AlejkumusSelam we rahmetullahi we berekatuhu!
Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Ne mogu tvrditi da vaši problemi potiču od džinskih aktivnosti. Mogući jesu, ali problemi sa snom mogu biti uzrokovani i mnoštvom psihičkih stanja i životnih situacija, odnosno njihovom interakcijom. Ukoliko vas ovakve smetnje opterećavaju preko mjesu koju smatrate da možete podnijeti, savjetujem vas da se obratite nekome ko se bavi liječenjem Kur`anom. Vodite računa da takva osoba, uz ispravnu namjeru i praksu, ima i određeno, odgovarajuće znanje. Praktikovanje rukje, ma kako ispravno bilo, ukoliko se obavlja bez potrebnog znanja može dovesti do pogoršavanja stanja bolesnog/potrebnog.
Ipak, smatram da na jedan momenat u vašem pitanju moramo obratiti pažnju.
Ustvrdili ste, ili samo primijetili, da vas džinni uznemiravaju zbog vašeg povećanog ibadeta. Postoje mnoge vrste interakcije džinna s ljudima, pa i vaš osjećaj donekle može imati osnovu. Šejtanu smeta vraćanje čovjeka na put Istine. Povećavanje vremena provedenog u ibadetu, a time mislim i na samo razmišljanje, uz ili bez obrednog ibadeta, smeta šejtanu. Tad se on aktivira i pokušava čovjeka pokolebati. Obećavat će laži, ulijevati praznu nadu, opravdavati postupke griješenja, trudit će se da blijedi kod čovjeka sjećanje na Allaha swt.,…
“Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!“ (Al-Mugadala, 10)
“O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.“ (Fatir, 5)
“A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.“ (Al-Fussilet, 36)
“…i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.“ (Az-Zuhruf, 62)
Lahko je primijetiti koja je zaštita od šejtanskih došaptavanja; traženje zaštite u Allaha swt. Sam ibadet je traženje zaštite u Allaha swt. Allah swt ne bi dao u istome opasnost i zaštitu. Opasnost je u našem zaboravljanju na Allaha swt, a spas u sjećanju na Njega swt.
Drugi je momenat onaj koji se vjerovatno podrazumijeva u pitanju, a to je da ste ibadetom izazvali džinne da vas uznemiravaju, i da se radi o uznemiravanju koje podliježe tretiranju/liječenju Kur`anom. Ako pretpostavimo da je uznemiravanje koje doživljavate produkt vašeg ibadeta, onda ćemo se morati vratiti korijenu i ustvrditi sljedeće: Džinni su i prije vašeg pojačanog ibadeta ostvarivali uticaje spram vas, ali vi to niste primjećivali. Oni su radili svoj posao, a istovremeno vi niste radili svoj. Djelovanje u takvoj situaciji ostavlja veliki trag na čovjeka, ali sthijski i potajno.
Momenti u kojima se sjećate Allaha swt. su rijetki i u takvim momentima da džinni rade, vi bi primijetili njihovo uticaj. Zato oni tad miruju. Periodi u kojima ste zaboravili na Allaha swt, u kojima Ga se ne sjećate, su dugi i u njima je djelovanje džinna `sve samo ne djelovanje džinna`. Svaki znak koji se nađe pri vama vi ili zaboravljate, ili ne smatrate važnim, ili podvodite pod nekakve druge manifestacije uznemirenosti. Oni rovare u vašem tijelu, a vi im dajete odriješene ruke.
Periodi njihove pojačane aktivnosti su sve manji što ste vi više u ibadetu. Kad vrijeme provedeno u ibadetu dostigne nivo koji će zabrinuti džinne, odnosno u kojem će se uplašiti da neće moći provesti u djelo sve što su naumili, oni onda počinju raditi i za vrijeme ibadeta. Postaju manje oprezni, a vi više svjesni. Tad se javlja sumnja da je nad vama baš u tom momentu ostvaren određeni džinsko-šejtanski uticaj. To je ustvari momenat u kome ste vi samo skinuli povez s očiju.
Imate probleme sa spavanjem? Povećajte noćni ibadet. Imate problem/došaptavanja i sumnje za vrijeme čitanja Kur`ana? Pojačajte čitanje Kur`ana. Problem u namazu? Pojačajte klanjanje (dodatni dobrovoljni namaz). Imate smetnje u džematu, a mirni ste kući, u namazu? Budite česti u džematu.
Ako me niste razumjeli, šta vam govorim, bit ću jasniji: TJERAJTE INAT ŠEJTANU U ONOME ŠTO JE DRAGO ALLAHU SWT.!
Kad oživite noćni namaz, dove, i uopće noćni ibadet, šejtanu će dotužiti. Tad će san sam dolaziti, Ali, baš tad nemojte puno spavati, nego zahvaljujte Allahu swt. na blagodatima. Molim Allaha swt da vam olakša i pomogne vas na putu dobra. Esselamu alejkum.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Klanje dva kurbana za muško i jednog za žensko je mustehab a ne vadžib iako je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, radijallahu anha, došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se za muško dijete kolju dvije iste ovce a za žensko jedna ovca.
Dokaz da je to samo mustehab je hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao kao akiku za Hasana ovna i za Husejna ovna. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibnul-Džarud, Abdulhak El-Išbili, Albani i Šuajb Arnaut.
Većina učenjaka smatra da je propis mesa akike, njegove kože i ostalih dijelova poput mesa kurbana u raspodjeli (da se ostavi nešto sebi a ostalo da se podijeli siromašnim, poznanicima i komšijama) i zabrani da se prodaje (da se prodaje njeno meso, koža, glava i ostalo). Pa tako po nekim učenjacima akika i kurban se slažu u tri stvari a razlikuju u tri. Tri stvari u kojima se slažu su:
Prvo- da životinja koja se kolje i za kurban i za akiku mora biti jedna od četiri: koza, ovca, krava i deva, s tim da neki učenjaci kažu da se akika kolje samo od koze i ovce.
Drugo- da životinja mora dostići određenu starosnu dobu, a to je šest mjeseci za ovcu, godina za kozu, dvije godine za kravu i pet godina za devu.
Treće- da životinja koja se kolje nema mahana zbog kojih se ne prima njen kurban.
A tri stvari u kojima se razlikuje akika od običnog kurbana su:
Prvo- da je njeno kuhanje ili pečenje akike bolje od dijeljenja mesa (mada za ovo nema dokaza).
Drugo- da se kosti zaklane akike ne smiju lomiti, dok se kod kurbana mogu lomiti.
Treće- da klanje akike se ne može dijeliti sa drugim kurbanom ili akikom, odnosno, da ako bi se zaklala krava ili deva za akiku nije dozvoljeno niti ispravno da se krava ili deva dijele na dvije ili više akika ili na akiku i kurban, nego mora čitava krava ili deva biti samo za jednu akiku (dok se za kurban krava i deva mogu podijeliti na sedam dijelova).
U Sunnetu nije prenešeno kako se akika priprema za jelo i kako se i kome dijeli osim ako bi rekli da akika ima iste propise kao i bilo koji drugi kurban. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u dugom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao govoreći o tome šta se radi sa mesom kurbana: “Jedite, uskladištite (tj. ostavite za poslije) i podijelite kao sadaku”. Zbog toga što nije nešto prenešeno o načinu spremanja i dijeljenja akike, što bi obavezivalo da se slijedi kao sunnet, učenjaci imaju različito mišljenje oko toga, a što predstavlja njihov čisti idžtihad (mišljenje) u kojem ima širine.
Pa tako po malikijama ljudi se ne zovu da bi im se pripremila akika kako bi je jeli jer je imam Malik rekao: “A što se tiče toga da se ljudi pozovu da jedu akiku, ja prezirem hvalisanje” (Hašijetu Dusuki 2/126). Kaže malikijski učenjak Badži da se iz ovih riječi imama Malika razumije da je sunnet dijeljenja akike tako da se ona podijeli ljudima (El-Munteka 3/104). Dok šafije (Mugnil-muhtadž 4/294) i hanabile (El-Mugni 11/124) smatraju da je bolje da se akika skuha (pripremi za jelo svejedno skuhalo se ili pečeno na ražnju) i da se pozovu prijatelji i rodbina.
Upitan je imam Ahmed da li akiku treba skuhati a on je potvrdno odgovorio, zatim mu bi rečeno da je to dodatna obaveza ljudima a on im odgovori da to trebaju podnijeti. Kaže Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Tuhfetu mevlud” (str. 179) nadovezujući se na riječi imama Ahmeda: “To je tako jer kada skuha akiku time je olakšao obavezu njenog kuhanja od strane siromaha i komšija, a u tome je dodatno dobročinstvo i zahvalnost na blagodati, a radost onoga kome se akika pokloni skuhana je potpunija”.
Prema tome, nema nikakve smetnje da se akika ispeče na ražnju a zatim podijeli jer u njenom načinu spravljanja i dijeljenja ima širine. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nije dozvoljeno klanjati na jahalici osim u nu
ždi i ako se boji da će mu isteći namasko vrijeme. Vrijeme klanjanja vitr namaza je poslije jacije namaza pa sve do zore, a najbolje je da se klanja u zadnjem dijelu noći. Nije dozvoljeno klanjati dva puta vitre u jednoj noći, zbog hadisa: “Nema dva vitreta u jednoj noći”, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. Vitr namaz se može klanjati jedan, tri, pet, sedam i devet rekata i to spojeno bez predavanja selama među rekatima što je došlo u vjerodostojnim hadisima.
Prenešeno je, takođe u vjerodostojnom hadisu i da se sedam rekata klanja tako što se na šestom preda selam a zatim klanja jedan rekat. Dok se klanjanje vitr namaza tri rekata klanja tako da se klanjaju sva tri rekata odjedanput sa jednim sjedenjem. A ako se na drugom rekatu preda selam, onda se vitr klanja jedan rekat. Praksa poznata kod nas da se prilikom klanjanja vitr namaza sa tri rekata uči etehijatu na drugom rekatu kao kod akšam namaza, a na čemu je hanefijski mezheb, je oprečna vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Hakim i Bejheki od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte klanjati vitr namaz tri rekata tako da liči akšam namazu …”. Iraki, Hakim i Zehebi ocjenjuju ovaj hadis vjerodostojnim.
Ostaje pitanje da li ovaj hadis upućuje na zabranu klanjanja vitreta poput akšama (misli se sa dva sjedenja), na čemu je većina učenjaka, ili je to samo pokuđeno a što kažu neki učenjaci.
Prema tome, vitr namaz koji se klanja tri rekata se klanja tako što se klanjaju dva rekata i preda selam, a ovo se broji u kijamu lejl, a zatim se klanja jedan rekat vitr namaza na kojem se uči kunut dova koja je mustehab a ne vadžib. Prenešano je u vjerodostojnim predajama da se kunut dova može učiti prije odlaska na ruku kao i nakon vraćanja sa rukua, i jedno i drugo je ispravno. Svi gore spomenuti propisi su zasnovani na vjerodostojnim hadisima ali zbog dužine teksta izostavili smo njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina:
Prvi je davanje talaka (tj. puštanje žene) koje je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.
Drugi način je traženje poništenja bračnog ugovora (takozvani fesh), svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Treći način prekidanja bračnog ugovora između supružnika je da žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, a talak je isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu (ova vrsta prekidanja braka u islamskom pravu se zove hul’u). Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, o čemu će biti govora u narednom dijelu teksta, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.
U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez opravdanog razloga, našto upućuje jasan hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta” (Ebu Davud (2226), Tirmizi (1178) i Ibn Madže (2055), a Albani ga je ocijenio vjeodostojnim u “Irva’ul-galil” (2035)).
Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da se žena boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu zato što ga mrzi (prezire) iz određenog razloga. Žena može zamrziti svoga muža zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. U tom slučaju dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela (El-Mugni (7/51)).
Dokaz za ovo je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229) I hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)” (Buharija (5276)).
Ovo spomenuto je uopćeno što se tiče vrsta razvoda braka.
Pa ako si ti pod sporazumnim razvodom braka mislila na ovaj treći (hul’u) gdje žena traži od muža da joj da talak a zauzvrat ona mu vraća mehr koji joj je dao, onda su posljedice te vrste razvoda sljedeći propisi:
Prvo – njen iddet je, po ispravnom mišljenju učenjaka, jedno mjesečno pranje na osnovu hadisa kojeg bilježi Ebu Davud od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je iddet žene Sabita ibn Kajs, radijallahu anhu, kada joj je dao hul’ jedno mjesečno pranje. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim.
Drugo – da njen muž u toku iddeta nema pravo da je vrati oko čega nema razilaženja.
Treće – učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li se ova vrsta razvoda hul’u smatra talakom (misli se na to da joj je dao tri talaka) ili feshom (poništenjem braka).
Bliže je, a Allah zna najbolje, da je ovo fesh jer da je bio talak iddet bi joj bio tri mjeseca ili tri mjesečna pranja.
Četvrto – oko toga da li žena puštena na ovaj način (hul’om) ima pravo na stanovanje i izdržavanje u toku iddeta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Jedni smatraju da ima pravo i na stanovanje i na izdržavanje, drugi da nema pravo ni na stanovanje ni na izdržavanje a treći da ima pravo na stanovanje ali nema na izdržavanje.
A najbliže ispravnom je, a Allah zna najbolje, je drugi stav učenjaka, tj. da nema pravo ni na stanovanje ni na izdržavanje zbog hadisa od Fatime bint Kajs kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da ju je muž pustio triput a da joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao pravo na stanovanje i izdržavanje. Iako hadis govori o ženi koja je puštena tri puta on se odnosi i na način razvoda hul’om koji se smatra feshom (poništenjem braka) jer im je zajedničko da muž nema pravo da ih vrati u toku iddeta. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Alejkumusselam!
Hadis koji govori o spavanju na stomaku se prenosi od pet ashaba:
Prvi – od Jeiš ibn Tihfe ibn Kajs ibn El-Gaffar od njegovog oca da je spavao u mesdžidu poslije sehura na stomaku pa ga je neki čovjek pomjerao nogom rekavši mu: “Zaista Allah mrzi ležanje na ovakav način”, pa kada je pogledao a ono Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ahmed, a ocjenjuju ga Ibn Abdulberr, Albani i Šuajb Arnaut slabim zbog poremećaja oko imena Tihfeta ibn Kajsa i nepoznavanja njegovog stanja.
Drugi – od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka kako leži na stomaku, pa mu je rekao: “Zaista Allah ne voli ovako ležanje”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Ibn ebi Šejbe, a Buharija, Ebu Hatim (on je pojasnio da se radi o istom hadisu koji se prenosi od Jeiš ibn Tihfe) i Mukbil El-Vadi’i ga ocjenjuju slabim, dok ga Ahmed Šakir i Albani ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim. Naravno ocjeni dvojice imama hadisa (Buhariji i Ebu Hatimu) se daje prednost.
Treći – od Amr ibn Šerida Es-Sulemija da kaže da im je prenešeno da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi našao nekoga da leži na licu a na njegovoj stražnjici nema ništa dirnuo bi ga nogom rekavši: “To je Allahu najmrži način ležanja”. Bilježi ga Ahmed, njegov rivajet je mursel, to jest slab jer u senedu nema ashaba.
Četvrti – od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao u mesdžidu na čovjeka koji spava na licu, pa ga je udario nogom rekavši: “Ustani, to je džehennemski način spavanja”. Bilježi ga Ibn Madže i Buharija u “El-Edebu el-mufred”, a u njegovom senedu je Velid ibn Džemil koji je jako slab ravija, zato ovaj hadis Albani ocjenjuje slabim.
Peti – od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je pored njega prošao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on je spavao na stomaku, pa ga je udario nogom rekavši: “O Džunejdib, to je ležanje stanovnika Džehennema”. Biljež ga Ibn Madže, a Busiri kaže da je slab dok Albani na jednom mjestu kaže da je vjerodostojan a na drugom da je slab.
Nakon navođenja svih rivajeta ovog hadisa može se konstatovati da u svakom rivajetu ima slabosti. Oni učenjaci koji ga ocjenjuju vjerodostojnim ili dobrim, poput Ahmeda Šakira, Albanija, Šujaba Arnauta i Abdulaha Sa’dija, čine to na osnovu mnoštva rivajeta, dok drugi učenjaci smatraju da se ovako slabi rivajeti ne mogu podići na stepen dobrog hadisa.
A što se tiče šerijatskog statusa spavanja na stomaku, većina učenjaka smatra da je to samo mekruh a ne haram, poput tabi’ina Ibn Sirina i Timizija. Dok šejh Usejmin (Šerhu Rijadissalihin, str. 924) smatra dozovljenim spavanje na stomaku ako je takav način spavanja čovjeku prijatniji a da treba izbjegavati spavanje na stomaku u prisustvu ljudi zbog lošeg prizora. Dok sa druge strane Ibnul-Kajjim u knjizi “Zadul-mead” govori opširnije o mudrosti sa zdravstvene strane zabrane ležanja na stomaku koja je došla u hadisima a navodi takođe stav Tirmizija da je to mekruh a ne haram.
Neki učenjaci navode štetne posljedice spavanja na stomaku, jer kažu da u Šerijatu nije ništa pokuđeno a da u tome nije neka šteta za čovjeka. Pa tako kažu da spavanje na stomaku otežava disanje, vodi u ukoćenost vrata, otežava rad srca i mozga, štetno utiče na djecu i slično.
Uglavnom, naviše što se može reći za spavanje na somaku, uzimajući u obzir slabost hadisa u kojima se zabranjuje ležanje na stomaku, je da je to mekruh, tj. pokuđeno, kao i da stalno ležanje na takav način štetno utiče na zdravlje čovjeka kako mnogi tvrde. Sunnet je ležati na desnoj strani našto je podsticao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se prenosi u vjerodstojnim hadisima, a dozvoljeno ležati na lijevoj strani i leđima.
Prema tome, nema nikakve smetnje da se ležeći na stomaku odmaraš ili da učiš u takvom položaju, jer se pokuđenost ležanja na stomaku odnosi na spavanje. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com