Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li stavljanje maskare, nepokrivenost i izlazak pred muškarce kvari abdest
Alejkumu selam! Maskare se mogu podijeliti na dvije vrste uzimajući u obzir da li prodire voda kroz nju ili ne. Pa tako one maskare kroz koje prolazi voda tj. one koje nisu vodootporne uzimanje abdesta preko njih ne utiče na ispravanost abdesta, odnosno abdest je ispravan ako ga uzmemo preko nje. Akviše
Alejkumu selam! Maskare se mogu podijeliti na dvije vrste uzimajući u obzir da li prodire voda kroz nju ili ne. Pa tako one maskare kroz koje prolazi voda tj. one koje nisu vodootporne uzimanje abdesta preko njih ne utiče na ispravanost abdesta, odnosno abdest je ispravan ako ga uzmemo preko nje. Ako žena uzme abdest a zatim stavi maskaru ona time nije pokvarila abdest, jer stavljanje maskare na oči, svejedno vodootporne ili nevodootporne, samo po sebi ne kvari abdest.
A stavljanje maskare koje su vodootporne, tj. one koje sprečavaju dolazak vode do trepavica, a zatim uzimanje abdesta na njih utiče na ispravnost abdesta, tj. tako uzet abdest nije ispravan niti potpun.
Nema razilaženja među učenjacima četiri priznata fikhska mezheba (hanefije, malikije, šafije i hanabile) da je prilikom abdesta uvjet valjanosti abdesta da se pokvase svi dijelovi tijela (ruke, noge i lice) koji se peru pri abdestu. Argument da je vadžib pokvasiti trepavice na koje se stavlja maskara su riječi Uzvišenog: “O vjernici, kad hoćete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka” (El-Maide 6).
Allah Uzvišeni naređuje da se opere lice a trpavice su sastavni dio vanjštine lica koje je obavezno oprati, tj. pokvasiti. Takođe, dokazuju hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Posalnik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško stopalima od Vatre“, a to je rekao kada je vidio čovjeka koji nije oprao svoje stopalo prilikom abdesta. Žena koja uzme abdest ili gusul preko vodootporne maskare i poslije toga klanja namaz nije joj ispravan ni namaz niti abdest i gusul. Dužna je da očisti trepuške od maskare i ponovi abdest (gusul) i namaz.
Pokrivenost ili otkrivenost žene ili djevojke ne utiče na valjanost abdesta, tj. ne kvari ga. Takođe, izlazak otkrivene žene pred muškarce koji joj nisu mahrem (tj. oni kojima je dozvoljeno da je ožene kada je na udaju), što je veliki grijeh i haram po idžmau učenjaka, ne utiče na valjanost abdesta i ne kvari ga. U našem narodu su rašerena razna uvjerenja oko toga šta kvari abdest, poput: gledanja u ogledalo, gledanja kroz prozor, uzimanja abdesta bez marame na glavi, gledanja otkrivenih ili polugolih žena, gledanja televizije i mnoge druge slične stvari. Sve spomenuto ne utiče na gubljenje abdesta. Zato svaki musliman treba naučiti šta kvari abdest a što je zasnovano na vjerodostojnim dokazima.
Stvari koje kvare abdest su:
Prvo: sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i analni otvor), tj. izmet, mokraća, mezj, vedj i vjetar. Ispravno je da u ovo ne ulazi bijelo pranje, razni iscjedci kod žena, zrak koji izlazi iz polnog organa žene i slično.
Drugo: gubitak svijesti i duboki san, dok drijemanje i kunjanje ne kvare abdest.
Treće: dodirivanje šakom bez zastora svog ili tuđeg polnog organa (svejedno od strane žene ili muškarca). Dok dodirivanje istih drugim dijelovima tijela (mimo šake) ne kvari abdest.
Četvrto: jedenje devinog mesa.
Sve gore spomenute stvari koje kvare abdest su zasnovane na vjerodostojnim dokazima čije navođenje bi nam oduzelo puno prostora. Naravno, postoje i druge stvari oko kojih učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li one kvare abdest, poput diranja tijela žene bez zastora, izlazak krvi i gnoja iz tijela, povraćanje i slično. Ispravno je da sve ove stvari ne kvare abdest. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Da li se izlazi iz vjere ako se propusti namaz
AlejkumusSelam! Namjerno izostavljanje jednog namaza po ispravnom mišljenju učenjaka ne predstavlja djelo kufra, svejedno iz kojeg razloga bilo, nego je veliki grijeh za koji se treba pokajati. Učenjaci su se razišli da li uopšte treba naklanjati taj namjerno propušteni namaz ili ne, većina učenjakaviše
AlejkumusSelam!
Namjerno izostavljanje jednog namaza po ispravnom mišljenju učenjaka ne predstavlja djelo kufra, svejedno iz kojeg razloga bilo, nego je veliki grijeh za koji se treba pokajati. Učenjaci su se razišli da li uopšte treba naklanjati taj namjerno propušteni namaz ili ne, većina učenjaka je na tome da treba.
Moje stanovište da je ostavljanje namaza kufr se odnosi na one ljude koji nikako nemaju namaz, svejedno bilo to da sebe smatraju muslimanima a nikada nisu klanjali ili da su nekad klanjali pa su potpuno ostavili namaz. Takođe, nema sumnje da i oni koji nekad klanjaju a nekad ne klanjaju da je nekad i kod takvih njihovo povremeno ostavljanje namaza djelo kufra, s tim da to zavisi od stanja.
Za jednog muslimana je veoma bitno da zna da je velika opasnost za njegovu vjeru ostavljanje namaza i da je to grijeh oko kojeg su se razišli učenajci da li izvodi iz islama ili ne. A pitanje ko od ovih osoba koje ostavljaju namaz a sebe smatraju muslimanima je izašao iz islama je pitanje koje rješavaju kadije i veoma učeni ljudi, nije na običnom muslimanu da se bavi time. To je veoma osjetljivo pitanje kojim se mogu baviti samo islamski stručnjaci koji imaju šerijatskog znanja, praktičnog iskustva i poznaju stanje ljudi. U medicinskoj terminologiji ovo pitanje bi potpalo pod “zarazno i interno” gdje nije dozvoljeno svakom da zalazi.
A što se tiče osoba kojima nenamjerno prođe sabah ili prespavaju zbog svega što si gore navela, naravno one ne potpadaju pod pitanje onog koji ostavlja namaz, zato što ono što uzrokuje njegovo ostavljanje namaza nije namjera ostavljanja namaza.
A od načina da se prevaziđu takve situacije u kojima konstantno prolazi namaz je da se pomogne sa spravama za buđenje (sat, mobitel…) i to tako što će mijenjati mjesto gdje ih ostavlja, tj. treba ih staviti na mjesto gdje mu nije lahko da ga ugasi, nego recimo, mora da ustane dok na nađe, ili da zaduži nekog ko će ga uporno buditi sve dok ga ne probudi i tako dalje.
Onome ko osjeti da mu opada iman poznato je što se može čuti i pročitati da treba što više učiti Kur’an, klanjati nafilu, slušanje dersova, razmišljanje o Allahu i Ahiretu, smrti itd. Međutim, neko će prigovoriti da za sve ovo navedeno on nema volje da radi a iman mu slabi, pa šta onda da uradi. Iz praktičnog života se može odgovoriti na ovo pitanje time što se potvrdilo u praksi da je u ovoj situaciji najbolje rješenje za muslimana da ne bi dalje tonuo u slabost da radi ono dobro djelo pri kojem osjeća slast i zadovoljstvo da ga radi u ime Allaha želeći od Njega nagradu a ujedno mu se time povećava i iman.
Ta dobra djela koja povećavaju muslimanima iman se razlikuju od osobe do osobe, nekom se povećava iman time što posjeti svog brata muslimana, nekom time što obiđe rodbinu, nekom što udijeli sadaku, nekom time da nasavjetuje svog brata, nekome time što brani svetinje islama i tako dalje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Ko su medhalijevci – napadi na ulemu
Alejkumusselam! Sto se tiče učenjaka Ebu Ishaka Huvejna i Muhammeda Hassana to su dva selefijska učenjaka iz Egipta koji su na ispravnoj akidi i menhedžu, i komotno se za njih može reći da su među najučenijom ulemom u Egiptu. To što jednog optužuju da je tekfirovac a drugog da je ihvanija to dolaziviše
Alejkumusselam!
Sto se tiče učenjaka Ebu Ishaka Huvejna i Muhammeda Hassana to su dva selefijska učenjaka iz Egipta koji su na ispravnoj akidi i menhedžu, i komotno se za njih može reći da su među najučenijom ulemom u Egiptu.
To što jednog optužuju da je tekfirovac a drugog da je ihvanija to dolazi od strane skupine tzv. Medhalijevaca a to nije tačno, to je laž i izmišljotina na njih.
A ovo je ujedno zgodna prilika da se ukratko pojasni ko su medhalijevci jer od njih dolazi svo to bljuvanje i pljuvanje i po onome kome treba i po kome ne treba.
Medhalijevci su nastali u Saudijskoj Arabiji pa su se poslije proširili u ostale krajeve svijeta: Egipt, Kuvajt i Jordan, a naročito je njihov uticaj jak u Evropi među selefijama. Nazvani su medhalijevci po saudijskom šejhu Rebi’a El-Medhali, a u arapskom svijetu su poznati i kao Džami’ije po istoimenom šejhu. Prepoznatljivi su bili po žestokoj i pretjeranoj kritici pokreta Ihvanu Muslimin, džemata Teblig, sufija i svih onih koje oni proglase novotarima svejedno bili džemati ili pojedinci. U zadnje vrijeme se njihova otrovna oštrica okrenula prema sljedbenicima El-Kaide i tekfirovaca.
Za sebe tvrde da su oni jedine i prave selefije, pa su ih neki učenjaci nazvali zbog toga SAMOZVANE SELEFIJE, a istina je da su poružnjali sliku selefija kod drugih džemata tako da mnogi i ne znaju da postoje druge selefije mimo njih. Sljedbenici ovog džemata, pokreta ili fikre (ideje) se u osnovi pozivaju na akidu selefa ovog Ummeta, na čvrsto držanje za Kur’ana i sunneta onako kako su ih razumjele prve generacije, bore se protiv svih vrsta novotarija u vjeri, itd. Ono što se s opravdanjem prigovara ovom džematu i ovoj fikri (ideji) je između ostalog:
Prvo: temeljna osnova na kojoj počiva ovaj džemat je da se ophode kao havaridži prema učenjacima i daijama, smatrajući ih kjafirima ili novotarima zbog grešaka koje im pripisuju. Kao murdžije su prema vladarima u muslimanskim zemljama pri čemu opravdavaju sve što rade a ako im se neko usprotivi makar i riječima on je po njima haridžija. Kao rafidije su prema džematima, sakupe njihove greške i onda ih optuže da su na dalaletu i stranputici. Kao kaderije se ophode prema Židovima, kršćanima i kjefirima, smatraju da nama nema izlaza od potčinjenosti kjafirima, niti imamo mogućnosti da se od toga oslobodimo, svaki džihad je unaprijed osuđen na propast i nema džihada bez imama (vođe muslimana) po njihovom tumačenju.
Drugo: po njima onaj ko novotara ne proglasi novotarom i sam je novotar, pravdaju svoj menhedž vrijeđanja, omalovažavanja i odvraćanja od učenjaka i daija time što je Allah spomenuo u Kur’anu greške vjerovjesnika, da čovjek pogriješi u nekim temeljima vjere to je kod njih neoprostivo. Smatraju da je džematski rad za Islam majka svake fitne jer oni prave jednakost između pokuđenog strančarenja i propisanog džematskog rada za Islam. Ističu greške davetskih džemata a prešućuju njihova dobra djela kako bi opravdali svoje napade na njih, zato smatraju da su savremeni islamski džemati skupine koje su na dalaletu i koje ruše jedinstvo ovog Ummeta.
Analizirati stanje Ummeta i upoznati njenog neprijatelja je po njima šerijatski zabranjeno poput analiziranja iskrivljenog Tevrata. Zato po njima razumijevanjem stvarnosti se trebaju baviti samo vladari a da se time bave islamisti to je za njih gubljenje vremena i bezvrijedan posao. Po njima nema džihada bez dozvole imama, džihad je obavezivanje sa onim za što nemamo snage te s toga nema grijeha u njegovom ostavljanju, zato je kod njih najbolji džihad da se ostavi džihad, a najbolja priprema za džihad je da se ostavi ta priprema. Takođe, smatraju da se ne treba politički angažovati jer je bavljenje politikom danas šerijatski sporno a na učenjacima i daijama je da upozoravaju na to.
Načini i sredstva dave su po njima tevkifije, tj. ona su šerijatski strogo određena i sve što nije došlo u šerijatskim tekstovima je novotarija, što nije ispravno. Prenošenje tuđih riječi vlastima je jedan od temelja na kojima počiva njihova dava pa ćeš tako naći da se pomažu sa bičem vladara kako bi ušutkali one koji se sa njima ne slažu, umjesto da koriste dokaze i argumente. Stavljaju sebe na stepen velikih imama učenjaka Ehli sunneta kada svoje protivnike proglašavaju novotarima. Često upotrebljavaju frazu “nije na menhedžu selefa” ili “nije na menhedžu Ehli sunneta vel džema’ata”. Spuštaju riječi selefa o upozorenju na novotare na daije i učenjake koji su od Ehli sunneta vel džema’ata.
U svom ophođenju prema vladarima kod njih nema tevhida hakimije (da pravo propisivanja zakona pripada samo Allahu), nema kod njih kufra kod vladara osim da ga oni otvoreno kažu. Ne može se din uspostaviti bez države. Smatraju obaveznim da se šuti na devijacije onih koji su na vlasti, pa je zato kod njih ko jezikom negira munker kod nekog vladara haridžija, tj. poziva na ustanak protiv vladara. Nema naređivanja dobra niti odvraćanja od munkera bez dozvole vladara muslimana ….Ovo je ukratko što bi se moglo reći o ovoj skupini.
Ne treba da zavede i zbuni to što navode fetve, tekstove i slično od velikih savremenih šejhova i učenjaka ovog Ummeta poput Albanija, Bin Baza, Usejmina i Saliha Fevzana to je samo zato da bi se krili iza njihovih velikih imena, iako su ovi šejhovi kritikovali njihov menhedž u dawi. Takođe, razlog navođenja fetvi ovih šejhova je i to što su to jedini preostali šejhovi koje oni nisu proglasili novotarima, zabludjelim i da nisu na menhedžu selefa.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Liječenje straha od vjetra
Alejkumusselam! Ovo što ti se desilo da strahuješ od vjetra ne mora da znači da je to džinsko djelovanje, ili da je ostavilo tragove džinskog djelovanja, mada i to nije isključeno. Tvoje obraćanje “mnogim hodžama, nenama što saljevaju strave, bionergičaru i mnogim drugima” je šerijatski zabranjeno,više
Alejkumusselam!
Ovo što ti se desilo da strahuješ od vjetra ne mora da znači da je to džinsko djelovanje, ili da je ostavilo tragove džinskog djelovanja, mada i to nije isključeno.
Tvoje obraćanje “mnogim hodžama, nenama što saljevaju strave, bionergičaru i mnogim drugima” je šerijatski zabranjeno, taman da si i imala opravdan razlog da liječiš sihr ili džinsko djelovanje, a pogotovo što u tvom slučaju uopšte ne mora da znači da ti imaš džinskog djelovanja na sebi. Ako si tokom obilaženja ovih nadriljekara uzimala od njih zapise, hamajlije, ili bilo šta trebaš se pod hitno toga riješiti i to uništiti. Ako si znala da nije dozvoljeno ići ovakvim osobama onda si veliki griješnik i trebaš iskreno da se pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, za to. A ako nisi znala onda nemaš grijeha, ali ne smiješ sebi dozvoliti da to ponovo radiš nakon što si saznala.
Najbliže je u tvom slučaju da se radi o jakom prirodnom strahu koji je ostavio na tebi psihološki poremećaj, koji kao takav treba i liječiti. U ovom slučaju na tebi je da se suočiš sa prirodnom pojavom (vjetar, grom, oluja) od koje strahuješ i to tako što ćeš svakodnevno da razumski analiziraš pojavu vjetra i da sama sebi objasniš da je vjetar prirodna pojava koja ima svoje razloge nastanka i svoju svrhu, da se dešava svakodnevno i na svakom mjestu na zemaljskoj kugli. I ljudi se normalno odnose prema toj pojavi, tj. ne izaziva kod njih nikakav strah, pa onda sebe ubijediš da i ti nemaš razloga da se bojiš.
Ono što ti još može pomoći je da se vratiš na stručnu literaturu koja govori o ovoj pojavi, ili da pogledaš neke televizijske i video programe koji objašnjavaju ovu pojavu te da tako spoznaš stvarnost i objašnjenje za njih, što će ti pomoći u lakšem savlađivanju straha koji te je zadesio. Takođe, treba da se izložiš koliko si više u mogućnosti tim pojavama, recimo vjetru, oluji, grmljavini, ta da na taj način uvidiš da su to pojave koje uglavnom ne štete čovjeku te s toga ne treba da ih se bojiš.
Znači, nema potrebe da ideš da ti neko uči rukju, nego se suoči s tim, i naravno kao muslimanka koja vjeruje u Allaha, obavlja ono što joj je naređeno i ostavlja ono što joj je zabranjeno, u svim svojim stvarima, pa tako i ovoj vrati se u dovama svome Gospodaru, tražeći od Njega da ti olakša stanje u kome se nalaziš, a On je onaj koji se odaziva dovama svojih robova. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kako je iskrivljeno kršćanstvo
Alejkumusselam! Razlozi nastanka hrišćanstav i historijat toga je ogromna tema o kojoj su napisane posebne knjige. Na bosanskom jeziku mi je poznata knjiga “Islam i kršćanstvo” i “Trijumf istine”, ova zadnja je najbolja po pitanju pojašnjavanja iskrivljenosti kršćanstva. Rezime onoga kako je došlo dviše
Alejkumusselam!
Razlozi nastanka hrišćanstav i historijat toga je ogromna tema o kojoj su napisane posebne knjige. Na bosanskom jeziku mi je poznata knjiga “Islam i kršćanstvo” i “Trijumf istine”, ova zadnja je najbolja po pitanju pojašnjavanja iskrivljenosti kršćanstva. Rezime onoga kako je došlo do iskrivljavanja vjere sa kojom je došao Isa, alejhi selam, tj. islama jer su svi poslanici bili muslimani i svi su pozivali u islam, je:
Nakon što je Isa, alejhisselam, uzdignut na nebesa njegovi učenici, havarijjini (kod kršćana poznati kao apostoli) su se razišli po zemlji i pozivali u novu vjeru. Tako da su mnogi počeli da ih slijede i sami da pozivaju u vjeru. Jedan od onih njih je bio Pavle, Jevrej, koji je prihvatio vjeru sa kojom je došao Isa, alejhisselam, svojom spoljašnošću, a ustvari se nije odrekao svoje stare vjere. On je prvi koji je počeo da spominje trojstvo, iskupljenje za grijehe, uskrsnuće to da je Isa, alejhisselam, božji sin.
U samom početku je naišao na otpor među havarijinima, međutim poslije se prihvaćeno kao ispravno učenje. Do prvog koncilija, koji je održan u Nikiji i gdje su prihvaćena danas poznata četiri evanđelja, je bilo ljudi koji su ispravno ispovijedali Isaovu vjeru i koji su bili muvehidi (na ispravnom tevhidu). Nakon prihvatanja kršćanstva od strane Konstantina počinje progon ovih ljudi, tako da su oni iščezli.
Danas ne postoje “pravi hrišćani” u smislu kakvom si ti spomenio, jer su svi oni na iskrivljenoj vjeri, bez obzira na razlike u njihovim učenjima. Oni koji vjeruju da je Isa, alejhisselam, Allahov poslanik i Njegov rob koga je On stvorio bez oca su muslimani, koji isto tako znaju da danas ne postoji ispravan Indžil, nego se on zagubio i iskrivio. Čak ako bi i pretpostavili da postoji ispravan primjerak Indžila nama muslimanima nije dozvoljeno da ga čitamo, slijedimo i izučavamo jer je on derogiran Kur’anom. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Mogu li spajati namaze ako radim 15 kilometara od kuće?
Alejkumusselam! Iz ovoga kako si ti opisao svoje obavljanje namaza razumije se da ti sebe smatraš musafirom. A onda prilikom spajanja klanjaš ikindiju namaz četiri rekata. Bojati je se da sve ovo što radiš da je pogrešno. Naime, s obzirom da ti je mjesto posla udaljeno od kuće samo 15 kilometara nijviše
Alejkumusselam!
Iz ovoga kako si ti opisao svoje obavljanje namaza razumije se da ti sebe smatraš musafirom. A onda prilikom spajanja klanjaš ikindiju namaz četiri rekata. Bojati je se da sve ovo što radiš da je pogrešno.
Naime, s obzirom da ti je mjesto posla udaljeno od kuće samo 15 kilometara nije ispravno da sebe smatraš musafirom jer se putovanje na toj udaljenosti ne može smatrati šerijatskim putovanjem na kojem je dozvoljeno uzimati određene olakšice. Druga greška koju činiš je što klanjaš ikindiju četiri rekata a brojiš samog sebe musafirom.
A ako bi rekao da ne spajaš ikindiju sa podne namazom zato što si musafir nego zato što nemaš mogućnosti i uslova da klanjaš na radnom mjestu, onda bi odgovor na ovo bio sljedeći. Nije dozvoljeno spajati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom osim onome ko je musafir. Iz ovog općeg propisa neki učenjaci izuzimaju situaciju kada bi se nekom ukazala potreba da zbog određenih okolnosti privremeno, tj. jedanput ili više puta ali ne da bude stalna praksa, spoji između podne i ikindije ili akšama ili jacije, da u ovom slučaju je to dozvoljeno učiniti.
Znači pod šartom da to ne bude stalna praksa. Dokazuju ovaj izuzetak iz pravila hadisom od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio namaze a da nije bio u strahu niti je padala kiša. Dok većina učenjaka smatra da se po ovom hadisu ne radi jer je oprečan drugim vjerodostojnim hadisima u kojima je došla obaveza klanjanja namaza u njihovom namaskom vremenu osim za musafira, bolesnika i slično.
Prema tome, ni po jednom ni po drugom tumačenju tvojih postupaka nije ispravno to što radiš. Na tebi je, s obzirom da nisi musafir, da klanjaš i podne i ikindiju u njihovom namaskom vremenu. Znači, nije ti dozvoljeno da spajaš podne i ikindiju u podnevsko vrijeme, nego treba da nađeš vremena da klanjaš ikindiju dok si na radnom mjestu.
A što se tiče tvojih riječi “Obzirom da mi je ovo stalan posao ovu praksu ću primjenjivati dokle god mi Allah dž.š daje nafaku u ovom poslu”, takva konstatacija ne priliči da dođe nakon što si uputio pitanje o ispravnosti tvojih postupaka, jer ako smatraš da je to što radiš ispravno i da ćeš to praktikovati i ubuduće onda nije bilo smisla ni potrebe da postavljaš pitanje. Musliman se treba naučiti da prije nego što uradi neko djelo za čiju ispravnost i način rada nema znanja da pita onog u čije znanje ima povjerenja, a ne da prvo uradi pa da onda pita je li to ispravno. Jer Uzvišeni kaže: “Znaj da nema boga osim Allaha, i traži oprosta za svoje grijehe” ( Muhammed, 19). Imam Buharija je naslovio u svom Sahihu jedno poglavlje naslovom “Znanje je prije djela” pa je onda naveo ovaj ajet. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Stav o El-Kaidi
Alejkumusselam! Ako nam dokažeš da postoji El-Kaida, da radi organizovano, da ima istu ideju na svakom mjestu, da se njeni članovi bore za iste ciljeve, da imaju jednu komandu i da mnoge stvari koje se pripisuju El-Kaidi da to oni stvarno rade oni, mi ćemo odgovoriti na ovo pitanje. Ovo kažemo zatoviše
Alejkumusselam!
Ako nam dokažeš da postoji El-Kaida, da radi organizovano, da ima istu ideju na svakom mjestu, da se njeni članovi bore za iste ciljeve, da imaju jednu komandu i da mnoge stvari koje se pripisuju El-Kaidi da to oni stvarno rade oni, mi ćemo odgovoriti na ovo pitanje. Ovo kažemo zato što termin El-Kaida i sve što je vezano za nju ima svoju političku pozadinu poput pojma terorizma, terorista i borbe protiv terorista.
A ako pitaš o menhedžu Usame bin Ladina i Zavahirija, opće je poznatio da su najveći učenjaci poput Bin Baza i ostalih kritikovali njihov način rada za islam i razumijevanja krupnih pitanja i dešavanja u Ummetu. Isto tako, trebaš da znaš da njih dvojica nisu šejhovi, tj. nemaju šerijatskog znanja, niti oni sebe smatraju šejhovima, tako da se ne treba vraćati na njih u vjerskim pitanjima, kako sitnim tako i krupnim, a njihov fadl džihada i borbe protiv kjafira u mjestima gdje su muslimani napadnuti ne treba negirati.
A ako pitaš o mudžahidima u Iraku, Afganistanu, Somaliji i u drugim mjestima gdje se oni bore protiv kjafira koji su napali njihove zemlje, to što oni rade to je pravi šerijatski džihad, oni brane islam i muslimane, imaće veliku nagradu i blago njima i onima koji ih pomažu. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Službovanje muslimana u nevjerničkim vojskama
Alejkumusselam! Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je da se ukratko pojasni ko je ta vojska Legija stranaca, kao i da se obradi pitanje borbe muslimana u kjafirskoj vojsci pod njihovom zastavom (ispod ovog odgovora nalaze se podaci o Legiji stranaca). Šerijatski status službovanja u kjafirsviše
Alejkumusselam!
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je da se ukratko pojasni ko je ta vojska Legija stranaca, kao i da se obradi pitanje borbe muslimana u kjafirskoj vojsci pod njihovom zastavom (ispod ovog odgovora nalaze se podaci o Legiji stranaca).
Šerijatski status službovanja u kjafirskoj vojsci
Službovanje muslimana u kjafirskoj vojsci, što ujedno uključuje i njegovu borbu sa kjafirskom vojskom protiv neprijatelja te vojske ili države koju ona štiti, može imati dvije situacije.
Prva je da neprijatelji te kjafirske vojske u kojoj on službuje budu muslimani, u tom slučaju ovo pitanje potpada pod mes’elu: pomaganja kjafira protiv muslimana, a to je jedno od djela koje izvodi muslimana iz vjere na što upućuju Kur’an, Sunnet i idžma učenjaka.
Druga situacija je da neprijatelji te kjafirske vojske u kojoj musliman službuje budu također kjafiri. U ovom slučaju službovanje u toj vojsci može biti dobrovoljno, ili pod prisilom i u slučaju nužde. Prisilno i nužno ulaženje i službovanje u kjafirskoj vojsci je pitanje koje se smatra izuzetkom od pravila te ćemo ga ostaviti po strani.
Znači, mes’ela o kojoj govorimo je dobrovoljno službovanje u kjafirskoj vojsci koja ratuje ili se sprema da ratuje protiv svojih neprijatelja koji su također kjafiri. Primjer ovakvog slučaja se može zamisliti kod muslimana koji privremeno borave u kjafirskoj zemlji pa se desi u toku njihovog boravka da tu državu napadne neka druga kjafirska država, pa da li je u tom slučaju dozvoljeno tim muslimanima da se bore pod zastavom kjafirske vojske te države u kojoj borave.
Islamski učenjaci po ovom pitanju imaju podijeljeno mišljenje.
Prvo mišljenje je da nije dozvoljeno muslimanima da dobrovoljno uđu pod zastavu kjafirske vojske u borbi protiv njihovih neprijatelja kjafira. Na ovom stavu je većina učenjaka ovog Ummeta od hanefija (El-Mebsut 10/97), malikija (El-Mudevvene 1/391) i hanabila (Keššaful-kinna’a 3/63). Oni svoj stav argumentiraju dokazima iz Kur’ana, Sunneta i razuma.
Iz Kur’an dokazuju sa riječima Uzvišenog: “A Allah neće dati priliku kjafirima nad mu’minima” (En-Nisa, 141). Kažu da Uzvišeni Allah zabranjuje da se da prilika kjafirima nad mu’minima a u borbi muslimana pod komandom kjafira je prilika kjafiru da naudi mu’minu.
Takođe dokazuju ajetom: “Nećeš naći ljude koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju da vole one koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju” (El-Mudžadele, 22). Kažu onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan ne voli pobjedu Allahovih neprijatelja i neprijatelja Njegovog Poslanika.
A iz Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokazuju hadisom kojeg prenosi Zubejr ibn Avvam, radijallahu anhu, da kaže da je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se borimo za bilo koga od mušrika osim za zimije (nemuslimani u muslimanskoj državi koji daju džizju)”. Bilježi ga Darekutni i Hejsemi u “Medžmei”, međutim hadis je slab jer je u njegovom senedu Nu’ajm ibn Hamad koji je slab. Hadis jasnim i nedvosmislenim riječima ukazuje na zabranu borbe za kjafire.
Od razumskih dokaza je sljedeće:
– U borbi čovjek izlaže svoj život opasnosti a to nije dozvoljeno osim radi uzdizanja Allahove riječi i Njegove vjere.
– Obje skupine koje se bore jedna protiv druge su šejtanske stranke, a šejtanska stranka je ona koja će biti poražena, pa ne priliči muslimanu da se priključi jednoj od njih povećavajući njen broj i boriti se za nju.
– Musliman se bori protiv ljudi kako bi ih uveo u Islam, a da se bori protiv kjafira kako bi ih uveo iz kufra u kufr i prolivao njihovu krv na tom putu to nije dozvoljeno.
Drugo mišljenje je da je dozvoljeno muslimanima da se bore sa mušricima ili kjafirima pod njihovom zastavom protiv drugih mušrika i kjafira. Ovo mišljenje navode učenjaci prilikom govora o ovom pitanju s tim da ne spominju ko zastupa ovo mišljenje. Takođe, iz govora imama Šafije se razumije da on ovo ne zabranjuje jer kaže: “A ako ih (muslimane) oni (kjafiri) ne prisile na borbu sa njima meni je draže da se ne bore” (knjiga “El-Umm”, 4/256).
Zagovarači ovog mišljenja dokazuju svoj stav jednom predajom od ashaba i razumskim dokazom.
Prenosi Umu Seleme, majka pravovjernih, radijallahu anha, da je Zubejr ibn Avvam, radijallahu anhu, bio kod Nedžašija prilikom prve Hidžre od strane manje skupine muslimana, kada je neprijateljska vojska napala Nedžašija, pa je toga dana odigrao veliku ulogu u borbi sa Nedžašijem protiv njegovog neprijatelja, te je zbog toga Zubejr, radijallahu anhu, bio na velikom stepenu kod Nedžašija.
Ovu predaju bilježi Ahmed u svom Musnedu i zabilježena je u knjigama sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput sire Ibn Hišama i “El-Bidaje vennihaje” od Ibn Kesira. Muhadis Ahmed Šakir je ocijenio ovu predaju vjerodostojnom, a Šuajb Arnaut dobrom. Zagovarači ovog mišljenja kažu da ova predaja u kojoj je Zubejr, radijallahu anhu, učestvovao sa Nedžašijem čija vojska i država je kjafirska protiv njihovog neprijatelja kjafira što jasno ukazuje da je muslimanu dozvoljeno da ratuje sa kjafirima i mušricima pod njihovom zastavom protiv njihovih neprijatelja kjafira.
Komentar: Ovom dokazu se može prigovoriti sa tri strane. Prva – da je Nedžaši tada bio musliman, te da je zbog toga Zubejr, radijallahu anhu, sebi dozvolio da učestvuje u borbi sa njim. Druga – da muslimani tada u tom periodu nisu imali drugo mjesto gdje bi se mogli skloniti i ko bi im mogao pružiti zaštitu. Treća – da je ovo idžtihad i postupak ashaba s jedne strane, a sa druge strane da je to bilo u vrijeme kada propisi vjere nisu bili upotpunjeni a ovakav postupak nije prenešen da ga je radio neko drugi od ashaba nakon što je propisan džihad protiv kjafira.
ODABRANO MIŠLJENJE je prvi stav učenjaka, tj. zabrana učestvovanja muslimana pod zastavom kjafirske vojske u njihovoj borbi protiv nekih drugih kjafira jer dokazi sa kojima dokazuju svoj stav su dovoljno jaki da potkrijepe ovo mišljenje.
Prema tome, nije dozvoljeno muslimanu da dobrovoljno služi, učestvuje i bori se u sastavu vojske Legije stranaca. Da to nije dozvoljeno ukazuju sljedeće stvari:
– Što ta vojska učestvuje u borbi protiv muslimana u muslimanskim zemljama što potpada pod mes’elu POMAGANJA KJAFIRA PROTIV MUSLIMANA a što je zabranjeno po Kitabu, Sunnetu i idžmau učenjaka a ujedno je i jedno od djela koje izvodi muslimana iz islama.
– Što musliman nije fizički prisiljen niti je u nuždi u kojoj bi mu bilo dozvoljeno ono što je inače zabranjeno.
– Ako bi uzeli da bi on u službi te vojske učestvovao u borbi protiv kjafira, pojasnili smo u gore spomenutoj mes’eli da je ispravno mišljenje učenjaka da ni u tom slučaju nije dozvoljeno boriti se pod zastavom kjafirske vojske.
– Što Allah ne dozvoljava da se da prilika kjafirima nad muslimanima, kaže Uzvišeni: “A Allah neće dati priliku kjafirima nad mu’minima” (En-Nisa, 141), a u borbi muslimana pod komandom kjafira je prilika kjafiru da naudi mu’minu na raznorazne načine.
– Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže (tj. on je uzdignut) a ne uzdiže se iznad njega”. Bilježi ga Darekutni i Bejheki, a Ibn Hadžer i Albani ga ocjenjuju dobrim. A u borbi muslimana pod komandom i zastavom kjafira za interese kjafirske države uzdiže se kjafir i kufr iznad islama i muslimana.
– Sam sistem i principi organizacije vojske Legije stranaca sadrže u sebi mnoge šerijatski neprihvatljiva načela, od kojih su između ostalih: potpuna odanost i privrženost državi Francuskoj u borbi radi nje a koja je kjafirska, gubljenje života za interese kjafirske države radi dunjalučke koristi, mijenjanje identiteta vojnika, dobrovoljno pristajanje na prekidanje svakog kontakta sa najbližom rodbinom itd. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Da li će džini mu’mini ući u Džennet
AlejkumusSelam! Nema razilaženja među islamskim učenjacima da će kjafiri od džina biti stanovnici vatre, tj. da će im Džehenem biti vječno prebivalište poput ljudi. A razišli su se učenjaci oko ulaska džina mu’mina u Džennet na pet mišljenja ili čak više. Prvo mišljenje: da će džini mu’mini ući u Džviše
AlejkumusSelam!
Nema razilaženja među islamskim učenjacima da će kjafiri od džina biti stanovnici vatre, tj. da će im Džehenem biti vječno prebivalište poput ljudi. A razišli su se učenjaci oko ulaska džina mu’mina u Džennet na pet mišljenja ili čak više.
Prvo mišljenje: da će džini mu’mini ući u Džennet, ovo je stav džumhura učenjaka ovog Ummeta.
Drugo mišljenje: da neće ući u Džennet nego će biti u njegovim krajevima, ljudi će njih vidjeti a džini njih neće vidjeti. Ovo mišljenje se pripisuje, Maliku, Šafiji, Ahmedu, Ebu Jusufu i Muhammedu Šejbaniju.
Treće mišljenje: da će džini mu’mini postati prašina poput životinja i da će njihova nagrada biti da budu spašeni od Vatre. Između ostalih ovaj stav se pripisuje Ebu Hanifi.
Četvrto mišljenje: da će džini mu’mini biti na El-E’arafu (misli se na bedemima između Dženneta i Džehenema što je spomenuto u suri El-E’araf u 46. i 48. ajetu)
Peto mišljenje: stav grupe učenjaka da po ovom pitanju ne mogu zauzeti ni jedno mišljenje.
Ispravno i odabrano mišljenje je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da će džini mu’mini ući u Džennet poput ljudi.
Prije nego što navedemo dokaz za ovaj stav samo da napomenemo da su džini obavezni činiti ibadet Allahu, dželle še’nuhu, vjerovati u poslanike koje je poslao i da će oni na Sudnjem danu polagati račun za svoja djela, te biti nagrađeni ili kažnjeni shodno svojim djelima. Za sve ovo dokaz su mnogi kur’anski ajeti, aneki od njih su sljedeći:
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju” (Ez/Zarijat, 56)
“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. “O narode naš” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!” ( El-Ahkaf, 29-31)
“Ali Ja sam već istinu rekao: “Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!” (Es-Sedžde, 13)
“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” Oni će reći: “Mi to priznajemo na svoju štetu.” Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici”. (El-En’am130)
“I mi smo, čim smo Kur’an čuli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba se bojati; i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi put su izabrali” (El-Džinn, 13,14)
“Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” (Er-Rahman,13). Ovaj ajet je ponovljen 31 put u ovoj suri, a u Njemu se Allah obraća u dvojini, dvima skupinama: ljudima i džinima i sura sadrži prijetnje i obećanja za obje ove skupine.
Takođe, treba znati da džini nisu poput ljudi u svom tjelesnom izgledu. Zato ne možemo reći da su oni poput ljudi u svakom smislu, nego vjerski propisi, nagrada i kazna za njih je shodna njihovom tjelesnom stanju i načinu života. Mi ne znamo kakvoću njihovog izgleda i života jer oni spadaju u svijet gajba (nepoznatog i nevidljivog) i ako se oni pokažu u nekim različitim oblicima i izgledima mi ih opet ne vidimo onakve kakvi su u njihovom stvarnom obliku.
Kao što kaže Uzvišeni, govoreći o Iblisu i njegovom potomstvu a to su džini: “O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju”. (El-E’araf, 27)
Dokazi koji ukazuju da je stav džumhura učenjaka, tj. da će džini mu’mini ući i boraviti u Džennetu su sljedeći:
Prvi: uopćeno značenje mnogih ajeta koji ukazuju da se Allah džinima obraća sa prijetnjom ako Ga ne poslušaju da će ući u Vatru i obećanjem ako Ga poslušaju da će ući u Džennet. A od najupečatljivih ajeta su riječi Uzvišenog: “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, biće dva dženneta” (Er-Rahman, 46), pa sve do kraja sure. U ovom ajetu Uzvišeni se obraća džinima i ljudima pa im navodi nagradu Dženneta i opisuje im ga i podstiče ih na njega što ukazuje da će oni dostići ono što im Uzvišeni navodi ako povjeruju.
Drugi dokaz: kur’anski ajet: “i mi smo, čim smo Kur’an čuli, u nj povjerovali” (El-Džin, 13) i “A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja” (El-Bejjine, 7). Kaže Ibn Hazm da je nemoguće da Allah, dželle še’nuhu, spominje i hvali one koji vjeruju iz obje skupine, ljudi i džina, i opisuje im nagradu koju će dobiti za svoje vjerovanje, i navodi dokaz da su i džini kada su čuli Kur’an povjerovali u njega a da poslije u Džennet uvede samo jednu od te dvije skupine a to su ljudi mimo džina. Pogotovo ako imamo druge ajete koji jasno govore da će i oni biti u Džennetu, poput riječi Uzvišenog: “Koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo” (El-Džinn, 56 i 74), gdje se spominju hurije. Poznato je da hurije borave samo u Džennetu pa nema smisla spominjati da ih nije dodirnuo džin ako džin nije u Džennetu.
Treći dokaz: riječi Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: “Stvorenja su četiri vrste: stvorenja koja će u Džennet, stvorenja koja će Vatru, stvorenja koja će i u Džennet i u Vatru. Što se tiče onih koja će sva u Džennet, to su meleci, a što se tiče onih koja će sva u Vatru, to su šejtani, a oni što će i u Džennet i u Vatru to su ljudi i džini, biće nagrađeni i kažnjeni”. (U predaji nije spomenuta četvrta skupina a vjerovatno se misli na životinje koje će biti pretvorene u prašinu i neće ući ni u Džennet niti u Vatru) Ovu predaju bilježi Ebuš-Šejh u knjizi “El-Azame” (69/1149).
Četvrti dokaz: sa razumske strane gledano Uzvišeni Allah je zaprijetio džinima kafirima da će onaj od njih koji bude griješio ući u Vatru. Pa kako onda da onaj od njih koji je pokoran ne uđe u Džennet, a Allah je Milostiv, Mudar i Pravedan.
Od učenjaka koji su govorili o ovoj temi iznoseći mišljenja i dokaze i izabrali mišljenje džumhura da će džini mu’mini ući u Džennet su: Sujuti u knjizi “El-Ešbah ven-nezair”, Ibn Muflih u knjizi “El-Furu'”, Ibn Kesir u svom Tefsiru, Ibnul-Kajjim u knjizi “Miftahu daris-se’adeti”, a od savremenih učenjaka El-Usejmin i Abdurrahman El-Berrak.
Prema tome, po ispravnom mišljenju učenjaka izgrađenom na riječima Uzvišenog: “Koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo” (El-Džinn, 56 i 74) koje presuđuju po ovom pitanju, džini mu’mini će ući i boraviti u Džennetu poput ljudi, s tim da ne znamo način kako će oni uživati u Džennetu. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Uzimanje Mushafa bez abdesta
Alejkumusselam! Saglasni su islamski učenjaci (idžmau učenjaka) da je dozvoljeno učiti Kur’an napamet onome ko je bez abdesta kao i da mu je mustehab da uči pod abdestom. Ovu saglasnost učenjaka prenosi imam Nevevi u svoje dvije različite knjige”El-Medžmu’u” (2/163) i “Et-Tibjanu”, str 58. Najjači dviše
Alejkumusselam!
Saglasni su islamski učenjaci (idžmau učenjaka) da je dozvoljeno učiti Kur’an napamet onome ko je bez abdesta kao i da mu je mustehab da uči pod abdestom. Ovu saglasnost učenjaka prenosi imam Nevevi u svoje dvije različite knjige”El-Medžmu’u” (2/163) i “Et-Tibjanu”, str 58. Najjači dokaz da je dozvoljeno bez abdesta učiti Kur’an je hadis mutefekun alejhi, tj. bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je on jedne noći spavao kod Mejmune, žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je ustao nakon pola noći i obrisao lice te proučio zadnjih deset ajeta iz sure Ali Imran, zatim je uzeo abdest i klanjao. Ovo jasno ukazuje da je učio Kur’an bez abdesta.
Međutim, ako se u pitanju misli na učenje Kur’ana uz držanje Mushafa u ruci bez zastora, onda je to sasvim drugo pitanje.
Naime, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko diranja mushafa bez abdesta.
Prvi stav učenjaka je da je haram dirati mushaf ili dio mushafa bez abdesta. Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, između ostalih to zastupaju učenjaci četiri mezheba. Najjači argumenti kojim zabranjuju dodirivanje mushafa bez abdesta su jedan ajet i jedan hadis.
Prvi dokaz – riječi Uzvišenog: “On je, zaista, Kur’an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” (El-Vaki’a, 77-79). Kažu: ajet upućuje na zabranu diranja mushafa bez abdesta jer se zamjenica “je” vraća na Kur’an plemeniti, i po njihovom ajet se prevodi: “dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti”.
Komentar: Oni koji se ne slažu sa tumačenjem ovog ajeta na ovakav način poput mufesira Ibnul-Arebija i Kurtubija kažu: Ispravno je da se zamjenica “je” vraća na “Knjigu brižljivo čuvanu”, te prevode ajet: “dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” jer se zamjenica u osnovi vraća na najbližu imenicu prije nje. Takođe, prenose Ibn Džerir i Ibn Kesir u svojim tefsirima da su Ibn Abbas, Enes, radijallahu anhum, Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr, Dahhak, Džabir ibn Zejd, Es-Suddi i mnogi drugi, rekli da se pod riječima “Knjizi brižljivo čuvanoj” misli na knjigu na nebesima (levhul-mahfuz), a pod riječima “samo oni koji su čisti” da se misli na meleke.
Ono što podržava stav da se pod ajetom misli na meleke i Levhul-mahfuz je riječ u ajetu “El-mutahherun” koja znači: oni koji su sami po sebi čisti a to su meleci, jer da je se željelo ajetom reći da se misli na ljude koji se čiste tako što uzimaju abdest došla bi riječ “El-mutetahhirun” što znači oni koji se čiste, kao što je došlo u drugim ajetima. Kao u ajetu: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli el-mutetahhirine – one koji se mnogo čiste” (El-Bekara, 222).
Prema tome, argumentiranje sa ovim ajetom zabranu diranja mushafa bez abdesta je u najmanju ruku upitno a bliže bi bilo da se kaže da je i neispravno.
Drugi dokaz – poznati hadis Amra ibn Hazma od njegovog oca od njegovog djeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao pismo stanovnicima Jemena a u njemu je bilo napisano: “Ne dodiruje Kur’an osim tahir (onaj koji je čist)”. Bilježi ga Malik kao mursel (bez spomena ashaba koji prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), Nesai i Ibn Hibban. I kažu da je ovaj hadis jasan šerijatski tekst da nije dozvoljeno dirati mushaf bez abdesta.
Komentar: Prenosi Ibn Hadžer da ovaj hadis ima skrivenu mahanu a to je da je ravija Hakem ibn Musa pogriješio u ovom hadisu kada je naveo u senedu prenosilaca hadisa Sulejman ibn Davuda a ispravno je da je riječ o Sulejman ibn Erkamu, a Sulejman ibn Erkam je ravija čiji hadis se ne uzima. Ovu grešku koju navodi Ibn Hadžer spominju najveći učenjaci hadisa, poput Ebu Davuda, Ibn Ebi Hatima, Ebu Zur’a, Ibn Mende, Nesaija i Saliha Džezere.
Prema tome, ovaj hadis je veoma slab iz dva razloga: prvo – što je rivajet kod Malika mursel a mursel je slab hadis, drugo – što u rivajetu kod Nesaia ima skrivena mahana gore spomenuta zbog koje se hadis smatra neprihvatljivim za argumentiranje. Zbog ovoga ne treba da nas zavedu riječi Ibn Abdilberra da je šuhret (tj. to da je poznat) ovog hadisa kod učenjaka dovoljan tako da nema potrebe za njegovim senedom.
Ovaj hadis, i ako bi uzeli da je sa strane seneda prihvatljiv, on ima nejasno značenje sa strane tumačenja. Naime, riječ “tahir” (onaj koji je čist) koja je došla u hadisu u arapskom jeziku ima višestruko značenje. Prvo značenje je čistoća u prenesenom smislu, tj. da “tahir” (onaj koji je čist) znači čistoću od kufra i širka pri čemu bi hadis značio: ne dodiruje Kur’an osim mu’min, jer je došlo u ajetu: “Zaista su mušrici nečisti” (Et-Tevbe, 28). Drugo značenje je čistoća u fizičkom smislu, tj. da je “tahir” (onaj koji je čist) onaj koji je čist od nedžaseta (prljavština) koje se u Šerijatu smatraju nečistoćom, kao što je došlo u hadisu o mački: “Ona nije nečista”.
I treće značenje je čistoća u šerijatskom smislu, tj. da je pod abdestom ili gusulom. Pa ostaje nejasnoća na koje značenje od ova tri se odnosi hadis, odnosno da li se može odnositi na sve tri istovremeno. U svakom slučaju, slabost hadisa i neodređenost njegovog značenja ne daju ovom hadisu snagu kojom bi po njemu bilo zabranjeno dirati Mushaf bez abdesta, tj. da bi onaj koji bi to radio bio griješan zbog toga.
Drugo mišljenje učenjaka je da je dozvoljeno uzimati i dirati Mushaf bez abdesta iako su i zagovarači ovog mišljenja složni da je to mustehab raditi uz abdest. Na ovom stavu su: Hakem ibn ‘Utbe, Davud Zahiri, Ibn Hazm i ostali, a ovo mišljenje su izabrali i mnogi savremeni učenjaci. Od najjačih argumenata sa kojima dokazuju svoj stav su sljedeći:
Prvi dokaz: da je osnova dozvola uzimanja Mushafa bez abdesta sve dok nemamo dokaza za zabranu, a nema jasnog ajeta i vjerodostojnog hadisa koji ukazuju na zabranu.
Drugi dokaz: dugi hadis o pismu koje je poslao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Heraklu, rimljanskom namjesniku u Šamu, u kojem je između ostalog napisano nekoliko ajeta iz Kur’ana a nema sumnje da su kršćani dirali to pismo čitajući ga. Ali ovome se može prigovoriti da pismo nije Mushaf niti dio njega, nego najviše liči nekim islamskim knjigama u kojima ima i ajeta.
Odabrano mišljenje nakon svega izloženog je dozvola diranja, uzimanja i nošenja Mushafa bez abdesta jer nema jasnog niti vjerodostojnog dokaza koji to zabranjuje. A ako bi i prihvatili da se ajet iz sure Vakia ” … dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” odnosi na ljude a ne meleke kao i da je hadis od Amr ibn Hazma “Ne dodiruje Kur’an osim tahir (onaj koji je čist)” vjerodostojan, najbliže bi bilo da je značenje i ajeta i hadisa sljedeće: Ne dodiruje Mushaf osim mu’min, svejedno bio bez abdesta, džunub, žena u stanju hajza ili nifasa ili ima na svom tijelu nedžaseta.
A što se tiče predaja od ashaba i selefa da su smatrali da se ne dodiruje Mushaf osim sa abdestom nema smetnje da se one svedu na to da je mustehab uzimati Kur’an pod abdestom, a ne da je onaj koji uzme Mushaf bez abdesta da je griješan. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com