Alejkumusselam!

Fudbal se smatra najrasprostranjenijim i najpopularnijim sportom na svijetu jer se njegovim povodom organizuju mnogobrojna takmičenja na različitim stepenima lokalnim i svjetskim nivoima i to u veoma pretjeranom obliku. Bavljenje fudbalom, praćenjem fudbalskih aktivnosti preovlađuje sve druge stvari života u mnogim sredinama i kod velikog broja ljudi, tako kada bi to nazvali sportskom epidemijom i općom zaluđenosti ne bi pogriješili. Ova sportska igra ima svoj izrazito jak nacionalni karakter kada neki fudbalski tim prestavlja određenu zemlju ili naciju, zbog čega izaziva ogromno zanimanje kod običnih masa gdje oni navijaju i gore od želje da njihov tim pobijedi.

Naravno, ne treba zaboraviti ni ulogu medija u uveličavanju i uljepšavanju fudbala i fudbalskih takmičenja. Popularnost fudbala i fudbalera se dovoljno očituje samo u jednoj stvari a to je prodaja i kupovina igrača među klubovima, čija cijena dostiže granice imaginarnog, pa npr. španski klub Real Madrid je kupio igrača Zejnuddina Zejdana od talijanskog Juventusa za više od šezdeset milion dolara. Tako da je u općem smislu sportska igra nogomet postala društveno zlo, ekonomski i politički problem na svjetskom nivou.

Šerijatski status igranja nogometa

Ova sportska igra je u osnovi šerijatski dozvoljena ako je čista od šerijatsko spornih stvari, jer se ona zasniva na mnogim koristima za ljudsko tijelo od njegovog jačenja, trčanja, tjelesnih treninga i vježbi i slično, na čemu je u osnovi zasnovan futbal.

Od savremenih učenjaka koji su dozvolili igranje nogometa, naravno u njegovom savremenom obliku su između ostalih saudijski šejh Abdulmuhsin Ez-Zamil, alžirski šejh Ebu Bekr El-Džezairi koji ga dozvoljava kada se sa igranjem fudbala namjerava jačanje tijela kako bi bilo spremno za vođenje džihada na Allahovom putu, egipatski šejh Seid Sabik i jordanski šejh Mešhur Hasan, ova dvojica zadnjih smatraju da je igranje fudbala mustehab ako se sa njim cilja jačanje tijela. Naravno, svi oni koji su dozvolili igranje fudbala uvjetuju da ta igra bude čista od šerijatski spornih stvari (koje ćemo navesti poslije), u protivnom, igranje nogometa je mekruh ili čak haram ovisno od zabranjenih stvari sa kojima se pomiješa kao i bilo koja druga sportska igra.

Onaj ko analizira oblike upražnjavanja ovog sporta, za kojeg smo rekli da je u osnovi dozvoljen, u današnje vrijeme vidjeće da je vrlo malo tih načina igranja nogometa koji su čisti od onog što je u Šerijatu zabranjeno i pokuđeno. Uglavnom, ti dozvoljeni oblici se mogu odnositi na igranje fudbala od strane omladine kada se okupe i igraju fudbal kao vid rekreacije, razonode i zabave, pri čema nema klađenja, budu šerijatski obučeni i ne izgovaraju ružne riječi i psovke.

Neke šerijatski sporne stvari u bavljenju nogometom

Prvo: gubljenje mnogo vremena od strane onoga koji igra nogomet i onih koji nogometna takmičenja, što često vodi u izostavljanje vadžiba, poput obavljanja namaza, posta mjeseca Ramazana, zapostavljanje traženja rizka (opskrbe), sticanja šerijatskog znanja, odgoja djece i slično. Ono što puno uzrokuje gubljenje vremena je mnoštvo raznoraznih fudbalskih takmičenja na različitim nivoima tokom cijele godine, mimo svjetskog prvenstva i prijateljskih utakmica među klubovima i državama, što je odvelo da je glavna okupacija mnogih ljudi praćenje ove ili one utakmice.

Drugo: upropaštavanje imetka koje se očituje u sljedećem:

– ulaganje ogromnih materijalnih sredstava u izgradnji velelepnih stadiona,

– rasipanje imetkom prilikom pripreme za utakmice, njihovo prisustovanje i posmatranje,

– kupovina igrača velikim svotama novca i davanje velikih novčanih premija igračima,

– davanje velikih mjesečnih plata trenerima,

– trošenje ogromnog imetka u kockanju i klađenju na rezultat određenih utakmica prilikom čega se dva tima dogovore da izgubljena ekipa plaća troškove, medalje, hranu i ostalo, ili klađenje van i u sportskim kladionicama a sve ove vrste klađenja i kockanja su šerijatski zabranjene.

Kaže Uzvišeni: “Ne rasipajte (imetak); On ne voli one koji rasipaju” (El-E’araf, 31), i kaže: “Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan”. (El-Isra’, 26-27) Takođe, Allah, dželle še’nuhu, je zabranio upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “… i mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka”.

Treće: izazivanje mržnje i neprijateljstva. Skoro da nema utakmice a da se između igrača, njihovih navijača i običnih masa ne izazove protivništvo, neprijateljstvo i mržnja koji dalje vode u psovanje, vrijeđanje, fizičko napadanje među igračima, navijačima a veoma često odvede do nanošenja materijalne štete po ulicama, a nema sumnje da je sve ovo islam zabranio. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Nemojte se međusobno mrziti, zaviditi jedni drugima, spletkariti jedni protiv drugih, budite Allahovi robovi braća…”.

Čak mnoga ova neprijateljstva među klubovima, državnim ekipama i slično odvedu kao rezultat poraza u utakmici do ubistva i ranjavanja. Od tih primjera je smrt 48 osoba i ranjavanje preko 600 između navijača dva tima u Turskoj 1968.god. U sličnim okršajima među navijačima Nigerije 1979.god. ubijeno je 24 osobe. A 1985. god. u Belgiji je stradalo 38 osoba a povrijeđeno preko 200, dok su u istoj godini ubijene 53 osobe a mnogi drugi ranjeni u Britaniji a sve kao posljedica fudbalskih utakmica. Na fudbalskom svjetskom prvenstvu 1994.god.kolumbijski igrač, nakon što je greškom dao svojoj ekipi, bio je ubijen. A u Iraku je sudija dao crveni karton jednom od igrača, nakon čega je ovaj izašao sa stadiona i vratio se sa puškom i ubio sudiju. Ovakvih primjera je na pretek, a slično se dešava i među onima koji se neprofesionalno bave fudbalom, kako među omladinom, odraslim tako i među prijateljima.

Četvrto: upadanje u neke oblike širka, veličanje kjafira i oponašanje istih.

Nerijetki su slučajevi pretjeranog veličanja igrača i predstavljanja istih kao stvorenja koja se obožavaju tako što se opisuju neki veliki igrači svjetskog ranga kao idoli i oni koji se obožavaju što shodno stepenu i razumijevanju ovoga može odvesti čak i u veliki širk. Praćenje, izučavanje i poznavanje biografije određenih igrača, čiji život je ispunjen drogom, zinalukom, nemoralom svake vrste i slično, od strane mnogih muslimana uveliko prevazilazi njihovo poznavanje sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih časnih ashaba, učenjaka i dobrih prethodnika ovog Ummeta.

Oblačenje dresova sa imenima i slikama poznatih kjafirskih igrača, čak do te mjere ih uzdižu da u njima obavljaju neke ibadete poput namaza i Umre. Sve to ukazuje na zabranjeno veličanje, uzdizanje i oponašanje onih koji to ne zaslužuju. Strastveno praćenje određenih utakmica do te mjere da se strahom, brigom i gorljivošću prati utakmica, što često odvede, zbog poraza njegovog tima, u nezadovoljstvo sa Allahovim kaderom, veliku tugu i žalost i gubljenja volje za normalnim životom.

A općepoznato je svakom muslimanu da je širk najveći grijeh, kao i da je oponašanje kjafira zabranjeno muslimanima. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih” (Ebu Davud (4031), Ibn ebu Šejbe (19401) i Bejheki u “Šu’abil-iman” (1199), a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, El-‘Iraki, Ibn Tejmije, Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/271), Albani u “Irvaul-galil” (1269) i Sulejman ‘Alevan).

Takođe, nije dozvoljeno veličanje kjafira jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama”. Bilježe ga Darekutni (3663), Bejheki (6/205) i ostali, kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (3/175) da mu je sened hasen (dobar), takođe takvim ga je ocijenio Albani u “Irvaul-galil” (5/107).

Prenosi se da je Ebu Musa El-Eš’ari, radijallahu anhu, dok je bio namjesnik u Iraku uzeo kršćanina za pisara, pa mu je to prigovorio Omer, radijallahu anhu, rekavši: “Nemojte ih (nemuslimane) uzdizati kada ih je Allah ponizio, nemojte im biti bliski kad ih je Allah udaljio i nemojte im ukazivati povjerenje kada ih je Allah obilježio kao nepovjerljive”. Predaju bilježi Bejheki u svom “Sunenu”.

Peto: otkrivanje nadkoljenice (stegna) kod igrača, što je avret kod većine učenjaka na osnovu hadisa: “Nadkoljenica je avret” (Ebu Davud i Tirmizi, a oko njegove vjerodostojnosti ima razilaženja), zatim miješanje muškaraca i žena u publici koje je šerijatski zabranjeno, kupanje igrača u zajedničkim kupatilima potpuno golih prilikom čega gledaju jedni drugima u stidna mjesta, parada polugolih plesačica pred početak utakmice i u pauzama, psovanje i vrijeđanje u publici i mnogi drugi munkeri koji su sastavni dio utakmica.

Nakon svega predočenog može se reći da se savremeno profesionalno bavljenje fudbalom, kao i praćenje i prisustovanje istom kreće između pokuđenosti i harama, shodno šerijatsko spornim stvarima na kojima se zasniva.

A što se tiče tebe lično, u osnovi dozvoljeno ti je da se baviš fudbalom, po mnogim učenjacima, ako se možeš sačuvati od zabranjenih stvari koje prate ovu vrstu sporta. Između ostalog da klanjaš namaz u njegovo vrijeme, da ne ostavljaš post zbog utakmica, da ne otkrivaš svoja stidna mjesta, izbjegavaš psovanje i ružne riječi, miješanje sa ženama, itd. Takođe, nema smetnje da primaš platu čiji su izvori naplaćivanje ulaznica gledaocima kao i raznorazne donacije jer u tome nema ništa šerijatski sporno, izuzev ako bi zarada na utakmicama bila rezultat klađenja i kockanja. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam! Akika (tj. klanje kurbana povodom dobijanja novorođenčeta) je sunnet jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za Hasan i Husejna. Sunnet je da se akika kolje sedmi dan po rođenju shodno hadisu: ”Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju, a isti dan mu se brije kosa i nadijeva ime.” (Ahmed (19579), Ebu Davud (2838), Tirmizi (1522), Nesai (4220), hadis je vjerodostojan) Akika se kolje za muško i za žensko dijete kao što je došlo u hadisu: ”Za muško dijete se kolju dvije jednake ovce, a za žensko dijete jedna ovca.” (Ebu Davud (2834), Nesai (4215-4218), Ibn Madže (3162))

Dozvoljeno je za muško dijete zaklati jednu akiku jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako učinio sa Hasanom i Husejnom. Akika se kolje sedmi dan, četrnaesti ili dvadeset i prvi kako je došlo u sunnetu. A poslije toga bilo koji dan sve dok dijete ne postane punoljetno. Nakon punoljetnosti akiku nije propisano klati po ispravnom mišljenju učenjaka. Djetetu se glava brije sedmi dan po rođenju shodno hadisu: ”A kosa mu se brije i ime mu se nadijeva sedmi dan po rođenju.” (Ahmed (19626, 27709), Ebu Davud (2838), Tirmizi (1522), Nesai (4220)

Kolika bude težina obrijane kose toliko će se u srebru dati sadake siromasima: ”O Fatima, obrij mu glavu i daj u sadaku srebra siromasima kolika je težina obrijane kose.” (Ahmed (26642, 26655), Tirmizi (1519), s tim da ovaj hadis ima slabosti). Proučit će se ezan na djetetovo uho kao što je učinio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se rodio Hasan, s tim da taj hadis ima slabosti. Ve billahi tevfik.

Meso zaklane akike se može podijeliti kao što se dijeli kurbansko meso povodom Kurban bajrama. Takođe, ispravno je da se zaklana akika ispeče na ražnju pozovu prijetelji, komšije i rođaci i pojede. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam! Sunnet je navikavati djecu da poste mjesec Ramazan prije nego što postanu punoljetni, jer ovo bila praksa ashaba kako se prenosi u vjerodostojnoj predaji od Rubei’ja bint Muaviz, radijallahu anha, u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim gdje ona kaže da su navikavali djecu na post tako da ako bi neko od njih zaplakao tražeći hranu davali bi im igračke koje su pravili od vune kako bi ih zabavili do iftara.

Islamski učenjaci su složni da djeca koja postanu punoljetna da im je vadžib da poste, ali su se razišli oko toga kad ih treba početi navikavati da poste, pa tako neki kažu da treba početi od sedme analogno na namaz, dok drugi imaju drugačije mišljenje.

Tvoji sinovi u osnovi nisu dužni da poste ramazan sve dok ne postani punoljetni, a znakovi punoljetnosti kod muškaraca su noćna polucija (koja je osnovni orjentir), promjena glasa, izrastanje dlaka oko polnog organa i slično, što otprilike bude kod muške djece u 13, 14 i 15 godini. Prije punoljetnosti djeci se naređuje post da bi se navikli na njega a ne za to što im je obaveza i što su griješni ako ne poste. Tako da u ovom što si ti uradila nema nikakve smetnje, s tim da ne smatraš da su oni bili obavezni da isposte i da to nisu uradili da bi imali grijeh jer oni u ovim godinama najvjerovatnije još nisu punoljetni. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam! Pod zabranom brušenja zubi se misli na brušenje zdravih zubi, pravilnih bez ikakvih mahana tako što se brušenjem napravi razmak između zubi sa ciljem uljepšavanja. Ovo je bio običaj kod Arapa, takvi izbrušeni zubi su kod njih predstavljali poseban vid ljepote pa je došao islam i zabranio taj vid brušenja zubi jer je on mijenjanje Allahovog stvaranja.

Stavljanje plombi, nadogradnja izgubljenih zubi, izbjeljivanje zubi i slično ne ulazi u zabranu brušenja zubi koja je spomenuta u hadisu. Jer stavljanje plombi, nadogradnja izgubljenih zubi, izbjeljivanje zubi i slično predstavlja liječenje istih i otklanjanje njihovih mahana a ne mijenjanje Allahovog stvaranja. Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je da se obradi nekoliko šerijatskih pitanja.

Prvo: Da li pada talak od strane opsihirene osobe?

Odabrano mišljenje učenjaka po ovom pitanju je da zavisi od stanja opsihirene osobe. Pa tako ako je opsihireni pod takvim uticajem sihra da je prisiljen da izgovori riječi talaka, tj. da nema kontrole nad samim sobom, u tom slučaju ne pada talak. A ako opsihireni zna šta govori, kontroliše samog sebe i ne osjeća da ga neko prisiljava na izgovaranje riječi talaka, onda je talak pao.

Iz onoga kako si opisala njegovo davanje talaka tebi, uzimajući u obzir da je tvoj muž pod sihrom, ispravno je da je talak pao, jer je on bio u prisebnom stanju, svjestan šta govori i ništa ne ukazuje na to da je bio prisiljen od strane džina da talak.

Drugo: Da li pada talak u stanju hajza?

Većina učenjaka je na stavu da talak u stanju hajza, koji se naziva talak bidi’, tj. talak koji nije po Sunnetu i koji je haram, pada, a što je i ispravno mišljenje. Dokaz da je ovaj stav ispravan je poznati hadis koji je osnovni argument i za jedno i za drugo mišljenje, a to je da je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, dao svojoj ženi talak dok je ona bila u stanju hajza. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru, radijallahu anhu: “Naredi mu neka je vrati …”. ovaj dio hadisa je mutefekun alejh, a u nekim rivajetima je došlo da je pao talak a u drugima da nije.

Međutim, ono što presuđuje po ovom pitanju je rivajet od samog Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem on pojašnjava da mu je se brojio jedan talak kada ga je dao ženi u stanju hajza.

Prema tome, ako uzmemo u obzir da si bila u stanju hajza kada ti je muž dao talak ispravno je da se broji i da je pao talak.

Treće: Da li se talak izgovoren tri puta ili odjedanput broji tri talaka ili jedan?

Ako muž da ženi talak riječima: Puštena si triput, ili kaže: Puštena si, puštena si, puštena si, ili joj kaže: Puštena si, zatim nakon nekoliko dana dok je još u iddetu kaže joj: puštena si, pa se to još jednom ponovi nakon nekoliko dana dok je u iddetu, u sve tri ova slučaja se smatra da je muž izgovorio ženi talak tri puta, s tim da su se učenjaci razišli da li je talak pao tri puta ili samo jednom. Ispravno mišljenje je da je u ovom slučaju pao talak samo jedanput.

Najjači argument koji ukazuje na ispravnost ovog mišljenja je ono što bilježi Muslim od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da mu je rekao Ebu Es-Sahba’i: “Zar ne znaš da se u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i na početku hilafeta Omera, radijallahu anhuma, talak dat tri puta brojao samo jednom?” A on je odgovorio: “Da”.

Prema tome, tri talaka koja ti je dao tvoj muž se broje samo jednim talakom, te se ti sada u iddetu, a dao ti je samo jedan talak. On ima pravo da te vrati zašto je dovoljno da izgovori riječi da te je vratio ili da ti priđe.

Četvrto: s obzirom da si ti u stanju iddeta i to iddeta u kojem te čovjek može vratiti ako hoće, zabranjeno je tvom mužu da te udalji iz njegove kuće sve dok si u iddetu na osnovu riječi Uzvišenog: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba proći brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sâm sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti”. (Et-Talak, 1)

Peto: Savjetujemo te da se smjesta vratiš u kuću svoga čovjeka jer si u iddetu. Pojasni mu gore spomenute propise i nađi načina da te vrati u okrilje braka, a zatim mu pomozi, kao supruga i najbolji prijatelj da se izliječi od sihra. Traži od njega da ide nekom ko uči rukju ili ako ne može drugačije dovedite učača rukje u kuću. Budi strpljiva i uporna, mnogo dovi Uzvišenom Allahu da ga izliječi od sihra i popravi vaše bračno stanje. Molim Uzvišenog da vam olakša. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com