavljanje ili nešto što se vrti, vodi i vraća na isto. A ašikovanje i zabavljanje, uzimajući u obzir šerijatska pravila i propise komuniciranja muškaraca i žena, je šerijatski neprihvatljivo ili preciznije zabranjeno.

Detaljnije o šerijatskom statusu ašikovanja možete naći na stranici N-UM.com u rubrici pitanja i odgovori. Prema tome, sve to što radi tvoja prijateljica u vezi i oko tog momka i njegove cure, s obzirom da ona nije na udaju niti je on na ženidbu, je haram jer je to zabranjeni način komuniciranja između dva spola koji jedno drugom nisu mahrem. V e billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom nekih istorijskih događaja, poput noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, dana rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme, je novotarija u vjeri. Takve manifestacije nisu propisane u Islamu, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati. Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su:
Prvo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju sveke godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri. Dokaz za to su je hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), pa je rekao: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram”. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.
Drugo – povodom tih dana i noći nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta nisu pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.
Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.
Sa druge strane, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije Islama iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stalno i neprestano, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji Islama desilo.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Ovo pitanje je povezano sa pojavom jedne savremene vrste braka BRAKA PRIJATELJA koja je vezana za studente a oko koje je podignuta velika prašina i za koju su vezane mnoge nedoumice. Ova vrsta braka praktično je zaživjela pa je veoma bitno studentima muslimanima koji praktikuju vjerske propise da imaju znanja o njoj. Naime, brak prijatelja, zevadžu-frend ili olakšani brak je ideja ili prijedlog šejha Abdulmedžida ez-Zindanija (on je osnivač islamskog univerziteta El-Iman u Jemenu, i predsjednik Medžlisa šure u političkoj partiji Et-Tedžemu’ul-jemenijj lil-islah).

On kaže: “Ova ideja je zasnovana na šerijatskim osnovama i daje pravo supružnicima da imaju intimne odnose, nakon što se sklopi ugovor koji ispunjava sve šerijatske ruknove i šartove, te nakon toga muž ima pravo na intimni odnos sa ženom, i potvrđuju se tazbinske veze, potomstvo, pravo na naslijeđe i sve drugo što čini ovaj brak u potpunosti različitim od braka mut’a, koji je vremenski ograničen” (pogledaj: Ez-Zevadž el-‘urfi od Abdulmelika Mutlaka).

Razlozi pojave ovog braka:

Razloge pojave ovog tzv. olakšanog braka ili braka prijatelja pojašnjava šejh: “Prilikom mojih posjeta i susreta sa mnogim muslimanima koji žive na Zapadu, shvatio sam koliki je problem sa kojim se suočavaju nove generacije. Neki od njih dovode djevojke (prijateljice) u kuće svojih roditelja ili djevojke žive u vanbračnim vezama. Održavaju se veze (između mladića i djevojaka) koje su u suprotnosti sa šerijatskim zakonom, vjerom i muslimanskim običajima. Pitali su me o rješenju ovog problema, pa sam odgovorio da je rješenje ‘zevadžu-frend’, tj. brak prijatelja”.

Šejh pojašnjava zašto je nazvao ovaj brak tim imenom: “Njegov naziv nije na osnovu stvarnog značenja nego nasuprot naziva ‘boy-friend’ i ‘girl-friend’, jer im govorimo o problemima mladih na Zapadu, a ovo je moje mišljenje a ne fetva”.

Reakcije na ovu izjavu

Prvo što je izazvalo reakciju je sam naziv ovog braka jer je u uskoj vezi sa nazivima i izrazima “boy-friend” i “girl-friend” koji asociraju na seksualnu slobodu, neobavezujuće veze, i zabavljanje, dok mi u šerijatskim izvorima i fikhskim knjigama imamo izraze i terminologiju koji su dovoljni i u kojima je zamjena za ovaj izraz.

Objašnjavajući šta sadrži ova fetva kaže šejh Abdulmedžid ez-Zindani da je nakon što je uvidio raširenost pojave zabavljanja (ašikovanja) među muslimanima Zapada smatrao je da je rješenje za ovaj problem OLAKŠANI BRAK, pa ih je pozvao ne njegovu primjenu. On smatra da je ovaj brak zasnovan na šerijatskim osnovama, i to:

1. Pravo muža na polni odnos sa ženom nakon sklapanja bračnog ugovora koji ispunjava sve šartove i ruknove,
2. Pravo supruge da odustane od prava na stan ili prava na izdržavanje ili oboga.

Stav ostalih učenjaka po ovom pitanju

Od onih koji su dozvolili ovaj brak su: šejh Abdulmuhsin el-Ubejkan, šejh Sulejman ibn Abdulmadžid, šejh Alij Ebulhasen prijašnji predsjednik komisije za fetve na el-Ezheru, profesorica Hadidža Mufid istraživač za islamska pitanja u Maroku i drugi. Njihov dokaz je da je ovo rješenje za mlade koji nemaju uslove za izdržavanje porodice, takođe podstiču roditelje da olakšaju ovaj brak snoseći dio obaveza i pomazući mladima dok ne steknu uslove da zajedno stanuju kao u klasičnom braku.

Svi su saglasni da ovaj brak mora da se sklopi na šerijatski način sa svim šartovima i ruknovima. Smatraju da je ovo rješenje za problem kašnjenja sa ženidbom i udajom, usidjelica i onih koji nemaju mogućnost izdržavanja porodice. Takođe smatraju da je ovaj brak pogodan jer su mladi stalno izloženi seksualnim poticajima bilo kroz medije, ili u miješanim školama, na javnim mjestima i slično. Tako da je to postao problem mladih ljudi koji treba riješiti. Od onih koji su posebno pogođeni ovim problemom su studenti i studentice pa je ovo pogodno rješenje za njih.

Ovaj brak su zabranili: Nasr Ferid Vasil bivši egipatski muftija, šejh Sejd Tantavi šejh el-Ezhera, Melika Jusuf profesorica fikha i komparativnog prava na Univerzitetu Kairo koji smatraju da je ovo poigravanje sa Šerijatom jer u ovom braku se ne ispunjavaju osnovni ciljevi braka, nego se samo zadovoljavaju strasti i polni nagon kod supružnika. Takođe smatraju da muslimani nemaju potrebe za ovakvim brakovima nakon što im je u Šerijatu objašnjeno sve što im je potrebno za normalan život i to posebno brak koji zauzima posebno mjesto u Šerijatu. Isto tako vide da se ovim brakom rješavaju neki problemi mladih, ali se istovremeno njime stvaraju novi za koje opet treba naći rješenje, kao što je potomstvo, kod koga će odrastati s obzirom da supružnici ne žive zajedno i još mnogi drugi problemi.

Praktičan primjer braka prijatelja

Da bi približili sliku ovog braka, kako ga zamišlja ez-Zindani navesti ćemo primjer kako bi izgledao među studentima. S obzirom da školovanje traje dug period, a student i studentica su polno zreli i imaju potrebu za zadovoljavanje tog nagona, a uglavnom nemaju sredstava za izdržavanje nove porodice, rješenje za njih je da sklope bračni ugovor sa svim šartovima i ruknovima, tj. uz saglasnost velija, da ga obznane, s tim da žena pristaje na to da joj on ne obezbjeđuje stan i izdržavanje, i da se sastaju tamo gdje im je lakše, nekad kod njenih roditelja, nekad kod njegovih ili negdje drugo (kao što rade mladići i djevojke u modernim vezama) sve dok ne steknu uslove za zajedničko stanovanje.

Komentar dokaza

Što se tiče prvog mišljenja koje kaže da je ovaj brak ispravan
može im se prigovoriti sljedećim:

1. Oni vide da je ovaj bračni ugovor ispravan jer ispanjava sve ruknove i šartove, međutim da li sama ispravnost ugovora čini i sam brak ispravnim? Ugovori se vrednuju po onome što će proizići iz njih a ne samo po njihovoj spoljašnosti, pa je tako ugovor kod braka “tahlil” (to je brak gdje čovjek ženi ženu samo zato da bi je ohalalio njenom prijašnjem mužu) ispravan, ali je taj brak neispravan, takođe trgovina zvana “bej’ul-‘ine”, njen ugovor je ispravan ali je ta trgovina neispravna. Obzirom da se u ovom braku gube mnogi od ciljeva braka kao što je smirenost, ljubav, razumijevanje, pomaganje, izvršavanje međusobnih obaveza, što se postiče međusobnim stanovanjem, takođe potomstvo u ovom braku je nepoželjno, što je u direktnoj suprotnosti sa ciljevima braka, ovo čini da sama ispravnost ugovora ne čini i sam brak ispravnim.

2. Smatraju da je ovaj brak rješenje za mlade da bi se izbjegle vanbračne veze, zabavljanje, ljubavnice i sl. Može im se odgovoriti da je dovoljno da se mladi žene na šerijatski način, a ne da upadaju u neke brakove koji nisu u potpunosti jasni i razriješeni. A svoje materijalne ili druge probleme svaki bračni par može da rješava na svoj način, a ne da se od toga pravi neko pravilo ili fetva koja važi za sve. Tako da može biti onih koji će se oženiti pa neko vrijeme živiti razdvojeno, dok će drugi u početku svog bračnog života da se oslanjaju na izdržavanje roditelja, svako shodno svom stanju, ali da to ne postane pravilo za sve. Sam ez-Zindani je svoje mišljenje vezao za Zapad mimo drugih mjesta.

Drugo mišljenje koje smatra zabranjenim ovaj brak svoje dokaze temelji na sljedećem:

Ovim brakom se ne postiže stabilnost ličnosti muslimana koja je potrebna, jer supružnici ne stanuju zajedno, nema prava i obaveza između njih, vodi u neku vrstu seksualne slobode što se vidi iz samog naziva braka. Sve ove primjedbe uistinu stoje jer se ovim brakom samo rješava zadovoljavanje polnog nagona, a ostali problemi se ne rješavaju već počinju sklapanjem ovog braka.

Ovome treba još da se doda zloupotreba izjava šejha ez-Zindanija, pa se u praksi uopšte ne vodi računa o ugovoru, niti o stvarnom čuvanju od upadanju u harame, niti se objektivno sagleda situacija budućih supružnika. Da su li oni stvarno u potrebi za ovakvim brakom ili mogu da to riješe i na bolji način, jer mnogo je roditelja koji bi radije da pomognu djecu da se ožene nego da upadaju u svakakve veze.

Takođe tu se dešava da supružnici iskoriste svako razilaženje uleme po pitanju šartova braka da bi te šartove izbacili, tako da sklope brak bez saglasnosti velija, bez obznanjivanja, isplatu mehra ostave za kasnije, tako da im ostane samo da su njih dvoje zadovljni tim brakom, što sve čini ovaj brak prilikom za poigravanje sa časti i čednosti muslimana.

Na muslimanima je da se drže Allahove vjere i Njegovog Šerijata jer je u njemu rješenje za sve naše potrebe, pa pošto je brak objašnjen i jasan u islamskom pravu na nama je da ne upadamo u nešto što je sumnjivo i može nas odvesti u haram. A Allah zna najbolje.

A što se tiče tvoje dileme čemu dati prednost fakultetu ili braku, u osnovi ne postoji kolizija između fakulteta i braka jer oni jedno drugo ne isključuju ili ne bi trebalo da isključuju. Treba dati prednost i jednom i drugom i najbolje rješenje je da se djevojka uda i istovremeno studira i da se mladić oženi i da studira. Naravno, najveća zapreka ovome su finansije, a jedno od praktičnih rješenja je da roditelji koji su finansirali studije svoje djece prije braka nastave da ih finansiraju i nakon što kao studenti stupe u bračne vode.

U protivnom, ako je solucija stupanja u brak u toku studija apsolutno neizvodljiva zbog finansija, pitanje davanja prednosti fakultetu ili braku je jako subjektivno i relativno, zavisi od bezbroj okolnosti što zahtijeva posebnu studiju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com