Ve alejkesselam

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na Poslanika Njegova a zatim:
Čovjek je obavezan da razmisli prije nego uradi ili kaže, te da pazi kako će se ophoditi prema drugima u mislima, riječima ili djelima.
S druge strane svako djelo se kod Allaha posebno tretira i to je osnova.

Zato, nemoj da ti šejtan priđe s te strane pa da ostaviš udjeljivanje iz straha da neće biti primljeno već učini pa se nadaj prijemu i nagradi ali nikad ne tvrdi niti garantuj da je nešto primljeno jer to samo Allah zna.

Na pitanje odgovorio Jasmin Durić, prof.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkesselam

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na Poslanika Njegova a zatim:
U hadisu je došlo: ”Ko vara nije od nas”. To je čista prevara, laž i podvala pa samim tim nije dozvoljeno.
Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio Jasmin Durić, prof.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu selam! Mi smo već pisali o tome kako islam gleda na ašikovanje, što ćemo prenijeti dolje, ali ovdje želimo dodati da tvoja prijateljica momentalno treba prestati sa činjenjem ovih velikih grijeha i da se treba iskreno pokajati Allahu ,swt. Za bojati se je da joj Melek smrti ne dodje u ovom vremenu dok na ledjima nosi veliki grijeh, pa da zbog toga bude kažnjavanja i osramoćena na Sudnjem danu, kada će Allah, swt, izvoditi nevjernike i grješnike i pred svima ljudima iznositi i pokazivati njihove grijehe. U hadisima se prenosi da će ljudima spadati komadi mesa i kože s lica, u tim trenucima, zbog osjećaja sramote pred Allahom, melecima i svim ljudima koji su živjeli na dunjaluku, pa će poželiti da požure da budu bačeni u Džehennemsku vatru, samo da se prekine sa iznošenjem njihovih sramota, a sama vatra im je još gora od toga.

Nema grijeha koji Allah, swt , neće oprosti svome robu, ako se insan iskreno pokaje prije smrti, čak šta više, Allah dz.s. voli da oprašta grijehe, ali uslov tome je i da se prekine sa činjenjem grijeha i da se nikad više ne vraća na to.

-U islamu, veza izmedju mladića i djevojaka u smislu ašikovanja/zabavljanja nema šerijatskog opravdanja niti podrške i kao takva se odbacuje. Bračna veza DA ali ašikovanje NE dolazi u obzir. To je ono što mi ugrađujemo u našu djecu od ranog djetinjstva. Ne trebamo čekati da oni dospiju u dob kada se počnu interesovati za suprotan spol pa da im onda kažemo da se ne smiju upuštati veze tipa ašikovanja/zabavljanja. Čak i ako im tada zabranimo, kako ćemo biti sigurni da će nas poslušati ako su se u nekoga već “zaljubili”? Zbog toga je jako važno da našu djecu podučimo da jedino u braku mladić i djevojka mogu imati vezu u braku, dok predbračne veze nisu dozvoljene.

Uzvišeni Allah kaže: “ Bludnik ne treba da se oženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima .” (An-Nur, 3) “ Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene .” (An-Nur,26)

Upitajmo nasu djecu da li bi oni voljeli da im bračni drug bude nevin ili pak da je već imao predbračno seksualno iskustvo? Možemo im navesti primjere vanbračne, napuštene djece, razorenih obitelji, abortusa, seksualnih zaraznih bolesti i sl. Lista nije kratka zasigurno. Trebamo ih upoznati i sa šerijatskom kaznom za seksualnu vezu izvan braka. Uzvišeni Allah kaže: “ Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara bića, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu skupina vjernika prisustvuje!” (An-Nur, 2)

Čak i na Ahiretu kazna je stroga: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio osobe, muškarce i žene, koje su počinile preljubu u Džehennemskim pećnicama . (Buhari)

Osoba koja kontroliše svoju požudu, biće među ljudima kojima će Allah dodijeliti svoju milost: Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će među sedam osoba koje će Allah staviti pod Svoj hlad na Dan kada drugog hlada ne bude i čovjek koji je iskušavan od strane lijepe žene ali ju je odbio zbog straha od Allaha. (Buhari i Muslim)

Jasmin Đanan, prof.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Na početku, prije samog odgovora, osjećam potrebu da vam spomenem nekoliko veoma bitnih stvari, koje se direktno ili indirektno vezuju za postavljeno pitanje.

-Namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu ibn Džebelu, r.a, kada ga je slao u Jemen: ”Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buharija i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

-Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.

-Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se velikim grijehom (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza, ako za tim postoji potreba). Kazao je Uzvišeni Allah: ”Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.“ (El-Ma’un , 4-5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi ”nemarni”, rekli su da to znači da ”odgađaju klanjanje namaza, izvan propisanog vremena. Također, Uzvišeni Allah je kazao: ”A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Merjem, 59) Ibn Mes’ud, r.a., komentarišući riječi ”koji molitvu napustiše”, kazao je da to znači da su ”odgađali namaz i klanjali ga izvan propisanog namaskog vremena”.

-Namaz je validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena. Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: ”Namasko vrijeme je između ova dva” (Muslim). To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.

-Čovjek treba da se potrudi u stjecanju nafake i obezbjeđivanju egzistencije za svoju porodicu sve dok to nije nauštrb vjerskih obaveza. Čovjek treba da zna da je stvoren da robuje Allahu i da Mu bude pokoran u onome što od njega traži, a ne da ga trka za dunjalukom toliko okupira da zaboravi na Stvoritelja i na obaveze prema Njemu. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.“ (Et-Talak, 4 ) Kazao je Allahov Poslanik: ”Ako nekome od vas nafaka malo zakasni, neka je ne traži na zabranjen način, Allahova nagrada ne može se postići na zabranjen način.“ (Hakim, od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

-Mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je ”uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, su čiste i ne utječu na validnost namaza. Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – ona koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kom slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična situacija je i sa pitanjem mjesta klanjanja namaza. Mnogo je onih koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., dok je istina opet na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu kao što je: daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, bez da se na nju prostire bilo šta.

U pogledu vašeg pitanja možemo kazati sljedeće:

Živimo u teškim vremenima, kada je teško naći halal posao, posao u kojem će čovjek moći da prakticira minimum onoga što od njega traži vjera islam –da obavlja namaz u njegovom propisanom vremenu. Međutim, to ne bi trebalo da bude razlog da čovjek posustane u pridržavanju načela vjere, naročito kada je u pitanju najbitniji stub islama – namaz, i da dozvoli da prihvati ponudu za posao u kojem neće moći da obavlja namaze u njihovom propisanom vremenu.

Mi živimo u vremenu kada mnogi od onih u koje se prstom pokazuje zbog njihovog ”znanja” , dozvoljavaju da čovjek svakodnevno propušta namaz, pod izgovorom da će on to naklanjati ili da su teška vremena, te da je radna obaveza validan razlog za odgađanje klanjanja namaza izvan propisanog vremena, što je svakako daleko od onoga što su kazali islamski klasici u svojim djelima.

Eminentni islamski učenjaci današnjeg doba (poput uvaženog šejha Muhammeda Saliha Munedžida, supervizora poznatog web sajta islam-qa.com, i Komisija za pravne odgovore na islamskom web sajtu islamweb.net-centar za fetve) u određenim situacijama, onda kada čovjek poduzme sve što je u njegovoj mogućnosti da nađe halal posao i ne mogne to naći, dozvoljavali su da čovjek prihvati posao u kojem će spajati namaze: podne i ikindiju u jednom od ta dva namaska vremena, spajajući ih bez kraćenja, akšam i jaciju u jednom od ta dva vremena, također spajajući ih bez kraćenja. Meni nije poznato da je neko dozvolio nešto više od toga – da čovjek svjesno propusti dnevno tri ili četiri namaza i da ih klanja zajedno nakon povratka kući. A Allah najbolje zna.

Odgovor priredio: Elvedin Pezić, prof.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com