Cijenjena i uvažena sestro, na samom početku želim da vam se zahvalim na posjeti i na ukazanom povjerenju. Mnogo je toga što se da shvatiti iz vašeg pitanja, što iziskuje dugačak odgovor, zato se iskreno nadam da se nećete ljutiti ako odgovor bude malo duži od prosječnih odgovora. Poljubiti ženu strankinju (onu s kojom muškarac može stupiti u brak) sigurno je veliki grijeh.
Allahov Poslanik, onaj koji ne govori po hiru svome, takav čin naziva zinalukom, a treba li nakon toga veći dokaz da je to veliki grijeh. Kazao je Allahov Poslanik: “Ruke čine zinaluk dodirom, noge čine zinaluk hodanjem, usta čine zinaluk ljubljenjem.” (Muslim)
Ovaj hadis je jasan dokaz za pitanje koje ste vi postavili, iako je općepoznata stvar da vjerniku, u osnovi, nije dozvoljeno da dodirne ženu strankinju, osim kada za time postoji velika potreba, kao u slučaju liječenja ako ne postoji ženski stručni kadar. Ja ne mogu a da ne primijetim iz vašeg pitanja, također, da vi u ašikovanju ne vidite problem, što je izuzetno diskutabilno. Islam je u svojoj potpunosti i savršenstvu dozvolio mladiću i djevojci da se upoznaju prije stupanja u brak, ali je za to postavio odrednice.
Naprimjer, muškarcu postaje dozvoljeno da gleda u ženu onda kada bude imao namjeru da će je ženiti. Također, ta dozvola, da mladić pogleda djevojku koju želi prositi, ni u kom slučaju ne znači da je njima dozvoljeno da se osamljuju (a kamoli da je dodirne ili poljubi) jer je to u osnovi zabranjeno, kao što je spomenuto u vjerodostojnim hadisima.
Razgovor, upoznavanje, treba da bude u prisustvu njenog staratelja ili nekoga od njenih mahrema kako bi se izbjeglo osamljivanje. Također, iz vašeg pitanja se da zaključiti – a zaista se nadam da vas to ne vrijeđa, jer vi ste tražili savjet i ja se maksimalno trudim da vam dam najbolji savjet, onaj koji bih dao i svojoj kćerki – da su vaši parametri određivanja ko je dobar musliman malo poremećeni; ja ne negiram da među vašim prijašnjim momcima sigurno ima finih osoba, ali ne mogu da shvatim da neko želi javno počiniti veliki grijeh i ne samo to, već i druge (vas konkretno) poziva u to, pod izgovorom da je to mali grijeh, i poslije da mi kažemo kako je ta osoba dobar vjernik.
Moj savjet vam je da prekinete sa ašikovanjem, znam da je to u današnjem vremenu teško i da se oni koji se odluče na izvorno prakticiranje vjere smatraju konzervativnim i nazadnim, ali se strpite radi Allaha, očekujući Njegovu nagradu, također vam savjetujem da prekinete kontakt sa takvim osobama koje su sebi priuštile toliki “luksuz” da od djevojke koja nosi mahramu traže otvorenu nepokornost Allahu.
Moj savjet vam je također da, kada budete spremni za udaju, da tragate za osobom koja istinski čuva Allahove granice, istinski se boji Allaha i kada je u samoći, a i pred drugima, jedino sa takvom osobom možete postići sreću dunjaluka prije vječne sreće na ahiretu. Ako budete takvi, onda je očekivati Allahovu pomoć, kao i izlaz iz svake situacije, pa makar u našim očima bila i bezizlazna. Kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha boji, Allah će mu podariti izlaz iz svake situacije.”
Cijenjena sestro, ne zaboravi da stavljanjem mahrame ti više nisi “obična” žena, ti si žena čiji postupci kod ljudi važe kao izvor vjere. Svakako da je to poimanje neispravno, jer istina se ne vrednuje po ljudima, već ljudi po istini, ali pošto nam je takvo shvatanje nametnuto od strane našeg društva, onda treba da tom društvu pokažemo i prezentujemo vjeru islam u najboljem svjetlu. Zamisli, cijenjena sestro, kako će biti nekoj sestri i bratu koji pokušaju da pojasne svojim roditeljima, rodbini i poznanicima da ašikovanje nije od islama, kao i to da je zabranjeno ljubljenje sa momcima, a oni onda, nesvjesni da tako iskazuju svoje neznanje, postupkom nekog, poput vaših prijašnjih momaka, budu argumentovali legitimnost tog djela. Zaista je to velika odgovornost, koje nažalost nisu svjesni mnogo koji krenu ovim putem!!!
Svakako da je vaša dosadašnja ustrajnost u tome, da ne činite taj grijeh, kao i strah od Allaha da prekršite vašu zakletvu, veliki pokazatelj vaše iskrenosti, čestitosti, morala. Zato vam savjetujem da ostanete čvrsti, bez kolebanja, na bedemu islama, da budete od onih koji će svojim djelima –prije riječi, pokazati kako se islam prakticira, i kako se i u našem podneblju može biti praktičar vjere, kao i istinski sljedbenik Allahovog Miljenika.
Ne treba, cijenjena sestro, da te boli mnoštvo onih koji slijede šejtanov put, kao ni malobrojnost onih koji se čvrsto drže istine, već treba da budeš ponosna, ali i zahvalna, što te je Uzvišeni Allah odabrao među hiljadama, ako ne i milionima drugih koji idu putem neistine. Kazao je Allahov Poslanik: “Islam je počeo kao stranac – pojedinac, i vratit će se kao stranac – pojedinac, a blago li se pojedincima.” (Muslim) Allah nabolje zna.

Odgovorio na pitanje:Prof.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Ve alejkumus-selam!
Zahvaljujem Allahu što Vam je ukazao na Pravi put i spasio Vas propasti i neprimjerenog života. Savjetujemo Vam da budete ustrajni u Islamu i da ne posustate. Veoma je lijepo što se brinete o svojoj majci i svome bratu. Znajte da svojim djelima možete više utjecati na njih nego svojom pričom. Zato dobro pazite na svoje islamsko ponašanje. Budite prema njima daleko bolje nego što to i jeste.
Možda i njih Allah uputi na Pravi put, ako su za upute. Kada Vam majka govori o mahrami, onda joj spomenite da je to i obaveza kojom su i oni obavezani i reci da ti je uzor Merjem, majka Isa, a.s. i sa tim završi, nemoj ulaziti u rasprave, jer rasprave nisu plodonosne. Čini im dobročinstvo što više možeš; kupi im peć, ofarbaj kuću i mnogo više, u granici tvoje mogućnosti. Sjeti se tvoje ljubavi prema tvojim kćerkama i znaj da i tvoja majka to osjeća prema tebi, inšaAllah, pa gledaj da joj ponovo probudiš osjećaje da si njena curica, koju je ona nosila devet mjeseci u svojoj utrobi.
Sjeti se koliko je besanih noći sprovela pazeći na tebe. Islam te obavezuje da roditeljima činiš dobročinstvo, bez obzira, bili muslimani ili ne. Gledaj da kod svoje majke zaslužiš Džennet. Nemoj ih posjećivati kada ne znaju šta govore, traži od njih da ti jave ka su trijezni kako bi im došla u posjetu. Molim Allaha da ih uputi na Pravi put! A Allah zna najbolje.

Odgovorio na pitanje:Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

AlejkumusSelam!

Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. U vašem pitanju/slučaju primjećujem pravilnost koju susrećem kod mnogih koji imaju problema sa sihrom/džinskim djelovanjem. Radi se o tome da se dešavaju prekidi u tretiranju bolesti izazvanih sihrom, bilo od strane bolesnika ili onoga ko liječi Kur`anom. Kada simptomi bolesti terapijom budu svedeni na minimum ili se dešavaju periodi potpunog izostanka simptoma, bolesnik shvati da terapiju sam može privesti kraju ili da više nema potrebe da primjenjuje istu. Nije rijetkost da i onaj ko liječi bolesniku da do znanja da je nastavak učenja bespotreban. Ovakvi pristupi su jako pogrešni, čak i kad je namjera liječnika potpuno iskrena. Liječenje bolesti izazvanih sihrom pod velikim su uticajem, kako vjere tako i karaktera, odnosno psihičkog stanja bolesnika.

Prekidanje terapije nastupanjem slabljenja ili privremenog izostanka simptoma može biti presudno u liječenju. Kada simptomi oslabe to nikako ne znači da je problem riješen, a svako naknadno dešavanje simptoma može, kod ljudi slabog karaktera, bolest dovesti čak i na nivo na kojem to ni u početku nije bio slučaj. Zašto?
Džinni su razumna bića, kao i ljudi. Kad upoznaju karakter osobe, a pogotovo kad znaju koliko su kod osobe prisutne manifestacije vjere, to bude i osnov njihovog ponašanja. Naime, dok traje sihr, džinni nisu 24h u tijelu oboljelog (postoje i vrste sihra kod kojih džinni nikako ne ulaze u tijelo; također, postoje i vrste džinskih napade koje nisu uslovljene boravkom džinna u tijelu čovjeka). Ulaze u tijelo i napuštaju ga, shodno cilju koji trebaju sihrom postići.

Na primjer, kad se radi o sihru prekidanja veza (npr. poslovnih) džinn ulazi u tijelo osobe samo kad ova ostvaruje kontakt sa poslovnim saradnicima, ili ostvaruje uticaj na osobu s kojom oboljeli ostvaruje kontakt, a da nikakav uticaj na ostvari prema oboljelom. Ovo njihovo napuštanje i ulasci, kao i aktivnosti su osnova manifestacije simptoma bolesti. Kad, u toku liječenja, budu ugroženi, napuste tijelo. Napuste ga u potpunosti, ili privremeno. Problem je ovo privremeno napuštanje. Simtomi bolesti budu umanjeni ili izostanu, bolesnik pomisli da je izliječen ili to pomisli liječnik, i kao rezultat toga prekinu terapiju. Što duže traje prekid džinni imaju više vremena da, nakon povratka, učvrste svoje prisustvo u tijelo oboljelog.
…
Nadam se da ste shvatili da ono što sam vam htio približiti je to da vaš sihr vjerovatno nikad i nije bio riješen. Pogriješili ste što niste još ustrajali u procesu liječenja, zajedno sa učačom rukje. Svi trenutni simptomi koje sta nabrojali govore o prisutnosti sihra, a smatram da su pri vama danas i neki simptomi kojih prije nije bilo.

Potrudite se da se vratite liječenju. Allahovom voljom možete ovaj problem riješiti, i pogrešno je ostaviti ga da `sazrijeva`. Ako je čovjek kod koje ste išli na rukju ispravan (a spomenuti smatram da jest), stupite s njim u kontak i nastavite program liječenja.

Stari slučajevi, kad govorimo o sihru/džinskom djelovanju nisu oni mjereni protokom vremena – to je samo jedna vrsta starosti. Bitnija je ona koja nastaje konstantnim prekidanjem i nastavljanjem terapije. Kad počnete liječenje vi uznemirite džinne i uzdrmate efekte njihovog prisustva u tijelu. Ustrajavanjem postižete maksimum pozitivnog efekta liječenja i na kraju inšaAllah bivate izliječeni. Prekidanjem i ponovnim počecima postižete to da džinnima dajete vremena da se oporave od onoga čime ste ih tretirali. Također, pokažete sve svoje slabosti, posebno nedostatak ustrajnosti i sumnju u ispravnost toga što radite, a date im i do znanja šta ih čeka vašim ponovnim pokušajem i ostavljate im prostora da spoznaju kako se sačuvati onoga što su upoznali (prisutp liječnika, vaše praktikovanje terapije, ustrajnost u vjerskim obavezama, …).

Zadnji dio vašeg pitanja nema veze sa sihrom ili džinskim napadima, a svakako ima veze sa šejtanskim vesvesama i našom slabošću da shvatimo prioritete i ponašamo se u skladu s tim. Svjesni ste da je situacija koju ste spomenuli prisutna u mnogim našim džematima. Kad bih mogao opisati ovaj problem sa nekoliko liječi bile bi to: inat, nedostatak znanja, ponos, nedostatak mudrosti, strah od prihvatanja savjeta, …, nerazumijevanje prioriteta.

Lijepa riječ prema osobama drugačijeg mišljenja promijenit će više nego da im pokušate prenijeti svo znanje smješteno u bilo kojoj ili čak u svim knjigama. Zato, pokušajte učiniti dobro svojoj braći u džematu – onima koji se s vama slažu u mišljenju i onima čije mišljenje je drugačije – najboljim lijekom: mudrošću kojoj vas je Kur`an naučio obogaćenoj znanjem čija osnova je Kur`an.

“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji sun a Pravom putu.” (En-Nahl, 125)

Odgovorio na pitanje:Almin Omerašević
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Nije istina da je ovo Dedždžal, to je djete rođeno sa deformacijom lica. Dedždžal ima oba defektna oka, a jedno od njegovih očiju je ugašeno. (Muslim) Prenose imam Muslim i Buhari, od Abdullaha ibn Omera, r.a., da se Poslanik, s.a.w.s., obratio ljudima, hvaleći Allaha, Uzvišenog, onako kako Njemu dolikuje, a zatim je spomenuo Dedždžala i rekao: “Upozoravam vas na njega, a nije bilo ni jednog vjerovjesnika : da nije upozorio svoj ummet na njega. Ja ću vam reći o njemu nešto što nijedan vjerovjesnik nije rekao svome narodu, a to je da je Dedždžal slijep na jedno oko, a vas Gospodar nije slijep na jedno oko.” Dok beba na ovoj slici ima samo jedno oko.

Dedždžal je već bio živ za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., i sa njim je razgovarao ashab Temim ed-Dari. I ispravna ulema nije potvrdila da je na ovoj slici Dedždžal, ovakvo nešto može samo neko neuk tvrditi, jer se kosi sa vjerodostojnim predajama na ovu temu.

Imam Muslim prenosi vjerodostojnim predaju od Fatime bint Kajs, r.a, koja kaže…:

“Čula sam Vjerovjesnikovog glasnika kako viče: ‘Zajednički namaz!’ Otišla sam u džamiju i klanjala sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s, a bila sam u prvom saffu žena. Kada Allahov Poslanik s.a.w.s, završi namaz, smijući se sjede na minber i reče: ‘Neka svako ostane na svom mjestu,’ a onda nastavi: ‘Znate li zbog čega sam vas okupio?’ ‘Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju’, odgovoriše, a on reče: ‘Tako mi Allaha, ja vas nisam okupio ni radi želje, niti radi straha, nego sam vas okupio da vam kažem o Temim ed-Dariju koji je bio kršćanin. On je došao, dao prisegu, primio Islam i nešto mi ispričao, što je u duhu onoga o čemu sam vam već govorio, o Mesihu Dedždžalu.

Ispričao mi je da se sa jos trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzam ukrcao u lađu. Sa njima su se mjesec dana poigravali valovi na moru da bi, na kraju, pred akšam, sa lađom pristali uz obalu jednog ostrva, sjeli u čamce i iskrcali se na ostrvo. Kada su se iskrcali, srela ih je jedna kosmata životinja, koja je imala obilatu dlaku na sebi tako da joj nisu mogli raspoznati prednji od zadnjeg dijela tijela.

Ugledavši je upitaše: ‘Šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa.’ ‘A šta je to Džessasa?’ upitaše. Ona reče: ‘Idite do onoga čovjeka u samostanu, on željno očekuje vijesti od vas. ‘Pošto nam spomenu čovjeka, mi se rastavismo od nje iz bojazni da je šejtan. Požurili smo sve dok nismo usli u samostan, kad u njemu najkrupniji čovjek koga smo ikada vidjeli… Ruke mu iznad vrata vezane ogromnim lancima, a koljena i nožni članaci u željeznim okovima. Rekosmo: ‘Teško tebi, ko si ti?’ ‘Vi pretpostavljate ko sam ja, nego me obavjestite o tome ko ste vi?’ ‘Mi smo arapi’, rekoše.

Ukrcali smo se u lađu i krenuli. Zatekli smo se na moru kada se uzburkalo. Talasi su se s nama poigravali mjesec dana, a onda su nas donijeli pored obale i iskrcali se na ostrvo. Na njemu smo sreli životinju koja je kosmata tako da joj se ne raspoznaje prednji od zadnjeg dijela tijela. Ugledavši je mi smo joj rekli: ‘Teško tebi, šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa’, odgovorila je. ‘A šta je to Džessasa’, upitasmo je, a ona reče: ‘Idite do onoga čovjeka u samostanu, on sa nestrpljenjem očekuje vijesti od vas.’ Krenuli smo brzo prema tebi u strahu, jer nismo sigurni da nije šejtanica.

On reče: ‘Obavijestite me o palmama Bejsana.’ Rekosmo: ‘Šta te to o njima zanima?’ ‘Pitam vas o njegovim palmama, da li rađaju?’ upita on. ‘Da rađaju’, rekosmo mu. On reče: ‘Uskoro više neće rađati’ ‘Obavijestite me o Taberijskom jezeru!’ Rekosmo: ‘Šta te o njemu zanima?’ ‘Zanima me da li u njemu ima vode?’ reče on. ‘Da u njemu ima puno vode’, odgovorismo mi. On reče: ‘Njegova voda će uskoro presušiti, a obavijestite me o vrelu Zugar’, ponovo će on. ‘A šta te o njemu zanima,’ upitasmo mi. ‘Zanima me ima li u njemu vode i da li je stanovnici koriste za zalijevanje?’ upita on. ‘Da, u njemu je puno vode i stanovnici je koriste za navodnjavanje, ‘ rekosmo mi. On tada reče : ‘A obavijestite me o Vjerovjesniku pouzdanom, šta je uradio?’ ‘Napustio je Mekku i nastanio se u Jesribu,’ odgovorismo mi. ‘Jesu li se Arapi borili protiv njega,’ ponovo će on. ‘On je Arape koji su mu bili blizu pobijedio i oni su mu se pokorili,’ rekosmo, a on će na to: ‘Za njih će biti dobro, ukoliko mu se pokore,’ reče.

‘A sad ću vas obavijestiti o sebi. Ja sam Mesih. Uskoro će mi biti dozvoljeno da izađem i ja ću izaći. Putovat ću po Zemlji i neću ostaviti nijedno naselje, a da u njega, u roku od četrdeset dana ne uđem, osim Mekke i Tajibe (Medine). U ta dva grada mi je zabranjen ulazak. Kada god budem pokušao da uđem u jedan od njih ispred mene će se pojaviti melek sa sabljom i odbiti me od njega. Na svakom prilazu prema tim gradovima će biti meleki koji će ih čuvati.’

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je tada udarivši svojim štapom o mimber rekao: ‘Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba! (tj. Medina) Jesam li vam o tome govorio?’ ‘Jesi’, odgovoriše ljudi, a Vjerovjesnik, s.a.w.s, reče: ‘Drago mi je da se Temimova priča poklapa sa onim što sam vam ja o njemu, i Mekki i Medini pričao. Eto, on je u Šamskom, ili u Jemenskom moru. Ne, ipak je od strane istoka! On je od strane istoka! On je od strane!’ i pokazao je rukom prema istoku.” Fatima reče: “Ovo sam zapamtila od Allahova Poslanika s.a.w.s.” A Allah zna najbolje!

Odgovorio na pitanje:Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Ko se u namazu zaboravi, pa iz zaborava klanja jedan rekat višse ili učini jednu sedzždu visše nego što je propisano i tome slično, vadžzib mu je – da bi ispravio navedeni propust – na kraju namaza učiniti još dvije sedzžde, prije ili poslije predavanja selama. Isto tako, ko iz zaborava izostavi neki od pritvrđenih sunneta, učiniće sehvi sedžzdu prije nego što preda selam. Tako se, na primjer, onaj ko iz zaborava preskoči prvo sjedenje u namazu (ettehijjatu) i sjeti se da ga je preskočio tek na kraju namaza, ili se sjeti kada je već ustao na treći rekat, neće ponovo vraćati na sjedenje, već će umjesto toga, prije selama učiniti sehvi sedzždu i tako ispraviti spomenuti propust.

Isto tako, onaj ko preda selam prije nego što je namaz potpuno završsio, pa se toga, sjeti neposredno nakon predanog selama, ne mora namaz ponavljati ispočetka, nego će upotpuniti ono što je propustio i nakon predanog selama učiniti sehvi sedžzdu. Osnov za ovakav stav nalazimo u postupku i riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji je, „kad su mu rekli da je predao selam nakon dva rekata, ustao, upotpunio namaz i nakon predanog selama, učinio sehvi sedžzdu“. (Buhari i Muslim)

Također, se pripovijeda da je jednom drugom prilikom, Allahov Poslanik s.a.v.s. poslije drugog rekata, preskočivši prvo sjedenje ustao direktno na treći rekat i da je prije selama učinio sehvi sedždu, dodavši kasnije: „Kada neko od vas u namazu posumnja; da li je klanjao tri ili četiri rekata, neka odbaci sumnju tako što će za osnovu uzeti ono u što je siguran (a to je manji broj), a potom, prije selama, neka učini sehvi sedždu. Ako u takvom slučaju bude klanjao pet (umjesto četiri) rekata, to će mu biti šefaat za njegov namaz, a ako bude klanjao četiri, tačno koliko i treba, to će ostaviti šsejtana pokunjena nosa.“ (Muslim)

Onaj ko kao muktedija za imamom zaboravi nešto u namazu, neće učiniti sehvi sedžzdu, jer klanja za imamom. Za razliku od toga, zajedno sa imamom će učiniti sehvi sedzždu, u slučaju da imam nešsto pogrijesši. Ovo zato što je ispravnost njegovog namaza vezana za ispravnost imamova i što je vadžzib slijediti imama. Dokaz za to je činjenica da su i ashabi r.a. zajedno sa Poslanikom s.a.v.s. činili sehvi sedzždu, kada bi je on učinio. (Et-Tirmizi)

Dakle, sehvi sedžzda se čini u slijedećim slučajevima:

– ako preda selam prije nego upotpuni namaz,
– ako klanja višse rekata nego što je propisano,
– u slučaju da se zaboravi sjesti na prvom ettehijjatu,
– ukoliko se zaboravi jedan od pritvrđenih sunneta namaza,
– u slučaju sumnje po pitanju broja klanjanih rekata u namazu.

Na pitanja odgovorio mr. hf. Senaid Zaimovic – http://www.muslimanka.net