U osnovi se fard namazi (obavezni namazi) ne obavljaju u prevoznom sredstvu jer se ne mogu izvršiti ruknovi namaza poput rukua, sedžde i slično. Međutim, ako postoji bojazan da će ti isteći namasko vrijeme nekog namaza dok si u autu, a nemaš mogućnost da staneš ili skreneš sa ceste i obaviš namaz, obavezan si da obaviš namaz shodno mogućnostima jer nije dozvoljeno odgađati namaz van njegovog namaskog vremena. Prema tome ovo treba biti vid nužde a ne svakodnevana praksa. Znači, u takvoj situaciji klanjaj sjedeći za volanom tako što ćeš izgovarati i učiti sve što se inače uči na namazu, a ruku i sedždu ćeš činiti da ćeš išaretiti naginjanjem napred. Tako obavljen namaz je potpuno ispravan i nema potrebe da ga ponavljaš kada dođeš kući.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Hvala Allahu koji upućuje na pravi put onoga koga On hoće od svojih robova. Zaista je najveća blagodat koju Allah da svome robu da mu otvori srce prema Islamu. Tako Allahov rob ne smije zaboraviti da je Allah, subhanehu ve t’eala, Onaj koji ga je uputio i da Njemu pripisuje svoju uputu i da Mu zahvaljuje na tome. Kaže Uzvišeni o stanovnicima Dženneta da će reći: “Hvaljen neka je Allah, koji nas je na Pravi put uputio; mi ne bismo na Pravome putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili”, i njima će se doviknuti: “Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!” ( El-Earaf, 43).

Svakog mu’mina raduje vijest da je Allah uputio nekog od Njegovih robova, pa smo se tako i mi obradovali i obveselili, pa čak su neki i suzu pustili, kada su čuli radosnu vijest o prelasku na Islam Aleksandra P.. Nije mala stvar da među toliko ljudi sa kojima se on sretao i sa kojima živio i koji ne znaju za Allaha, da baš on bude taj sretnik kome je Allah dao da kada čita Kur’an ostane bez daha, zbog istine i ljepote koju je pronasao u Časnom Kuranu.

Ovim putem mi mu čestitamo na njegovoj ispravnoj odluci i molimo Uzvišenog da mu olakša pridržavanje vjere, da mu učvrsti srce na onom čime je Allah zadovoljan i da mu da snage da prebrodi i savlada iskušenja koja ni jednog mu’mina ne zaobiđu čim kaže: “Ja vjerujem u Allaha”.

A što se tiče pitanja na neka od njih je već odgovoreno a na ostala slijedi odgovor u narednom tekstu.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Alejkumusselam!

Sabah namaz kao i svaki drugi namaz mora se klanjati u njegovom namaskom vremenu a to je od zore pa do izlaska sunca. Jer kaže Uzvišeni: “Zaista je namaz stroga vremenski određena obaveza” (En-Nisa 103). Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta. A što se tiče naklanjavanja namaza u šerijatskim tekstovima je došlo da se naklanjava namaz koji se zaboravi klanjati ili se prespava. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati neka ga klanja kada se sjeti”, a u rivajetu: “Nema otkupa za to osim toga”.

A što se tiče prakse poznate kod nas Bošnjaka da se namjerno ostavljaju namazi, tj. ne klanjaju u njihovom namaskom vremenu, poput toga da namjerno ne klanja sabah u njegovom vremenu nego tzv. nakaze, ili da u toku dana ne klanja ni jedan namaz zbog posla ili nečeg sličnog, pa ih sve naveče naklanja. Još usto smatra da je to sasvim normalno. Ovakvo naklanjavanje nema osnova u Šerijatu. Jer je namjerno izostavljanje namaza tj. da se ne klanja u njegovom namaskom vremenu haram i veliki grijeh po idžmau učenjaka ovog Ummeta. Nego su se učenjaci razišli da li uopšte namjerno izostavljeni namaz u njegovom namaskom vremenu treba naklanjati. S tim da su složni da ko to uradi za jedan namaz da treba učiniti tevbu (pokajanje). Pa tako većina učenjaka smatra da nakon učinjene tevbe treba naklanjati taj propušteni namaz.

Neznanje i neispravna praksa kod mnogih muslimana po ovom pitanju je dostiglo vrhunac poigravanja sa vjerom. Dokle će muslimani biti tako precizni u dunjalučkim stvarima a tako nemarni čak nezainteresovani da nauče

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Alejkumusselam!

Namjerno neklanjanje jednog namaza je veliki grijeh a po nekim učenjacima je djelo kufra, pa se tako nemoj igrati sa svojom vjerom. Musliman mora klanjati svaki namaz u njegovom namaskom vremenu ma u kakvom stanju bio, u avionu, kamionu, autobusu, bolnici, operacionom stolu, osim ako je musafir (putnik) ili bolesnik dozvoljeno spojiti i kratiti podne i ikindiju i akšam i jaciju. I to obavezan ga je obaviti u onakvom stanju kako može. Ako ne može osim sjedeći klanja sjedeći, ako ne može osim ležeći klanja ležeći, ako ne može uzeti abdest uzima tejemum. Musliman može naklanjati namaz koji je prespavao ili zaboravio klanjati kao što je došlo u hadisima. Dok oko naklanjavanja namjerno izostavljenih namaza svi su učenjaci složni da treba učiniti tevbu (pokajanje) a razišli su se oko toga da li uopšte treba naklanjati taj namaz, pa većina kaže da treba.

A što se tiče trudnice do kad treba klanjati odgovor je dok ne dobije nifas, tj. dok se ne porodi. Do tada ne smije ostavljati namaze, nema opravdanja da ne klanja i obavezna je da klanja u stanju kakvom može. Ako ne može zbog stomaka stojeći onda klanja sjedeći, ako ne može učiniti sedždu klanja tako što išareti odlazak na ruku’ i na sedždu, s tim da nema osnova činiti sedždu na kauču, stolu i slično. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od zla nas samih i naših loših djela. ONOG KOGA ALLAH UPUTI NIKO GA NE MOŽE U ZABLUDU ODVESTI, A ONOG KOGA U ZABLUDI OSTAVI NEMA ONOG KO GA MOŽE UPUTITI.

I svjedočim da nema drugog boga osim Allaha koji zaslužuje da se istinski obožava, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-En-am 125) Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija (3011) i Muslim (404) u svojim Sahihima od Ebu Muse El-Eš’arija, radijallahu anhu: “Trojica će dobiti duplu nagradu: čovjek koji posjeduje robinju, pouči je najljepšom poukom i odgoji je najljepšim odgojom a zatim je oslobodi i oženi on ima dvije nagrade, vjernik od Ehli kitabija (sljedbenika knjige) koji je bio vjernik a zatim povjeruje u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, on ima dvije nagrade, rob koji izvršava Allahova prava i savjetuje svog gospodara“.

Onaj ko hoće da primi Islam treba znati sljedeće:

– Da je Islam predanost Uzvišenom Allahu sa tevhidom, pokornost i poslušnost samo Njemu i odricanje od širka.

– Da se u Islam ulazi tako što se izgovore dva šehadeta (dva svjedočenja): Svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha i svjedočenja da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Ko izgovori ova dva šehadeta primio je Islam oko čega su složni učenjaci ovog Ummeta.

– Da je značenje “LA ILLAHE ILELLAH” (Nema boga osim Allaha) potvrda i priznanje da niko ne zaslužuje da mu se upućuje ibadet osim Uzvišenog Allaha. Svi ibadeti su isključivo pravo Allaha, dželle še’nuhu, a sve ono što se obožava mimo Allaha je batil (ništavno), te da niko u ovom svemiru ne zaslužuje da mu se ibadet čini osim Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: “To je zato što je Allah istina, a ono što oni, pored Allaha, obožavaju je batil (ništavno)“. ( El-Hadždž, 62)

– Zbog LA ILAHE ILLELLAH su slati svi poslanici, od prvog Nuha do zadnjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svi su poslani svojim narodima radi ostvarenja ovih riječi. Kaže Uzvišeni: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato samo Meni ibadet činite!” (El-Enbija, 25) Riječi LA ILAHE ILLELLAH su ključ za ulazak u Džennet, prvi vadžib džinima i ljudima, zbog njih su stvoreni i oni i nebesa i zemlja, one razdvajaju stanovnike Vatre od stanovnika Kuće spasa.

– Da izgovaranje šehadeta, odnosno LA ILAHE ILLELLAH, ne znači puko izgovaranje jezikom, nego da bi se od šehadeta imalo koristi moraju se ispuniti sljedeći šartovi: 1- poznavanje njegovog značenja, 2- izgovaranje sa iskrenošću (samo radi Allaha), 3- potvrđivanje njegovog značenja, 4- izgovaranje sa ljubavlju prema Allahu, poslaniku i onome što on znači, 5- potpuna ubijeđenost u njegovo značenje, 6- prihvatanje onog sa čime on dolazi od namaza, zekata, posta, hadža i slično, 7- kufr u taguta, tj. odricanje od svega onoga što se lažno obožava mimo Allaha, subhaneh.

Savjeti novom muslimanu:

1- Da mnogo zahvaljuje Uzvišenom Allahu što ga je uputio ne jedinu pravu vjeru Islam i izabrao ga između ostalih. Jer je blagodat Upute najveća i najuzvišenija dunjalučka blagodat.

2- Da ne prigovara Allahu što je primio Islam zadivljen sam sobom ne pripisivajući to Allahovoj snazi i moći. Kaže Uzvišeni: “Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: “Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite“. (El-Hudžurat, 17)

3- Da gorljivo nastoji da stiče što više ispravnog šerijatskog znanja bez kojeg mu ni akida (uvjerenje) ni ibadeti neće biti valjani, oslanjajući se pri tome na pouzdane prevedene knjige na njegovom jeziku, slušanje predavanja i posjeta islamskih web-stranica od provjerenih i pouzdanih učenjaka i daija.

4- Da nastoji da dostavi Uputu i hajr na kojima je on i drugima oko sebe poput roditelja, braće, sestara, prijatelja, rodbine i ostalih sa lijepim savjetom i odgovarajućom metodom.

5- Obavezno treba imati vezu i kontakt sa islamskim centrima, institucijama i osobama koje praktikuju vjeru u njegovoj sredini.

6- Da pristupi učenju arapskog jezika jer je on jezik Islama sa kojim je došao Kur’an i Sunnet i da zna da neće osjetiti slast Islama sve dok ne bude čitao Kur’an i Sunnet na njihovim izvornim jezicima, niti će ispravno razumiti Islam osim sa poznavanjem arapskog jezika.

7- Da svim srcem pristupi izučavanju Allahove knjige Kur’ana čitajući prijevod njegovog značenja, razmišljajući o njima i radeći po njegovim propisima.

8- Da nastoji da sve što nauči da je od Islama da primijeni u praksi i da sve što sazna da Islam zabranjuje da smjesta ostavi.

9- Da pročišćava svoj nijjet u Islamu, da ne traži sa njim dunjalučke blagodati i užitke nego da sa svojim Islamom cilja Allahovo zadovoljstvo i spas na onom svijetu.

10- Da mnogo dovi Uzvišenom tražeći da ga učvrsti na Istini, jer su srca između dva prsta Milostivog, okreće ih kako hoće.

– Takođe, treba znati da je izgovaranje šehadeta prilikom primanja Islama ispravno i ako se učini na nekom drugom jeziku mimo arapskog, jer izgovaranje šehadeta na arapskom bez razumijevanja značenja nema nikakve koristi. Znači, da bi onom ko izgovara šehadet na arapskom jeziku (pa makar i u transkripciji) bio valjan šehadet uslov je da razumije značenje tih riječi. Zato nije uslov valjanosti šehadeta da se izgovori na arapskom nego je dozvoljeno na bilo kom drugom jeziku pod šartom da taj koji izgovara razumije njegovo značenje. Naravno najpotpunije je da se izgovori na arapskom uz prethodno razumijevanje onog što se izgovara.

– Nije šart ispravnosti primanja Islama neke osobe da izgovori šehadet javno pred skupinom ljudi. Nego čak ako bi nasamo izgovorio riječi šehadeta sa razumijevanjem i vjerovanjem u značenje šehadeta Islam bi mu bio ispravan pa makar niko ne znao za to. Međutim, njegovo javno obznanjivanje Islama je poželjno da bi drugi muslimani znali da je on primio Islam kako bi se ophodili prema njemu kao muslimanu.

– Ako je onaj koji prima Islam bio prije toga kršćanin dovoljno je da izgovori samo šehadet (dva šehadeta) da bi mu primanje Islama bilo ispravno oko čega nema razilaženja među učenjacima. S tim da je bolje i potpunije da uz izgovaranje šehadeta riječima potvrdi da je Isa, alejhis-selam, Allahov rob i poslanik, da je on Njegova riječ (“budi”) koju je poslao Merjemi (po meleku Džibrilu) i Njegova duša (od Njegovih duša koje je stvorio).

– Od vrlo bitnih stvari je i to da se nastoji izraziti čestitka novom muslimanu zbog velikog uticaja koji ostavlja čestitka na dušu, naročito ako se uz to iskažu radost, veselje i suze radosnice. Jer ako čestitamo ljudima na dobitku djeteta, uspješnom poslu i slično, pa preče je da njemu čestitamo blagodat upute Islama. Koliko su se samo ashabi radovali primanju Islama Omera, radijallahu anhu, i primljenoj tevbi trojice ashaba koji su izostali iz bitke na Tebuku kojima je Zemlja sa svom svojom prostranošću postala tijesna, i mnogi drugi primjeri.
A na pitanja koja si postavio odgovorićemo, inšaallah, čim nam dođe radosni haber tvog primanja Islama.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić