Alejkumusselam.
Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom nekih istorijskih događaja, poput noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, dana rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme, je novotarija u vjeri. Takve manifestacije nisu propisane u Islamu, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati. Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su:
Prvo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju sveke godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri. Dokaz za to su je hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), pa je rekao: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram”. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.
Drugo – povodom tih dana i noći nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta nisu pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.
Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.
Sa druge strane, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije Islama iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stalno i neprestano, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji Islama desilo.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Ovo pitanje je povezano sa pojavom jedne savremene vrste braka BRAKA PRIJATELJA koja je vezana za studente a oko koje je podignuta velika prašina i za koju su vezane mnoge nedoumice. Ova vrsta braka praktično je zaživjela pa je veoma bitno studentima muslimanima koji praktikuju vjerske propise da imaju znanja o njoj. Naime, brak prijatelja, zevadžu-frend ili olakšani brak je ideja ili prijedlog šejha Abdulmedžida ez-Zindanija (on je osnivač islamskog univerziteta El-Iman u Jemenu, i predsjednik Medžlisa šure u političkoj partiji Et-Tedžemu’ul-jemenijj lil-islah).

On kaže: “Ova ideja je zasnovana na šerijatskim osnovama i daje pravo supružnicima da imaju intimne odnose, nakon što se sklopi ugovor koji ispunjava sve šerijatske ruknove i šartove, te nakon toga muž ima pravo na intimni odnos sa ženom, i potvrđuju se tazbinske veze, potomstvo, pravo na naslijeđe i sve drugo što čini ovaj brak u potpunosti različitim od braka mut’a, koji je vremenski ograničen” (pogledaj: Ez-Zevadž el-‘urfi od Abdulmelika Mutlaka).

Razlozi pojave ovog braka:

Razloge pojave ovog tzv. olakšanog braka ili braka prijatelja pojašnjava šejh: “Prilikom mojih posjeta i susreta sa mnogim muslimanima koji žive na Zapadu, shvatio sam koliki je problem sa kojim se suočavaju nove generacije. Neki od njih dovode djevojke (prijateljice) u kuće svojih roditelja ili djevojke žive u vanbračnim vezama. Održavaju se veze (između mladića i djevojaka) koje su u suprotnosti sa šerijatskim zakonom, vjerom i muslimanskim običajima. Pitali su me o rješenju ovog problema, pa sam odgovorio da je rješenje ‘zevadžu-frend’, tj. brak prijatelja”.

Šejh pojašnjava zašto je nazvao ovaj brak tim imenom: “Njegov naziv nije na osnovu stvarnog značenja nego nasuprot naziva ‘boy-friend’ i ‘girl-friend’, jer im govorimo o problemima mladih na Zapadu, a ovo je moje mišljenje a ne fetva”.

Reakcije na ovu izjavu

Prvo što je izazvalo reakciju je sam naziv ovog braka jer je u uskoj vezi sa nazivima i izrazima “boy-friend” i “girl-friend” koji asociraju na seksualnu slobodu, neobavezujuće veze, i zabavljanje, dok mi u šerijatskim izvorima i fikhskim knjigama imamo izraze i terminologiju koji su dovoljni i u kojima je zamjena za ovaj izraz.

Objašnjavajući šta sadrži ova fetva kaže šejh Abdulmedžid ez-Zindani da je nakon što je uvidio raširenost pojave zabavljanja (ašikovanja) među muslimanima Zapada smatrao je da je rješenje za ovaj problem OLAKŠANI BRAK, pa ih je pozvao ne njegovu primjenu. On smatra da je ovaj brak zasnovan na šerijatskim osnovama, i to:

1. Pravo muža na polni odnos sa ženom nakon sklapanja bračnog ugovora koji ispunjava sve šartove i ruknove,
2. Pravo supruge da odustane od prava na stan ili prava na izdržavanje ili oboga.

Stav ostalih učenjaka po ovom pitanju

Od onih koji su dozvolili ovaj brak su: šejh Abdulmuhsin el-Ubejkan, šejh Sulejman ibn Abdulmadžid, šejh Alij Ebulhasen prijašnji predsjednik komisije za fetve na el-Ezheru, profesorica Hadidža Mufid istraživač za islamska pitanja u Maroku i drugi. Njihov dokaz je da je ovo rješenje za mlade koji nemaju uslove za izdržavanje porodice, takođe podstiču roditelje da olakšaju ovaj brak snoseći dio obaveza i pomazući mladima dok ne steknu uslove da zajedno stanuju kao u klasičnom braku.

Svi su saglasni da ovaj brak mora da se sklopi na šerijatski način sa svim šartovima i ruknovima. Smatraju da je ovo rješenje za problem kašnjenja sa ženidbom i udajom, usidjelica i onih koji nemaju mogućnost izdržavanja porodice. Takođe smatraju da je ovaj brak pogodan jer su mladi stalno izloženi seksualnim poticajima bilo kroz medije, ili u miješanim školama, na javnim mjestima i slično. Tako da je to postao problem mladih ljudi koji treba riješiti. Od onih koji su posebno pogođeni ovim problemom su studenti i studentice pa je ovo pogodno rješenje za njih.

Ovaj brak su zabranili: Nasr Ferid Vasil bivši egipatski muftija, šejh Sejd Tantavi šejh el-Ezhera, Melika Jusuf profesorica fikha i komparativnog prava na Univerzitetu Kairo koji smatraju da je ovo poigravanje sa Šerijatom jer u ovom braku se ne ispunjavaju osnovni ciljevi braka, nego se samo zadovoljavaju strasti i polni nagon kod supružnika. Takođe smatraju da muslimani nemaju potrebe za ovakvim brakovima nakon što im je u Šerijatu objašnjeno sve što im je potrebno za normalan život i to posebno brak koji zauzima posebno mjesto u Šerijatu. Isto tako vide da se ovim brakom rješavaju neki problemi mladih, ali se istovremeno njime stvaraju novi za koje opet treba naći rješenje, kao što je potomstvo, kod koga će odrastati s obzirom da supružnici ne žive zajedno i još mnogi drugi problemi.

Praktičan primjer braka prijatelja

Da bi približili sliku ovog braka, kako ga zamišlja ez-Zindani navesti ćemo primjer kako bi izgledao među studentima. S obzirom da školovanje traje dug period, a student i studentica su polno zreli i imaju potrebu za zadovoljavanje tog nagona, a uglavnom nemaju sredstava za izdržavanje nove porodice, rješenje za njih je da sklope bračni ugovor sa svim šartovima i ruknovima, tj. uz saglasnost velija, da ga obznane, s tim da žena pristaje na to da joj on ne obezbjeđuje stan i izdržavanje, i da se sastaju tamo gdje im je lakše, nekad kod njenih roditelja, nekad kod njegovih ili negdje drugo (kao što rade mladići i djevojke u modernim vezama) sve dok ne steknu uslove za zajedničko stanovanje.

Komentar dokaza

Što se tiče prvog mišljenja koje kaže da je ovaj brak ispravan
može im se prigovoriti sljedećim:

1. Oni vide da je ovaj bračni ugovor ispravan jer ispanjava sve ruknove i šartove, međutim da li sama ispravnost ugovora čini i sam brak ispravnim? Ugovori se vrednuju po onome što će proizići iz njih a ne samo po njihovoj spoljašnosti, pa je tako ugovor kod braka “tahlil” (to je brak gdje čovjek ženi ženu samo zato da bi je ohalalio njenom prijašnjem mužu) ispravan, ali je taj brak neispravan, takođe trgovina zvana “bej’ul-‘ine”, njen ugovor je ispravan ali je ta trgovina neispravna. Obzirom da se u ovom braku gube mnogi od ciljeva braka kao što je smirenost, ljubav, razumijevanje, pomaganje, izvršavanje međusobnih obaveza, što se postiče međusobnim stanovanjem, takođe potomstvo u ovom braku je nepoželjno, što je u direktnoj suprotnosti sa ciljevima braka, ovo čini da sama ispravnost ugovora ne čini i sam brak ispravnim.

2. Smatraju da je ovaj brak rješenje za mlade da bi se izbjegle vanbračne veze, zabavljanje, ljubavnice i sl. Može im se odgovoriti da je dovoljno da se mladi žene na šerijatski način, a ne da upadaju u neke brakove koji nisu u potpunosti jasni i razriješeni. A svoje materijalne ili druge probleme svaki bračni par može da rješava na svoj način, a ne da se od toga pravi neko pravilo ili fetva koja važi za sve. Tako da može biti onih koji će se oženiti pa neko vrijeme živiti razdvojeno, dok će drugi u početku svog bračnog života da se oslanjaju na izdržavanje roditelja, svako shodno svom stanju, ali da to ne postane pravilo za sve. Sam ez-Zindani je svoje mišljenje vezao za Zapad mimo drugih mjesta.

Drugo mišljenje koje smatra zabranjenim ovaj brak svoje dokaze temelji na sljedećem:

Ovim brakom se ne postiže stabilnost ličnosti muslimana koja je potrebna, jer supružnici ne stanuju zajedno, nema prava i obaveza između njih, vodi u neku vrstu seksualne slobode što se vidi iz samog naziva braka. Sve ove primjedbe uistinu stoje jer se ovim brakom samo rješava zadovoljavanje polnog nagona, a ostali problemi se ne rješavaju već počinju sklapanjem ovog braka.

Ovome treba još da se doda zloupotreba izjava šejha ez-Zindanija, pa se u praksi uopšte ne vodi računa o ugovoru, niti o stvarnom čuvanju od upadanju u harame, niti se objektivno sagleda situacija budućih supružnika. Da su li oni stvarno u potrebi za ovakvim brakom ili mogu da to riješe i na bolji način, jer mnogo je roditelja koji bi radije da pomognu djecu da se ožene nego da upadaju u svakakve veze.

Takođe tu se dešava da supružnici iskoriste svako razilaženje uleme po pitanju šartova braka da bi te šartove izbacili, tako da sklope brak bez saglasnosti velija, bez obznanjivanja, isplatu mehra ostave za kasnije, tako da im ostane samo da su njih dvoje zadovljni tim brakom, što sve čini ovaj brak prilikom za poigravanje sa časti i čednosti muslimana.

Na muslimanima je da se drže Allahove vjere i Njegovog Šerijata jer je u njemu rješenje za sve naše potrebe, pa pošto je brak objašnjen i jasan u islamskom pravu na nama je da ne upadamo u nešto što je sumnjivo i može nas odvesti u haram. A Allah zna najbolje.

A što se tiče tvoje dileme čemu dati prednost fakultetu ili braku, u osnovi ne postoji kolizija između fakulteta i braka jer oni jedno drugo ne isključuju ili ne bi trebalo da isključuju. Treba dati prednost i jednom i drugom i najbolje rješenje je da se djevojka uda i istovremeno studira i da se mladić oženi i da studira. Naravno, najveća zapreka ovome su finansije, a jedno od praktičnih rješenja je da roditelji koji su finansirali studije svoje djece prije braka nastave da ih finansiraju i nakon što kao studenti stupe u bračne vode.

U protivnom, ako je solucija stupanja u brak u toku studija apsolutno neizvodljiva zbog finansija, pitanje davanja prednosti fakultetu ili braku je jako subjektivno i relativno, zavisi od bezbroj okolnosti što zahtijeva posebnu studiju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Bez obzira na san i njegovo tumačenje ti si obavezna da praktikuješ vjerske propise, tj. da klanjaš, postiš … tj. treba da učiš vjeru putem slušanja predavanja, čitanjem islamskih novina i literature i slično. Ako ti ovaj san nije znak da što prije raščistiš sa obavezom klanjanja i pridržavanja vjere, onda ne znam koji znak bi kod tebe mogao probuditi iman.

Inače ja se ne bavim tumačenjem snova jer to nije za svakoga, ali ti moram reći da ti je san prelijep jer ima duboko značenje. Dovoljno je da te Allah ovim snom upozorava na Sebe i na Sudnji dan. Nemoj gubiti vrijeme trudeći se da po svaku cijenu saznaš tumačenje ovog sna, jer se na snovima ne izgrađuju islamski propisi. Ti si dužna biti muslimanka koja se pridržava vjerskih propisa šta god da sanjaš.

Okreni novu stranicu u svom životu koja će biti ispunjena imanom, vjerom, robovanjem Jedinom Allahu, subhanehu ve te’ala, i svime onim što krasi jednu zrelu islamsku ličnost. Budi ponosna što te Allah izabrao da budeš muslimanka i što te uputio na pravi put, jedino Njemu pokorna. Uživaj u ljepoti Islama i imana jer je prava i istinska dunjalučka sreća u iskrenom praktikovanju vjere sa kojom je došao Mustafa (Odabranik), sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Oko pitanja klanjanja noćnog namaza nakon klanjanja vitreta postoje tri mišljenja učenjaka.
Prvo: da je dozovljeno poslije klanjanog vitreta da se klanja noćni namaz dva po dva rekata ali da se ne klanja ponovo vitre, s tim da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći.
Oni dokazuju svoj stav hadisom koji je prenesen u mnoštvu rivajeta čija je sadržina da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz dva po dva rekata, zatim klanjao vitre jedan rekat a zatim nakon toga klanjao još dva rekata. Od ovih mnoštva rivajeta najvjerodostojnije je ono što bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, klanjao trinaest rekata (noću): klanjao bi osam rekata a zatim jedan vitreta, zatim bi klanjao dva rekata sjedeći a kada bi htio ići na ruku ustao bi pa učinio ruku, zatim bi klanjao dva rekata između ezana i ikameta od sabah namaza.” Zastupnici ovog mišljenja kažu da je ovim postupkom htio ukazati Ummetu na dozvolu klanjanja noćnog namaza poslije vitreta.
A da je mustehab da vitre bude zadnje što se klanja u noći to dokazuju hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: em>”Učinite vitre vaš zadnji namaz u noći”. Pa kažu da je spoj između ova dva hadisa da prvi pojašnjava dozovlu da se klanja poslije vitreta noćni namaz a ovaj hadis da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći.
Drugo mišljenje je da nije dozvoljeno klanjati poslije vitreta nafilu (noćni namaz). To dokazuju gore spomenutim hadisom: “Učinite vitre vaš zadnji namaz u noći”. Kažu da je hadis došao u naredbodavnoj formi što znači da je postupiti po tome vadžib. S tim da ostaje nejasnoća šta će sa hadisima u kojima je došlo da bi Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata noćnog namaza poslije vitreta.
Treće mišljenje je ono što prenosi Ahmed u svom Musnedu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da bi on prije spavanja klanjao noćni namaz sa vitretom, zatim kada bi ustao u noći da klanja ponovo noćni namaz klanjao bi prvo jedan rekat čime bi učinio parnim (dva rekata) vitre koje je klanjao pred spavanje, zatim bi klanjao noćni namaz dva po dva i na kraju završio sa jednim rekatom vitreta, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Učinite vitre vaš zadnji namaz u noći”. Ovaj eser (predaja) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, je dobr i prihvatljiv sa strane seneda. Takođe ovo prenosi Šafija u svom Musnedu od Alije, radijallahu anhu. Međutim, problem kod ovog mišljenja je spajanje između jednog rekata vitreta klanjanog prije spavanja sa drugim jednim rekatom nakon spavanja a između njih je prošao duži vremenski period i spavanje.
U svakom slučaju, mišljenje koje je sa strane dokaza najbliže ispravnom je prvi stav učenjaka, da je dozovljeno poslije klanjanog vitreta da se klanja noćni namaz dva po dva rekata ali da se ne klanja ponovo vitre, s tim da je mustehab da vitre budu zadnji namaz u noći, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Hrana kefareta posta

Ono što je nazvano u šerijatskom tekstu hrana prilikom davanja kefareta ono mora biti hrana a ne novac. Kaže Uzvišeni: “Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane” (El-Bekare, 184). Prema tome, kefaret ili otkup za post se daje u hrani a ne novcu, a ko da u novcu kefaret mu nije ispravan i dužan je da ponovo da kefaret u hrani. Pod hranom se podrazumijeva uobičajna hrana koja se jede u nekoj sredini a prvenstveno se misli na pšenicu, ječam, grah, rižu i slično. A ako se hrana pravi i kuha za siromaha onda se to odnosi na uobičajnu hranu koja se jede u nekom mjestu.

Količina hrane kefareta posta

Oko količine hrane kefareta posta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, a razlog razilaženja je što to nije precizirano u šerijatskim tekstovima nego se vraća na kefaret za prekršenu zakletvu. Kaže Uzvišeni: “Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite” (El-Maide, 89). Jedni učenjaci smatraju da je dovoljno da se za jednog siromaha da jedan mudd (pregršt), drugi dva mudda, tj. pola sa’a (dva pregršta), a treći da ako se daje u pšenici onda se izdvaja jedan mudd a ako se daje u drugim namirnicama onda dva mudda. Zatim su se učenjaci razišli oko toga kolika je težina jednog mudda koji treba da predstavlja pregršt čovjeka srednje veličine šake. Po nekima mudd je 500 grama, po drugima 625 a po trećima 750, shodno količini jednog sa’a (odnosno da li je 2 kg, 2,5 ili 3 kg). Ispravno je, a Allah zna najbolje, da se za jednog siromaha daju dva mudda (dva pregršta) bilo koje hrane (pšenice, riže, graha, ječma, kukuruza ili slično), a da to predstavlja 1 kg i 250 grama. Ovo znači da se za 30 dana Ramazana treba izdvojiti oko 37,5 kg hrane ako se ne pravi i ne kuha hrana. A ako se hrana kuha i pravi ne gleda se na težinu nego je bitno da se za jedan neispošteni dan nahrani jedan siromah dnevno jednim obrokom. Takođe, nema smetnje da se hrana da u brašnu.

Način kefareta posta

Za svaki dan koji se ne posti obaveza je nahraniti jednog siromaha, a hranjenje siromaha se može izvrštit na jedan od dva načina:
Prvi – da se siromasima da hrana u njihovim kućama tako što će se svakom siromahu dati 1 kg i 250 grama na primjer pšenice u zrnu ili brašnu, ili da im se udijeli gotova hrana, tj. jedan obrok za jedan neispošteni dan pri čemu se ne gleda na težinu hrane.
Drugi – da se napravi hrana i pozove onoliko siromašnih za koliko dana treba da se da kefaret, ili kada prođe deset (manje ili više) dana Ramazana da se napravi hrana za deset (manje ili više) siromaha i pozovu na jelo, a zatim sljedećih deset i tako redom. Da je dozvoljeno nahraniti 30 siromaha odjedanput nema razilaženja među učenjacima. Takođe, ispravno je da se svaki dan hrani jedan siromah pa makar bio jedan te isti. Međutim, oko toga da se odjedanput da hrana u brašnu ili zrnu za trideset dana jednom siromahu učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com