Ve alejkumus-Selam!

Kada se govori o šijama općenito onda se kaže da su šije muslimani. Međutim, kada se ne gleda globalno, onda se kaže da ima šija koji su muslimani i koji su nevjernici. Najbliža šitska sekta ehlusunnetu su “Zejdije” koji se pripisuju Zejdu b. Ali Ibnul-Abidin (79-122 god. po H. ili 698-740 god.) i oni svojim novotarijama kako u akidi tako u fikhu, nisu izašli iz okvira islama, ali se ipak ne smatraju ehlusunnetom.

Međutim, što se tiče Ismailija (Batinija) koji se pripisuju Ismailu najstarijem sina Džafera Es-Sadika, glavni izvor njihovog vjerovanja je grčka filozofija pomješana sa židovsko-kršćanskom i vatropokloničkom nevjerom, te brojnim Aristotelovim i Pitagorinim idejama.

Ova sekta poriče proživljenje, Sudnji dan, Džennet i Džehennem i vjeruje u transmigracionizam (seobu duše iz tijela u tijelo). Pored ovog zločina, Ismailije kažu da je namaz ustvari iskreno okretanje srcem ka imamu, da je post neotkrivanje (njihovih) misionarskih tajni, a da je hadždž posjeta nepogrešivom imamu. Zbog toga većina njih dozvoljava ono što je Allah učinio zabranjenim i lahko prelaze Allahove granice.
Također, od šitskih sekti koje su gore u svome nevjerstvu od židova i kršćana su Nusajrije. Oni obožavaju Aliju b. Ebi-Taliba, r.a., i vjeruju u panteizam (sjedinjavanje Allaha sa stvorenjima) smatrajući da je Alija posljednja osoba s kojom se sjedinio Allah, Uzvišen neka je On od onoga što govore. Pored ovoga kažu da je Alija, r.a., bio živ prije stvaranja nebesa i Zemlje i da je Alija stvorio poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Poslanik, s.a.v.s., Selmana El-Farisija, a Selman da je stvorio pet jetima: El-Mikdada b. El-Esveda, Ebu-Zerra, Osmana b. Mazuna, Abdullaha b. Revahu i Kanbera b. Kadana slugu Alije r.a. Tako svaki od ovih, kako ih oni nazivaju, pet jetima, ima svoju ulogu. El-Mikdad je zadužen za grom, zemljotrese itd. Ebu-Zerr je zadužen za vjetar i uzimanje duša ljudima. Osman je zadužen za bolesti i temperaturu ljudskih tjela itd. Ova sekta kao i njihova braća Ismailije vjeruju u transmigracionizam (seobu duše iz tijela u tijelo).

Naredna šitska sekta su Duruzije (Duruz) koji smatraju vladara El-Mensura b. El-Aziza billahi, božanstvom i smatraju da se džehennemom prijeti svakome ko ne obožava ovog vladara. I ova sekta vjeruje u transmigracionizam. Njihovo vjerovanje se s jedne srtane, zasniva na budističkom, židovskom, kršćanskom, sraro faraonskom i Grčko filozofskom učenju. A sa druge strane glavni cilj njihovog učenja je negiranje našeg šerijata, jer smatraju da ne treba klanjati, postiti niti zekat davati i to sve po vladaravoj odredbi. I ova sekta u globalu vjeruje u transmigracionizam sa izvjesnim razlikama oko forme i načina, ali samo do Sudnjeg dana koga ne poriču. Što se tiče imama na koga se pozivaju bio je psihopata i iznimna ličnost koja ponajmanje liči na normalnog čovjeka. Jedno vrijeme je zabranio prodaju ribe, grožđa, datula i ubijao bi svakoga ko prekrši njegovu zabranu. Zabranio je klanjanje teravije-namaza deset godina potom je dozvolio. Zabranio je 404 god. po H. ženama izlazak iz kuća po danu i noći sve dok nije umro 411 god. Zabranio je ljudima da prodaju na pijaci po danu a dozvolio po noći, potom je dozvolio prodaju po danu i noći. Bio je jako krut prema kršćanima, rušio njihove širkomolje, zatim ih ponovo gradio. Palio je pored sebe svijeću po danu i noći duži niz godina, potom je izvjesno vrijeme sjedio samo u tami. Ubijao je svoju najbližu rodbinu vlastitim rukama i palio ih u vatri itd. Ove sekte su nevjernici po konsenzusu ehlusunnetskih učenjaka, kako tvrdi šejhul-islam Ibn-Tejmijje. Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 35/82-99.

U ove skupine spadaju i neke druge šitske sekte kao što su Imamije a zovu se još (Džaferije ili El-isna ašerijje ili Revafid), Behaije i drugi koji potpuno liče svojoj braći Ismailijama, Nusajrijama i Duruzijama. Bitno je napomenuti da veliki procenat židovske graničarske vojske sačinjavaju Behaije. Iz skoro svake od spomenutih sekti se granaju brojne podsekte koje nemaju ništa bolje učenje od matične sekte. Mnogi od njih kažu da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, psuju i proklinju gotovo sve ashabe, Džibrila, a.s, i ehlusunnetske učenjake (posebno Ebu-Hanifu), kažu da je Aiša majka vjernika nemoralna itd., da nas Allah uputi na pravi put, sačuva zablude i krivovjerstva. Amin!

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (02.06.2005)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Onanisanje je zabranjeno (haram) po mišljenju većine islamskih učenjaka zbog riječi Uzvišenog Allaha: “I koji svoja stidna mjesta čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju, a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.” (Prijevod značenja, Kur'ana, El-Muminun 5.-7.). Imam Šafija je ovim ajetom dokazivao zabranu onanisanja. Vidjeti: El-umm, 5/101.-102. i Es-sunenul-kubra, 7/199, Tefsirul-Kur'anil-Azim, 3/249. Ibn Atijje, Begavi, Šinkiti i drugi ovim ajetom dokazivali su zabranu onanisanja. Vidjeti: El-muharerul-vedziz, 11/222, Mealimut-tenzil, 3/303 i Advaul-bejan, 5/769.-771.

Neki islamski učenjaci zabranu onanisanja dokazuju sljedećim ajetom: I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne. (Prijevod značenja, Kur'ana, En-Nur, 33). Vidjeti: El-istuska li edileti tahrimil-istimna, str. 26.
Uzvišeni Allah naređuje neoženjenima da se strpe i suzdrže, a nije rekao: “Ako nemate mogoćnosti za ženidbu samozadovoljavajte se.” Naredni Poslanikov, s.a.v.s., hadis ukazuje na ispravnost dokazivanja ovim ajetom: “O mladići, ko ima mogućnost da se oženi neka to učini, jer će tako obarati svoj pogled i čuvati se nemorala. Ko nema mogućnosti za ženidbu neka posti, to mu je zaštita.” Buhari, (5066), Muslim, (1400). Vidimo da Poslanik, s.a.v.s., nije olakšao u pogledu samozadovoljavanja, već je tražio da se posti.
Prenosi se vjerodostojnim putevima od Ibn-Omera i Ibn-Abbasa da su zabranjivali samozadovoljavanje. Bilježe Duri u Zemul-livat, (73, 131), Bejheki, 7/199, Ibn Ebi Hatim u El-merasilu, (218). Nije vjerodostojna predaja koja se navodi od Ibn Abbasa da je dozvoljavao onanisanje. Bilježe je Abdur-Rezzak, (13592), njegovim putem i Ibn Hazm u El-muhalla, 11/393 koji ju je ocijenio slabom. Isto ovo se navodi u Mevsuatu fikhi Ibni Abbas, 1/170.-171.
Veliki hanefijski učenjak Ibn-Hemmam samozadovoljavanje smatra zabranjenim. Vidjeti: Šerhu fethil-kadir, 2/330 i Hasijetu Ibn-Abidin, 2/399.

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje tvrdi: “Ko se naslađuje onanisanjem, zamisljajući da ima odnos sa zenom, čini haram koji niko od islamskih učenjaka nije dozvolio, a neki pravnici smatraju da zaslužuje šerijatsku kaznu.”

Šejhul-islam, također, kaže da glavnina islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija onanisanje smatraju zabranjenim. Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 15/573.-574., Ianetut-talibine, 3/340, Et-tenbih, 1/241, El-mubdia, 3/24, El-insaf, 10/251 i El-mugni, 3/21, El-mevsuatul-fikhijje, 4/97.-98.
Zanimljivo je da je savremena medicina otkrila više štetnih posljedica koje izaziva ovaj samoblud. Najpoznatija posljedica samozadovoljavanja je slabljenje vida i znatno umanjenje njegove oštrine. Vidjeti: El-istiska li edileti tahrimil-istimna, str. 45. Nema sumnje da ovakav postupak spušta ličnost vjernika (čovjeka) na najniže stepene i budi odbojnost prema bračnoj zajednici, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (03.06.2005)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Što se tiče abdeskih dova, cijenjena sestro, njih nije dozvoljeno učiti ni u kupatilu niti mimo kupatila, jer se njihovo učenje smatra novotarijom koja nema nikakve, pa čak ni lažne osnove, u dini-islamu. Učenje dova pri abdestu (za svaki dio tijela koji se pere) nije ništa drugo do zabranjeno pretjerivanje u vjeri i otežavanje vjere, koju je Allah lahkom učinio.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (15.06.2005)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Mahremi su ljudi sa kojima muslimanka ne može nikada stupiti u bračnu vezu. Dakle, ti ljudi su njoj trajno zabranjeni, iz jednog od tri razloga:

1. Zbog krvnog srodstva,
2. Zbog mliječnog srodstva i
3. Zbog tazbinstva.

Što se tiče prve skupine tu spadaju: Otac i sva uzlazna loza (djedovi), sinovi i sva silazna loza (unučad), braća, bratići, sestrići, amidže i dajdže i sva uzlazna loza (amidže ili dajdže djedova ili nana).

Što se tiče druge skupine u nju spadaju iste skupine koje su zabranjene po krvi, zbog riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Zabranjeno je po mlijeku sve sto je zabranjeno po krvi.” (Muslim).

Što se tiče treće skupine u nju spadaju: Otac muža (svekar) i sva uzlazna loza (djedovi muža), sinovi muža (pastorčad) i sva silazna loza (sin pastorka, sin njegovog sina itd.), muž kćerke (zet) ili muž unuke ili unukine unuke itd., i oćuh koji je imao odnos sa majkom od pastorke i sva silazna loza pastorkinih potomaka (njene kćerke i kćerkine kćerke itd.).

Dakle, ove skupine muškaraca su trajni mahremi. Muslimanki je dozvoljeno da sa njima putuje, da se osami, da se rukuje, da pred njima otkrije dijelove tijela koji se peru i potiru pri abdestu ili malo više od toga. Što se tiče drugih skupina, kao: djeverovi, zetovi (muževi sestara), djeca od amidže, djeca od dajdže, djeca od tetke (bilo da se radi o očevoj ili majčinoj strani) itd., ne smatraju se mahremima, već strancima, po konsenzusu islamskih učenjaka. Ono što je ustaljeno u mnogim podnebljima da se ove skupine, također, smatraju mahremima, pri čemu se čine brojne greške i harami, nema nikakve osnove u vjerskim izvorima.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (20.06.2005)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:

Sifata ima tri vrste: nekada se pripisuju Gospodaru, a nekada se pripisuju robu, dok ima i neodređenih sifata koji nisu svojstveni niti za Gospodara niti za roba.

Pa kada čovjek kaže: Allahov život, Allahovo znanje, Allahova moć, Allahov govor i slično, ništa od toga nije stvoreno niti pak sliči sifatima stvorenja.

Dok, kada kaže: čovjekovo znanje, čovjekova snaga, čovjekov govor; sve ovo je stvoreno, ali ništa od toga ne sliči sifatima Gospodara.

Također, i kada kaže: znanje, snaga i govor; ovo je opći i neodređeni naziv, i za njega se ne kaže da je u potpunosti stvoren niti da upotpunosti nije stvoren, naprotiv, ono s čime je opisan Gospodar Uzvišeni od tih sifata, to nije stvoreno, dok ono s čime je opisan rob od tih sifata, to je stvoreno. Zato što sifat (osobina) slijedi opisanog; pa ako je opisani Gospodar, onda Njegovi sifati nisu stvoreni, ako je, pak, opisani rob koji je jedan od ostalih stvorenja, onda su i njegovi sifati stvoreni.

Napisao: Ibnu Tejmijje, rahimehullah
Izvor: Medžmu'ul-fetava (12/66)