Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Vjenčavanje u mesdžidu – sunnet ili novotarija
Alejkumusselam. Stavovi učenjaka po ovom pitanja se, uglavnom, mogu svesti pod tri mišljenja: Prvo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu mustehab radi bereketa i razglašavanja. Ovo je stav većine učenjaka. To dokazuju hadisom i razumskim dokazom. Bilježi Tirmizi u svom Džami’u da je Poslanik, sallalviše
Alejkumusselam.
Stavovi učenjaka po ovom pitanja se, uglavnom, mogu svesti pod tri mišljenja:
Prvo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu mustehab radi bereketa i razglašavanja. Ovo je stav većine učenjaka. To dokazuju hadisom i razumskim dokazom.
Bilježi Tirmizi u svom Džami’u da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razglasite brak, sklapajte ga u mesdžidima i povodom njega pjevajte uz def”. Tirmizi kaže za ovaj hadis da je dobar i čudan i da je u njegovom senedu ravija Isa ibn Mejmun koji je slab. A šejh Albani (Daifa 2/479) pojašnjava da je Tirmizi za ovaj hadis rekao da je dobar misleći na njegov prvi dio “razglasite brak” što je došlo u mnogim drugim rivajetima, a hadis je svakako naveo u poglavlju o razglašavanju braka.
Takođe, Albani dodaje da dodatak “sklapajte ga u mesdžidima i povodom njega pjevajte uz def” nije nigdje našao u nekom drugom hadisu te da je zbog toga ovaj dodatak munker, tj. skroz slab i neprihvatljiv. Hadis ocjenjuju slabim Bejheki, Ibnul-Dževzi, Ibn Hadžer i Albani zbog ravije Ise ibn Mejmuna koji je metruk, tj. čiji su hadisi odbačeni i ostavljeni. Prema tome, ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju zbog njegove jake slabosti i u senedu i u tekstu.
A razumski dokaz sa kojim podupiru ovaj stav je to da sklapanje braka u mesdžidu čini taj brak berićetnijim. Međutim, ovome se može prigovoriti time da ako je stvar takva kako kažu najpreči bi bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tome da sklapa svoje brakove u džamiji, tako isto ashabi a to nije prenešeno od njih.
Drugo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu dozvoljeno ali nije mustehab niti sunnet. A dokaz da je dozvoljeno je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima koji govori o ženi koja je došla i htjela da ponudi samu sebe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je oženi, a na kraju hadisa se spominje da ju je on, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao sa jednim ashabom, a sve ovo se dogodilo u mesdžidu što znači da je vjenčanje u mesdžidu dozvoljeno.
Međutim, nije prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklapao brak i vjenčavao u mesdžidu mimo ovog slučaja, a ovaj slučaj sam po sebi nije bio ciljan nego je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u mesdžidu sa ashabima pa je odšla žena i ponudila mu se i desilo se da je vjenča u mesdžidu.
Treće mišljenje: da je vjenčavanje u mesdžidu u osnovi dozvoljeno ali pod određenim šartovima. Prvi šart je da to ne bude stalna praksa, a ako se uzme za stalnu praksu onda to prelazi u novotariju.
Drugi šart je da se prilikom tog vjenčanja ne rade neki munkeri poput toga da u mesdžid ulaze otkrivene žene, da se miješaju muškarci i žene, da djeca ezijete prisutne i prave nered i slično. Ovo je stav Stalne komisije za fetve u Saudiji u dvije fetve koje je izdala po ovom pitanju. U jednoj od tih fetvi (18/110-111) odgovor je bio sljedeći: “Vjenčavanje i sklapanje braka u mesdžidu i van mesdžida je stvar koja ima širine u Šerijatu, nije nam poznato nešto vjerodostojno da je vjenčavanje u mesdžidima poseban sunnet, pa to učiniti stalnom praksom je novotarija”.
A u drugoj fetvi (18/110-112) je došlo: “Sklapanje braka u mesdžidima nije sunnet, a učiniti sklapanje braka unutar mesdžida stalnom praksom i imati ubjeđenje da je to sunnet je novotarija, jer je u vjerodostojnoj predaji došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje to se odbacuje”. A ako toj svečanosti vjenčanja prisustvuju otkrivene žene i djeca koja čine nered i ezijet po mesdžidu onda treba zabraniti vjenčavanje unutar mesdžida zbog tih negativnosti”. Potpisnici obe fetve su Bin Baz, Abdurrezzak Afifi i Abdulah Gudejan.
A kaže šejh Muhammed ibn Salih Usejmin (Likau el-babu el-meftuh, 127/pitanje broj 12) : “Sklapanje braka u mesdžidu za tako nešto ne znam da ima osnova niti dokaza u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, ako se desi da su mladoženja i staratelj prisutni u mesdžidu pa se izvede vjenčanje onda u tome nema smetnje. Jer ovo (vjenčanje u mesdžidu) ne spada u prodaju i kupovinu, a poznato je da je trgovina u mesdžidu haram, a sklapanje bračnog ugovora nije od trgovine, pa zato ako se izvede vjenčanje u mesdžidu nema smetnje. A što se tiče toga da je vjenčanje u mesdžidu mustehab, poput toga da kažemo izađite iz kuće u mesdžid radi vjenčanja ili se dogovorite da se vjenčate u mesdžidu, za tako nešto treba dokaz, a ja ne znam da ima dokaz”.
Prema tome, u osnovi je dozvoljeno sklopiti bračni ugovor u mesdžidu, a ako se to uzme kao stalna praksa sa ubjeđenjem da je to sunnet i fadl (vrijednost) onda to predstavlja novotariju. Ako se uz vjenčanje u mesdžidu rade određeni munkeri, poput prisustva otkrivenih žena (što je česta praksa), miješanja muškaraca i žena, ili se to radi oponašajući kršćane koji se vjenčavaju u crkvama, onda nema sumnje da su takva vjenčanja haram, nije ih dozvoljeno tako izvoditi niti njima prisustvovati. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Tesbih namaz
Alejkumusselam! Islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko namaza koji se zove Tespih-namaz. Njihovo razilaženje se vraća na razilaženje učenjaka oko ocjene (vjerodostojnosti ili slabosti) hadisa koji se prenosi o Tespih-namazu. Dio učenjaka ga ocjenjuje validnim da se po njemu radi dok drugaviše
Alejkumusselam!
Islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko namaza koji se zove Tespih-namaz. Njihovo razilaženje se vraća na razilaženje učenjaka oko ocjene (vjerodostojnosti ili slabosti) hadisa koji se prenosi o Tespih-namazu. Dio učenjaka ga ocjenjuje validnim da se po njemu radi dok druga skupina učenjaka smatra da je hadis munker (jako slab). Oni koji prihvataju ovaj hadis čine to zbog mnoštva rivajeta u kojima je prenešen, iako su svi slabi, po njima se diže na stepen hasen (dobrog) hadisa.
Između onih koji ocjenjuju ovaj hadis dobrim si Ibn Hadžer u knjizi “Medžalisu emalil-ezkar” u kojoj je sabrao sve rivajete i sve što je o tome rečeno. Takođe, šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim ovaj hadis kod Ebu Davuda (1297) i Ibn Madže (1386) u rivajetu od El-‘Abbasa ibn Abdulmutalliba, radijallahu anhu.
Ispravno je da je ovaj hadis munker (jako slab) i šaz (oprečan vjerodostojnim hadisima) na čemu su mnogi učenjaci. Slabost ovih rivajeta se ogleda sa strane slabosti ravija u svim senedima, a njegova oprečnost drugim hadisima se ogleda sa strane načina klanjanja tog namaza jer takav vid klanjanja (onoga šta se uči) nije prenešen ni u jednom drugom dobrovoljnom namazu što ukazuje na njegovu čudnovatost. Prema tome, bliže je da klanjanje ovog namaza nije propisano zbog slabosti hadisa na koji se oslanja njegova propisanost.
S tim da treba napomenuti da oni koji klanjaju ovaj namaz, uzimajući i slijedeći učenjake koji vide propisanost ovog namaza na osnovu spomenutog hadisa, nisu novotari niti je ovaj namaz novotarija zbog razilaženja učenjaka oko toga i zbog toga što se oni koji praktikuju ovaj namaz oslanjaju se na hadis (po njima dobrim i vjerodostojnim) i postupak mnogih od imama selefa ovog Ummeta. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Da li se klanja ako se pojavi krvarenje u trudnoći
Alejkumusselam! Što se tiče krvarenja, s obzirom da si trudna, ovo tvoje krvarenje nije hajz niti je nifas sve dok ne bi pobacila, ne daj bože, nego je to istihaza a krv istihaze nije krv hajza nego je rezultat nekog poremećaja u organizmu. Na tebi je da klanjaš svaki namaz u njegovom vremenu, stimviše
Alejkumusselam!
Što se tiče krvarenja, s obzirom da si trudna, ovo tvoje krvarenje nije hajz niti je nifas sve dok ne bi pobacila, ne daj bože, nego je to istihaza a krv istihaze nije krv hajza nego je rezultat nekog poremećaja u organizmu. Na tebi je da klanjaš svaki namaz u njegovom vremenu, stim da si obavezna uzeti abdest kada nastupi namasko vrijeme i taj abdest ti traje do sljedećeg namaskog vremena ako ga ne pokvariš nečim drugim mimo krvi.
Prije abdesta trebaš se očistit od krvi (oprati mjesto krvarenja) i obući čisti veš (unutrašnji). Ono što te može spriječiti od namaza je nifas koji dođe poslije poroda a poslije njega hajz. A sve dok si trudna moraš klanjati, čista si i za tebe važe propisi kao i za svaku čistu ženu. Ne moraš se kupati sa prestankom krvarenja jer to nije krv hajza nego samo uzimaš abdest kada nastupi namasko vrijeme a po nekim učenjacima je mustehab da se okupaš jer je i to došlo u hadisu.
A što se tiče klanjanja sjedeći u stanju slabosti i jake mučnine, nisi ispravno postupila jer si trebala klanjati stojeći, a ako nisi bila u stanju onda sjedeći, jer ako si mogla stojati trebali si stojeći jer je stajanje rukn namaza, stim da se ne saginješ nego samo išaretiš za ruku’ i išaretiš za sedždu da se vidi razlika između njih. Ako nisi znala za ovo namazi koje si klanjala tako kako si opisala su ti ispravni inšaallah.
A što se tiče namaza koje si klanjala u sebi, ako misliš pod tim da si klanjala u sebi da ti se glas ne čuje a mrdala si jezikom i usnama, onda je to ispravno, tako se i klanja. A ako si klanjala samo mislima, bez da mrdaš jezikom, onda ti namazi koje si tako klanjala nisu ispravni i treba da se sjetiš koliko namaza si tako klanjala i da ih naklanjaš, jer je naređeno da se u namazu uči, a učenje može biti u sebi i naglas, a izgovarati mislima nije učenje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Tajni brak studenata
Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove: Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak. A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvviše
Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove:
Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak.
A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- velij (staratelj) za ženu, 4 – dva pravedna svjedoka muslimana ili razglašavanje da je brak sklopljen.
Dok je po ispravnom mehr (vjenčani dar) vadžib a ne šart.
Svaki brak koji ispunjava ove ruknove i šartove je ispravan, a ako nedostaje bilo koji od njih brak je neispravan.
Tajni brak
Jezičko značenje tajnog braka ( zevadžus-sirr) potiče od arapske riječi “sirr“, što znači tajna, ono što se krije. Zbog toga se ovaj brak naziva “tajni“ jer ga supružnici, a posebno muž, kriju od ljudi, tako da niko za njega ne zna osim svjedoka i startelja koji su učestvovali u činu sklapanja braka.
Šerijatsko značenje ovog braka:
Postoje dva oblika ovog braka, prvi o kojem su govorili prijašnji islamski pravnici, i drugi koji se pojavio u novije vrijeme u nekim arapskim zemljama.
Prvi oblik je da bračni ugovor bude sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, s tim da se supružnici, velij i svjedoci dogovore da će ga držati u tajnosti. Ovaj brak je poznat kod islamskih pravnika tako da ga definiše Ed-Dusuki (pravnik malikijskog mezheba) da je to:“ brak u kome muž zahtijeva od svjedoka da ga kriju od njegove žene ili od njegovih ukućana“. (Hašijetud-dusuki 2/236).
Drugi oblik je da se čovjek i žena dogovore da će sklopiti brak bez velija i svjedoka, ili sa svjedocima koji uglavnom budu od prijatelja muža i žene, s tim da njihove porodice o tome ne znaju ništa. Muhamed Fuad Šakir definiše ovaj brak, u ovom obliku, pa kaže: “Tajni brak je onaj koji se sklapa u potpunoj tajnosti tako da porodica ne zna o njemu ništa, čak se desi da otac i majka ne znaju da im je sin ili kćerka oženjen ili udata već godinu ili više“. (Zevadžul-batil str.32).
Šerijatski status tajnog braka
Ako je ovaj brak sklopljen onako kako je opisan u drugom obliku, tj. bez velija i svjedoka, niti oglašavanja onda je on neispravan po idžma’u islamskih učenjaka. Čak ako i bude prisutan velij, ali se dogovore da će ga kriti i ne prisustvuju mu svjedoci, taj brak je batil (neispravan). Kaže Ibn Tejmije: “Tajni brak, u kome se dogovore da će ga kriti i ne dovedu svjedoke, je batil (neispravan) kod svih učenjaka, i on je od zinaluka. (Ibn Tejmije: Medžmu’ul-fetava 33/158)
Kaže šejh Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: “Ako je brak sklopljen bez svjedočenja i oglašavanja on je nispravan kod svih muslimana“. (Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: Hašijetu er-revdil-murbi 6/278)
U slučaju da se sklopi brak kako je opisano u prvom obliku, a to je da ugovor bude potpun sa svim ruknovima i šartovima: sa velijom, svjedocima i zadovoljstvom sa obje strane, ali se dogovore da ga kriju, da li je taj brak valjan šerijatski ili ne?
Džumhur učenjaka smatra brak valjanim ali pokuđenim (mekruh), dok malikije smatraju taj brak ništavnim, dokazujuću svoj stav hadisom kojeg prenosi Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Razglasite sklopnje braka.“ (Bilježi ga Ahmed 4/5, i Hakim 2/183, a Albani je hadis ocijenio dobrim u Silsili sahiha 3/447).
Takođe, kažu da je smisao svjedočenja dva svjedoka, ustvari, da oni razglase sklapanje braka a ne da kriju od ljudi. (El-Mugni 9/469) Dokazi malikija ukazuju na obavezu razglašavanja, ali ne i na ništavnost braka, a Allah zna najbolje.
Kaže Ed-Dusuki: “Ako je brak u ovom obliku, on je tajan i raskida se, a ako se supružnici dogovore sa svjedocima da ga kriju od ljudi ili od određene skupine, taj brak je batil (neispravan), taj ugovor se raskida osim ako je već imao odnos sa njom“. (Ed-Dusuki: Hašijetud-dusuki 2/236)
Prema tome, ako bi se tako vjenčali tajno, znači da ima staratelj i dva svjedoka uz dogovor da i stratelj i svjedoci kriju vaše vjenčanje, brak je inšaallah ispravan uz pokuđenost, na čemu su tri mezheba. Ako bi ga sklopili bez staratelja ili bez dva svjedoka ali opet tajno brak bi bio batil i ništavan.
Međutim, moje lično mišljenje i savjet oko ovoga što pitaš je: savjetujem vas oboje a tebe posebno da se tako ne vjenčavate, jer iako su razlozi koje ti navodiš u vašim očima a i u stvarnosti jako opravdavajući da se tajno vjenčate, vi niste svjesni niti ste upoznati sa mogućim lošim i negativnim posljedicama takvog braka. Ovo govorim iz iskustva onih koji su tako nešto isprobali. Od mogućih negativnosti takvog braka je sljedeće:
– Vi morate stalno strahovati hoće li se to (tajni brak) saznati ili ne, a ako se sazna a vrlo je moguće desiće vam se ono od čega bježite, a prije toga ćete se psihički dobro izmoriti.
– Ovakav brak je vrlo klimav i krhak jer i najmanja nesuglasica i spor između tebe i tvog budućeg muža (u kojeg ti sada sigurno ne sumnjaš i ulažeš veliku nadu) može odvesti do razvoda ili jednostavno da se raziđete, ti njega ili on tebe da ostavite jer svakako vam je to na “divlje”.
Ti moraš biti svjesna da tajnost vašu vezu čini neobaveznom i iole mali porećaj može je poljuljati, za razliku od toga da je zvaničan i gdje se i ti moraš pokazati svojima i on svojima da je vaš brak ozbiljan i da se vi ne igrate. Šerijatski brak u našoj zemlji sudski nije priznat, što znači da ti njega ne možeš teretiti za nešto ako dođe do problema.
– Takođe, postavlja se pitanje koliko vi planirate da živite u tajnom braku, koliko dugo i dokle će to trajati.
– Naravno, ta tajnost vas obavezuje da nemate djecu a ti moraš znati da djeca učvršćuju brak i čine ga ozbiljnijim i traže odgovornost i sa jedne i sa druge strane.
– Ako bi nastali problemi ti moraš znati da si ti veći gubitnik samim tim što si žena i jš uz to nemaš razumijevanje od svoje familije niti podršku. Znači tvoj totalni oslonac i nada za tebe, poslije Allaha naravno, je tvoj muž. A ko ti garantuje i može li on sam sebi garantovati da će sve biti u redu?
– Postavlja se pitanje gdje mislite da se sastajete, da živite i naravno da to krijete, sve je to teško izvodljivo, a što je najgore to liči na satajanje ljubavnika i švalera po hotelima, sobicama, tajnim i skrivenim mjestima što će izavati podozrenje kod ljudi. Iskreni će vas pitati o tome šta radite a zlonamjerni će napraviti od toga lošu priču.
– Kad tad vi vašim morate reći za vaš brak ili će oni saznati sami ili od ljudi i biće ista reakcija, pa zato je bolje da ih odmah obavijestite.
– Praksa je pokazala u mnogim slučajevima da takva ženidba, svejedno bila žena prva ili druga mužu, nakon “medenog mjeseca” i nakon što se mladenci provedu pa se onda toga zasite i spuste se u pravi život ne treba puno razloga niti problema da se raziđu jer svakako i ne zna niko za njih. Sa ovim se ne želi unijeti sumnja u tvog budućeg muža nego se želi staviti do znanja da je taj brak te prirode, a ljudi su ko ljudi otprilike su svi isti.
Zbog svega navedenog savjetujem vas da se vi zvanično i javno uzmete, sa blagoslovom svojih roditelja, a roditelji su takvi vole svoju djecu pa većina njih šta god urade njihova djeca oni to poslije prihvate kada shvate da ne mogu više ništa promijeniti. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Sunneti dzume namaza
Alejkumusselam! Oko farza džume namaza, koji se klanja dva rekata, nema razilaženja među učenjacima, razilaženje postoji oko klanjanja sunneta džume namaza. Naime, džuma namaz ima svoje sunnete koji se klanjaju nakon farza džume namaza. A što se tiče sunneta prije džume namaza nije prenešeno od Allaviše
Alejkumusselam!
Oko farza džume namaza, koji se klanja dva rekata, nema razilaženja među učenjacima, razilaženje postoji oko klanjanja sunneta džume namaza.
Naime, džuma namaz ima svoje sunnete koji se klanjaju nakon farza džume namaza. A što se tiče sunneta prije džume namaza nije prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on praktikovao ili riječima podsticao da se klanjaju.
Zato kaže Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 24/188): “A što se tiče Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, on nije klanjao prije džuma namaza nakon ezana ništa, niti je ovo iko prenio od njega”. S tim da nema smetnje da onaj ko ode u mesdžid a hatib se još nije popeo na minber da klanja nafilu koliko hoće i to je mustehab. Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na to u hadisu kojeg bilježi Buharija u rivajetu od Selmana Farisija, radijallahu anhu, rekavši: “Neće se čovjek okupati na dan džume, očistiti se koliko može, namazati se kremom ili namirisati kućnim mirisom, a zatim otiđe (u mesdžid), ne razdvoji dvojicu a zatim klanja koliko mu je propisano, pa sluša kada imam govori a da mu neće biti oprošteno između te i druge džume”.
Međutim, ova nafila je opća a ne potvrđeni ili nepotvrđeni sunnet prije džumme. Takođe, mustehab je klanjati tehjetul-mesdžid svakom ko uđe u mesdžid pa makar imam držao hutbu kao što je došlo u vjerodostojom sunnetu.
A što se tiče klanjanja suneta nakon džume namaza po nekima je sunnet da se klanjaju četiri rekata, dva po dva, nakon klanjanja džume namaza, ako se klanja u mesdžidu, a dva rekata ako se klanja u kući. Na ovome su Ibn Tejmije i njegov učenik Ibnul-Kajjim. Međutim, šejh Albani im je ovo zanegirao rekavši: “Za ovakvo preciziranje ja ne znam da ima osnova u sunnetu … Pa kada klanja nakon džume dva ili četiri rekata u mesdžidu ili u kući to mu je dozvoljeno, a u kući je vrijednije”. (Temamul-minne, str. 341)
A da je vrijednije klanjati ove sunnete u kući nego u mesdžidu na tome su Šafija, Malik, Ahmed i ostali a dokazuju sa hadisom mutefekun alejhi: “Najbolji namaz je namaz čovjeka u njegovoj kući osim farzova”.
Dokaz za propisanost klanjanja četiri rekata je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko klanja poslije džume neka klanja četiri rekata”. A dokaz za klanjanje dva rekata je takođe ono što bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na dan džume klanjao dva rekata u svojoj kući”. Kaže imam Ahmed: “Ako hoće klanja poslije džume dva rekata a ako hoće klanja četiri” (El-Mugni 2/464).
Dio učenjaka smatra da je propisano klanjati šest rekata nakon džume. Ovo se pripisuje Aliji, Ebu Musau El-Eš’ariju, radijallahu anhum, od ashaba i Mudžahidu, Humejdu i Sevriju od tabi’ina. Dokaz za ovo im je ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da kada bi klanjao džumu u Meki nakon nje bi klanjao dva rekata a zatim četiri rekata, a kada bi klanjao džumu u Medini a zatim se vratio svojoj kući u njoj bi klanjao dva rekata a ne bi klanjao u mesdžidu. Pa je bio upitan o tome pa je odgovorio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je radio ovako”. Hadis bilježi Ebu Davud i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Iraki, Nevevi i Albani.
S tim da ima razilaženje kod muhaddisa da li je A’ta čuo od Abdullaha ibn Omera a svi su složni da ga je sreo, pa tako imam Ahmed to negira a ostali, poput Buharije, Muslima i Ibn Medinija potvrđuju. U svakom slučaju nije potvrđeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ijednom klanjao džumu u Meki, tako da mu se to ne može pripisati, a dva rekata poslije džume u kući je potvrđeno u drugim hadisima.
Prema tome, ispravno je da džuma ima samo sunnete poslije džume namaza i to dva ili četiri (dva po dva) svejedno klanjali se u džamiji ili kod kuće. Mustehab je klanjati tehijetul-mesdžid svakom ko uđe u medžid prije nego što sjedne. Musliman se u pitanjima vjere ne treba prilagođavati praksi i običajima ljudi, na njemu je da praktikuje sunnet i da ga oživljava među ljudima sa mudrošću i blagošću. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Potiranje vrata pri abdestu
Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oko potiranja vrata pri abdestu prenose se dva hadisa. Prvi hadis – prenosi Lejs od Talhe ibn Musarifa od njegovog oca od njegovog djeda da je on vidio Allahovog Poslaviše
Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Oko potiranja vrata pri abdestu prenose se dva hadisa.
Prvi hadis – prenosi Lejs od Talhe ibn Musarifa od njegovog oca od njegovog djeda da je on vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je on učinio mesh po svojoj glavi tako da je potrao po potiljku i prednjem dijelu vrata.
Ovaj hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, njegov sened je veoma slab zbog dvije stvari. Prva što je u njegovom senedu ravija Lejs ibn Ebi Sulejm, oko čije slabosti nema razilaženja među muhadisima, kako prenosi Nevevi. Druga je nepoznato stanje djeda Talhe ibn Musarifa a što navode Ibn Ebi Hatim i Jahja ibn Kattan. Prema tome, ovaj hadis je veoma slab oko čije slabosti nema razilaženja.
Drugi hadis – ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko abdesti i uzme mesh po vratu neće mu biti stavljena omča (oko vrata) na Sudnjem danu”. Hadis bilježi Ebu Nu’ajm u “Tarihu Asbehan” (2/78). U njegovom senedu je ravija Muhammed ibn Amr El-Ensari, a on je Ebu Sehl El-Basri oko čije slabosti nema razilaženja. Prema tome, hadis je veoma slab.
Kaže imam Nevevi da o potiranju vrata pri abdestu nije ništa vjerodostojno prenešeno i da to nije sunnet nego novotarija. Takođe, kaže Ibnul-Kajjim u “Zadul-me’ad” da nije ništa vjerodostojno prenešeno o potiranju vrata prilikom abdesta.
Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Nije ništa vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on potirao svoj vrat pri abdestu, nego čak nije prenešeno oko pranja vrata ni jedan prihvatljiv hadis. Svi vjerodostojni hadisi u kojima se opisuje način abdesta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u njima spomenuto da je potirao svoj vrat. Zbog toga to većina učenjaka nije smatrala preporučljivim, poput Malika, Šafije i Ahmeda.
A oni koji to smatraju preporučenim oslanjaju se na predaju od Ebu Hurejre, ili na hadis prenešen u slabom senedu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao svoju glavu sve do početka potiljka. Nešto poput ovog ne može biti osnov niti se može uporediti sa onim na što ukazuju drugi hadisi. Onaj ko ostavi potiranje vrata abdest mu je ispravan na čemu su složni učenjaci”. (Medžmu’ul-fetava 21/127)
Prema tome, potiranje vrata pri abdestu nije propisano i bliže je da je to novotarija kao što kaže imam Nevevi. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Potiranje lica nakon dove
Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svojeviše
Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice, kojeg bilježi Ebu Davud (1485) od Ibn Abbasa i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum, je munker (veoma loš) kao što ga takvim ocjenjuje Ebu Davud i Ebu Hatim (El-‘Ilel (2/351)).
U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab (Tehzibul-kemal (7/281)). Imam Malik je negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim (Irvaul-galil (433 i 434)).
Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano. A Allah zna najbolje.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Kako liječiti masturbiranje (samozadovoljavanje)
Alejkumusselam! Prvo što ti preporučujemo je ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio svom Ummetu, a to je ženidba ili post. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome ima hajra pojasnio bi im to. Negoviše
Alejkumusselam!
Prvo što ti preporučujemo je ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio svom Ummetu, a to je ženidba ili post. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome ima hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta.
U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita”. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.
Takođe, bivši egipatski muftija Husejn Mahluf kada je upitan o temi samozadovoljavanja, nakon što je naveo stav većine učenjaka koji zabranjuju samozadovoljavanje i pojasnio štetnost ovog lošeg običaja na živce, spolnu moć i razum, spomenuo je stvari koje pomažu osobi koja je upala u to da se riješi tog lošeg običaja. Pa između ostalog kaže da su od najbitnijih stvari koje pomažu sljedeće:
1- rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga bauka,
2- umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti,
3- udaljavanje od svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili uopšteno žena (a za ženu muškaraca),
4- druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,
5- bavljenje sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu,
6- izbjegavanje susreta i mjesta u kojima se miješaju muškarci i žene, a naročito ona gdje se žene oblače izazovno ne vodeći računa o šerijatskom oblačenju.
Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom i ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Prilikom slušanja audio rukje, džinni mogu ući u tijelo
We alejkumusselam we rahmetullahi we berekatuhu. Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Smatram da znakovi koje ste spomenuli nisu manifestacija džinskog djelovanja spram vas. Ti znakovi u nekim drugim prilikama, i uz neke druge znakove, mogu biti pokazatelj džinskog napada. Ipak, ovako izdvojenviše
We alejkumusselam we rahmetullahi we berekatuhu.
Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Smatram da znakovi koje ste spomenuli nisu manifestacija džinskog djelovanja spram vas. Ti znakovi u nekim drugim prilikama, i uz neke druge znakove, mogu biti pokazatelj džinskog napada. Ipak, ovako izdvojeni, to nisu. Često se prave problemi prilikom raznih testiranja na bolesti uzrokovane dzinnima, koji i sami doprinose da se osoba koja se testira, razboli, iako to do tog momenta nije bila (nije bila napadnuta).
Testiranje slusanjem određenih ajeta, dijelova sura, ili cijelih sura, u svrhu testiranja na ove bolesti pogrešno je iz nekoliko razloga. Navest ću neke od njih:
– Kad osoba počne praktikovati slušanje Kur’ana na ovaj način, u pravilu to čini očekujući neke reakcije. Ako one u periodu slušanja uslijede, stekne se dojam da postoje uticaji džinna. Ako bi se ti isti znakovi pojavljivali bez slušanja, većina ljudi na njih ne bi ni obratila pažnju. Znači, svakodnevno ponašanje ljudskog organizma u nekim situacijama se smatra normalnim, dok u drugim to postanu simptomi. Naravno, ovo je pogrešno.
– Pošto osoba sluša Kur’an ili dijelove Kur’ana (raznorazne rukje) očekujući reakcije, iste mogu uslijediti i biti uzrokovane džinnima, a da osoba u stvarnosti nema bolesti koje su oni izazvali. U tim
slučajevima dešava se da džinni koji se u tom momentu zateknu u kući osjete takvu atmosferu, i počinju dodirivati tijelo izazivajući nešto što liči simptomima oboljelih. Kada osoba ovo primijeti, ona pojača testiranja, a džinni pojačaju djelovanje. Reakcije će se pojačavati (još uvijek ne postoji problem) do momenta kad osoba koja se testira ne osjeti strah iznad normalnog, prihvatljivog – uspaniči se. Ovaj nivo straha je onaj koji otvara put džinnima da prodru u tijelu. Tako, čak i osoba koja nije bila bolesna, to može
postati testirajući se.
Ovo se dešava iz dva razloga. Prvi je što konstantne reakcije jačaju strah od džinna, a drugi da slabi ubijeđenje da Allah upravlja svime. Ovo kulminira do te mjere da strah od džinna preraste u ubijeđenje da oni mogu nešto učiniti zato što to žele, a ne zato što je to Allahova odredba. Takvo stanje svijesti li vjere u čovjekovom srcu džinnima otvara vrata tijela, a njihova je ‘dobra volja’ hoće li takvu priliku iskoristiti.
– Osoba koja se testira ne mora osjetiti reakcije koje predstavljaju znakove boravka džinna u tijelu čovjeka, čak i u situaciji kad oni jesu prisutni u tijelu. U ovom slučaju čovjek može ostati u ubijeđenju da su problemi koje ima normalni, da nisu uzrokovani džinnima. Prestat će tražiti lijek čak i ako bude konstantno tonuo u bolesti onostranog jer ‘testiranje je pokazalo da je zdrav’. Razlozi tome su što nekim džinnima ne smeta slušanje Kur’ana pa neće odreagovati, neki su mudri pa će napustiti osobu u periodu testiranja, …, i mnogi drugi.
Ovo se može desiti i za vrijeme živog učenja – onog koje provodi učača nad osobom. Ali, tada učač treba da prepozna znakove koji ukazuju na prisustvo čak i kad džinn nije u tijelu (stručnost u svakom poslu, pa i liječenju je presudna).
– Tijelo može odreagovati nekim od znakova boravka džinna u tijelu, čak i kad ne postoji problem, kad nema džinna koji će problem izivati, ili bilo koje druge veze s džinnima. I ovo je bitno znati zbog prethodno pomenutih razloga: džinni to mogu iskoristiti, ili iman može slabiti. Ukoliko je testirana osoba oboljela od poznatih bolesti (onih svakodnevnih) u periodu testiranja ili prije toga, uslijedit će neki od znakova. Ovo se dešava iz razloga što svaka nečist reaguje ne savršenu čistoću (Kur’an), pa tako i nagomilana, onečišćena krv. Hidžama je princip čišćenja upravo ovakve krvi.
– Zadnji razlog koji ću ovdje spomenuti (nije i zadnji u stvarnosti) je najopasniji. Slušanje Kur’ana na takav način dovodi do jedne deformacije pojedinca, ili zajednice. Kur’an je milost i uputa. Da, Kur’an je i lijek. Ali, prvenstveno lijek srcima oboljelim od zablude. Ne samo tijelima obljelim od džinsko-šejtanskog djelovanja, ili oboljelim od drugih bolesti.
Potenciranjem slušanja Kur’ana na prethodno opisani način (i u pitanju naznačen), u našim životima sužava preokupaciju Kur’anom i njegovim uputama, a istovremeno ga definiše nečim čije korištenje je potrebno samo u nuždi i mističnim, situacijama. Kur’an nije to. Kur’an se ne sluša zbog džinna, kur’anom se ne testiraju ine bolesti, kur’anom se ne liječi (samo) bolesno tijelo, … Kur’an se sluša i uči radi Allaha swt, Kur’anom se testira naša spremnost da se odazovemo Allahovom swt. pozivu, Ku’anom se liječi tijelo, ali prvenstveno KU’AN JE LIJEK BOLESNIM DUŠAMA. KUR’AN LIJEČI NAŠE BOLESNE
DUŠE.
– Napominjem da razlozi koje sam spomenuo nisu jedini
nego jedni od mnogih, ali za ovu priliku smatram dovoljni, jer je moja namjera samo ukazati na pogrešnu percepiju bolesti i liječenja. Sve spomenuto odnosi se na različite verzije i testiranja i liječenja: pripremljenim rukjama, rukjama telefonom, internetom, … (rukjama koje nisu ‘žive’. Zato slušaj Kur’an zbog uzvišenosti njegove, razmišljaj o njemu, a zatim po njemu i radi. To su prvi koraci u liječenju.
Sljedeću stvar koju ste spomenuli je da mnogo čitate o sihru i džinnima. Ne znam hoćete li, ali volio bih da prihvatite moj savjet i da to ne radite. Mnogo čitanja znači prihvatanje znjanja za čiji izvor baš i ne znate. Također znači prihvatanje informacija onako kako ih je neko donio, a da njihova vjerodostojnost bude upitna, i drugo. Naravno, postoje knjige koje ovu tematiku na ispravan način, i čitateljima blisko, predstavljaju. Ali, mnogo više je onih drugih. Hoću reći da je prednost čitanju knjiga o ovoj tematici u čitanju i učenju o vjeri u svim njenim segmentima.
Upoznajte se sa propisima vjere, upoznajete se i sa problematikom o kojoj govorimo. Zamjenite li mjesta ovim dvjema stvarima, uzaludno vam je znanje koje ste stekli (o sihru i džinnima).
O ovome sto je ‘neki hadžija’ dijagnosticirao ne mogu reći ništa. Ako je od onih koji se bave ispravnim liječenjem, prihvatite njegove savjete. Ako nije, klonite se tog čovjeka.
Na kraju, želim napomenuti jednu stvar. Samo prividno nije vezana za pojave džinskih djelovanja. Kazali ste da imate pse. Ako su u vašem vlasništvu, a nemate stvarne potreba da ih imate (imate samo želju za posjedovanjem), morate to promijeniti. Ne smijete imati psa koji nema namjenu (da vam čuva imovinu, lov, i slično).
Esselamu alejkum.
Odgovorio na pitanje:Almin Omerašević
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Da li je bijelo pranje nečisto i da li kvari abdest
Alejkumusselam. Odgovor na ovo pitanje sadrži dvije različite mes’ele: da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom i da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest? Da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom? Oko nečistoće bijelog pranja i sličnih iscjedaka kod ževiše
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje sadrži dvije različite mes’ele: da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom i da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?
Da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom?
Oko nečistoće bijelog pranja i sličnih iscjedaka kod žene islamski pravnici imaju veoma podijeljeno mišljenje čak i unutar jednog mezheba.
Prvi stav učenjaka je da je bijelo pranje čisto. Ovo je stav Ebu Hanife i hanefijskog mezheba, jedno od mišljenja koje se prenosi od imama Šafije a što je i zvanični mezheb šafijskog mezheba i ovo je zvanični mezheb kod hanabila.
Kod hanefija je bijelo pranje čisto ako nije pomiješano sa krvlju, niti sa mezjom i spermom.
Drugo mišljenje je da je bijelo pranje nečistoća. Ovo zastupaju Ebu Jusuf i Muhammed Šejbani od hanefija, takođe ovo je stav malikijskog mezheba i mišljenje unutar hanefijskog i hanbelijskog mezheba.
Oni koji smatraju da je bijelo pranje nečisto dokazuju to sa hadisom od Zejd ibn Halida, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima a u kojima je došlo da je on upitao Osmana, radijallahu anhu, o čovjeku koji polno opći sa svojom ženom ali ne izbaci sjeme, pa mu je odgovorio: “Treba uzeti abdest kao što ga uzima za namaz i oprati polni organ”. I još je dodao: “Ovo sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”.
A dodaje Buharija u svom Sahihu da je on (Zejd ibn Halid, radijallahu anhu) ovo upitao Aliju, Zubejra, Talhu i Ubejj ibn K’aba, radijallahu anhum, pa su mu isto odgovorili. Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ubejj ibn K’aba, radijalalhu anhu, da je on to isto upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je odgovorio: “Treba oprati ono sa čime je dodirnuo ženu a zatim neka abdesti i klanja”. Ovi spomenuti hadisi u kojima je došlo da onaj ko polno opći a ne izbaci sjeme nije dužan uzeti gusul su derogirani drugim vjerodostojnim hadisima koji obavezuju uzimanje gusula nakon polnog općenja (ulaska muškog polnog organa u ženski) pa makar i ne izbacio sjeme oko čega nema razilaženja među učenjacima.
Pa tako kažu, derogirano je neuzimanje gusula ali je ostalo da nije derogirana obaveza pranja polnog organa što ukazuje na nečistoću bijelog pranja. Ovom dokazu se može prigovoriti da je pitanje o kojem mi govorimo bijelo pranje i iscjedci koji izlaze kod žene mimo polnog odnosa.
Takođe, oni dokazuju svoj stav da je bijelo pranje nečisto time što izlazi iz polnog organa a od tog bijelog pranja se ne rađa dijete pa je prema tome sličniji mezju koji je po idžmau učenjaka nečist.
Oni koji smatraju da je bijelo pranje čisto dokazuju to hadisom od Aiše, radijallahu naha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Aiša struganjem i trljanjem skidala osušene tragove sperme sa odjeće Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je ostala nakon polnog odnosa. A nema sumnje da je se sperma pomiješala sa bijelim pranjem i sličnim tekućinama unutar polnog organa žene a to je nije učinilo nečistom, naravno po mišljenju učenjaka koji smatraju da je sperma čista (šafija i hanabila).
A najjači argument sa kojim se dokazuje čistoća bijelog pranja i sličnih iscjedaka je to da je osnov u svim stvarima da su čiste sve dok nemamo dokaza o njihovoj nečistoći, a nije prenešeno u šerijatskim tekstovima ništa što ukazuje na obavezu žene da čisti bijelo pranje i slične iscjedtke što bi jasno ukazalo na nečistoću istih. A ako se tome još i doda opća raširenost ove pojave kod žena, tj. rijetko koja žena da nema bijelo pranje i da joj ne izlaze neki iscjedci, pa da pored te opće raširenosti ne dođe ni jedan šerijatski tekst koji obavezuje ženu da čisti te tekućine.
Odabrano mišljenje po ovom pitanju je prvi stav učenjaka, tj. da su bijelo pranje i ostali iscjedci koji izlaze iz polnog organa žene čisti jer nema dokaza koji ukazuju na nečistoću istih niti obavezu čišćenja od istih. A hadis Zejda ibn Halida i hadis Aiše, radijallahu anhuma, su kontradiktorni jedan drugom, jedan obavezuje čišćenje a drugi ne obavezuje, a sa druge strane oba govore o polnom odnosu a ne o samom bijelom pranju i sličnim iscjedcima, pa tako ne mogu biti argumenti koji presuđuju po ovom pitanju.
Druga: da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?
Ovo pitanje se vraća na poznatu mes’elu: da li sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) kvari abdest ili kvari abdest samo ono što izađe iz ta dva prirodna otvora a došao je dokaz u šerijatskom tekstu da to kvari abdest.
Kod onih učenjaka koji smatraju da su bijelo pranje i ostali iscjedci nečisti njihov izlazak iz polnog organa kvari abdest, dok oni koji smatraju bijelo pranje čistim imaju podijeljeno mišljenje da li izlazak toga kvari abdest ili ne. Uglavnom, stavovi učenjaka po ovom pitanju se mogu podijeliti na dva mišljenja:
Prvo mišljenje – da sve što izađe na dva prirodna otvora kvari abdest, svejedno bilo čisto ili nečisto, u tekućem ili čvrstom stanju ili u vidu vjetra. Ovo je stav većine učenjaka. Pa tako po njima bijelo pranje i slični iscjedci kvare abdest.
Argument sa kojim dokazuju svoj stav su šerijatski tekstovi u kojima je došlo da izlazak mokraće, izmeta, vjetra, mezja, vedja i sličnog kvari abdest a sve ovo ima istu zajedničku osobinu a to je da izlazi na dva prirodna otvora, te prema tome obuhvata i bijelo pranje i slične iscjedke.
Drugo mišljenje – da ono što izađe iz dva otvora a došao je šerijatski tekst da to kvari abdest, da je to samo ono što kvari abdest, a ono za što nema teksta to ne kvari. Po ovom mišljenju abdest kvare mokraća, izmet, vjetar, mezj i vedj, a sve drugo za što nema dokaza da kvari abdest ne kvari abdest a u to spadaju bijelo pranje i slični iscjedci. Ovaj stav, između ostalih, zauzima Ibn Hazm, a od savremenih učenjaka šejh Usejmin.
Ispravno mišljenje je drugi stav učenjaka a to je da bijelo pranje i slični iscjedci ne kvare abdest jer nema dokaza koji ukazuje na to. Takođe, kao što smo već naveli, bijelo pranje je opće raširena pojava među ženama, te je bila jaka potreba da se pojasni da li ono kvari abdest ili ne, a nemamo ni jednog šerijatskog teksta koji ukazuje na to, a osnov je da ništa ne kvari abdest osim ono za što imamo dokaz da kvari.
Nakon izlaganja ove dvije mes’ele, može se dodati da od argumenata sa kojim se može dokazivati da bijelo pranje i slični iscjedci nisu nečisti i da ne kvare abdest je i hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ummu Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudret (smeđa tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) i sufret (žuta tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) niušto”, a u rivajetu kod Ebu Davuda se prenosi vjerodostojan dodatak “nakon čistoće”. Opće značenje ovog hadisa ukazuje da smeđa i žuta tekućina koje izlaze iz polnog organa žene nisu ubrajane u nečistoću niti u ono što kvari abdest.
Prema tome, ti nisi dužna da mijenjaš veš zbog bijelog pranja i sličnih iscjedaka jer oni nisu nečisti, niti izlazak istih kvari abdest. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice:n-um.com