Alejkumusselam!
Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nije dozvoljeno klanjati na jahalici osim u nu
ždi i ako se boji da će mu isteći namasko vrijeme. Vrijeme klanjanja vitr namaza je poslije jacije namaza pa sve do zore, a najbolje je da se klanja u zadnjem dijelu noći. Nije dozvoljeno klanjati dva puta vitre u jednoj noći, zbog hadisa: “Nema dva vitreta u jednoj noći”, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. Vitr namaz se može klanjati jedan, tri, pet, sedam i devet rekata i to spojeno bez predavanja selama među rekatima što je došlo u vjerodostojnim hadisima.
Prenešeno je, takođe u vjerodostojnom hadisu i da se sedam rekata klanja tako što se na šestom preda selam a zatim klanja jedan rekat. Dok se klanjanje vitr namaza tri rekata klanja tako da se klanjaju sva tri rekata odjedanput sa jednim sjedenjem. A ako se na drugom rekatu preda selam, onda se vitr klanja jedan rekat. Praksa poznata kod nas da se prilikom klanjanja vitr namaza sa tri rekata uči etehijatu na drugom rekatu kao kod akšam namaza, a na čemu je hanefijski mezheb, je oprečna vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Hakim i Bejheki od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte klanjati vitr namaz tri rekata tako da liči akšam namazu …”. Iraki, Hakim i Zehebi ocjenjuju ovaj hadis vjerodostojnim.
Ostaje pitanje da li ovaj hadis upućuje na zabranu klanjanja vitreta poput akšama (misli se sa dva sjedenja), na čemu je većina učenjaka, ili je to samo pokuđeno a što kažu neki učenjaci.
Prema tome, vitr namaz koji se klanja tri rekata se klanja tako što se klanjaju dva rekata i preda selam, a ovo se broji u kijamu lejl, a zatim se klanja jedan rekat vitr namaza na kojem se uči kunut dova koja je mustehab a ne vadžib. Prenešano je u vjerodostojnim predajama da se kunut dova može učiti prije odlaska na ruku kao i nakon vraćanja sa rukua, i jedno i drugo je ispravno. Svi gore spomenuti propisi su zasnovani na vjerodostojnim hadisima ali zbog dužine teksta izostavili smo njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina:
Prvi je davanje talaka (tj. puštanje žene) koje je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.
Drugi način je traženje poništenja bračnog ugovora (takozvani fesh), svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Treći način prekidanja bračnog ugovora između supružnika je da žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, a talak je isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu (ova vrsta prekidanja braka u islamskom pravu se zove hul’u). Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, o čemu će biti govora u narednom dijelu teksta, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.
U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez opravdanog razloga, našto upućuje jasan hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta” (Ebu Davud (2226), Tirmizi (1178) i Ibn Madže (2055), a Albani ga je ocijenio vjeodostojnim u “Irva’ul-galil” (2035)).
Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da se žena boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu zato što ga mrzi (prezire) iz određenog razloga. Žena može zamrziti svoga muža zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. U tom slučaju dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela (El-Mugni (7/51)).
Dokaz za ovo je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229) I hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)” (Buharija (5276)).
Ovo spomenuto je uopćeno što se tiče vrsta razvoda braka.
Pa ako si ti pod sporazumnim razvodom braka mislila na ovaj treći (hul’u) gdje žena traži od muža da joj da talak a zauzvrat ona mu vraća mehr koji joj je dao, onda su posljedice te vrste razvoda sljedeći propisi:
Prvo – njen iddet je, po ispravnom mišljenju učenjaka, jedno mjesečno pranje na osnovu hadisa kojeg bilježi Ebu Davud od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je iddet žene Sabita ibn Kajs, radijallahu anhu, kada joj je dao hul’ jedno mjesečno pranje. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim.
Drugo – da njen muž u toku iddeta nema pravo da je vrati oko čega nema razilaženja.
Treće – učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li se ova vrsta razvoda hul’u smatra talakom (misli se na to da joj je dao tri talaka) ili feshom (poništenjem braka).
Bliže je, a Allah zna najbolje, da je ovo fesh jer da je bio talak iddet bi joj bio tri mjeseca ili tri mjesečna pranja.
Četvrto – oko toga da li žena puštena na ovaj način (hul’om) ima pravo na stanovanje i izdržavanje u toku iddeta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Jedni smatraju da ima pravo i na stanovanje i na izdržavanje, drugi da nema pravo ni na stanovanje ni na izdržavanje a treći da ima pravo na stanovanje ali nema na izdržavanje.
A najbliže ispravnom je, a Allah zna najbolje, je drugi stav učenjaka, tj. da nema pravo ni na stanovanje ni na izdržavanje zbog hadisa od Fatime bint Kajs kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da ju je muž pustio triput a da joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao pravo na stanovanje i izdržavanje. Iako hadis govori o ženi koja je puštena tri puta on se odnosi i na način razvoda hul’om koji se smatra feshom (poništenjem braka) jer im je zajedničko da muž nema pravo da ih vrati u toku iddeta. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Hadis koji govori o spavanju na stomaku se prenosi od pet ashaba:
Prvi – od Jeiš ibn Tihfe ibn Kajs ibn El-Gaffar od njegovog oca da je spavao u mesdžidu poslije sehura na stomaku pa ga je neki čovjek pomjerao nogom rekavši mu: “Zaista Allah mrzi ležanje na ovakav način”, pa kada je pogledao a ono Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ahmed, a ocjenjuju ga Ibn Abdulberr, Albani i Šuajb Arnaut slabim zbog poremećaja oko imena Tihfeta ibn Kajsa i nepoznavanja njegovog stanja.
Drugi – od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka kako leži na stomaku, pa mu je rekao: “Zaista Allah ne voli ovako ležanje”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Ibn ebi Šejbe, a Buharija, Ebu Hatim (on je pojasnio da se radi o istom hadisu koji se prenosi od Jeiš ibn Tihfe) i Mukbil El-Vadi’i ga ocjenjuju slabim, dok ga Ahmed Šakir i Albani ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim. Naravno ocjeni dvojice imama hadisa (Buhariji i Ebu Hatimu) se daje prednost.
Treći – od Amr ibn Šerida Es-Sulemija da kaže da im je prenešeno da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi našao nekoga da leži na licu a na njegovoj stražnjici nema ništa dirnuo bi ga nogom rekavši: “To je Allahu najmrži način ležanja”. Bilježi ga Ahmed, njegov rivajet je mursel, to jest slab jer u senedu nema ashaba.
Četvrti – od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao u mesdžidu na čovjeka koji spava na licu, pa ga je udario nogom rekavši: “Ustani, to je džehennemski način spavanja”. Bilježi ga Ibn Madže i Buharija u “El-Edebu el-mufred”, a u njegovom senedu je Velid ibn Džemil koji je jako slab ravija, zato ovaj hadis Albani ocjenjuje slabim.
Peti – od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je pored njega prošao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on je spavao na stomaku, pa ga je udario nogom rekavši: “O Džunejdib, to je ležanje stanovnika Džehennema”. Biljež ga Ibn Madže, a Busiri kaže da je slab dok Albani na jednom mjestu kaže da je vjerodostojan a na drugom da je slab.
Nakon navođenja svih rivajeta ovog hadisa može se konstatovati da u svakom rivajetu ima slabosti. Oni učenjaci koji ga ocjenjuju vjerodostojnim ili dobrim, poput Ahmeda Šakira, Albanija, Šujaba Arnauta i Abdulaha Sa’dija, čine to na osnovu mnoštva rivajeta, dok drugi učenjaci smatraju da se ovako slabi rivajeti ne mogu podići na stepen dobrog hadisa.
A što se tiče šerijatskog statusa spavanja na stomaku, većina učenjaka smatra da je to samo mekruh a ne haram, poput tabi’ina Ibn Sirina i Timizija. Dok šejh Usejmin (Šerhu Rijadissalihin, str. 924) smatra dozovljenim spavanje na stomaku ako je takav način spavanja čovjeku prijatniji a da treba izbjegavati spavanje na stomaku u prisustvu ljudi zbog lošeg prizora. Dok sa druge strane Ibnul-Kajjim u knjizi “Zadul-mead” govori opširnije o mudrosti sa zdravstvene strane zabrane ležanja na stomaku koja je došla u hadisima a navodi takođe stav Tirmizija da je to mekruh a ne haram.
Neki učenjaci navode štetne posljedice spavanja na stomaku, jer kažu da u Šerijatu nije ništa pokuđeno a da u tome nije neka šteta za čovjeka. Pa tako kažu da spavanje na stomaku otežava disanje, vodi u ukoćenost vrata, otežava rad srca i mozga, štetno utiče na djecu i slično.
Uglavnom, naviše što se može reći za spavanje na somaku, uzimajući u obzir slabost hadisa u kojima se zabranjuje ležanje na stomaku, je da je to mekruh, tj. pokuđeno, kao i da stalno ležanje na takav način štetno utiče na zdravlje čovjeka kako mnogi tvrde. Sunnet je ležati na desnoj strani našto je podsticao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se prenosi u vjerodstojnim hadisima, a dozvoljeno ležati na lijevoj strani i leđima.
Prema tome, nema nikakve smetnje da se ležeći na stomaku odmaraš ili da učiš u takvom položaju, jer se pokuđenost ležanja na stomaku odnosi na spavanje. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Ove vrste nagradnih igara u Šerijatu se ubrajaju u kockanje (mejsir) koji je zabranjen tekstom Kur’ana, Sunneta i idžma’om (konsenzus) islamskih učenjaka.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti” (El-Maide 90-91).
Dokaz iz Sunneta je hadis: “Ko kaže svom drugu: dođi da se kladimo, neka da sadaku” (Buharija 4860 i Muslim 1647). Znači, za sam pozivanje na klađenje treba dati sadaku, što znači da je klađenje koje je vrsta kocke haram.
Od učenjaka koji prenose idžma’ su Kurtubi (El-Džamiu’ li ahkamil-kur’an 6/94), Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 32/220) i Ibn Hadžer (Fethul-bari 8/497).
Obrazloženje zabrane: pravilo na osnovu kojeg raspoznajemo nagradne igre koje su zasnovane na kocki od onih koje to nisu je: da kada čovjek uđe u igru ILI JE DOBITNIK ILI GUBITNIK, to je čista kocka. A ova vrsta nagradne igre je klasičan primjer kocke, jer učesnik ulaže novac uplaćivanjem listića pa ako bude izvučen on je dobitnik, a ako ne onda je gubitnik. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je muž onaj ko je dužan da izdržava porodicu (ženu i djecu). Naravno, ovaj stav je zasnovan na jasnim kur’anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima. Žena nije dužna da pomaže muža iz svog vlastitog imetka u izdržavanju porodice, niti je obavezna da radi van kuće kako bi mu pomogla da ih izdržava.
Čak ako bi žena i radila negdje na poslu i dobijala platu sva zarada koju ona dobije je njen vlastiti imetak. Osim u slučaju da joj muž, koji ima pravo da joj zabrani rad van kuće, stavi šart da bi joj dozvolio da radi da izdvaja određeni procenat od zarade za potrebe porodice i ona na to pristane. Takođe, muslimanki nije dozvoljeno da se miješa sa muškarcima niti u školskoj klupi niti na poslu osim u slučaju nužde. A kada je to nužda to zavisi od slučaja do slučaja i svaki slučaj treba posebno analizirati.
Prema tome, ti nisi šerijatski obavezna da se odazoveš mužu da nastaviš školovanje gdje ćeš biti prinuđena da se miješaš sa muškarcima kako bi se poslije zaposlila i privređivala za porodicu, jer te Allah, dželle še’nuhu, ne duži da ti izdržavaš porodicu. Nastavak tvog školovanja zahtijeva miješanje sa muškarcima a vjerovatno i samo zaposlenje, a to nije dozvoljeno osim u nuždi. A ako bi poslušala muža i završila školu i zaposlila se zaradu koju bi dobijala to je tvoj vlastiti imetak, nisi dužna da sa njim izdržavaš porodicu, osim u gore spomenutom slučaju.
Na tvom mužu je da se on potrudi da zarađuje za vas u najmanju ruku onoliko koliko vam je neophodno za normalan život, ali bez obzira na vaše materijalno stanje na tebi je da saburaš i budeš zadovoljna sa onim što vam je Allah dao od rizka. Ne zaboravite da bračni život jedne muslimanske porodice ne čini samo imetak i materijalna strana.
Užitak i ljepota života je, ustvari u pridržavanju i praktikovanju ove uzvišene vjere. A od Allahove mudrosti je i to da mnogima od nas umanji rizk i da nam da samo onoliko koliko nam treba ili manje od toga kako bi nas sačuvao od iskušenja imetka koje zadese mnoge imućne ljude.
A što se tiče nikaba, ispravno je da je pokrivanje lica vadžib svakoj muslimanki a argumenti i dokazi obaveze pokrivanja lica biće obrađeni u jednom drugom odgovoru inšaallah. Tvoje pokrivanje nije relacija između tebe i tvog muža u osnovi, nego između tebe i tvoga Gospodara Allaha, dželle še’nuhu. Čekati da tvoji roditelji prihvate pokrivanje kao i da se situacija promijeni je otvaranje vrata koja se teško zatvaraju.
Nego je na tebi i tebi sličnima da pokrijete svoje lice kako bi time vi ustvari mijenjale situaciju, a ne da očekujemo da će neko doći sa štapićem i promijeniti stanje. Da je tako ne bi ni jedna sestra stavila nikab, niti bi se ko držao Sunneta, niti bi bilo brada, išli bi na mevlude, učestvovali bi na ramazanskim koncertima sve dok nam neki “pozitivni Turabi” ne bi došao i promijenio stanje, a načekali bi se.
Mi trebamo shvatiti da smo mi ti koji mijenjamo situaciju sa pravilnim praktikovanjem vjere bez obzira kako na to reagovali naši roditelji, komšije, prijatelji i ostali. Na njima je da se oni navikavaju i prilagođavaju nama a ne da se radi obrnuto, da se mi njima prilagođavamo na uštrb vjere, sve pod izgovorom mudrosti, postepenosti i uzimanja prioriteta. Mudrost je držati se Istine, praktikovati je a postepenost i prioriteti su sastavni dio praktikovanja vjere, mi svakako ne možemo odjedanput sve primijeniti.
Nego ti svome mužu navijesti da ćeš za neki period staviti nikab i da oko toga ne želiš raspravu niti ubjeđivanje, nego da želiš od njega podršku, pomoć i otklanjanje prepreka sa tog puta. A ako se on svemu ovome suprostavi dolazeći sa raznoraznim izgovorima i čak bude spreman da se razvede s tobom i da ti da talak zbog ovoga, pa onda i ne zaslužuje da ti živiš sa njim.
Znamo mi da nikab nije najbitnija stvar u vjeri, ali je on od vjere, on je ponos i čast jedne muslimanke i blago onom mužu koji će biti zaštitnik tog simbola islama pogotovu u vremenima kada se on napada sa svih strana. Prema tome, nemoj se dvoumiti, budi hrabra i odlučna, dovi da ti Allah pomogne, a Allah zaista pomaže svoje iskrene robove. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com