Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Učenje dova za “laku noć”
Nije ništa preneseno što upućuje na vrijednost učenja Fatihe ili Šehadeta u ovoj prilici i sa tim ciljem. Sunnet je da učiš dovu sa kojom se zaštićuju djeca koju bilježi Buharija u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu za zaštitu njegovviše
Nije ništa preneseno što upućuje na vrijednost učenja Fatihe ili Šehadeta u ovoj prilici i sa tim ciljem.
Sunnet je da učiš dovu sa kojom se zaštićuju djeca koju bilježi Buharija u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu za zaštitu njegovih unuka Hasan i Husejna a koja glasi: “U’izukuma bi kelimati-l-lahi-t-tammati min kulli šejtanin vehhammetin, ve min kulli ‘ajnin lammetin” (što znači: Molim Allahovu zaštitu za vas dvojicu pomoću Allahovih savršenih riječi pred šejtanom i pred zlim pogledom). Ako učiš za jedno dijete umjesto riječi “U’izukima” reci “U’izuke”, a ako učiš za više djece od dvoje reci “U’izukum”. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
kraćenje noktiju noću i šišanje utorkom
AlejkumusSelam! Nema nikakve smetnje da se krate nokti i šiša u bilo koje doba dana i noći i bilo koji dan u sedmici. Ono što se prenosi u narodu da ne valja kratiti nokte utorkom ili nekim drugim danom, da odrezane nokte treba zakopati u zemlju i tome slično sa strane islama nema nikakve validnostiviše
AlejkumusSelam!
Nema nikakve smetnje da se krate nokti i šiša u bilo koje doba dana i noći i bilo koji dan u sedmici. Ono što se prenosi u narodu da ne valja kratiti nokte utorkom ili nekim drugim danom, da odrezane nokte treba zakopati u zemlju i tome slično sa strane islama nema nikakve validnosti niti ima u islamu uporišta. To su puka praznovjerja, naklapanja ili nasljeđeni običaji koji su bili rasprostranjeni u ovim krajevima (Bosne i Balkana) prije dolaska islama. Od sunneta vjere islama je da musliman i muslimanka redovno obrezuju nokte, otklanjaju dlake sa stidnih mjesta i ispod pazuha, da muškarac krati brkove i da se osuneti.
Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet stvari je od fitre: otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, sunećenje, skraćivanje brkova, otklanjanje dlaka ispod pazuha i kraćenje noktiju“. A imam Muslim bilježi od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao da im je određeno (od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) da skraćivanje brkova, kraćenje noktiju, otklanjanje dlaka ispod pazuha i sa stidnih mjesta ne ostavljaju više od četrdeset noćiju”.
A što se tiče brijanja brade složni su prvi učenjaci ovog Ummeta, od kojih su i učenjaci svečetiri mezheba hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog, da muslimanu nije dozovljeno brijeti bradu i da je puštanje brade stvar od vjere a ne od običaja. Bilježe Buharija i Muslim od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razlikujte se od mušrika, puštajte brade i kratite brkove“. Kada postane brada bujna i naraste dozvoljeno ju je kratit i uzimati ono što pređe preko dužine šake. Kraćenje brade je prenešeno od nekoliko ashaba, tabi’ina i to je opći stav selefa ovog Ummeta.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Uslovljavanja žene mužu da ne oženi drugu ženu
AlejkumusSelam! Po ovom pitanju imaju dva mišljenja učenjaka. Prvo mišljenje je da je ženi dozvoljeno da prilikom sklapanja braka da šart budućem mužu da ne oženi na nju drugu ženu, pa ako on prihvati taj šart obavezan je da ga ispoštuje. U protivnom, ako ga prekrši i oženi drugu ženu njoj je dozvolviše
AlejkumusSelam!
Po ovom pitanju imaju dva mišljenja učenjaka. Prvo mišljenje je da je ženi dozvoljeno da prilikom sklapanja braka da šart budućem mužu da ne oženi na nju drugu ženu, pa ako on prihvati taj šart obavezan je da ga ispoštuje. U protivnom, ako ga prekrši i oženi drugu ženu njoj je dozvoljeno da se razvede od njega, tj. da im kadija poništi brak. Ovaj stav se prenosi od Omera, S’ad ibn Ebi Vekasa, Muavije i Amr ibnul-‘Asa, radijallahu anhum, od ashaba, takođe od Šurejha, Omera ibn Abdulaziza, od Tavusa, Evzaija, Ishaka ibn Rahevije i Ahmeda. Argumenti sa kojima dokazuju svoj stav su sljedeći:
1- Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista su najpreči šartovi koje treba ispoštovati oni sa kojima ste ohalalili polne organe”.
2- Hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muslimani ispunjavaju svoje šartove” (Ebu Davud, Hakim, Bejheki i ostali, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi i Ibn Hibban međutim, u njegovom senedu je slab ravija pa je bliže da su to riječi ashaba, dok mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva rivajeta).
3- Ovo je stav gore spomenutih ashaba, a nije poznato da je neko od njih imao stav suprotan od ovoga, što znači da je ovo idžmau ashaba.
4- U ovom uslovljavanju žena ima koristi a njime nije narušen smisao braka.
Drugo mišljenje je da je ovaj šart ništavan, tj. mužu je dozvoljeno da oženi drugu bez obzira što je prihvatio šart, a njoj nije dozvoljeno zbog toga da traži i dobije razvod braka. Na ovom stavu su učenjaci tri mezheba Ebu Hanife, Malik i Šafija, kao i mnogi drugi učenjaci poput Zuhrija, Lejsa, Sufjana Sevrija i Ibnul-Munzira.
Oni svoj stav zasnivaju na sljedećim argumentima:
1- Hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki šart koji nije u Allahovoj knjizi on je batil pa makar bilo sto šartova” (mutefekun alejhi). A ovaj šart nije u Allahovoj knjizi jer ga Šerijat ne podrazumijeva.
Komentar: Ovaj hadis znači da svaki šart koji ne potpada pod Allahove propise i ne proizilazi iz Njegovog Šerijata da je batil, a prvi dokaz kod učenjaka prvog mišljenja jasno ukazuje na propisanost ovog šarta.
2- Hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muslimani ispunjavaju svoje šartove, osim šarta koji dozvoljava zabranjeno ili zabranjuje dozvoljeno”. A sa ovim šartom se zabranjuje ono što je dozvoljeno a to je višeženstvo.
Komentar: Sa ovim šartom se ne zabranjuje ono što je dozvoljeno (višeženstvo) nego se potvrđuje pravo ženi da poništi brak ako njen muž neispoštuje ono na što se obavezao.
3- Da ovaj šart ne ide u prilog bračnog ugovora niti onog što proizilazi iz njega te je prema tome ništavan.
Komentar: Ovo je neprihvatljivo jer od ovog šarta žena itekako ima koristi.
Nakon izloženih stavova i argumenata najbliže je da hadis: “Zaista su najpreči šartovi koje treba ispoštovati oni sa kojima ste ohalalili polne organe” presuđuje po ovom pitanju jer ovaj šart ne protivrječi ciljevima braka niti se njime zabranjuje ono što je Islam dozvolio, nego je stvar ispunjavanja onog na čemu se dvoje dogovore i obavežu, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Žena mi neće da klanja i da se pokrije
Alejkumu selam! Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u knjizi El-Mugni (10/324) prilikom navođenja primjera kada je vadžib ženi dati talak, a kada je mekruh, dozvoljeno (mubah) i zabranjeno: “… A četvrto: kada je mustehab dati ženi talak, a to je prilikom nemarnosti žene u izvršavanju vadžiba prema Aviše
Alejkumu selam!
Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u knjizi El-Mugni (10/324) prilikom navođenja primjera kada je vadžib ženi dati talak, a kada je mekruh, dozvoljeno (mubah) i zabranjeno: “… A četvrto: kada je mustehab dati ženi talak, a to je prilikom nemarnosti žene u izvršavanju vadžiba prema Allahu, džele še’nuhu, poput namaza i slično, a nije u stanju da je prisili na to, ili da žena bude sklona nekim nemoralnim djelima … a nije daleko da u ova dva slučaja talak bude vadžib“.
S obzirom da tvoja hanuma neće da klanja što je grijeh prema Allahu, takođe, neće da se pokrije što potpada u ne izvršavanje vadžiba a ujedno i sklonost nemoralu jer, otkrivena žena gubi čednost i stid i izložena je muškarcima, i još si naveo da imaš problema oko intimnog odnosa sa njom, sve ovo kada se zbroji i sabere daje ti dovoljno povoda da joj daš talak i kreće se između vadžiba i mustehaba. Znaj da je talak u Islamu rješenje kada brak dođe u ćorsokak i kada više izgubi svoj smisao. Razvod nije tragedija u životu nego otvaranje prilike za novi i bolji početak. Kaže Uzvišeni: “A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će im dati obome iz obilja Svoga – Allah je neizmjerno dobar i mudar” (En-Nisa, 130). Značenje ajeta je da kada se dvoje razvedu, jer ne mogu zajedno, Allah će dati da svako od njih dvoga nađe onog ko mu odgovara i sa kim može živjeti. Pa tako i ti nađi sebi ženu pobožnu, pokrivenu koja hoće klanjati bez toga da je ti tjeraš i ubjeđuješ u to, a mnogo je muslimanki elhamdullillah, koje krase ove odlike.
Nema sumnje da je muž odgovoran za ponašanje svoje supruge, kako u ispunjavanju obaveza prema Allahu (namaza, pokrivanja, posta itd), tako i u poslušnosti njemu kao glavi porodice u dobru koje joj naređuje. Kaže Uzvišeni: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…” (Et-Tahrim, 6) a ima li većeg čuvanja porodice od vatre od toga da joj naređuje obavljanje namaza i drugih vadžiba i da joj zabranjuje činjenje harama jer i jedno i drugo način čuvanja od vatre.
Ipak, ako vidiš da ima nade da bi se ona popravila ako joj dadneš određeni rok (mjesec, dva itd.), da počne redovno obavljati namaz, da se pokrije u tom periodu i da ti ne pravi probleme oko intimnog odnosa, daj joj taj rok i ultimatum. U protivnom nemaš šta izgubit. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Bombaški napad u Štokholmu – Nemojte više braniti islam i muslimane
Zaista je Uzvišeni Allah propisao Šerijat (skup propisa) i objavio nebeske knjige, poslao vjerovjesnike i poslanike da bi izveli čovječanstvo na hidajet (uputu) pojašnjavajući im u čemu je njihova sreća i spas. Učinio je islamski Šerijat pečatom svih šerijata i zadovoljan je da im on bude USTAV njihviše
Zaista je Uzvišeni Allah propisao Šerijat (skup propisa) i objavio nebeske knjige, poslao vjerovjesnike i poslanike da bi izveli čovječanstvo na hidajet (uputu) pojašnjavajući im u čemu je njihova sreća i spas. Učinio je islamski Šerijat pečatom svih šerijata i zadovoljan je da im on bude USTAV njihovog života u različitim vremenima i na različitim mjestima, te da im bude menhedž za spas i put do sreće kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Kaže Uzvišeni u Časnom Kur’anu: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maide, 3), i kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” (El-Enbija, 107).
Zato je Islam došao univerzalan i potpun za sve potrebe života: Islam uređuje odnos između čovjeka i njegovog Gospodara, odnos čovjeka sa drugim ljudima pojedincima i grupama, kao što uređuje odnos između država jedne sa drugim kako u miru tako i u ratu. Sve ovo sadrži USTAV (Šerijat) ovog Ummeta koji ima svoja pravila, principe i temelje koji se odlikuju uopštenošću, univerzalnošću i fleksibilnošću što je dovoljno čovječanstvu za sva vremena do Sudnjeg dana i što odgovara svim skupinama ljudi bez obzira na rasu, boju, pleme itd., i što se može primijeniti na svim mjestima na Zemlji.
Od univerzalnosti i potpunosti vjere Islama je da nedvosmisleno i nedvojbeno zabranjuje ubijanje nedužnih ljudi. I ne samo to nego smatra da je ubistvo samo jedne nevine osobe ravno ubistvu svih ljudi jer kaže Uzvišeni: “Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao” (El-Maide 32). One koji ubijaju nevine ljude po Šerijatu ih čeka žestoka kazna na dunjaluku i još žešća na Ahiretu.
Takođe, od općih principa i postulata ove vjere je zabrana samoubistva pa makar bilo radi plemenitog cilja a pogotovo sa time spojiti ubistvo drugih nevinih ljudi. Došlo je u hadisu mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se baci sa brda pa se ubije biće u vatri džehenmskoj, vječno i neprestano će se u njoj bacati (kao što se ubio na dunjaluku), ko popije otrov pa sebe ubije vječno će i neprestano u džehenmskoj vatri imati otrov u svojoj ruci i piti ga, a ko se ubije oštrim predmetom neprestano će i vječno ga u džehenemskoj vatri imati u svojoj ruci ubadajući se u stomak“.
Neki muslimani, o čijoj ljubavi prema vjeri i želji da je pomognu ne želimo govoriti, zbog slabog šerijatskog znanja, pogrešnog tumačenja mnogih šerijatskih pitanja, neuzimanja znanja od pouzdanih učenjaka, slijeđenja nekih kvaziučenjaka, prepuštanja žestini ljubomore i emocijama bez znanja, fikha i mudrosti, želeći da pomognu islam i muslimane u mjestima gdje stradaju, primjenjuju metode i postupke: poput bombaških samoubilačkih napada, podmetanja eksploziva i slično pri čemu stradaju nevini ljudi, a što im u propisima vjere u čije ime to rade nije dozvoljeno nego se smatra sijanjem fesada (nereda) po Zemlji.
Došli su nedvosmisleni šerijatski tekstovi koji zabranjuju sijanje nereda po Zemlji i odredili dunjalučku kaznu za to djelo, dok drugi šerijatski tekstovi upozoravaju na one koji ga čine:
– Kaže Uzvišeni u prevodu značenja: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika“. (El-Maide 33)
– “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili“. (El-Maide 32)
– “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inata griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište“. (El-Bekara 204-206)
Prema tome šerijatska kazna za sijanje nereda po Zemlji je shodna težini zločina: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz svog mjesta prognaju.
Zločinačko djelo koje se dogodilo u Stokholmu, gdje je prema zvaničnom izvještaju neki mladić pokusao da detonira bombu koju je imao privezanu na sebi, želeći tako da ubije civile oko sebe kao znak odmazde što Švedska ima svoje vojnike u Afganistanu i što se tamo ubijaju muslimanski civili pri čemu je ubio samog sebe, treba jasno obznaniti da je Islam čist od ovakvog i sličnih djela. To je djelo nekog ko ima iskrivljenu ideju i zabludjela uvjerenja ma kakva ona bila. Ta osoba ima svoje ime i ona je odgovorna i treba da snosi posljedice svoga grijeha i zlodjela. Djelo tog mladića ne treba stavljati na račun Islama niti muslimana koji praktikuju vjeru. Ovo djelo je čisto sijanje nereda na Zemlji i zločin kojeg odbacuje uzvišeni Šerijat, zdrava pamet i normalna ljudska priroda.
Štetne posljedice ovog djela
Prvo: On predstavlja veliki grijeh prema Allahu i neposlušnost Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i narušavanje islamskih svetosti: života, imetka, časti i sigurnosti.
Drugo: Daje ružnu sliku o Islamu jer neprijatelji Islama će iskoristiti taj događaj da bi umanjili ugled Islama kod ljudi i odvraćali ljude od njega. Iako je Islam čist od ovoga, a moral muslimana se odlikuje iskrenošću, dobročinstvom i poštenjem, a sa druge strane, vjera Islam najžešće upozorava na ovakva i slična djela.
Treće: Od negativnih posljedica ovakvog zlodjela je to što će se prsti, i unutar Švedske i van nje, upirati u one koji praktikuju vjeru da je to djelo njihov proizvod. Iako mi znamo sa sigurnošću da oni koji praktikuju vjeru ne bi nikad prihvatili ovako nešto i neće nikad biti sa njim zadovoljni, nego se čak ograđuju od njega i žestoko ga kritikuju i negiraju jer onaj koji praktikuje vjeru zabranjuje ubijanje nevinih ljudi i narušavanje njihove sigurnosti.
Četvrto: Mnogi obični ljudi koji ne poznaju suštinu istinskog pridržavanja vjere nakon ovog djela gledaju u one koji praktikuju vjeru neprijateljskim pogledom sa strahom, opreznošću i upozoravaju koga god stignu od svoje djece, rođaka i komšija na ovakve ljude.
Peto: Neprijatelji Islama i muslimana će iskoristiti ovaj događaj za svoje pogane ciljeve u njihovoj borbi protiv Islama i narušavanja digniteta i rejtinga njegovih sljedbenika.
Molimo Allaha, dželle še’nuhu, da da sabura i razboritosti muslimanima u ovim teškim vremenima.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Prinuđena sam da čestitam kršćanima njihove praznike
Alejkumusselam! S obzirom da ti znaš propis ove mes’ele, tj. da je čestitanje nevjerničkih praznika i bilo koje učestvovanje u njima strogo zabranjeno, dodat ćemo još da ti se duša smiri da nema razilaženja kod učenjaka po ovom pitanju, tj. da je zabranjeno kako prenosi Ibnul-Kajjim u svojoj knjiziviše
Alejkumusselam!
S obzirom da ti znaš propis ove mes’ele, tj. da je čestitanje nevjerničkih praznika i bilo koje učestvovanje u njima strogo zabranjeno, dodat ćemo još da ti se duša smiri da nema razilaženja kod učenjaka po ovom pitanju, tj. da je zabranjeno kako prenosi Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Ahkamu ehlil-zime” i mnogi drugi učenjaci, na čemu su takođe učenjaci četiri mezheba. Naravno, naći će se neki savremeni “dušebrižnik” koji će ohalaliti čestitanje nevjerničkih praznika pod izgovorom činjenja dobročinstva prema kjafirima koji ne ratuju sa njima koje je propisano kur’anskim ajetom (El-Mumtehine, 8) ili time da što nije došlo u Kur’anu niti Sunnetu “ne čestitajte kjafirima njihove vjerske praznike”.
Međutim, nema ibreta u tom njihovom stavu nakon što se Ummet složio na zabrani jer to vodi u opasnu stvar a to je da je Ummet do njih bio na zabludi i čak se složio na tome, a to je nemoguće i zanegirano je hadisom: “Neće se moj Ummet složiti na dalaletu. Može se reći da postoji razilaženje oko toga koliki je to grijeh, tako da su neke hanefije otišli u krajnost smatrajući da učestvovanje u nekim vidovima (recimo kupovinom hrane za njihov praznik) u njihovim praznicima predstavlja djelo koje izvodi iz vjere, dok drugi smatraju čestitanje i ostalo velikim grijehom koji narušava akidu muslimana. A ovo zadnje je ispravno.
Dovoljan ti je primjer ovo da kada musliman kaže kjafiru: Čestitam ti božić, a božić je dan koji simboliše rođenje, po njihovom, božanstva, jednog od trojice ili kako već tumače, a nema sumnje da je ta njihova akida čisti širk i kufr. Pa kada prevedemo ovu čestitku drugim riječima ona bi glasila: Čestitam vam vaš kufr i širk. A čestitanje ustvari znači da izražavaš radost i zadovoljstvo i to pokazuješ, tj. pokazuješ da se raduješ tome na čemu su oni. Pa može li musliman koji vjeruje u Allaha kao svoga Gospodara, ispoljavajući mu iskreni tevhid, da izražava radost i zadovoljstvo čestitajući kjafiru kufr i širk na kojem se on nalazi.
Prema tome, da im jasnim riječima čestitaš praznik nije dozvoljeno osim u slučaju nužde, a to je bojazan i strah da ti naude tjelesno ili imovinski (taj strah treba biti stvaran i realan, a ne umišljen ili neznatan) ako im ne čestitaš praznik. Pod tjelesnom štetom se podrazumijeva da se dovede u pitanje život muslimana, a pod imovinskom da bude oštećen tako da to dovodi u pitanje njegov normalan život.
S tim da imovinska šteta koja kod tebe može nastati kao posljedica nečestitanja njihovih praznika ne ulazi u gore spomenutu nuždu u kojoj je dozvoljeno ono što je inače zabranjeno, jer stipendiju koju dobijaš od njih je donacija i dobrovoljni prilog od njih a ne tvoje pravo u imetku kod njih.
Međutim, postoji način kako bi se mogla, nepraveći šerijatski prekršaj, izvući iz ove zavrzlame. Nemoj mislit da nama ili Islamu nije stalo do toga da se ti školuješ, jer školovanog kadra raznih profila treba ovom Ummetu, ali to ne treba ići na štetu tvoje akide niti da se to radi po svaku cijenu.
Zbog toga te savjetujemo da iskorištiš nešto što je šerijatski dozvoljeno a zove se tevrija i tebi je izlaz iz ove situacije, tj. da ne uradiš ono što je haram a i da ne izgubiš ono što ti treba. Tevrija je da izgovoriš riječi koje navode onog koji sluša da misli da si htjela reći jednu stvar a ti misliš na sasvim neku drugu stvar.
Preciznije rečeno, tevrija je korištenje dvosmislenosti i aluzije a ne čisto i namjerno izjavljivanje onog što je u stvarnosti.
Za primjer tevrije se uzima događaj iz sire kada su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu anhu, činili hidžru. Pored njih je naišao čovjek i pitao Ebu Bekra, radijallahu anhu, ko je ovaj čovjek, pokazujući na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A on mu odgovori: “Upućivač (vodič) pokazuje mi put”. Čovjek je razumio da je on njegov vodič na putu, a drugo značenje ovih riječi je da je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, onaj koji upućuje ljude na Pravi put, tj. Islam.
Predlažemo ti da kažeš nešto poput toga da prvo nešto kažeš kako svaki narod i svaka vjera imaju svoje praznike koji ih karakterišu gdje ispoljavaju svoje nacionalne i vjerske osjećaje, a onda nakon toga u posebnoj rečenici kažeš: želim vam sretne predstojeće dane. Oni će iz ovog pomislit da ti ciljaš na njihove praznike jer si ih spominjala i da im ih čestitaš, a ti ustvari hoćeš reći istinu da svaki narod ima svoje praznike što je činjenica. A to što im želiš da imaju sretne naredne dane, što je dozvoljeno, je zbog njihovog dobročinstva prema tebi. Jer Allah dozvoljava činjenje dobročinstva prema kjafirima koji se ne bore protiv muslimana i ne izgone ih iz njihovih kuća.
Nemoj zamjerit zbog toga što smo odužili, nije nam namjera osim da te učvrstimo na tome da se akida muslimana mora čuvati i da se ne može za pare prodavati. A ova vjera je vjera lahkoće i ne opterećuje muslimane preko njihovih mogućnosti i daje im izlaz u svakoj situaciji. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Privremeno odgađanje trudnoće
AlejkumusSelam! Ovo pitanje se vraća na mes’elu šerijatskog statusa upotrebe sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće. Naime, današnji učenjaci smatraju da se propis upotrebe kontracepcijskih sredstava vraća na propis azla (tj. da muž prilikom polnog općena sa ženom izbaci sjeme van maternice) zviše
AlejkumusSelam! Ovo pitanje se vraća na mes’elu šerijatskog statusa upotrebe sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće.
Naime, današnji učenjaci smatraju da se propis upotrebe kontracepcijskih sredstava vraća na propis azla (tj. da muž prilikom polnog općena sa ženom izbaci sjeme van maternice) zbog sličnosti među njima. Ta sličnost se ogleda u dvome: prvo u tome što je sam azl vrsta sprečavanja trudnoće, drugo – što azl i druga kontracepcijska sredstva, svejedno da li ih koristi žena ili muškarac, imaju isti cilj a to je sprečavanja spajanja muškog i ženskog sjemena kako bi se izbjegla trudnoća.
Islamski učenjaci po pitanju azla imaju tri mišljenja: (pogledaj: El-Mugni 7/226, Ihkamul-ahkam 2/207)
Prvo: dozvola azla uz saglasnost žene.
Ovo je mišljenje džumhura islamskih učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.
Drugo: apsolutna dozvola.
Ovo je stav šafijskog mezheba i mišljenje kod hanabila.
Treće: apsolutna zabrana.
Ovog stava su zahirije, i to je mišljenje kod hanabila i Ruvejanija od šafija.
Ispravno je da je azl uopćeno dozvoljen našto ukazuju sljedeći dokazi:
1. Hadis Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi da je došao čovjek Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, i rekao mu: “Imam robinju koja služi kod nas i ja joj prilazim, a ne bih volio da ostane trudna“, pa reče Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: “Čini azl …“. (prenosi ga Muslim, broj hadisa 1439).
2. Hadis Džabira, radijallahu anhu, takođe, u kojem kaže: “Činili smo azl, a Kur’an je objavljivan“. (prenosi ga Buhari pod brojem 4911).
3. Hadis Džabira, radijallahu anhu, kaže: “Činili smo azl za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to došlo do njega pa nam nije zabranio“. (prenosi ga Muslim pod brojem 1440).
Džumhur učenjaka dovoljava azl pod šartom saglasnosti žene, a to argumentiraju sa sljedećim dokazima:
1. Idžma’ učenjaka da je azl zabranjen bez saglasnosti slobodne žene, kojeg prenosi Ibn Abdul-berr (Et-Temhid 3/148) i El-Kasani od hanefija (Bedaiu’-s-sanai’ 5/126).
Komentar: spomenuti idzma’ je upitan, jer je poznat stav šafijskog mezheba da se ne traži dozvola žene.
2. Hadis Omera ibn Hataba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio azl sa slobodnom ženom osim s njenom dozvolom“. (prenosi ga Ibn Madže, Ahmed i Bejheki).
Komentar: u senedu ovog hadisa je Ibn Lehi’a a on je daif (slab), s tim da hadis neki učenjaci ocijenjuju dobrim podupirući ga riječima Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhuma, koje su u istom značenju. (Bejheki i Musannef Abdur-rezzaka)
3. Racionalni dokaz: azl podrazumijeva prekidanje užitka kod žene, na koji ona ima pravo, a isto tako ima pravo na djecu pa je s toga potrebna njena saglasnost.
Komentar: ovaj dokaz je neprihvatljiv, jer prekidanje užitka je izrazenije kod muža, a njeno pravo na djecu ne znači da mu nije dozvoljeno učiniti azl bez njene dovole, te da je griješan ako ga učini bez dozvole.
Iz priloženog se vidi da uslovljavanje dozvole žene nema jaku potporu sa strane dokaza. U prilog ovome ide i stav džumhura da u slučaju da postoji potreba ili opravdanje za azl, da je dozvoljen bez saglasnosti žene.
Zbog svega spomenutog dozvoljena je upotreba sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće kod većine islamskih učenjaka. Takođe, to je stav Muhammeda ibn Ibrahima, Abdulaziza ibn Baza i Muhammed ibn Usejmina, kao i Udruženja visokorangiranih učenjaka iz Saudijske arabije i Kolegija islamskog prava pri Rabiti. (pogledaj: El-Fetava el-muteallika bit-tib ve ahkamil-merda 1/306)
U odluci Udruženja visokorangiranih učenjaka se kaže: “Ako je sprečavanje trudnoće zbog stvarne nužde, kao što je da žena ne rađa osim operacijskim zahvatom, ili da se odgađa trudnoća zbog koristi koju procijene supružnici, onda nema smetnje da se sprečava trudnoća ili odgađa“. (Karar broj 42 na osmom skupu)
Isto tako u odluci Kolegija islamskog prava se kaže: “Dozvoljeno je privremena kontrola u rađanju s ciljem da se razmaknu periodi trudnoće, ili obustavi rađanje na određeni period ako za to postoji šerijatski opravdan razlog shodno procjeni supružnika, pod uslovom da to ne prouzrokuje štetu i da sredstvo bude šerijatski dozvoljeno“. (Karar broj 1 na petom skupu)
Međutim ova dozvola nije apsolutna nego je uslovljena sa tri šarta:
1. Postojanje istinske potrebe za tim, svejedno da li je u tome pribavljanje koristi ili otklanjanje štete.
2. Saglasnost supružnika i njihovo zadovoljstvo s tim, jer oboje imaju pravo na to.
3. Da se njihovom upotrebom ne dogodi veća šteta od koristi, a određivanje te štete i koristi se vraća na pravednog doktora muslimana.
U određenim okolnostima privremeno sprečavanje trudnoće postaje obavezno, kao na primjer da trudnoća nanosi sigurnu štetu zdravlju žene ili postoji bojazan da se to može desiti.
A kada prestane potreba za korištenjem kontracepcijskih sredstava obaveza je prestati sa njihovim korištenjem, jer nije dozvoljena njihova stalna upotreba.
Prema tome, nema smetnje da tvoja supruga koristi tablete ili nešto drugo u cilju privremenog sprečavanja trudnoća sve dok za to ima potrebe i dok je uz tvoju saglasnost. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Knjiga “Razgovor sa džinom muslimanom”
Alejkumusselam. Ono što je spomenuto u toj knjizi o opisu života i rada džinskog svijeta što se slaže sa onim što je došlo u Kur’anu i u vjerododstojnom sunnetu to je istina i u to moramo vjerovati. Sve ostalo mimo ovoga što je spomenuto u toj knjizi su stvari za koje ne znamo jesu li tačne ili ne,više
Alejkumusselam. Ono što je spomenuto u toj knjizi o opisu života i rada džinskog svijeta što se slaže sa onim što je došlo u Kur’anu i u vjerododstojnom sunnetu to je istina i u to moramo vjerovati.
Sve ostalo mimo ovoga što je spomenuto u toj knjizi su stvari za koje ne znamo jesu li tačne ili ne, moguće je da je to istina a moguće je da je čista izmišljotina i laž. Džini i šejtani mnogo lažu te se ne možemo osloniti na njihov govor. Nije ispravno uzimati te stvari koje su spomenute, a nisu potvrđene Kur’anom i Sunnetom, kao istinite događaje i stvarne činjenice zbog velike mogućnosti da je to laž, te još na tim pričama graditi neke stavove, teorije o njihovom životu.
Džinski svijet je gajb, a gajb je ono što je nepoznato i ne može se vidjeti te jedini izvor iz kojeg crpimo pouzdane vijesti o džinskom svijetu su Kur’an i Sunnet. A ono što učači rukje, tj. oni koji liječe Kur’anom zbog čestog kontakta sa džinima prilikom liječenja saznaju o njihovom životu nije nam obaveza da vjerujemo u to da je to tako, osim ako se slaže sa onim što je došlo u Kur’anu i Sunnetu.
Treba znati da knjige poput “Razgovor sa džinom muslimanom” ne treba pisati niti čitati zbog toga što je u njima pomiješana istina sa mogućom laži što odvede mnoge muslimane u bezrezervno prihvatanje svega što je u njima kao činjenicom i istinom što je pogrešno i neprihvatljivo. Zašto da se musliman zamara da čita takvu jednu knjigu pa je poslije upoređuje sa onim što je došlo u Kur’anu i Sunnetu, a on nema dovoljno znanja o tome, kada mu je dovoljno da se vrati na knjige koje su svoj govor o ovoj temi zasnovale na Kur’anu i Sunnetu. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Tumačenja karaktera ljudi na osnovu prošlosti roditelja
Alejkumusselam! Ovakvo tumačenje ponašanja ljudi, pri čemu se dovodi u vezu njihov trenutni život sa onim što su njihovi roditelji radili prije dvadeset, više ili manje godina, ili majka u stanju trudnoće i slično, nema nikakve osnove u šerijatskim tekstovima niti u zdravoj ljudskoj pameti. Na samomviše
Alejkumusselam!
Ovakvo tumačenje ponašanja ljudi, pri čemu se dovodi u vezu njihov trenutni život sa onim što su njihovi roditelji radili prije dvadeset, više ili manje godina, ili majka u stanju trudnoće i slično, nema nikakve osnove u šerijatskim tekstovima niti u zdravoj ljudskoj pameti.
Na samom početku da pojasnimo da optužba neke žene da je zatrudnila zinalukom zato što sin ne govori sa ocem, ne voli ga, neće da kontaktira sa njim, i dr. se u Šerijatu smatra potvorom za koju, ako ne dođe sa četiri svjedoka koji će potvrditi zinaluk te žene, tj. da su je oni lično vidjeli da je počinila zinaluk, on se bičuje sa osamdeset bičeva kao kazna za potvoru. Zbog toga musluman ne smije ni u šali da potvori neku ženu a kamoli da od toga napravi teoriju prepoznavanja ljudskih karaktera.
Allah, dželle še’nuhu, dadne da od roditelja kjafira, zulumćara, velikih griješnika, negativnih ličnosti u svakom pogledu da odraste dijete koje bude moralno, savjesno pametno i slično. Kao što kod muslimana bude čest slučaj da od roditelja koji ne klanjaju, ne drže se nikako vjere izraste dijete koje se čvrsto prihvati vjere i bude primjer čednosti, poštenja, bogobojaznosti itd.
Isto tako, nerijedak je slučaj da iz vjerničke porodice i od pobožnih roditelja, sa čije strane je uložen sav mogući trud u vjerskom odgoju djece, da odraste dijete nepokorno, neposlušno, koje se prepušta svim vrstama grijeha i slično.
Allah, subhanehu, nam navodi u Kur’anu mnoge događaje i porodične slučajeve koji utjeravaju u laž tu “hodžinu teoriju”. Pa tako u priči o susretu Musaa, alejhi selam, i Hidra se navodi da je Hidr ubio dijete (slijedeći vahj) iz straha da ono neće kada poraste odvesti svoje roditelje u kufr a oni su bili dobri ljudi. Takođe, sin Nuha, alejhi selam, nije se odazvao njegovom pozivu i nije postao vjernik kao i njegova žena. Isto tako, žena Luta, alejhi selam, je bila kjafir i nepokorna što sve ukazuje da iz vjerničke porodice može izrasti nevjernik a iz nevjerničke da izraste mu’min, vjernik Allahovom milošću.
Znači, sve ove priče nemaju osnova u Šerijatu i nije odzvoljeno oslanjati se na njih u tumačenju karaktera djece. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Pjevanje i muzika – propisi i šubhe
Alejkumus selam! Odgovor će biti malo duži a još jasniji od pitanja. Pošto pjevanje i muzika kao tema u sebi sadrži mnogo pitanja u narednom tekstu ćemo ovu tematiku obraditi kratko ali pod više cjelina. 1- Definicija pjevanja: Pjevanje je melodično dizanje glasa i njegovo ponavljanje. Ono se može iviše
Alejkumus selam!
Odgovor će biti malo duži a još jasniji od pitanja.
Pošto pjevanje i muzika kao tema u sebi sadrži mnogo pitanja u narednom tekstu ćemo ovu tematiku obraditi kratko ali pod više cjelina.
1- Definicija pjevanja: Pjevanje je melodično dizanje glasa i njegovo ponavljanje. Ono se može izvoditi sa i bez muzičkih instrumenata.
2- Nazivi i imena pjesme i muzike:
– Igra i zabava
– Pljeskanje i zviždanje
– Šejtanski kur’an
– Glas šejtana
– Šejtanska frula
– Rasadnik licemjerstva
– Glas glupaka
– Glas griješnika
– Zinalučka rukja
3- Vrste pjesama bez pratnje muzičkih instrumenata:
a. Radne pjesme – ove pjesme su dozvoljene pod uslovom da u njima nema opisa žena, pokvarenosti i grijeha. Dokaz da su dozvoljene je ono što prenose Buharija i Muslim u svojim Sahihima da su ashabi prilikom kopanja kanala u bitci na Hendeku pjevali ovu vrstu pjesme.
b. Svadbene pjesme
c. Bajramske pjesme
d. Džihadske pjesme
e. Uspavanke
f. Zahidske (isposničke) pjesme – Sve ove pjesme su dozvoljene uz prethodno spomenute uvjete kao kod radnih pjesama i sa istim dokazom.
g. NARICALJKE – koje se pjevaju prilikom žaljenja za umrlim. Ova vrsta pjesama je zabranjena a dokaz za njihovu zabranu je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nije od nas ko se udara po licu, cijepa odjeću i nariče džahilijetskim naricanjem”.
h. LJUBAVNE PJESME – tj. one u kojima se opisuje tijelo žene, njeno lice, stas, grljenje žene, ljubav, strast, poljubac, ljubavni sastanak i tome slično. Ovo su zabranjene pjesme koje su danas raširene.
4- Pjesme sa muzičkim instrumentima
Dijele se u dvije vrste:
– Zabranjene: pjesme uz gitaru, frulu, klavir, violinu, tamburu, bubnjeve i slično. U ovo ulazi sva današnja muzika uz instrumente: narodna, zabavna, pop, rok i slično.
– Dozvoljene: to je DEF (šupalj predmet zatvoren sa jedne strane kožom). Def je dozvoljen uz ispunjenje tri šarta:
Prvi šart: da bude samo na svadbi zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Stvar koja je između halala i harama je udaranje u def i glas (pjevanje) u svadbi” (Prenosi ga Tirmizi, Nesai, Bejheki, Ahmed i Hakim. Kaže Albani da je hasen).
Drugi šart: da bude samo za žene bez muškaraca jer u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba to nisu radili muškarci (Ovo navodi šejhul-islam Ibn Tejmije u “Medžmu’ul-fetava” 11/565).
Treći šart: da u pjesmi ne bude širka i novotarija zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada su robinje pjevale negirao njihove riječi u pjesmi “A među nama je vjerovjesnik, zna šta će biti sutra” iz kojih se razumije da Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, zna gajb (bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Šuajb Arnaut i Albani)
5- Opći šerijatski stav o muzici
Muzika je haram po Kur’anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba:
Dokazi iz Kur’ana:
a- Riječi Uzvišenig: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna”. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.
b- Riječi Uzvišenog: “I zavodi glasom svojim koga možeš …” ( El-Isra, 64). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.
Dokazi iz Sunneta:
a- Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …” (Bilježi ga Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis je vjerodostojan oko čega nema razilaženja kod stručnjaka hadisa).
b- Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ljudi iz mog ummeta će piti vino (alkohol) a nazivaće ga drugim imenom, sviraće se nad njihovim glavama sa muzičkim instrumentima i pjevati će im pjevačice, Allah će ih strpati u zemlju i pretvoriće ih u majmune i svinje” (Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed i ostali, a prenešen je u mnoštvu rivajeta što ga čini dobrim, a takvim ga ocjenjuje i šejh Albani).
Šerijatski argument koji presuđuje po ovom pitanju je hadis: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”, jer ohalaliti muzičke instrumente ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da je muzika haram. Nakon poznavanja i razumijevanja ovog hadisa ne bi trebalo da i jedan musliman ima sumnju i nejasnoću oko zabrane muzike.
6- Mišljenja učenjaka selefa i ostalih o pjevanju i muzici
· Kaže imam Malik: “Kod nas pjevaju samo grješnici”.
· Kaže imam Šafija: “Pjevanje je prezrena zabava, liči batilu i apsurdu, a ko mnogo pjeva on je maloumnik odbija se njegovo svjedočenje”.
· Kaže imam Ahmed: “Pjesma pobuđuje licemjerstvo u srcu, ne sviđa mi se”.
· Kaže Fudajl ibn Ijjad: “U pjesmi je zinaluk”.
· Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije: “Stvari koje najviše pojačavaju šejtanska stanja su slušanje pjesme i zabava, a to su činili mušrici”.
7- Proizvodnja i prodaja muzičkih instrumenata (osim defa)
Islamski pravnici skoro da su složni na tome da nije dozvoljena prodaja muzičkih instrumenata i da onaj koji ih uništi nije obavezan da nadoknadi štetu, a iz ovoga proizilazi da nije dozvoljena ni proizvodnja istih. Dokaz da sve ovo nije dozvoljeno su riječi Uzvišenog: “… a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). A sama proizvodnja, prodaja i kupovina muzičkih instrumenata je pomaganje u griješenju. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista kada Allah nešto zabrani zabrani njegovu prodaju” (bilježi ga Ebu Davud i Ahmed, a kaže Albani i Šuajb Arnaut da je vjerodostojan).
Takođe, zabranjeno je snimanje i prodaja audio i video kaseta i CD-ova čija sadržina su zabranjene vrste pjesama i muzika, a dokazi zabrane su isti kao kod zabrane muzičkih instrumenata.
8- Propis slušanja pjesama koje pjevaju žene
Iz prethodnih dokaza o općoj zabrani pjevanja i muzike, naravno uz one vrste pjesama bez muzike i uz def koje smo izdvojili kao izuzetak, da se razumijeti da je slušanje muzike zabranjeno, svejedno bili izvođači žene ili muškarci, s tim što je slušanje pjesama i muzike koje izvode žene na gorem stepenu od one koju izvode muškarci. To se može zaključiti iz ajeta u kojem Uzvišeni Allah zabranjuje ženama da zavode muškarce uljepšavanjem svoga glasa. Kaže Uzvišeni: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!” ( El-Ahzab, 32).
Pa ako je ženi zabranjeno da u običnom govoru uljepšava glas kako ne bi pobudila strast kod muške strane onda je preče da to bude zabranjeno i veći grijeh ako se to isti radi kroz pjesmu i muziku. A ako bi neko prigovorio da se ajet odnosi samo na žene Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mufesiri se ne bi složili sa njim jer su složni na tome da taj propis nije specifičan samo za poslanikove žene, jer su one uzor vjernicama u onome što je karakteristično za njih, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor za muškarce.
9- Šubhe oko pjesama i muzike
U zadnje vrijeme je čest slučaj da se izjavljuje kako pjesma i muzika nisu zabranjeni u Islamu dokazujući to sa mnogim neosnovanim i šerijatski neprihvatljivim argumentima od kojih su najistaknutiji sljedeća dva:
Prvi: Da su učenjaci Ibn Hazm (učenjak zahirijskog mezheba) i Ebu Hamid Gazali, od starih učenjaka, i mnogi savremeni šejhovi ohalalili muziku. A i oni su učenjaci imaju svoje dokaze.
Odgovor na spomenuti “argument” (šubhu):
· Ako bi uzeli da je ovo pitanje ono oko kojeg učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, ibret je u tome da se slijedi onaj stav za koji učenjaci imaju najjače dokaze, a nema sumnje da dokazi Kur’ana i Sunneta koje smo spomenuli da su dovoljni da presude u korist učenjaka koji zabranjuju muziku.
· Mišljenje učenjaka se prihvata i radi po njemu ako se podudaraju sa Kur’anom i Sunnetom, kada po tom pitanje imamo jasne dokaze, a ako se protive istima odbacuje se.
· Allah, dželle š’enuhu, dao učenjake koji su napisali odgovore na dokazi onih koji su ohalalili muziku poput Ebul-Feredža Ibnul-Dževzija u knjizi “Telbisul-iblis”. Ibnul-Kajjima u knjizi “Igasetul-lehefan” i od savremenih učenjaka Hamuda Et-Tuvejdžirija u knjizi “Faslul-hitab” koja je ujedno i najopsežnija i najbolja po ovom pitanju.
Drugi: Hadis kojeg bilježi Buharija u svim Sahihu od Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Ušao je Ebu Bekr u moju kuću a kod mene su dvije robinje od Ensarija pjevale o bici na Bedru, a one nisu pjevačice. Pa je rekao Ebu Bekr: zar su šejtanove frule u kući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? A to je bilo za bajram. Pa kaže poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O Ebu Bekr, svaki narod ima svoj dan veselja (bajram-praznik) a ovo je naš dan”.
Odgovor na spomenuti “argument” (šubhu):
· Najviše što se može dokazati sa hadisom Aiše, radijallahu anha, je dozvola pjevanja bez pratnje instrumenata na dan Bajrama, a što smo već na samom početku izuzeli kao dozvoljenu vrstu pjesama kao tzv. bajramske pjesme.
· U hadisu je naznačeno riječima Aiše, radijallahu anha, da dvije žene koje su pjevale nisu bile pjevačice, tj. one se nisu bavile pjevanjem kao zanimanjem.
· U samom hadisu Ebu Bekr, radijallahu anhu, naziva pjevanje bez muzičkih instrumenta šejtanskom frulom, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu ne negira te riječi nego mu stavlja do znanja da je ovo izuzetak zbog Bajrama koji je dan veselja.
· U svakom slučaju, ovo što je došlo u ovom hadisu ne može biti argument za dozvolu zabranjenih vrsta pjesama i muzike čija zabrana je došla u hadisima koji su jasni poput Sunca: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”.
Rezime kompletne studije
Pjesme bez pratnje muzičkih instrumenta (koje u sebi sadrže opis žena, poziv na pokvarenost i griješenje i u kojima ima širka i novotarija) i muzika su zabranjeni po Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu na čemu su sve četiri mezheba hanefije, malikije, šafije i hanabile.
Izuzetak iz ove zabrane su sljedeće pjesme bez pratnje muzičkih instrumenata: radne, svadbene, džihadske, bajramske, uspavanke, zahidske i sve druge slične njima koje ispune sljedeća tri šarta:
1- Da bude bez opisa žena
2- Da u njoj nema pozivanja na pokvarenost i griješenje
3- Da ne sadrži u sebi širk i novotariju.
Takođe, od zabranjene muzike koja se izvodi uz pratnju muzičkih instrumenata izuzima se pjevanje uz def ali pod šartom da se zadovolje sljedeći šarti (s tim da se oko prva dva šarta učenjaci razilaze da li su uopšte šarti):
a- Da to bude u svadbi
b- Da pjevanje bude samo među ženama
c- Da u pjesmi ne bude širka, novotarija i podsticanja na grijeh.
A Allah zna najbolje, ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com