To nije tačno. Žena muslimanka koja nije pokrivena a izvršava druge vadžibe (namaz, post, zekat i slično) je velika griješnica zbog nepokrivanja s tim da samo nepokrivanje neće biti razlog da nikada ne uđe u Džennet. Od akide Ehli sunne vel džema’ je da će svaki veliki griješnik (onaj koji čini velike grijehe poput zinaluka, krađe, laganja, nepokrivanja i slično) ako se ne pokaje za svoje grijehe prije smrti a Allah mu ne oprosti te grijehe biti bačen u vatru i pržen u njoj shodno vličini počinjenih grijeha a da će kad tad biti izvađen iz Džehennema i ući u Džennet jer je umro na tevhidu, tj. na LA ILAHE ILLELLAH i nije činio širk Allahu.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće oprostiti da mu se širk čini a oprostiće mimo toga kome hoće” (En-Nisa 48) Prema tome, nepokrivanje je velik grijeh i ona osoba koja to svjesno radi biće kažnjena žestokom kaznom ali to ne znači da nikada neće vidjeti Džennet.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ono što si ga bila obavezna obavijestiti to si već uradila, a to je da nisi djevojka odnosno da nisi nevina. Vadžib je da se prosac o ovome obavijesti jer to bitno utiče na odluku prosca a može izazvati negativne posljedice ako se uđe u brak i tek onda otkrije isto. Svejedno je da li se djevičanstvo izgubi od strane osobe koja praktikuje vjeru pa učini znaluk a zatim se pokaje ili od osobe koja je bila džahilka te u toku svog džahilijetskog života učini zinaluk pa se prihvati vjere.

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao ‘Amr ibn El-‘Asu: “Zar nisi znao da Islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da Hadždž poništava ono što je bilo prije njega“. Riječi “poništava ono što je bilo prije njega” znače da primanje Islama, činjenje hidžre i obavljanje Hadždža poništavaju grijehe koji se počine prije njih. A šerijatskih tekstova koji ukazuju da iskrena tevba briše i poništava grije za koje se osoba pokaje je veoma mnogo i to je nužno poznato svakom muslimanu.

A nisi obavezna, ili preciznije pokuđeno ti je (a moglo bi se reći čak i da je haram) da govoriš i pričaš nekome detalje grijeha koje si radila ako su oni sakriveni od ljudi. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svima u mom Ummetu će biti oprošteno osim mudžahirima (onima koji javno rade grijehe), a od javnog griješenja je i to da čovjek uradi neko djelo po noći, a zatim osvane a Allah mu sakrio to što je radio, a on priča: ‘O fulane (neka osoba), sinoć sam uradi to i to’. Prenoćio je tako što mu je njegov Gospodar sakrio griješenje a zatim osvanuo i otkrio Allahovo skrivanje o njemu“.

Sa druge strane, prosac nema vidljive i bitne koristi od saznavanja detalja tih grijeha, a te informacije mogu itekako imati negativne posljedice. Prema tome, pokuđeno ti je ili čak haram da o detaljima tih grijeha pričaš, pa ako tvom proscu “ne smeta” to što ti se desilo u prošlosti a zašto si se pokajala, neka te sa takvom prošlošću oženi i prihvati, a ako to ne moža prihvatiti ili ne želi da sa tim živi, ne mora te ženiti, ima ko hoće i kome to apsolutno ne smeta. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Pod riječju “nasjedne” u našem narodu se podrazumijeva džinsko opsjedanje ljudskog tijela, tj. da džin uđe u čovjeka i da se zbog toga promijeni njegovo ponašanje, što bude očito i primjetno ljudima. Razlog ulaska džina u ljudsko tijelo i boravak u njemu uglavnom se vraća na dvije stvari: zbog želje za osvetom od strane poganih i loših džina ili zbog zaljubljivanja i ljubavi prema osobi u koju uđe. A često je razlog ulaska džina u ljudsko tijelo posljedica djelovanja sihra, mada ovo zadnje se ne ubraja u tzv. džinski dodir ili opsjednutost džinima nego u sihr.

Da je džinski dodir stvarnost i činjenica to je potvrđeno Kur’anom i Sunnetom. Kaže Uzvišeni: “Oni koji se kamatom bave podići će se (na Sudnjem danu) kao što se podiže onaj koga je dodirom šejtan izbezumio” (El-Bekara, 275). Ovim ajetom Uzvišeni potvrđuje da šejtan svojim dodirom (ulaskom u ljudsko tijelo) može čovjeka izbezumiti i promijeniti njegovo ponašanje.

Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Zaista se šejtan kreće kroz vene sina Ademovog“. Kaže Ibn Hadžer: “Zaista je Allah, dželle še’nuhu, dao moć šejtanu da može ući u unutrašnjost čovjeka“. Nema razilaženja među imamima ovog Ummeta da džini mogu ući u ljudsko tijelo, odnosno da se desi džinski dodir ili opsjednutost džinima. Ovo su zanegirali samo neki pripadnici mu’atezila (jedna od poznatih islamskih sekti).

Razlozi ulaska džina u ljudsko tijelo su sljedeći:

Prvi: Ljubav džina prema ženi ili ljubav džinice prema muškarcu koji je rezultat strasti i pohote a šerijatski je zabranjeno.

Drugo: Činjenje zuluma džinu od strane insana i to na neki od sljedećih načina: prosipanjem vrele vode na džina, skakanjem sa visokog mjesta na njega, ubijanjem džina, mokrenjem na džina i slično, a sve ovo a da to čovjek nije svjesan i ne zna da to radi.

Treće: Činjenje zuluma insanu od strane džina poput toga da ga opsjedne. Džin ne može opsjednuti insana osim u nekim od sledećih stanja: u stanju jake srdžbe, velikog straha, prepuštenosti strastima i velikoj nemarnosti u spominjanju Allaha.

Postoji nekoliko vrsta džinskog dodira:

– Potpuno džinsko opsjedanje, a to je da džin opsjedne čitavo tijelo čovjeka.

– Djelimično džinsko opsjedanje, tj. da džin opsjedne neki organ tijela poput lakta, noge i slično.

– Dugotrajno džinsko opsjedanje, tj. da džin boravi u ljudskom tijelu dug vremenski period.

– Trenutno džinsko opsjedanje, tj. ono džinsko opsjedanje koje ne traje više od nekoliko minuta.

Simptomi džinskog djelovanja

Kako bi znali razlikovati džinsko opsjedanje čovječijeg tijela od neke druge bolesti neophodno je da znamo simptome džinskog dodira. Ti simptomi se mogu podijeliti na dvije vrste: simptomi koji se javljaju u snovima i simptomi koji se javljaju u budnom stanju.

Simptomi koji se javljaju u snovima:

– nesanica, tako da ne može da spava osim nakon dugog ležanja,

– nemir, koji se ogleda u čestim noćnim buđenjem,

– uznemiravajući snovi tako da vidi u njima stvari koje ga pritišću i ne daju mu mira i nastoji da traži pomoć ali ne može,

– viđenje životinja u snu, kao što su mačka, pas, deva, zmija, miš i slično.

– smijeh, plakanje i vikanje u snu,

– stenjanje u snu,

– da ustane i hoda u snu a da to ne osjeća,

– da vidi u snu kao da pada sa visokog mjesta,

– da vidi sebe u snu na groblju (mezarju), smetljištu ili na divljem putu,

– da vidi u snu ljude čudnih izgleda poput pretjerane visine, ili nizine ili crnine,

– da vidi u snu razne prikaze.

Simptomi koji se javljaju na javi:

– stalna glavobolja, uz uslov da ne bude razlog te glavobolje bolest očiju, ušiju, zubi, grla i slično.

– sprečavanje od spominjanja Allaha, dželle še’nuhu, namaza i od svih vrsta pokornosti.

– rastrešenost.

– lijenost i mrzovoljnost.

– epilepsija.

– osjećaj bola u nekom organu ili dijelu tijela, tako da ga medicina ne može izliječiti.

– opća zbunjenost, tako da ne upravlja svojim pokretima ili govorom, pa nije svjestan šta izgovara i nepovezanost u govoru.

Savjeti za zaštitu od džinskog dodira

– praktikovanje vjerodostojnih zikrova koji su prenešeni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno jutarnji i večernji zikr.

– ako skačeš sa uzvišenijeg mjesta spomeni Allaha, tj. reci Bismilu.

– ako prosipaš vrelu vodu kaži Bismilah.

– ako ulaziš u mračnu prostoriju spomeni Allaha, subhaneh, tj. reci Bismilah.

– nemoj uznemiravati psa ili mačku.

– nemoj da spavaš sam, a ako si primoran onda uzmi abdest i prouči zikr pred spavanje.

– nemoj putovati sam.

– nemoj obavljati malu ili veliku nuždu u zmijsku rupu.

– nemoj ubijati zmije koje su u kući, prije nego što u ime Allaha zatražiš od njih da napuste kuću, a ako ne napuste ubijte ih jer su to šejatani. Iz ovog se izuzima zmija koja ima dvije bijele ili crne pruge preko tijela, kao i ona koja je kratkog repa jer se one trebaju odmah ubiti.

– nemoj sam ići u pustinju noću.

– ako bacaš nešto teško na zemlju spomeni Allaha.

– prije ulaska u WC spomeni Allaha, tj reci Bismilah.

– čuvanje djece učenjem dove koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Hasanu i Husejnu (EIZUKUMA BIKELIMATILLAHITTAMME MIN KULLI ŠEJTANIN VE HAMMETIN VE MIN KULLI AJNIN LAMETIN), kao i sura Felek i Nas i šerijatske rukje.

– učenje zikra prije spavanja posebno Ajetul-kursija.

– učenje dove pred polni odnos (BISMILLAH ALLAHUMME DŽENIBNEŠŠEJTAN VE DŽENIBIŠŠEJTANE MA REZAKTENA).

– prije spavanje proučiti Bismilu.

– ostavljanje govora, pjevanja ili vikanja unutar kupatila i WC-ova. (Fethul-mugis, Mahir Ale Mubarek, str. 115-130)

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Što se tiče određivanja kible za ljude koji žive na udaljenim mjestima od Meke, osnovni način je da se od mjesta u kome žive odredi pravac prema Meki u odnosu na strane svijeta. A onda na osnovu toga uz pomoć kompasa, Sunca po danu, zvijezde Sjevernjače po noći, mahovini i slično određuje se pravac prema kibli, svejedno čovjek bio u gradu, na selu, na njivi, na brdu ili šumi.

Takođe, musliman ako ima blizu svoje kuće ili stana džamiju ili mesdžid on se treba ravnati na osnovu njih. Ako ima komšije muslimane koji tu duže žive a klanjaju oni sigurno znaju pravac kible pa treba njih pitati. A od savremenih načina i mogućnosti da čovjek veoma lahko i jednostavno odredi pravac Kible iz svoje kuće ili stana je svakako određivanje pomoću programa Google Earth na internetu.

Pa tako na primjer, za muslimane koji žive na Balkanu i srednjoj Evropi pravac Kible je na jugoistočnoj strani svijeta. Musliman bi trebao znati kako da odredi na osnovu kompasa, Sunca, Sjevernjače, mahovine, mravinjaka i slično stranu sjevera, a zatim na osnovu poznavanja gdje je sjever vrlo lahko se odredi pravac jugoistok, tj. pravac Kible.

A ako nije sam u stanju da na ovakav način određuje stranu Kible ili nije siguran u sebe treba obavezno da se raspita kod komšija muslimana, na osnovu najbližeg mesdžida i tako dalje. U svakom slučaju vadžib je da klanjaš u pravcu Kible al treba da znaš da nikad ne možeš odrediti taj pravac 100%, kako ti kažeš, nego približno. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Prilikom uzimanja abdesta nije prenešeno da se uče bilo kakve dove ili ajeti izuzev učenja Bismile samo jedanput na početku abdesta. A s obzirom da je uzimanje abdesta ibadet, a ibadete nije dozvoljeno činiti osim onog što je došlo potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu. A pošto učenje dova i ajeta prilikom abdesta nije prenešeno, učenje toga je novotarija koju nije dozvoljeno praktikovati.

Učenje Bismile na početku abdesta je prenešeno u rivajetu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nema namaza onome ko nema abdesta niti abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime”. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed. Takođe, bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Se’id ibn Zejda isti hadis, kao i Ibn Madže i Ahmed od Ebu Se’ida. Ono što je bitno naglasiti da su svi rivajeti ovog hadisa veoma slabi.

Zato kaže imam Ahmed: “Nije mi poznat vjerodostojan hadis po pitanju učenja Bismile na početku abdesta”. Kaže imam Buharija: “Najbolji hadis u ovom poglavlju (učenja Bismile na početku abdesta) je hadis Rebbah ibn Abdurrahmana (tj. hadis Se’id ibn Zejda)”. A za samog Rebbah ibn Abdurrahmana kaže Buharija da je munkerul-hadis, tj. da prenosi jako slabe hadise. Pa ako je po Buhariji najbolji hadis po ovom pitanju od onog koji prenosi jako slabe hadise pa šta je onda sa hadisima koji su gori od ovoga.

Nakon što se napravi analiza ovih rivajeta u kojima se prenosi hadis “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” dođe se do rezultata da su ti hadisi ništavni i veoma slabi, što znači da se zbog mnoštva njihovih rivajeta ne mogu podignuti na stepen dobrog hadisa. Iako ima učenjaka koji misle drugačije. Takođe, stvar koja dodatno ukazuje na slabost ovog hadisa je činjenica da je prenešeno mnoštvo vjerodostojnih hadisa u mnogobrojnim rivajetima od velikog broja ashaba u Sahihima Buharije i Muslima gdje se detaljno opisuje abdest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ni u jednon jedinom hadisu nije spomeuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Bismilu na početku abdesta.

Isto tako od stvari koje ukazuju na slabost ovog hadisa je sam tekst hadisa “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” čime se negira valjanost abdesta onome ko ne izgovori Bismilu. A da se sa tako slabim hadisima negira valjanost abdesta je veoma upitno i daleko. Izuzev ako bi protumačili hadis sljedećim značenjem: Nema potpunog abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime, što bi značilo da je učenje Bismile mustehab a ne šart valjanosti abdesta, naravno kod onih učenjaka koji smatraju da je ovaj hadis dobar i prihvatljiv.

Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je učenje Bismile na početku abdesta mustehab, ali ne na osnovu hadisu koji je veoma slab te ne može biti dokaz po ovom pitanju, nego na osnovu drugih situacija u kojima je došlo da je propisano da se uči Bismila, poput učenja Bismile pred polni odnos sa ženom sa čime Buharija u svom Sahihu dokazuje da je sunnet učiti Bismilu pri abdestu. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com